a divom. : ; f i. | | o mm tak, da su oni bili srbi, postaje i samoj djeci smi- ješan. Po toj logici on koji kao vatren katolik plaća svake godine rimskome papi , Petrov novčić,“ mo- rao bi biti ništa manje nego glayom sv. Petar. Jer ,srpski dohod“ ne zovese tako nego samo za- to što je republika dubrovačka plaćala ,srpskim vla- darima,“ kako to svjedoči i samo pismo bosanskoga kralja Tvrtka od god. 1378 Dubrovčanima, koje ,0- mladinac-katolik“ spominje, gdje glasi: ,da davaju (dubrovačka vlastela) kraljevstvu mi dohod srpski po zakonu, koji su davali gospodi srpskoj.“ Ako li »9Mmladinac-katolik“ hoće iz toga plaćanja dauka srpskoj gospodi sa strane dubrovačke republike izvesti samo nekakvo državno pravo Srbije na Dabrovnik, onda valja mu dozvati na pamet, da je republika dubrovačka plaćala danak i bizantin- skom ćesaru i drugim kraljevima, ne izuzevši ni hrvatskoga kralja, komu su potonjem pače osim danka pripoznavali i podaništvo, ad 4) Opet mudruje ,mladinac-katolik“: a) Žitelji zemljišta dubrovačke republike jesu Srbi, jer srpski car Dušan priča, da u Stonu i u Ratu prebiva pop srpski ; b) oni i svoj jezik nazivlju srpski, jer bosanski ban Kotromanić, piše svoja Pisma, gdje spominije Rat, Ston _itd., i ,srpski,“ Ali što je taj »pop srpski“ što ga Dušan spomi- nje? Kako se jasno razabire baš iz iste one per- gamene dubrovačkih franjevaca, koju ,omladinac“ donosi kao njekakvo svjedočanstvo tobože u pri- log svojoj srpskoj nauci, ,pop srpski“ nije drugi već pop iz Srbije, jer pergamena veli ,..... Sa- cerdotes Rasciani ibi habitabant,“ a , Rascia“ zva- la se njekada Srbija. Reći po tom da su stari Dubrovčani bili Srbi Zato što je kod njih prebi- vao pop srpski, jeste isto kao kad bi se reklo, da su sada Dubrovčani Francezi, jer kod njih prebiva jedan franceski ministar! A što se tiče bana Kotromanića, ono što ou tvrdi, da piše srp- ske listine, moglo bi (što u ostalom svako dijete razumije) najviše značiti, da je on svoj jezik srp- ski nazivao. Ali ovdje ipak ni to ne stoji, jer »srpske listine“ drugo nijesu nego ,ćirilske listi- ne“ (poznato je svakomu da se ćirilica od vajka- da zove ,srpsko pismo“) a pisati srpski-ćirilski ne znači još biti srbin, kako na pr. pisati gotički ne znači biti Got. Ako omladinac“ toj našoj lo- gici ne vjeruje i tvrdi usprkos tome, da je Kotro- manić zvao svoj jezik ,srpski,“ neka ćuje ono, što će svakoga uvjeriti, da taj slavni ban bosšan- ski i njegov veliki tajnik Domanja Bobalić, koji je bio vlastelin i kanonik dubrovački, svoj jezik , De samo nijesu srpski zvali, već su ga zvali u- pravo hrvatski: Kad je u Bosnu došao papin po- slanik njeki Gerazd, upravitelj reda franjevačkog, Stjepan ga lijepo primi i zatim poče franjevcima graditi samostane, pače god. 1347 preko mleta- čke vlade isprosi od pape franjevcima mnoga pra- va i da mogu sebi uzeti pomoćnika kamogod bilo samo in fidei doctrica peritoš et linguae eroati- cae non ignaros,“ što hrvatski zuači: ,da budu vješti nauku vjere i da poznadu hrvaiski (čujte : brvatski, a ne srpski) jezik. Ad 5) et 6) »Dragoman srpski“ u općini ko- torskoj sva je prilika da drugo ne bijaše nego tumač pisama, koja su se pisala i gastavljač onih koja su se pisala ćirilski ; tu je dakle ,srpski-ći- rilski." Isto tako imaće se tumačiti i ,lingua ser- viana“ u ovom oglasu dubrovačkom od g. 1638, t. j. ono će značiti, da je oglas bio pisan i ćiril. ski: jer se zna da od početka republike do nje pada kolikogod je puta u starim listinama spo- menuto proglasivanje oglasa u gradu, uvijek to bi slijedilo u jeziku latinskom i slovinskom: ,praeco gridavit lingua latina et sclavonesca.“ Mi nijesmo mogli imat u rukama izvornika toga oglasa Dubr, Republike is XVII. vijeka u kome bi se jezik na- givao lingua serviana, pokle je isti isključiva svojina Dr. Puljiza i družine, kojima je bio po- vjereo od pok. D, Luke Pavlovića, Ali, kako smo bili obaviješteni, tu se ne bi radilo o jednome o- glasu, nego o jednome bilježničkom dokumentu, koji je imao biti poslan u Srbiju i za to napisan ćirilicom, lingua serviana, da ga onamo svak ra- zumije. Po tome ni jedno ni drugo avjedočanstvo ne dokasnje ništa u prilog nauci da su atari Ko- torani i Dubrovčani bili Srbi, ad 7) Kad bi i istina bilo ono što pomladi- sivo u saboru dalmatinskomu, da je sam Gaj pri- znao, da je ijekavština srpski jezik i po tom da su svi ijekavci (dakle i južni Dalmatinci) Srbi ; to se zaista ne bi moglo još iznijeti kao kakav do- kaz da je ijekavština zbilja srpsko nariječje, jer Gaj, i ako je kao Hrvat mogao biti iskren, nije opet nikakav učenjak, niti se njegova izjava te- melji una kakvim znanstvenim činjenicama. Ali gle- dajmo mi, je li baš to istina, što Srbi o Gaju tvrde. U 46. br. , Danice“ 1846 ima članak od u- redništva: Čije je kolo?“ Na njeki članak u Praškim novinama poslao je njeki Hrvat iz Beča ispravak, da kolo nije srpski tanac, negu ,ilirski“ i da Srbi zovu kole ,oro.“ To Gaju nije bilo _ mi- lo, da se ovako cijepamo, pa buduć vjeran _ ilir- skoj ideji, nastoji ugoditi Srbima i njekako s hr- vatske strane dati im zadovoljštinu. Zato je na- pisao članak u napomenutom broju. On u cijelom članku ne veli nigdje, da smo mi Hrvati uzeli jezik od Srbd. Rijeć ,ijekavština“ ili štokavština“ uopće i ne dolazi u članku. Evo vam glavnih mjesta : »Zašto ečpamo dakle na četvero? ... .“ Da dokaže da i Srbi imaju pravo na kolo veli : »Iko nam je kolo ilirsko sačuvao? Je da li su nam ga sačuvali naši dobri Hervatski Provin- cialci, ali bratja Zranjci ili Štajerci ? *) Gospo- dine izjasnitelju, kažite što vam iskreno sarce na ovo pitanje odgovara! Nije li bčlodano, da je ko- lo upravo Sčrbia uzdčržala i da se je kod pravih Sčrbaljah i po njih kol ostale ilirske bratje u Hrvatskoj i Slavoniji sačuvalo? Kad se 0 isti- nitosti ovoga pitanju uvčrite, možete proći i na druga pitanja, koja se obstanka ilirske naro- dnosti tiču, u. pr. možete se pitati: u koga se je sačuvao čisti jezik ilirski, u koga običaji, tko li nam je ponajviše gojio od kolčna do kolčna na- rodne pčšme ilirske 2 U svakom odgovoru naći će- te Sarblje i Sčrbstvo. Kako dakle da se prepire- mo što je kod Sarbaljah narodno, što li nije ; kod Sčrbaljah u kojih od oltara do čobana ništa biti nemože, što nebi narodno bilo; kod Sčrbaljah, od kojih mi jesik u svojoj mudrosti i u svom boga- tstvu i običaje u svojoj izvornosti i čistoći učiti moramo, ako hoćemo, da ilirski život obnovimo ; kod Sarbaljah koji su u sredini svoga Sčrbstva onaj narodni duh i ono rodoljubstvo uzdaržali, ko- jim smo 1 mi u novie doba radi sloge pod pro- stranim imenom ilirstva uovim životom uskarsnuli; kod Sčrbaljah, koji su mama od starine sve saču - vali, a kojim mi malo ali sasvim ništa glede sa- mogu narodnoga života dati nemožemo.**) Dakle onaj koji veli da što je sčrbsko nije ilirsko, ili što je ihrsko da nije serbsko (uaravno u smislu same narodnosti) — jest ili neznalica il neprija - telj sloge izmedju Slavjana od velike grane i- hrske.“ Niže piše (u svezi sa pitanjem smije li se Srbima poricati kolo kao narodna svojina): ,TA n. p. sav svčt zoade i priznaje, da smo mi knjiže- vnost ilirsku podigli i uveli; nu nama još niti iz daleka nije na um palo ikada tvarditi, da to nije sarbski već ilirski jezik ; dapače ponosimo se i hvalimo Bogu velikomu, što wi hčrvati s bratjom Sarbljima sada jedan kojiževni jezik imamo.“ ć . Neda se izvosti posljedica da za to nije sdrbski što je ilirski.“ Kako se vidi, Gaj je htio na svaki“ način prikupiti Srbe u ilirsko kolo ; odavle ono isticanje, da je ono srpsko što je ilirsko. To je osobito poradi toga činio, jer su se Srbi tugjili i nikada nijesu htjeli pristati uz i- lirsku ideju. Gaj je rekao previše na onom mjestu, da su Srbi sačuvali sve, a mi malo ili ništa. Ali se vidi, kako su Hrvati (geografski) bili uvijek po- pusuljivi i susretljivi na štetu svoje narodnosti i političkih prava. ud 8) Što se danas bokeški hrišćani nazivaju, Srbi“, to smo mi u jednom broju ,Crvene Hrvatske“ potanko već dokazali, da to njihovo srpstvo, ka- %) Ovdje Gaj jamačno misli na Ilrvate kajkavce, koji i- madu siromadniju tradiciovalnu literaturu nego štokarci, megju kojima su i ,Srbi.“ ud Očito je da su Gaju Srbi, hrv. Proviacijalci, Kranj + pojmow, a sa narodno ime drži Zao dodan Slavonci, Bosanci, Dalmatinci imaju Bac" tvrdi i što je jedan srpski sastupnik pono- | kolo, zato ib ne napominje. išle nošto i ono bukovičkih hrišćana nije nego vjersko, Najbolji nam je dokaz zato za Bokelje to, što su gvoj jezik još do nedavna nazivali samo ,naški“, a za Bukovičane, što svoj jezik tamošnji prosti narod i dan danas zove hrvatski“, kao što se Hrvatom i dan danas priznaje. »* * * Vidjeli smo dakle da nema si ciglog jednog pouzdanog svjedočanstva, da je u Dalmaciji ika- da bilo pravih plemenskih Srba i da je narod zvao svoj jezik srpskim. Po tom baš kako smo u dru- gom članku zaključili, dau cijeloj Dalmaciji žive narod hrvatski, tako sada zaključujemo, da u Dal- maciji nema nigdje Srba van vjerskih t. j. hri- Šćana i onih koji hoće da se zovu Srbi; ali koji bi se po tom istim pravom mogli zvati i Eskimezi. Dubrovnik 27 Aprila. » Dajte da se sada složimo! Nesložimo li se mogu nastati vrlo žalosne posljedice za naš na- rod, za vaše potomke, Preporučam stoga predlog Dra Puljezi. Ta_ mi hoćemo ono što hoće i pre- dlog zast. Bjankinia, samo (!) dodajemo da se po- kraj hrvatskoga imena ugdrži i ime naroda i je- zika srpskoga, To pitamo od vas u ime budućno- sti naše, u ime školske zadaće. Ako se mi progo- nimo, nemojmo to ostaviti u nasljestvo potomcima, nemojmo da izginemo u ovoj borbi!“ Ovakovim bolnim varicanjem svršio je Sava Bjelanović svoj govor u prilog srpskoga predloga na korist čitanaka u ovoj hrvatskoj zemlji. Osta- vljamo na stranu svako razmatranje o predlogu samom; sabor ga je dalmatinski primio! Pregjimo na naćin kojim se srpski zastupvik odijeva, kad pita u saboru očitovanje i priznanje srpskoga naroda u Dalmaciji; poaavljamo, on ga u Hrvata nije Pituo, jer zna da su Hrvati odvratili odavna svoja usta od gorčila srpske čaše, a to su mu u saboru Hrvati i posvjedočili. Sava Bjelanović nije mario da se obazire na svoju prošlost, na svoj sadanji rad protiva svega što je hrvatsko ; on nije mario da pocrveni nabacajući se timtvni va hrvatske svetinje dva dana prije, on je Znao da mu ne treba ni pocrveniti kad govori o onom što će poznija pokoljenja nagagjati o razmirici iz+ megju nesugjene braće. Poznato je da kad je pok. Ljubiša izlazio iz sabora uz viku: ,Doli nedostoj- vi 1“ on je zastupnicim dovikouo: ,Dobro, dobro, ali ću vam ja ostaviti taku oporuku da će je se sjećat na dugo unuci i potomci !“ A Sava Bjela- nović, taj vjerni vršitelj Ljubišine oporuke, bizan- tinskom bezobraznošću ne stidi se zaklinjati da progonstvo ne progje u nasljestvo potomcima! DA; on nije trebao da pocrveni ; on je znao da su slu- čajno Hrvati u manjini, da njih same boli srpska nevjera, da će srpski prijedlog prodrijeti. I pro- dro je ali nije prodro jer je tome doprinesla rje- Čitost Save Bjelanovića ; nije prodro jer je Sava mogao dokazati da su Srbi u Dalmaciji posrbili Hrvate ; ne, s toga pije prodro ; prodro je, jer su ge Hrvati u saboru našli u manjini — ali, u ze- mlji u Dalmaciji ima ih više od 400,000 i ti ni- jesu zadovoljni što je prodro ; ue samo, već su ostali bolao iznenagjeni. Da, Hrvati ne odobrava- ju ono što je Sabor zaključio ; a ne odobravaju g razloga što je onaj prijedlog naperen proti hr- vatskome državnom pravu ; a i ne odobravaju ga 8 razloga što ne odgovara ni istini ni pravičnosti, Da, ne odgovara istini jer je ovo hrvatska zemlja a još je hrišćani vi mačem ni perom ni vjerom osvojili nijesu! ne odgovara pravičnosti, jer zašto pružiti ruku dušmaninu, koji ju je uvi- jek na tvrdu vjeru posjekao. Njima srpski bukvari a nama Hrvatima u našoj kući srpsko-Hrvatske čitanke | Ni po muke da su za to glasovali au- tonomaši : ali da sa to glasuju oui koje je birao hrvatski narod, to je danas veshvatljivo. TA ua dto cilja vas njihov rad nego da nas slabi i spram Nijemaca , spram Magjara, ne bi li mi možda o- čajali u borbi i jednog dana osvanuli Srbi, hri- dćani ? Ali do toga doći neće. Pitomo se navrće na divlje a nikad obrnuto. Stoji svakako da kad im ma u ičem mi idemo na ruku, samo po- mažemo nepoštenim => ciljevima s slabimo.