ljeviod drži svojih prijetnja. Pa ako joj bog i sre- _——6e“dade, te dogje na vladu, neka satare i ono ma- lo što imamo, ali mi se ne odričemo sjediujenja ni našega prava 1. sd Samo pa ovaj način možemo pospiješiti čas, kad ćemo mi sami graditi u nas doma bez ika- kva utjecaja »Nove Presse“ i njezine stranke. Narodno pitanje u Bosni-Hercegovini. (Svršetak.) Meni se čini da je ,bosanstvo“ potaknuto od one strane, kojoj je do bagatelisanja našeg na- roda, da u mutnu čovi i ubire plodove naše pre- pirke, da nas tim zabavi, kako bi zaokupljeni svakdanjom svagjom zanemarili kulturno napredo- vanje i uticali se pod okrilje naših narodnih ne- prijatelja, koji bi kako i dosad banili se u naše- mu domu. Iz ovoga se vidi jasno da baš protivno radi ,Bošnjak“ kad iztiče kao glavni razlog pro- glašenje svoga ,bošnjaštva“ to: što se Hrvati i Srbi megju se svagjaju i prepiru u narodnosnom pitanju, te u toga bajagi hoće da u ovim krajevima osigura mir i blagostanje. Da »Bošnjače“ tako ćeš učiniti, da naš puk ostane i dalje pod tugjim uplivom, i drugi da mu gospoduje kao osamljenu i sjerotnu. Ja cijenim književni rad Bega Kapeta- novića ; on je prvi razvio zastavu na književnom polju izmegju naše braće muhamedanaca u na- šem krasnom materinskom jeziku, ali nek mi ne zamjeri što ću mu prigovoriti, da naime nije za njega odsjeći, koje da smo narodnosti jer se to- mu hoće proučavanja prošlosti i na tomu se teme- lju odsjeca naše narodnosno pitanje. Kako rekoh lako bi se sjetio čijim nagovo- rom je on zapodjenuo ,bosaustvo“; dakle nije to samoniklo cvijeće u njegovom književnom vrtu. Ali dotični bosanski pisac radi a la Kraus, koji je naše narodne umotvorine izrabljivao u svoje sebi- čne slavohlepne svrhe, a da pred svijetom stranim prikaže narod ovih zemalja u slici novo otkrive- vih barbara u najprimitivnijoj periodi. Sad da vidimo kako stoji sa ,brvatstvom“ lece mona docnnim imanam gleda ovih aamalja. IZa ko sam spomenuo povjesna je istina, da se je pra- ma ovim krajevima naselila jedna grana velikoga slavenskoga stabla pod dvojakim imenom ,Hrva- ta“ i Srba“ ali jedan narod. Kasnije osnovaše posebne države, pod posebnim vladarima i dolaze u povjesti kao srodna, manje više nezavisna ple- mena. Vlast im se je razprostirala i na ove kra- jeve. Ali da je Bosna prvobitno potpadala pod vlast hrvatske države i od nje imala sve svoje institucije nepobitan je dokaz, što je i kasnije i- mala istoimene glavare kao i Hrvatska — Bane, Ovo je ime xaryčvyev brvatskih vladara, kao što danas srpskih — Knjaz; pak ako hoćemo tvrdo- korno tvrditi, da su dvije posebne*narodnosti ,hr- vatstvo“ i ,srpstvo“ i po tome svojatati Bosnu- Hercegovina, onda je pravo na hrvatskoj strani i nije dosta samo reći ,Bosna je srpska“ da se tim okrsti narodnost ovih krajeva i kojekakvih nateza- nja povjesnih dokaza iznositi va srijedu. d U prilog hrvatskom imenu i ovo vrijedi: Sr- bi su identificirali svoju narodnost sa vjerom — pravoslavjem — pak i Stražičić akoprem je izti- cao da je Srbin-katolik, sam je sebi protuslovio, piluć: da je srpstvu spas u pravoslavju a la Ak- sakov, koji nije mogao pojmiti Slavena da može biti druge vjere nego li pravoslavne. Usljed toga | načela ko god dakle bi bijeo prigrliti srpstvo, morao bi se razkrsti sa svojom (ako nije pravo- slavni) vjerom. Eto do koga zaključka dovede fa- natizam srpskih propagaudista ; i iz toga se vidi na kojem temelju — u svojoj zaslijepljenosti — grade svoju propagandu, U ostalom za nas Hrvate u ovim krajevima to je njihovo načelo zlata vrijedno, jer će učuvati nepravoslavni narod, da ni prostiji se iz njega ne gaveda: t srpsko kolo. Hrvati kao kulturan narod, me traže ni od koga da se za volju hrvatstva pre- vjeri, i tim za naše muhamedance nejma nikakva rasloga, da se ne priznaju ono što su u narodnos- nom pogledu — gbosanski Hrvati.“ Kad srpstvo dakle u svim semljama traži od pas da se provjerimo, s toga već sa vjerskog gle dišta ne mogu 86 za njega oduševiti ni katolici ni muhamedauci a borme ne mogu ni sa političkog obzira, jer sa strane srpstva gleda se na kralje- vinu Srpsku, od nje se izgleda spas srpstva i 0- stvaranje Dušanova carstva. Drugčiji pak je odno- šaj Bosne-Hercegovine prama Hrvatstvu ; Hrvat- ska je u okviru monarkije ; car Austrije, kralj je ujedno hrvatski i kao takav je gospodar ovih po- krajina, te je uprav izraz lojaliteta gledati Bosnu- Hercegovinu što čvršće spojiti » Hrvatskom. Na čistu dakle moramo jednom biti glede narodnosti Bosne-Hercegovine. I ovi narod mora imati svoju narodnost ; nejma temelja da se u tom pogledu inače okrsti nego hrvatskim imenom. To je u skladu i sa vjeroizpovjestima ovih krajeva i sa politikom ; ja držim da ko inače misli i radi ne radi lojalno i patriotično, niti želi sreću i bla- gostanje ovoga naroda, nego njegovu razcjepka- nost i osamljenje. Bosanski Hrvat. Ko ima pravo? Na moj dopis u 11 broju ,Crvene ,Hrvat- pod naslovom ,OUpsjena prostote“ ,Bošnjak“ se požurio da bajagi po novinarskoj dužnosti odgo- vori. Nu njemu nije stalo do sadržaja dopisa, on istražuje stilističke i psihologičke (!) pogriješke. Baveći se tijem ,tričarijama“ — u pomanjkanju drugoga gradiva, ispunio je dva stupca tobože od- govarajući na moj dopis. Premda se na stilistiku ne pazi toliko baš u političkim novinama, ipak je ,Bošnjak“ samo to- me posvetio dva stupca. U poćetku žali da se mo- ra upusćati u polemiku, jer bi volio, dato neko- liko redaka posveti narodnoj koristi, nu po novi- narskoj dužnosti, oni se rado tome podvrgavaju. Zatim ističe dužnost novinarsku te veli: ,prva je zadaća novinstvu, da radi u korist naroda, a ne puniti stupce u pomanjkanju drugog gradiva, bez - poslenim i prljavim navalama.“ — Kulika nesmisao! Ta ako ,Bošnjak“ nije pu- nio - a i sad puni — svoje stupce u pomanjka- nju drugog gradiva pogrdnim uvredama i kvjeka- kvim tričarijama, to sigurno nije druga novina. nDočujuh“ kao da jv nabvraviv ua _osvuje člaukeu, u kojim se vrijegja i teško vrijegja čuvastvo i po- nos jednog naroda, kojemu i on pripada;kao da je zaboravio na svoje dopise, u kojim se bezo- brazno napada na ličnosti, koje ako ne viši a ono barem toliki glas u svijetu uživaju, koliko ,Bošnja- kova“ družba. -— Zar je ,Bošnjak* zaboravio na dopis iz Posavine (1?) od njegova prijatelja spiri- tus infernalisa, u kome se napada na urednika novine, koja svjesnije i na pošteni način brani interese naroda? Zar onaj dopis nije skovan u pomaujkanju drugog gradiva??? Taj dopis dovo- ljan je da pokaže kolikim duševnim kapitalom raspolaže , Bošnjak.“ »Bošnjak“ veli dalje: ,Gosp. dopisnik (biva ja?) ako i nije pokazao, da osobito dobro poznaje naše odnošaje i da nije ko zna kakov historičar, a ono je jasno dokazao da je vrlo slab štilista, to jest, on (biva ja) je dokazao da nemože trije- zuo i sustavuo poredati svoje misli.“ Evet effen- dum! Ali se varaš: jer ne ja, nego i svaki drugi koji zna ,bošnjakova“ oca i majku, taj će lahko znati i vaše odnošaje. A kakav sam ja historičar, o tom bar ,Bošnjak“ ne bi smio govoriti: jer je pokazao, da oni ili nema ili neće da ima pojma o tarihu (povijesti). Njemu je cijela historija u fra Aotinoj kujižic: gPad Bosne“ i u nekoliko fra- tarskih molitvenika . . . Otalen ,Bošujak“ crpi duševuu bravu i historičke podatke. — Uzalud je s ,Bošnjakom“ govoriti o histo- riji, on, ako ko navali sa historičkim faktima, on pobjegne za knjižicu ,Pad Bosne“ i ogrne se u mantiju fratra Aute, te otud baca svoje atentate. Dakle bar on ve bi smio spominjat tariha. ,Bo- Šojak“ tražeć stilističke pogriješke zahvačio je za prve dvije izreke, te veli da su obje suvišne. — Ali se vara ; jer kad se je on pohvalio u 18 bro- ju da je postao puvoljetan, mi smo se uzdali'da će oslen i pametniji biti, jer je naravno i dijete, kad bude balig (punoljetoo) već postaje pametnije i prolasi se djetinjarije. Pa zar se i od ,Bošajaka“ tome nijesmo smijeli nadati ? Jesmo, ali šta, kad je sam potvrdio, da za njeg nevrijedi sinvi ruid (punoljetpost). aBošnjak“ se nadalje čudi, kako sam ja mo- gao ustvrditi, da je deli Ante mislio nas pokato- ličiti, jer swo mi odani vjeri, za nju bi i krv pro- lili, pa to ne smije niko.pod božijim kubetom ni pomisliti, to ne ide za rukom ni hiljadam wmisijo- nera, koje je rimska propaganda posjala megju pogane itd., a ne jednom čovjeku.“ Pa dobro ,Bošnjače.“ Istiga: mi smo odani svojoj vjeri, treba da je branimo, istina je i to da nikomu ne može lahko poć za rukom izvesti i je- dnog čovjeka iz vjere, ali te ja pitam: Za što ti dovikuješ nama (svojim čitaocima) : ,čuvajte se Hrvata, jer je Hrvatstvo skopčano sa katoličkom vjerom 1?“ Zašto nam to veliš? Zar se neko smije usudit dirati u našu vjeru? Ta mi smo odani svo- joj vjeril! Zarad čega se mi moramo bojati Hr- vatstva. A što »Bošnjak“ spominje rimske misi- jonare, zar ne zna da je i njegova perjanica deli Ante bio jedan od misijonera rimske propagande ? Zna li da je doli Ante jednim udarcem hotio umla- tit dvije kruške ? (Ovdje ispuštamo par redaka Ur.) Nadalje ,»Bošujak“ pita: »Zar je moguće, da se čovjek nabacuje blatom na onoga, kojeg ho- će, da predobije za svoju misao ?“ Pa dalje: ,Zar nije time mogao sebi prije stvarati neprijatelje, nego li prijatelje i pristaše #* Ouda ,Bošujak“ pi- še: gosp. dopisnik (biva opet ja) veli da je Kne- žević pokušao zbližit nas i katolike.“ Zar pišuć »Krvavu kojigu?" — ,To su vanredni logički pd- šljeci koji bi se mogli izložit u Stenjevcu,“ Tako je Bošnjak“ u pomanjkanju drugog gradiva ispu- nio dva stupca. Nu evo njemu nato odgovora, Čovjek ako hoće de nekoga vrati s puta, na kom se dotični nalazi i da ga predobije za se, kako će to činiti? Evo: treba najprije da mu dokaže, da je dotični na krivom putu, a to će učiniti kad mu njegov pravac pokudi, okalja, za tim svoj po- hvali i tek ga tad može pridobit za se. Zar deli Aute nije imao namjeru najprije na islam se ba- citi blatom, a onda nastavit agitaciju propagande, što bi i učinio da ga nije smrt prekosila ? Zar i ti ,Bošnjo“ to ne činiš sa svojim Bosanstvom 7? Jest | Na Hrvate napadaš, grdiš ih do zla Boga, vi- češ da je to rimska propaganda itd.; a istom tad pomolis sa tvojim Bosanstvom, starim rimskim a- agitatoraim srestvoin. Pa kako ti ,Bošnjače“ misliš predobiti za se katolike i hrišćane, kad im diraši grdiš man- tiju i kamilavku? Zar se tvoje cijelo Bosanstvo ne sastoji u grdnji fratara i popova ? To su baš izvanredni logički pošljetci, koje izvagja tvoja ćeljad. A što gBošnjak“ kuša opovrgnuti svoju tvr- daju u 18 broju, naime da je Koježević dobro vidio koja se borba vodi izmegju jednokrvne bra- će Srba i Hrvata ; te veli, da je mislio Sr- be i Hrvate izvan naše domovine. To mu je vrlo neumjesno, jer ako je mislio one preko granive, pa šta se to nas tiče ? ta mi smo braća Bošnjani, ni brige nas za njima! Ta pjihova borba, recimo preko granice, nije se toliko mogla ticati ui nas ni pokoj. deli Aate: mi smo od uvjek Bošnjani! Na tu bezmislicu, Bošnjakovu“, nema drugog odgovora, nego ona arapska : ,isa jeisel insanu tala lisanu- hu“ (kad so čovjeku stisne, jezik mu se odulji). Kad je gBošujak“ sve to tako logički (!) pobio veli da se na ostalo osvrćati neće — sic! A što bi Bože moj!? ,Da nedosagjuje štovanim dčitaovi- ma.“ Teke efendim! A kad ib Žališ, dobar čovje- če, što si zavrzivao toliko oko štilističkih pogrje- daka, što nijesi pobio glavnu stvar ? Biva ti si o- dobrio sadržaj dopisa, ali ti smetaju stilističke pogrješke? A ob onoj izreci na čelu mog dopisa, sBošnjak“ u smetoji pohrlio sa nekakvom ba- soom. Koliko mu je basna na mjestu znat će «vak, ko sna u kakvoj se prilici ona basna govori, a koliko ima mjesta na izreke u mom dopisu sna svak, ku ima zdrava razuma. Čitaoci će viditi da je ,Bošujak“ u odgova- ranju petljario i krpario, dok je ispunio dva stup- Ga, koja bi inače bila popunjeva političkim vije - slima i sadršajem ,Glasnika sem. museja." — Evo samo odgovor na odgovor, a biće vakta, kad ćemo da odignemo kriaku sa lica ,Bošojako + va“, pod kojom on siplje otrov u jadni pritiite- ni narod. & U Hercegovini 1893. KPiuya H. 4. V.