= ur ram rr ep rene rorovno Ep RE VEVGRORRTTVE VERROP SRESER k , + t | Onda se nebojmo ničega. Odlučni časovi, časovi u kojim se piše život naroda za mnogo vi- jekova uoaprijed naći će nas uvijek na svome mjestu. Opazićemo ih, neće nam uteći ko što su nam utekli dosada toliko i toliko puta. Deset godina. Ovih dana navršuje se deset godina, da mi- uistar zajedničkih posala Benjamin pl. Kallay u+ pravlja Bosnom i Hercegovinom. Bečke i druge službene novine kuju u zvi- jezde njegovu upravu i priznaju, da je u Bosni i Hercegovini kroz ovo vrijeme uradilo se čudesa, Okupirane zemlje, kažu, napredovale su u svakom pogledu, a zato je najviša zasluga gosp. Kallay-a. Mi se tomu ne čudimo, mi dapače priznaje- mo da su okupirane zemlje dosta lijepo napredo- vale u onom smislu u kojemu bečke novine mogu shvaćati taj napredak. To i »Bošnjak“ priznaje. On je posve zado- voljan sa današnjim stanjem u Bosni i Hercego- vini te veli: metnimo ruku na srce, rasugjujmo trijezno i hladno bez ikakva tugjega uticaja, pa ćemo .uorati iskreno priznati, da je u svakom po gledu krenulo m nas na bolje.“ Naravno još nije sve uregjeno kako treba, još se mora dosta uči- niti, »al mi hoćemo da kažemo, veli , Bošnjak,“ da smo u svakom pogledu, u svakoj privrednoj grani i u svakom inom pravcu pomakli se na stanoviti stepen, s kojega je moguće uz neumorni rad da- ' lje se penjati, dalje napredovati.“ Istina da se _ još u Bosni ne vlada kao u drugim zemljama, ne vlada se ustavno, ali ipak »Vlada je znala sebi pribaviti valjane i pouzdane ličnosti, koje je sebi izabrala iz sredine naroda, i po ovima ona saznaje narodne želje, a te želje 0- dlučuju kod svih važnijih odluka i odredaba.“ I tako nigdje prigovora, nigdje opazaka, sve lijepo korisno i napredno. A eto i mi priznajemo. Priznajemo da se u Bosni i Hercegovini do- sta uradilo i da bi se razmjerno toliko radilo i u Dalmaciji, mi bismo bili u neku zadovoljniji. Ta- mo čim je austrijska vojska stupila na bosansko zemljište počele su se graditi željeznice, koje su doprle do mora, putevi su se uredili, palaće podi- gnule, razni zavodi otvorili it. d. it. d. Toje veliki materijalni napredak zemlje, ali prama njemu da- leko zaostaje napredak naroda. A to bi ,Bošnjak“ moguno znati bolje no iko. On je u Sarajevu u srcu Bosne. Gospoda oko to- ga lista mogli bi najbolje znat koliko se je u Sa- rajevo kroz ovo vrijeme uvuklo tugjinstva, da sve kod god se okreneš ne miriše sa bosanskim, ne- go njekim stranim mirisom. Možda da je na Ben. baši drugačije, možda se tamo narodni miris još nije izgubio, ali neka gospoda pošetaju do u glavnu ulicu, veka obigju sve ove sgrade koje se tamo ponosno redaju, pak će nam umjet reći ko- liko je u njima ostalo . mirisa. o oim stam a PODLISTAR Svijest Sv'jest je sila, ljucki duh što diže Iz zabluda do sunca istine ; Svijest je svjetlo, što no trakom siže U budućnost, da joj trga tmine. Btvor bez sv'jesti, kao crvić gmiže Pred mogućim, hvaleć mu vrline, Gdje mu mis& ue može da stiže, Kako pod ojim cvjet krjeposti gine. Narod velik, malen je bez svjesti, Stalnim pljenom otmičara kleti', U ropstvu mu moć i ponos gojije. Dub vremena, rode, kad oavjesti Tvoju slobod, za stalno će r'jeti: => oTa ti slobod is evijesti klije." — Dvije želje. Do čudesa snadem pravit Skupio bih narod. moj, Istina je. U zemlji se je dosta radilo nu va- lja pitati: koliko smo napredovali mi, ili ako ho- ćete, koliko ste vi? Malo ili ni malo ; ko je va- predovao to su stranci to sa većinom kakvi Lčvy Ignatzi, Moritzi, Goldsteini i slični, ali domaće bo- sansko pučanstvo slabo. U Posavini ima dosta njemačkih naselbina koje cvate i našemu neukomu narodu osvajaju zemljište. Bili se moglo reći da se u tim kraje- vima gospodarstvo sve bolje razvija ? Bi, ali zato pravi starosjedioc nema se veseliti, jer se ne di- že njegov brat Bošnjak. Eto sagragjena je i željeznica, a skraja na kraj sve stacije zaposjednuli stranci, a isto tako i sve restauracije i ostalo što se na nju odnosi. Danas svaki prvi ko dogje u Bosnu za čas obogati, a domaći sele u tugje i nepoznate kra- jeve. Čudo da o tom ,Bošnjak“ ni mukaet. Nu kad hoće hajdmo de! priznajmo mu da je svaka vlada dobra, ali je najbolja ona koja u sva- kom pogledu daje prednost domaćoj djeci a ve strancima. Inače može se dogodit da zemlja ua- preduje dok narod te iste zemlje nazaduje i si- romaši. O drugom i ne govorimo, kad je ,Bošnjak“ materijalista puštajmo ga nek bude, a mi ćemo se držat one: svoja kućica svoja slobodica draža ne- go sve blago ovoga svijeta, Naši Dopisi. Kotor, 6 juna. (Svašta po malo.) — Kad je lani gosp. Na- mjesnik putovao po Boki, posjetio je Kastelastvu i pohodio onu učionicu. Prigodom toga posjeta govore da poglavar Nardelli, koji je u pratoji bio opazi u djece jednu knjigu iz Biograda i uzme je sobom. Kojiga bila je njekog društva sv. Save, koje je utemeljeno za širenje srpstva u nas i u Turskoj, a pomagano je od srpske vlade. Bila je vrhu toga zametnuta istraga, u kojoj se dokazalo, da je uči. telj te knjige dobio na dar i razdijelio megju u- čenike ; suviše je ista dokazala, da je on zadnjih izbora strašno agitirao. Zato mu bi podijeljen sa- mo ukor, jer se naši Srbi i nazornik kako doznajemo protivili da bude premješten. A prošle god. što je uč. Poljak bio zatvorio jednoga učenika, nazornik predlagao je odmah premještaj! — Čusmo da je došla dozvola sa srpsku štam- pariju u Dubrovniku. Amo se govori da je vlada otezala s dozvolom, pošto prije aije je dala dru- gim mjestima gdje nema nijedne, ali da je vladika uplivom njeke visoke gospogje isposlovao vladin placet. Što je u stvari ne znam. Da Vam je samo preporučen naš nezaboravni Starina Novak, U bo- lje ruke nijesu mogli dat to novo srpsko čedo. Ali nebojte se, imamo i mi amo do potrebe punu vreću. Sad nek stoji sa riserve. — Prošle nedjelje bio je izlet ,omladine“ srpske u Hercegnovi neka malo zaborave megju bratjom na poraz kotorski. 'Tamo se napijalo do mile volje. TAJ Bio je i Sundećić, a i mali profesarćić iz Dubro+ vnika, koji je nazdravljao u ime, srpske Atene. Mi neznamo gdje je ta Atena, dok znamo da op- stoji srpska Šparta (Slivnica), a ne: znamo opet ko je dao profesurčiću mandat, da govori u ime Dubrovčana, — Na Topli au se fotografirali i za- jedno š njima iredentiste Mandell. i žumpanija. — O našim izborima još se ne zna ništa. Su- deć po nekim vijestima ue bi se bilo Gudit da 0- ni u Zadru otegnu ua dugo pa da čekamo i cije- lu godinu. — Dozaajemo da liječnička svjedočba o ka biskupu glasi sasvim nepovoljno na veliku žalost svih Bokelja. Stanje biskepije e pomislit. Mjesta mnogo nepopunjenih, kaos velil. — Drugo nova ništa. Hrišćani svetkuju sv. Trojicu, Tješe se silnim srpskim zastavama, koje su natakli gdje god su mogli, a naši vražići od zanatlija parava- ju kolap # trobojnim vrpcama. Kotoranin. Pogled po svijetu. — U Budimpešti veliko je slavlje radi dva- desetipetgodišnjice krunisanja. Kralj je došao u utornik dočekan urnebesnim klicanjem od najma- nje 800.000 duša. Poziravili su ga razni ddšto- javstvenici izmegju kojih i ban Hrvatski. Ružno vrijeme nije zapriječilo svečanost ni najmanje. Na većer bilo je. prikazivanje narodno glume Sve- ta Kruna kome je i kralj prisustvovao. Iza toga grof Szapary dao je gospod«ku večeru na kojom se je kralj sadržuo čitav sat. Po svoj Ugarskoj šlavi se dvadesetipetgodišnjica najushitnije. — Napokon se je ruski car sastao s njemač- kim. To je bilo pred Kielom nedaleko od grada, na yachtima gdje su zajedno rućali. Za ručkom napio je njemački car u zdravlje ruskoga, a ovaj odvratio uz zdravlje carevo i njemačke mornarice Njemački car odlikova redovima pratnju cara ru- skoga, a ruski njemačkoga. Većina novina ne daje ovom susretu nikakvu političku važnost. — Sjajoa i presjajna je franceska sokolska svetkovina u Nancy. Došao je presjednik. republi- ke Caraot koji je je bio prijedmetom živih ovaci- ja. Više od 150. 000 stranaca nalazi se u gradu. Češki sokolaši probudili su za ue opće simpatije. Njihov zastupnik dr. Podlipny u govorima uagla- gio je bratstvo Čeha i Franceza, te kazao da su Česi istina malen narod, ali da imadu veliku bu- dućnost a navla$ zato jer su u krvi svoji, sa ve- likom Rusijom. Ovi govori izazvaše groznu, urne- besau aklamaciju. Kad se niko nije nadao stiže vijest, da i ve- liki koez Konstantin stric cara ruskoga dolazi u Nancy, da pohodi Carnota, Š njime se je razgo- varao na samo jedno po sata, a poslije se spre: mio da ode. Ma da niko nije snao da će doći, u čas kad su dali da je on tu spraviše mu France- zi sjajnu demonstraciju, pjevajuć rusku binu i Ko što će se jednog skupit Na odlučni Krvni boj. Prič& bih mu, što je svijest, Što sloboda, što li spae, Pa bih najzad zagrmnuo Tom patniku u sav glas ; — ,Po razboru sviće slava, Što uzdiše narod sav, Iz razbora slobod sviće, U slobodi narod zdrav." «Znaš li, d'jevo, kakva želja Iznenadi sav duh moj, Kad te k arcu svome sklanjam, Kad se vješam GB vrat tvoj?* soMložda sa mnom tad zašeliš, Sa svim žarom srca svog, Sletit u raj, da nas tamo Blagoslovi Višaji Bog."“ aNe, djevice. ... tad zašolim Imat sreću, vlast i moć Pa Hrvatsku majku grlit, Grliti je dan i noć; Grliti je, ko što tebe, O djevice grlit znam, 1 ledna joj sreću stopit Uz mojega srca plam!* — Slobodi. Žao mi je, vrlo šao, Al te slavit ja ne mogu, Kad ću tebe slavit moći To je snano samom Bogu. Žao mi je, vrlo žao, Al ja ne gnam milja tvoja, Nit je eunca tvog toplinu vk. di Odutjela duša moja. dk ad Žao mi je, vrlo šao, “lj jeko Al te grlit ja ne mogu, ai Da do tebe rukom tegnem Moram rasbit zamku moogo. Ne posnam te,... al bih sate. Mogao se blt i hrvat, . Ne posnam te ja dan danas, Dična majko, jer sam rr Bevat. i +