Evo, braćo, ovako mi činimo propagandu, kojom po malo stupamo megju prosvijetljene na- rode evropske, pa i vrijedna je nag i mi nje, i za to nek nam se više ne predbaci da otimamo tu- gje i srasturivamo“ pod hrvatskim imenom, i da sijemo vjersku mržoju. To je glavni uslov vašega života, pa ga se i držite ko utopljenik slame. No to pije dovoljno, da uščuva život utapljajućega se ako ne zna plivati. A vi ste taj koji se uta- plja jer ne zna plivati t.j. ne znate prosvjetljivati svoj narod, koji tako mora da ustupa pred kul- turnijim susjedom. * * * Na koncu savjetujemo Hrvatima, gdje god bili da podupiru ta naša književna društva, te a- leme naše. Osobito vrlim dalmat. Hrvatima pre- poručujemo da se upisuju u ,Mat. Hrv.“ i druš- tvo sv. Jeronima, jer za ciglih 5 fior. bere pou- čnib i lijepih kojiga za sav život, a ondje za 3 fior. godimice, 8-10 po izbor knjiga. to ime pomogo Bog nas i našu knjigu, uzdanicu našu! A Srbi nek kortešuju za nas vjerskom omrazom i nebratskim postupanjem, mi im puštamo slobodno polje! Nama odmoći neće uza sve one naše pro- tivnike, koji ih pomažu, u nadi, da će nag sa- trti. Samo dalje; mi se čeličimo | X. Naši Dopisi. Konjic, 8 Juna *) Svud lisicA ima i čovječjeg struka, Čuvaj ih se više no u gori vuka. M. Bogović i. Dvije tri ,Bošnjaku.“ — Svakomu je čo- vjeku malo lakše pri duši, kad ispripovijedi jade, koji ga tište, svojemu bratu ; pa i ja se evo latih pera, da otkrijem svojemu hrvatskomu roda “sra- motu, koja grize srce svakog poštenog čovjeka, u kom teće slavenska krv. Tu ogromnu sramotu na- naša cijelom muhamedanstvu u Bosni i Hercego- vini »Bošnjak,“ bajagi glasilo muhamedanaca. Pred ovim riječima : ,Bošnjak“ glasiio muhamedanaca strestiće se od groze svaki muhamedanac, koji vidi dalje od nosa, kad pogleda njegov pravac i njegov način pisanja, kojim će nas osramotiti i pred Bogom i pred cijelim slavenskim svijetom. Iz cijele ojegove pisanije proviruje čista ger- manska krv, i dokazuje da je ,Bošnjak“......... dijete, komu se daju lekcije sa strane. Ko ga je pratio, mogao se je osvjedočiti, osobito iz zadnjih brojeva, da su ove gornje riječi istinite, jer dok cijeli slavenski svijet slavi pobjedu za pobjedom Mladočeha nad Nijemcima, ,naš“ ,Bošnjak“ baca na njih ljage donoseći u laživim svojim političkim vijestima glasove o nekakvom razdoru mladoće- skog kluba. Drugi put pripovijeda o njihovoj mli- tavosti, a treći put opet, da češki narod zazire od Mladočeha, dok gotovo cio narod pristaje uz ujih. Gdje je pak vidjeti, da igra kakovu ulo- gu u jednoj stvari jedan Neslaven, ,Bošujak“ je gotov, ko na vruću halvu, razveslati u šesnaest i *) Ovaj dopis primili smo od jednog mladog muhamedanca. Ur. === Nu najveća nesreća zadesi tri Bokokotorske biskupije kad Turci zauzeše Hercegovinu, pa sta- doše malo po malo osvajati selija i mjesta spada- juća Boki Kotorskoj. Katolički svećenici te su po- bjegli pred Turčinom, ostaviše svoje župe, a u i- ste zasjedoše hrišćanski popovi i kalugjeri. Ovimi lasno pogje za rukom prevesti na hrišćanstvo i tako kako bi se reklo danas posrbić narod prepla- šen, ostavljeu i zapušten od svojih pastjera, tim više što su znali davat razumjet, da_ su ako i ra- zlična obreda ipak katolici. (Farlati Coleti T. VI, str. 465-66). Kada knjaz ornogorsški Jure Crnojević god. 1616 od Turske sile uniljen pobjegne iz Crvegore u Mletke, tada i sam grad Kotor ostane poplavljen wooštvom hrišćana. Ovi rasteć u broju od dana do dana namisliše hajdučki navaliti na bokeljske katolike. Na dokas proizvestićemo sada poglavite fakte iserpljene is ljetopisa grada Perasta, i od kojih sadrži se i dan danas u ovome mjestu lije- pa i vjerna uspomena u javnim arkivima i u pi- saiima privataih obitelji, pa i u neprestanoj pre- daji koja'ih naspominje. u zvijezde ga kovati, baš kao što je gotov kalja- ti koju granu slavenskoga stabla. Ama kuda ga god potjeraš, doći ćeš do o- svjedočenja, ko da ga je odhranila obala Rajne, u ne obala hladne Save i naše pitome Bosne. Pa njegovijeh uvodnih članaka? Čudo! Oso- bito pak ovih posljednjih, za koje ćemo ti iskati račun na kijametskom danu, Jest junače ,Boš- njače,“ jer š njima i u opće 8vom svojom teorijom ubijaš u nama tek probugjelu slavensku misao. Šta bi ti želio ,Bošnjače“ od nas muhame- danaca pripovijedajuć izmišljeno Kapetanovićevo bosanstvo? Hoćeš li nas izolirati i kineskim Zzi- dom nas odijeliti od braće Hrvata? Evet. Pa šta onda ? Šta ćeš započeti, a šta li sa šakom ljudi u užasnoj oluji, koja nas opkoljuje sa svih strana? Absolutno ništa, jer dok danas, kao što i svagda, veliki parodi i države sklapaju saveze i prijatelj- stva jedni s drugim, da očuvaju svoju slobodu, ti cijepaš krvau braću u malene tabore, koje će ne- prijatelj tugjinac lako osvojiti jedan za drugim, pa kad to bude i jadni narod propišti od nevolje jer mu tugjinac trnje i gazi ujegove svetinje i 0- tugjuje ga od pragjedovskih običaja, što će bit onda? Hrvati nijesu nama opasni, jer oni nijesu tugjinci, nego krvoa braća, od kojih nas je bila rastavila sudba, oni su nam dapače veoma kori- sni. Nama, koji smo na prvom koraku prosvjete, da ujedinjenim silama stanemo na put bujici tu- gjinstva, pa da nešto izvojštimo. U ovakoj slozi i ujedinjenju leži naš spas. — Kad si se pak razvi- kao ,Bošnjače,“ što činiš samo na oči, da zastu- paš interese nas muhamedovaca i cijele pokrajine; što trpiš, da se osnivaju u Sarajevu, u srcu Bosne, njemaćke škole i gledaš mirne duše, gdje sve preote tugjinac, a potisnu domaćeg čovjeka na čestu, da tuće kamen. To su grdne rane naše- ga štanovništva, pa što ih ne vidaš. A da kud za- gjoh, on to nesmije, jer mu ne stoji u zadatim vaputeima. Takav je, rode moj, takav ,Bošnjak“ i takovi su njegovi ljudi, koji ti laskaju i pretvaraju se, a dopuštaju da ti drugi janu kopaju, u koju će, ako Bog dade, sami pasti, jer će doći kosa da brusa. Ali ipak ,Bošujakovo“ licumjerstvo ne za- hvaca u naš muhamedanaca duboka korijena. I- stida, davno je lukavi Odissej otišao ad inferos, ali je sada dobio nasljednika Bošnjaka“, čiji muj- stori prave boljega drvenog konja, da u nj zatvo- re junake, koji će osvojiti Troju. Ipak mi se čini, da ti majstori neće uspjeti u svom naumu, jer mi vjerujemo našoj proročici Hasandri i nećemo ru- šiti svojih zidova, da uvućemo tu neman u grad, nego ćemo joj naprotiv posjeći noge i svaliti je zajedno s tim junacima u Skamander. P. ibni F. Vodice 12. U ovogodišnjem zasjedanju našega Sabora naš zast. čas. Bjankini digao je glas i na Škol- sko Pok, Vijeće, jer isto da se služi talijanskim jezikom u dopisivanju sa mjesnim škol. riječima. Pošto Čas. zastupnik nije kazao sa kojim vi- 3 ama zo reera o ione = 2 === Krstov dan, koji pada na 8 majaj““Peraštani obično svetkovahu obiteljskim i javnim veseljem. Godine 1511. mal da ne prisjede to veselje Pera- &tanima, pošto baš tada hrišćani bijahu odlučili željezom i palježom popljeniti i poraziti katolike građa Perasta. Njeki hrišćanin po imenu Radulo, za mnogo godina sluga kod obitelji Marka Mor- tera, buduć došao u spoznanje bogatog stanja tog grada, sakupi mnogobrojuu četu svojih suvjernika po Hercegovini i Crnoj Gori i njoj se stavi na čelo, te prezaše na brdu koji nadstoji Perast, zgo- dnu priliku, da na grad udari pa ga poplijeni i porazi. Rečena svečanost ponudi mu zgodu da oži- votvori hudu namjeru, jer mišljaše: daći Peraštavo nespravne, bezoružane jedino sa djelima vesele pobožnosti zabavljene. Ali ovi oćutivši pogibelj, kad vide s brda silazit onaj hajdučki oružani ćo- por, brže bolje ustanu na oružje, ter najsrdaćnijom brabrosti pogju mu u susret, Hametom ih potuću i ubiju preko dvije stotine razbojnika, ismegju kojih od raku svoga nekadašnjeg gospodara pane i sam izdajica Radulo. jećima dopišiva se talijanski, hoću da stvar razja- snim neka svak znade kako stvar stoji. Prošaste godine Pok, Šk. V. poslalo je do- pis na talijanskom jeziku ovdješnjem Mjesnom Škol. Vije. i spis redovito stigao na ovgješ. gos. pres. Kad ga je primio imao je pobjesnit od mu- ke, išao je od prijatelja do prijatelja te spis po“ kaživao, vapeći nepravdu koju čini Pok. Š. V, Neko se našao koji poslao tu vijest u ,K. D.“ iz- noseć na prosto bez ikakovog komenta. A što radi naš gos. pres. mjes. Š. V. Ska- lapio nekakvu izjavu, te je poslao na uredništvo »N. L“ u kojom je tvrdio da nije istina da je i- kada (1) Pok. Š. V. ovg. m. Š. V, poslalo ikakvog spisa na talijanskom jeziku! Kad je ova izjava i- zišla u ,N. L.* i kad ju je pročitao naš g. žu- pnik, komu je bio poznat rečeni spis, zavapie je u svom stanu pred mnogim, ovaj naš pres. nema pameti, ili barem nije bio pri sebi kad je«pisao ovu izjavu, a reći će i oni u Zadru da je ..... Ovako je stvar stala, a žao nim je čemu ni- je imenovao čas. Bjankini, komu je bila stvar do- bro poznata, osobu našeg pres. i da ostali zas. ču- ju to klasično ime. Bilo je nastalo pitanje čemu je on tiskao ta- kovu lažnu izjavu ? Bilo je svakog nagagjanja, a 8!.,odeći je naj- vjerovatni. Naš g. pres. jest čovjek veoma pohle- pan za častima, te sa ovom izjavom htio je do- bit kakvu medaljicu, a on na mjesto ovoga dobio je javui ukor od svega ovog Hrvatskog pučanstva. Mi svi želimo, kad se ustroji novo Op. Up. da ga «kine sa takove časti, a uhvat je u rodo- ljublje naših upravitelja, da će on još za malo tu čast obnosit. Vidit ćemo. Bič. Zadar 15 Junija. Ima tomu mjesec i po dana, da je u Zadru puko glas da će ovdešnji Jezuvite napustit Zma- jevićevo sjemenište ; u kojem, evo četvrt vijeka, uzgajaju — ne posve dobrim uspjebom — klerike za zadarsku nadbiskupiju. Dan danas, u koliko se čuje, taj glas, rek bi, da je istinit: nego mnogi nagovještaju o uzrocima njihovog iselenja. Njeki vele da je pokrajinsko vijeće uvidjelo da profe- gursko osoblje, u nižim razredima osobito, nije doraslo svojoj zadaći; a ovo da je i Nadbiskupa navelo — u svom skorašnjem putovanju u Rim — da se navrati u Turin da skloni Gjenerala je- zuvitA, da opskrbljuje vještijem, uopće, osobljem Zmajevićevo sjemenište ; neki pak kažu da sami hoće da sele, jer ih Zmajevićeva zaklada slabo plaća. Pogagjaju li ti ljudi u svojima vagovještaji- ma, jal Ministarstvo, čijom milosti oni zasjeli u Zmajevićevo sjemenište, ne kani, s opravdanih ra- zloga, udijelit im na dalje, ove blagodati, nami je deveta da nagagjamo ; konstatujemo čin jedino, te po onom što se do sad o njima pisalo u ovouw li- stu ; izjavljamo+ da ne žalimo ni melo njihovo i- selenje, kad bi od sad, ko što i do sad ovakovo sjemenište bilo na štetu Zadarskoj diecegi. — Po- časni kanonik, a prečasni profesur Petar Spanić, smog: | Kad plane izmegju Turske i Mletačke repu- blike dvijesti ustaša hrišćanske vjeroispovjedi iz okolnih mjesta Otomanske države nagjoše sklovi- šte u Perastu i vjegovoj okolici. Nakon njekoliko godina mnogi od ovih oženiše se sa mjesnim dje- vojćicama, od kojih mnoge bijahu kćeri odličoih i bogatih obitelji. Nu od gosta pretvoriše se u go- spodare. Njihova mržnja plane (iko, da jednom odlučiše smaknuti glavare općine, pa i sve naju- glednije starine mjesta, da mogu potlje slobodnije plijeniti, kud im bude draže i milije. Dan urečeu za tako sločinstvo bi Četvrtak Veliki, godine 1671; u sat, kad je imalo izlazit pučanstvo iz crkve nakon propovijedi gospodinove muke, koja se je u rečeni dan obično držula pod većer, Neka je urota tajno držana, bi odkrivena po nećakinji jednog mjesnog suca, koja htjede oba- vijestiti svoga strica da ga tako od smrti spasi. Tim otkrićem, mjesne vlasti upotrebiše sve sile sa spas svojih sugragjana. Svi Peraštavi oru- žahu se, i posadiše oružanih: četa na svaki ailax nadstojećega brda. Jaka četa bi namještena na tre