gibrtnih udarac. opstojećemu sustavu, Kad bi po- bijedila hrvatska opozicija, uzdrmalo bi se gospo: stvo i prijevlast Magjara i Nijemaca. Položaj Hr- vatske taki je, da to donosi. I zato baš biće sve sile uprte neka se održi današnja većina u sabo- ru, ne toliko radi same Hrvatske, koliko radi dualizma. Ovaj ima samo jedan klinac, koji ga u- stavno drži čvrsta, te ako taj popusti mogao bi ge Šrušiti i parlamentarnim putem. Taj je klinac sadašnje stanje u Banovini. Zato i ne možemo tražiti, da opozicija na- pravi čudesa. Ona će valjda postaviti oko 40-50 kandidata nu svaki onaj koji bi mislio, da će s vu- kud uspjeti, pokazao bi da ne pozna Hrvatsku, te bi opoziciji učinio veliku nepravdu. Može prodri- jeti samo u onim kotarima, gdje je vas narod š njom, gdje nema ama ni samih 20 protivnika, dok drugi su samo zato da se vidi broj i razmjer nezavisnih glasova. Neka neustrašivo izagje u boj, koji zahtije- va požrtvovanja i VJeSuue: Neke podijoli radnju po sposobnostima i po silama, a navlastito pak neka sluša Svoje starije i iskusnije članove, koji nijesu novaci, nego odavna sudjeluju u javnome životu domovine, pa tako. će sutra, ma koji bio uspjeh, moći narodu“ kazati veliku riječ, kojom se rijetki na svijetu mogla pohvaliti ; vršili smo našu dužnost ! ———— Hrvati i talijanski jezik. (Na odgovor ,Dalmati.“) U broju 14 našega lista naznačili smo stano- vište, koje bi po našem mnijenju morali zauzeti Hrvati prema talijanskome jeziku i naveli smo ra- zloge ; pak smo mimogred označili stanovište koje bi se autonomašima namećalo osobito u današnjim okolnostima. ,// Dalmata“ je preveo naš članak i popratio ga je nekim primjedbama, koje odgo- varaju stanovištu njegove stranke uz neke opaske neopravdane i netemeljite. Vidjeli smo u broju 40 toga lista i jedan dopis iz Dubrovnika, ali se na nj ue možemo osvrnuti, jer bi valjalo da ga sli- jedimo u nekim izrazima, koji ne odgovaraju na- šemu uzgoju; a mi to ne znamo, i ne smjemo. »Dalmata“ u onim našim riječima vidi ne- iskrenost. Vara se; mi ne znamo biti neiskreni. Autonomaška stranka imala je uvijek u Hrvatima odrješita, otvorena neprijatelja. Kako stvari stoje, to postoji i danas i drugačije ne može da bude. Hrvat nije opojen bizantinizmom; on ne zna hi- niti. Bori se otvoreno, bori se pošteno za svoja načela; a »Dalmata“ bi morao pojmiti, da ako Padišah na riječ obećao da će skratit harač na polovinu. - Stade na Pločam velika graja, a kad čuše da je obećano da Dubrovčani mogu po car- stvu trgovati kć i prije, i, ako je koji u okovima, da bude oprošten, usklici pred Lazaretima za du- go su grmjeli: živio Luka! živio spasitelj domo- vine | prosto mu bilo i u cvijeću pjevalo! Nakon toliko dana kad izide iz LazaretA pratnjom sve- ga puka bi dopraćen do dvora, gdje se je vjeće bilo skupilo. Luka stane te prozbori ovako: »Gospodo! Neću sad da vam pripovijedam moje putovanje do Carigrada. Vi sami možete po- mislit ; već samo kako sam na svaku ruku mislio, pa na jednu smislio, kako bi putem zaustavio če- stitoga Padišu ljuto užešćena protiva nama. Na- gjoh da je najzgodnije to opravit kad se Sultan vozi iz Saraja u veliku džamiju da klanja u pe- tak. I tako učinih, te ti se omotaj sturom ople- tenom od grana od pome ondje na obali; uždi sturu, kad je imao proći, koja prihvati oganj. Kad sultan Care vidio da na sred puta nešto dimi ko iz dimnjaka, odmah zapovidje, zaustavljajući vo- šnju, da se poduši, i naredi da se razvidi, koji je to nesretnik, koji na taki način hoće da pogi- ne pred očima Prorokova Namjesnika, jer zaista traži utjehu. Plamen me samo osmudi, jer me od- ja, te ja prvome ca- skoči da ihe odmota, turi , Car se ae poslije do- po pravilima is- jer, kaki suate, no npakarka Padilom, ni H+) b ostantađa. | Hrvati ne mrze talijanski jezik, to je opeta (8 ra- zloga što su uvjereni, da ih dah talijanske knji- ževnosti može samo ojačati u borbi za obezbje- gjenje svojih prava. A ovo nije ulagivanje, jer bi ulagivanje moglo značiti popuštanje od narodnih načela a u vajboljem slučaju moglo bi značiti sla- bost, tromost. Mi to prepuštamo gospodi Srbima, Hrvati megjutim drže visoko zastavu narodnog poštenja pak i sa tim parodnim ponosom pazariti neće, Hrvati ne mare za takove pobjede, koje bi gamo oskvrnule značaj uzvišene misli koja ih vo- di ; oni neće takovih kompromisa, koji dovode do licumjerstva, do himbe i do prevare. Štuju i cije- ne odviše Dubrovnik, a da bi mu svojom rukom htjeli priredili takovih prizora, kao što ih je do- Živjela ovo zadnje vrijeme gradska Dubrovačka vi- jećnica. Savez koji postoji oni gledaju megjutim mirno, potpuno uvjereni ća samo iskrenost, čistoća i neoskvrnjenost ispovijelanih načela dovode do pobjede. Još nješto na razbistrenje pojmova. Mi vi- dimo u autonomaškoj stranci tri razna elementa, Prvo, vidimo ljudi kakovih ima više manje svaka stranka, koji su tu s toga jer nijesu drugdje ; dru- go, ljadi koje je uzgoj otugjio narodu i koji se priznaju Talijancima ; treće, ljudi koji priznava- jući da je ono slavenska zemlja i ćuteći u svojim žilama slavensku krv, privezali su se uz stranku jer se boje da bi talijanski jezik mogao biti istisnut, pak i za ljubav ovoga jezika kao potrebno općilo na ovim obalama, puštaju i trpe da se govori o nekoj talijanskoj narodnosti. Ovdje ne spominjemo one zavedene seljake i varošane, koji neznajući ni rijeći talijanski, pristaju uz talijanašku stranku. Ne treba da kažemo da su ovi svi na kri- vome putu i da su samo stoljetnje patnje imuće- ničkog hrvatskog naroda mogle dovesti do ovako žalosnih pojava. O prvima se ne možemo baviti jer je to Žalosna i neizbježiva pojava rastrovane zadruge, kojom boluju više manje sve stranke na svijetu. Drugima, onima naime koji se smatraju Talijancima reći ćemo iskreno: Gospodo, prosto vam biti Talijancima, ali ne zaboravljajle da vas je malo, veoma malo, da vi ne možete potalijan- čiti ovu zemlju. U ovoj hrvatskoj zemlji talijan- sko vam poštenje ne bi smjelo dopuštati, da za- vagjate svijet i da stvarate zaprijeke opravdanim težnjama naroda. Obazrite se okolo vas, proputuj - te od grada do grada, od sela do sela, od otoka do otoka i ako još to ne znate, uvjerićete se da je ono hrvatska zemlja, da na ovim obalama žive hrvatski navod ; uvjerićete se da je samo tlaplja i ugrijana mašta mogla ovdje igda uvidjeti kako- vu talijansku narodnost. Neka vas ne buni to što gledat ga, nego samo preko vjegova doglavnika, Čuo sam dakle koje rijeći car upravi svome na- imjesniku, da mi ih on paka ponovi. Riječi bija- hu ove: »Reci toj gospodi tamo tvojoj da pogagjam požudam koje nosi ova molbenica, ne za njihov obraz, jer su ga preda mnom ocrnjeli a to splet- kama i $areuim postupanjem prama ovoj Visokoj Kapiji, nego radi milosti osobite, koju Alah u me nadahujiva, pošto sam opazio toliku srčanost i to- liku revnost, kad se odlučiva i život svoj stavit o pogibiju za svoju domovinu : i za to_reci im da pošalju poklisare da ugovorimo nove uvjete, koji će biti za vašu vladu milosrdni“ — Ja prostrt o- ćutio veselje na take riječi, a ujedno i Žalost da ste vi, gospodo, tako na pravednu Bogu potvore- reni, te ja reci onomu doglavniku koji je sa mnom govorio da ja, premda sam gjaur, i svi moji su- gragjani poklonstvo nose i nošiće ga prema Viso- koj Kapiji. I tako ja odstupi odonle ne mogući ni oči uzdignut da barem vidim kakav je u obrazu Sultan Care, veliki padiša, Namjesnik proroka, Brat suuca a Rogjak mjeseca i gospodar avijeb kraljeva zemaljskijeh,* 1) Jedan od Vijeća držao je slovo zahvale, ko- ju će gospoda i puk dubrovački, dok teče: svijeta i vijeka, nosit Luci i njegovim potomcima; te ga imenovaše vrhovnim konsulom republike u Cari. gradu. To dostojanstvo progje na sina i na unu. čad; a kad bi ih nestalo, i na svojtu tanke krvi. — Luka so tako opet odputi do Carigrada. TI Naslovi Sulana, se talijanski mnogo govori, jer to sa Hrvati koji ga takogjer govore — što bi vam samo moglo slu- žiti dokazom, da ga ne mrze i da mu ne žele ostracizam. — Ma koliko vas bilo, koji se sma- trate Talijancima, postupajte kao pravi talijanski patriote prema narodu s kojim živete i koji vam zlo ne misli, za to što gleda i nastoji da sakapi rastrgana uda svoje domovine, jer on vam zato neće zanijekati svoju pomoć u pravednim vašim za- htijevima, jer ti i ojemu idu na korist. Ako je u vas ona čista i. neokaljana iska talijanskoga pa- triotizma, morali biste pojmiti opravdanost naših težnja, jer je ona iskra uzvišeni plod razvitka ljud- ske misli i kulture. A vi hoćete da ste pripadnici te misli i te kulture. Pak kako onda da ne znate cijeniti to čuvstvo u narodu koji se budi, koji ae- će da bude ma čijim duševnim robom, koji goji tu plemenitu težnju, da u okviru ote inonarkije zauzme ono mjesto koje ga ide i po“bošjem i po ljudskom pravu, koji ide za tim da zasluži štova- nje i uvaženje drugih naroda. — Vama je krivo što Hrvati ne mogu da trpe gospostvo talijan- skoga jezika! Da, to je vama krivo; ali vam to ne bi moralo biti krivo i ako je to posljedica povjesnog i prirodnog razvitka našega: maroda;: jer ta posljedica mora opeta da ima svoje granice; jer, a to vam još jednom ponavljamo, Hrvati ne amjedu ni u svom interesu da dopušte ostracizam talijanskoga jezika. — Ali vi gospodo, radeći pro- tiva priroduih i povjesnih aspiracija ove zemlje, vi ćete najviše oslabiti prosvjetni upliv talijansko- ga jezika na nas ; vi, vi jedini pripravljate mu vašin radom konačni ostracizam. Vaša skrajna i neopravdana mržnja proti svemu što je slavensko uopće a što je hrvatsko napose, dovelo je do to- ga, da se u tri naše gimnazije ući talijanski jezik po 2 same ure na tjedan, a Hrvati nijesu mogli, nijesu smjeli da se tomu opru.... jer vi kažete da je ovo talijanska zemlja. Vaša će mržnja uroditi i tim plodom, da će Zadarska gimnazija osvanuti prije ue mnogo vremena sa njemačkim naukovnim jezikom, a tomu će se uzradovati, samo oni ele- menti i vaše i naše stranke, koji ne znadu ni za ljubav ni za mržoju. Pojaviće se u zemlji nova struja i ako neznatna, koja će još gore rastrovati onu nesrećnu zemlju, koju bismo svi bili dužni ljubiti. A kad nas poplavi njemština — ne varaj- mo se, uvagja se sistematično — tri će se jezika za neko vrijeme narivavati svim našim zavodima, našim uredima, našoj upravi. A takovo stanje ne- će moći da bude trajno, jer će sva zemlja biti ne- zadovoljna, jer će to biti babilonski toranj. Hrva- ti nemaju razloga da strepe za svoj jezik, jer su mu žile u narodu i svaki pokušaj naperen protiva Jednom Veliki Vezir ugosti ga, a biše tu pozvani još mnogi dubrovački trgovci. Preko ručka upila Luku koliko nagrade prima od svoje republike. Luka odgovori. Za čudo učini se Veziru tako ma- lahna plata. Luka proslijedi govoreći kako du- brovčani hrane se trgujući po svijetu, a da vlada ue dava nikome dobro stanje, već da ga oni sami stječu, a da ga steču, treba im slobode, i tu slo- bodu vlada je držana branit i uzdržati. Dospjela sloboda, dospjelo i dobro stanje. I još mnogo ko- ješta da je sborio, pričaju oni koji su se tu nala: zili u zvanice kod Vezira. Napulitanska vlada ime- nova Luku poslije svojim konsulom, budući odav- na republika u svezi s tom vladom. Luka umrije u staroj starosti god. 1681. Grob mu je u Crkvi Dominikanaca u Dubrovniku. Sin mu Nikola pre- uzme kousulat, ali odmah umrije ve ostavivši od srca poroda, Nike, kći Luke, uda se za Gajta Chi- rico trgovca iz Palerma, Sin mu Luka zakonito primi opet konsulat u Carigradu. Za to u Arhivu str. 135 god. 1709 nahodi se: «Die Martis X Decombris 1709 a prandio,“ »Prima pare de oreando in consulem natio- nis nostrae Costantinopoli Lucam Chirico loco qm. Lucae Barca tui avunculi cum illis honoribua et praerogativis, quibus fruebatur dictus quondam ser Barca, et hoc tamen in absentia DD. oratorumn nostrorum.“ — Na ploči groba nalazi se ovi napis: Nicolai Lucae de Barca 1681, D, Vongelista. .. Be Mau: