“i, četvrta se bavi o ekonomskim /# su dvije kao politički program najvažnije. Dakle svega što stoji na putu naše temeljne tačke: hr- vatskoga prava. Naravno, brzo nećemo brati plod, al ćemo ga brati budemo li ljudi, budemo li u- 8 . Eto zašto nam je potrebna jedna opozi- da koja se neće naslanjati na ono što ona pri- znaje nepravednim, već na ono što je pravedno i pošteno. Ovo bi se po našem mnijenju, postiglo tako, da bi se svi oni elementi koji se bore protiv nagodbe okupili oko zastave hrvatskoga prava. O onoj stranci koja je vije rekao je i Strosmajer, da je jedina hrvatska stranka, ko- ja ima budućnosti. Ova pak neka gleda da oko sebe prikupi što više dobrih i patrivtičnih sila, a njeke razlike koje opstoje tako su malahne, da bi se lasno izravnale kad bi se samo htjelo. - »Obzor“ napokon veli, da u zemlji ima ro- doljubnih elemenata, koji zahtijevaju, da se na- godba vrši, a te da ne valja udariti ostracizmom. E pa dobro; nemojmo ih progoati. Neka to kušaju, nu neka se za boga ne miješaju tamo i ovamo i protiv nagodbe i za nagodbu, nego neka se čisto okupe oko toga programa, pa da vidimo što će biti. Mi bi im želili u interesu hrvatske stvari najbolji uspjeb, nu o vjemu dvojimo jako. Eto naše skromno mnijenje kako bi se dalo njesto izvojštit za Hrvatsku: Okupit se svi sku- pa oko zastave državnoga prava i gledat da se ojačamo. Kao jak elemenat bićemo štovani. Naše prijateljstvo tražiće srodna nam braća a protivnici drhtaće pred nama, pak će napokon — popustiti. Ugledajmo se u Magjare. Ako nijesmo onako od- lučni i junačni, nastojmo da budemo. lvače, de- klamovali mi štomudrago, niko se neće na nas osvrćat, a kad, svijesni naše slabosti, udremo 0- portunističkim putem, onda nas vuku za nos. Izjava »Narodvi List“ javio je nazad nekoliko da- na, da su se ona šestorica zastupnika, koji su i- stupili iz narodno-hrvatskoga kluba konstituisali u posebni ,Hrvatski klub“ i da spremaju izjavu Da narod: Ovu donosi pretprošii broj istoga lista. Prvi dio izjave koja je namijenjena prijatelji- ma, te su njihovo postupanje odobrili obrazložuje za- što su oni glasovali protiv predloga-ispravka Pulje- xi, i tako bili prisiljeni istupit iz kluba. I još nje- što nagnalo ih je na istup, a to, kako kažu, što vlada neće da dade pohrvaćenje ureda, s druge strane neće ni da ćuje što o sjedinjenju s Hrvat- skom, a osim toga da se i materijalni probitci zemlje zanemaruju, pa se kadgod žrtvuju zlo shva- ćenim političkim ciljevima: Rad toga ,Hrvatskoga kluba“ za sada sa- drži 4 temeljne točke i to: 1.) Sdruženje (bolje rekuć sjedinjenje) Dalmacije sa Hrvatskom na te- melju hrvatskog državnog prava ; 2.) pri- znanje po državljanstvu i zemlji jedincatog naro- da hrvatskog u cijeloj Hrvatskoj ; 3.) pravo dr- šavnoga hrvatskoga jezika u javnim uredima i 4.) spojenje Dalmacije željeznicom sa Hrvatskom. i obrana njezinih zanemarenih ekonomićkih interesa. Dakie (kaže izjava) čisto-hrvatskim pravcem i odlučnim radom k sdruženju —to je geslo ,Hr- vatskoga klaba“, te se tako nada da će se narod otresti današnje neodlučnosti. — Prve dvije tačke u ovoj izjavi sačinjaju po- sebnu cjelinu, treća tačka je posljedica prvih, a interesima. Prve sjedinjenje na temelju državnoga prava i prizna- nje jednoga naroda u Hrvatskoj — hrvatskoga. A uz to odlučan rad. Dobro, juko dobro. Mi pozdravljamo ovu i- zjavu srdačno, jer se nadamo da ona neće biti wa- mo riječ, nego da' će se tako i raditi. Nu vije to dosta. Ova nova stranka u zemlji koliko bi mogla promijeniti denašoje stanje u bolje, toliko bi ga mogla i pogoršati. To stoji do uje. Ljudima, koji su ovu isjavu potpisali, neka je uvijek na pameti, da još prije ovoga njihova koraka, još mnogo ot- prije opstoji a Dalmaciji jaka hrvatska struja, koja je na ovom stanovištu stajala i tako rekoć pripra- vila sama vas ovaj pokret. Pa kad već mora bi- , da imamo u pokrajini dvije hrvatske stranke koje se u mnogočemu rasilase, Dalmacija je tako slimo da smo s ovim rekli dosta i da smo ozna: čili put kojim bi trebalo poći i to čim prije. Do- bar rezultat zavisi o obojici. Narodno pitanje u Bosni-Hercegovini. sNarod bez narodnosti Jest tijelo bez kosti.“ Narodnosno pitanje razmahalo se evo i kod nas u Bosni-Hercegovini. Ako ćemo pravo, to je stvar kod nas skorašnja, ona bo datira u sa- danjem objemu istom od zaposjednuća ovih ze- malja po Austriji. Prije toga Bosna-Hercegovina bijaše odijeljena kinezkim zidom od ostalih eu- ropski prosvijetljenih zemalja ; otomanska uprava nije se za ino brinula, nego da u stezi drži ovaj narod i prima danak; za prosvjetu i unapregji- vanje raje, nije je glava bolila. U takom stanju i Životarenju narod se borio samo za svoj kukavni opstanak, i tražio krvavim žuljevima, da gospo- daru smogne njegovu tražbinu. Nije imao dakle kada razbijati glavu abstraktim pojmovima. Isti. na, srpski agitatori ne dugo poslje oslobogjenja Srbije počeli su po ovim krajevima praviti pro- pagandu za srpsko ime. Poznati su u tomu neki Petranović i Pelagić; pravoslavni pak popovi bili su im učenici, te i ne znaju od drugom čemu »slovo“ držati — jer za bogoslovnu njihovu nao- brazbu nije se ni pitalo — Stali su povjerenomu studu nadjevati srpsko ime, identificirajuć ga sa pravoslavjem. Narod je tako zaveden pomješao ime narodno sa vjerskim, i tim se neuku narodu nametnulo pod plaštom vjere, pravoslavja, srpsko ime. Kako je to bila zloporaba prama kanonima istočne crkve, to nijesu ni popovi zuali, a vladi- kama — Fanariotima _ — bilo je jedino do toga stalo, da svoju kesu napune dukatima i s vremenom spokojno u blagoutrobju sprovode zaslužne dane u Stambolu. Inaće narod pravoslavni, ili pravije govoreći, hrišćanski u ovijem zemljama nije ništa zaao o kakvoj ,srpskoj* narodnosti kao uop- će o varodnosti, o kojoj kod njega nije bilo ni pojma. Katolici ili pravije , Kršćani“ takogjer nijesu imali pojma o narodnosti, isto i muhamedanci, ili pravije potadanjem nazivu ,Turci.“ Narod nije znao za kakvu narodnost, nego se samo megju- gobno razlikovali po vjeroispovjesti: pravoslavni »Hrišćani,* katolici Kršćani,“ — muhamedanci aTurci“ Tako je bilo uslijed napumenuti okolno- sti i nije drugčije ni moglo biti. Istom, kako rekoh, vakon zaposjednuća ovih zemalja po monarkiji Austrijskoj, počelo se sve jače isticati narodnosno pitanje. Mora se priznati da su to prvi pokrenuli srpski propagandiste i u- sljed toga našao se vaš ,omladinac“ Stražičić pozvanim, da u srcu Bosne budi gsrpsku narod- nost,“ pa kako lakoumno počeo, tako je i svršio svoju zadaću, Megjutim svake je hvale vrijedan tuj djećko, jer ima tu zaslugu, da je narod pi- smeni potaknuo razpravljati o narodnosnom pita- nju, glede kojega moraju na čistu biti i ove zem- lje; i Bosna-Hercegovina moraju znati za svoju narodnost, jer »varod bez narodnosti jest tijelo bez kosti.“ Po srijedi stoji pitanje: koje je dakle na- rodnosti narod Bosne-Hercegovine ? Ističu se tri imena kao naziv trijuh poseb- nih narodnosti, i svako bi htjelo, da se njegovim imenom okrsti narodnost ovijuh zemalja. Pravo- slavni ili Hrišćani bi htjeli da se zove ovaj na- rod ,stpski*; Katolici ili Kršćani hoće da je ,Hr- vatski“ a ,Bošnjak* list g. Kapetanovića btjeo bi da opstoji gbosanstvo*; velim list g. Mehmedbe- ga Kapetanovića, jer muhamedanci svi tu njegovu ideju ne prihvačaju, Bezdvojbeno je da nema po- dloge u ovim krajevima, da budu tri narodnosti, jer su obilježja jedne samo narodnosti u ovomu narodu, jedan jesik,-jedni sami običaji itd, Nego ko ima pravo, kojoj da narodnosti pripadamo ili kako da se nasovemo ? ' Srbi 2“ Ne može to biti. Nejma tomu ni- kakve podloge stoga i jesu propagandiste ovoga imena identificirali odmah u početku svoje sada- će ,srpstvo“ sa pravoslavjem, da bar nagja kakvu Donekle su uspjeli, ali jeli imaju na tomu teme- lju pravo graditi narodnost ? Ta svagdje se razli- kuje narodnost od vjere! U ostalom kako beste- meljito osnovaše tako će se sada razočarani naći, kad se temeljitije razpravlja ovo pitanje; oni bo su sami zatvorili vrata svojoj propagandi, kako ću dolje dokazati. Ima li temelja ,bosanstvo“ Kapetanovi- ća? Kritična povjesnica samo zna to, da se je jedna grana od velikog slavenskoga stabla na sjevero-istoku Evrope odtrgla i došla na jug pod dvojakim imenom Hrvata i Srba. To je nepobitna povjesna istina. O drugom narodnosnom imenu nema kritična povjesnica dokaza ; naklapanja o ,Bosima“ »Besima* i po tomu o Bošnjacima kao posebnom narodnosnom imenu jesu izpod svake kritike. Što se u povjesti gdje spominje ovaj narod pod ime- nom ,bošnjaci“ 'to će svak koji teudenciozno ne izrabljuje povjest u svoje svrhe, priznati da se i- ma razumiti ozvačenje naroda u onim krajevima u provincijalnom obziru, kao što su se dubrovča- ni poznavali u svijetu; pa kao što bi ludo bilo iztaknuti nekakvu dubrovačku posebnu narodnost tako je i glede bosanstva kao posebne narodnosti. Slijediće. Naši Dopisi. Kotor, 5 Maja 1892. Nesnošljivost naše braće Srba prama svemu što je hrvatsko prelazi svake granice. Na ovoj grudi hrvatske zemlje zločin je priznati se Hrva- tom. Zločin je pjevati hrvatske pjesme, a hrvatske trobojnice ne smiju se vidjeti u Boki. To je, ča- ani čitaoci, befel srpskih općina u Boki a cijenim i drugdje. U Budvi zabranjuju se pjevati hrvat- ske pjesme, u Ercegnovom svakdano i javno po- zivlju se Hrvati da prtljaju iz grada. A u Kotoru? Nije uišta bolje. — Bvake godine običaj je, da se ranim jutrom prvi Maja pozdravi veselim koračni- cama glazbe oko grada. Srpskoj općini i njezinim upraviteljima to ne bilo po ćadi ni u redu, jer to nije prvi Maja srpski, pak se glazba taj dan nije vidjela a još manje čula. U večer istoga da- na oko deset ura neki naši zanatnici vraćajući se sa Prčanja kamo bijahu otišli da uz ćašicu lozića mirno i veselo sprovedu većer, ugjoše u grad i odoše u krčmu Cvjetka Marasovića. Našav u kr- čmi još njeke prijatelje započeše pjevati hrvatsku pjesmu ,Živjela Hrvatska.“ Trojici hrišćana koji se u krćmi nalazahu oo bijaše to po ćudi, te ovi stadoše izazivno vikati ,Živjela Srbija.“ Na ta i- zazivanja naši se mirno podniješe, izagjoše iz kr- čme i odoše po gradu umjereno pjevajući hrvatske pjesme sve do 1 ure poslije po noći. Našav otvo- renu ,Narodnu kavanu“ koju drži jedan Srbin, u- gjoše u nju naredivši ko kavu a kogod pića. Na jednom bane u kavanu crnogorski podanik njeki Popović, koji trežaše ne bi li s kim od naših pa- šao inada da zametne kavgu, ali naši nastojahu umiriti ga i on se odaleči. POslije malo časa spo- menuti Croogorac povrati se i ua vrata od kava- ne sa drenovinom u ruci stave prijeteći vikati i i psovati ih riječima, koje mi skladnost ne dopu- šta napisati ih, pozivljuć ih da mu na megdan i- zagju. Naši mu oteše štap a on nepresta vikati i izazivati ne bi li se smutaja dogodila. U to dogje gosp. Jovo Gjuranov stric općiuskog presjednika i crnogorskog poslovaća nadaleko i široko pozna- ti i čuveni junak, sigurno pozvan od koga god. Spomenuti gospodin valjda je hotio ponoviti svo- je junaštvo, ali vidiv nepovoljno zemljište, predo- misli se da je bolje uzeti granicu masline i »tane miriti ih. U to dogje vojnička patrola: vogjena od rišćanina Jova Babe koja sve naše zanataike u- apsi, ali Crnogorac Popović pobježe, Naše bes o- prijeke odvedoše u općinsku tamoicu. Općinski stražar nesnajući što da ćini, ode u svoga vogje da pita savjet, ali ovaj ne hajući za posljedice, odgovori mu da je bolesan, pa da čini što ga je volja. Stražar pušta naše uapšenike pod uvjetom, da odu svaki svojoj kući što oni i učiniše. Da to nije nevoljai strašar učinio | Sutradan orpsko-hri- šćavsko Općinske Opraviteljstvo odpušta strašar« is službe. latoga dana snuje se od Srba tužba pro- ti našim sanatlijama. Doe 8 tekućega slijede ispi- > Sr omalskna zemlja, da bi joj tri bile pretaške. Mi- | podlogu, kako 'bi mogli ovojatati naše gBrišćono.“ | tivanja koja tzaja cijeli dan, uvedivli kod i kad