id: istekne aa o tika! av i ur s oem List izlazi svakom subotom, a cijena _mu je anaprijed za Dubrovnik: na cijela go- | dinu for. 4, na po godine for. 2; Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Horcegovsnu: na ćijelu | godinu for. 4: 50, na pć godine for. 2: 25; za inosemstvo flor. 4 i poštarski troškovi. Pojedini broj stoji 10 novč. Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojea i za doša- sto polugodište. Balkanski ,Pjemont.“ Nijesmo se nigda slagje smijali, nego kad čitasmo, kako vjeke ozbiljne, veliko-slavenske no- vine hvališe preokret politike u Srbiji i pobjede radikala. Eto, držahu ljudi, sad se je u Srbiji sve u- redilo i popravilo. Stranaka liberalnih i naprednja- čkih nestalo, zadnji izbori pokazali da je zemlja na strani radikalnoj, a ova će tjerati slaveusku po- litiku na Balkanu i prama ostaloj Europi. Ova stranka uskrisiće balkanski Pjemout itd. itd. Koje danas razočaranje za Sve ove hvalo- spjevce! Sad se mnogi počeše baviti Srbijom i priznaju, da ne samo ostalo je sve na prvašpju, nego, ako hoćemo, da je tamo krenulo na gore. < znat ko su, i ko su bili ti radikali ? Većitom mladi ljudi, duboko ,izobraženi,“ jer su išli po svijetu na svoje ili na državne troškove i učili su po visokim školama. Bili su svukud: u Parizu, u Berlinu, u Ženevi, Miluchenu, Petro- gradu, pa ako ćeš i u Londonu. Jer Srbinu i pra- vom srpskom sinu to je ispod njegova dostojan- stva, da se skuči u kakav naš domaći grad, na pr. u Zagreb, pa da tamo, megju braćom ku- ja bi ga za stalno veselo primila, izuči čedno onu struku, za kojom se dao. A jok, to nije za njega. Njemu treba odmah Pariz ja li Žen&va, to je nje- što chic. Pa tamo su išli (a idu i danag) od kuće sla- bo pripravljeni, a, što je još gore, slabije -odgo- jeni i duševno oplemenjeni. Nu novaca je bilo, srpska su štipendija na glasu, a navlaš onda ako gu bili poslati s ruskim štipendijama. Tamo po svijetu naučili su franceski (danas izobraženi Sr- bin mora da zna prancuski, pa drugo ništa i ne zn0), išli u svaka društva, načitali se svega, nadr- ljali se fraza i vratili se kući. A doma ne ponijeli nijednu vrlinu kulturnih naroda, već samo ono što je kod sa bilo zla i poročna. Naučili sa da ne- >= os aEnE 2 zm= PODLISTAK Srpska opa. u Boki Kotorskoj. (Nastavak v. br. 20.) Godine 1769 pojavi se u Crnoj Gori njeki smiovi čovuljak uopće prozvan: Sijepan Mali ili Lašivi Car. Ništa upravo izvjesna ne zna se do sada o njemu, neg da je on bio mrzak, koliko mletačkoj, toliko ruskoj vladi. Crnogorski pjesnik | vladika Petar Njegoš u svojoj na glasu drami pod: naslovom : Zašni car, Stjepan Mali, osobu ovako zvanu uzme za protagonistu drame, predstavljaju. ći ga kao mudru i lukavu, a katkada i plaka- vu varalicu, Stjepan Mali, namjestivši se prvo u Maina- ma, mjesto koje je spadulo mletačkoj vladi, podi- gne na oružje sve Crnogorce, koji u svesi sa Bo- keljskim hrišćanima a nadasve sa ovim koji ši- vljaehu u Risnu, imali su nepanut na kukavoi Pe- rast, i to bad na dan velikoga čelorika. Nu. Po. raštani pošto su dosnali što im se upravljalo, br- že bolje prihvate oružje, | usile razbojnike da sr stanu od krvaičke nakace. Tada Zuaoć Zusto, va redni Provođiter Albanije na ime mletačko hlade, U DUBROVNIKU .15. Juna 1892. ma vlasti, da _ nema Boga, Vili eu socijaliste, ni- hiliste sve što hoćeš, same nijesu gledali da po- stanu ono za što su ih u svijet poslali — kre- posni i odgojeni momci, neka sutra buda domo+ vini uzorni gragjani. Kad su se vratili kući, htjeli su sve ideje što | su ih sobom donijeli presadit u Srbiji. Kud ćete veće ludosti od ove! U Stbiji gdje nema ni par- če kakve zatucane tvornice, gdje nema ni pravog radništva, oni su počeli širit socijalizam i avigja- li potrebu velikijeh socijalnijeh reforma! Učili su nadalje i komunizam i nihilisam, dizali narod pro- tiv ljudske i svake vlasti,j učili ga da ne plaća porez, da ne sluša vladara — nikoga i dozivali mu u pamet ljudi, čije nauke u drugim zemljama još imadu smisla. Došli su pred Srbijance s Kar- lom Marxoni i s Lassaliom ! E ja, to su bile velike glave. Sloboda, pro- svjeta, naaka, čovjećja pravd (nikad čovječje du- Žoosti!), tmina, mračnjaštvo, devetnaesti vijek itd. bile su riječi, s Kojima su se najviše igrali. A narod bio još otprije zapušten. Svećenici, ti jedini njegovi učitelji, ne davali mu dobra iz- gleda, a drugi nemć ko. I tako ostao bez ikakva javnoga morala, € zemlji vladala prijevara i oti- mačina, širio se lopovluk, Planine bile pune haj- duka, a navlaš dolje na jugu gdje su dolazili u dodir s Turskoj i amo s ovu stranu u užičkome okružju. Sad došli ovi mladi ljudi pa sipali u nj svaki gad, što su ga pokopili po svijetu. Učitelji mu zvahu se Pelagići i Kajundžići 1 Rastrovali ga i još gore. — Eto kakva je klica, iz koje se razvila dana- Šnja radikalna stranka koja vlada Srbijom ! Ne kažemo mi to sami. To kaže vas svijet, jer je stvar poznata, to tvrde i Srbi i ,Srpski Glas“ kad veli: »Današnje naše radikalstvo po- stalo je od socijalizma ili ti komunizma . ...S0- cijalizam u Srbiji pretvorio se u radikalstvo.“ Pomislite sad, mili čitatelji, kakvo je to ra- dikalstvo, kakva je vlada, a kakvo stanje u Srbiji! svojim oglasom 2 Aprila 1769, spomenuvši Boke- ljima dužnosti i uvjete prihvaćene od glavara po- jedinih općina (da neće dati pripomoći ni uto- čišta varalici Stjepanu ni Pećkomu Patrijarki) ; na- redi im neka zadatu vjeru svoje odanosti sadržaju i neka po mogućnosti predadu u ruke vlasti nove urotnike, te saprjeti teške kazvi pre- stupnicima podanih naredba. — Nadodati je da Pećki Patrijarka Vasilije Jovanović bi desna ruka Btjepana Maloga, u svemu slićna svomu ljubimcu. Tako Perast i ovaj put ostane spašen. Odustajuć za sada od opisa hajdučkih napa- daja, koje pretrpi Boka Kotorska u doba već na- značeno, vratimo se koju godinu natrag, da vidi- dimo kakvim drugim srestvima poslužiše se novi Bokeljski naseljenici, da posrbe svoju novu domovinu. Naravno da Episkopi i kalogjeri hrišćavski, u tomu poslu zaslužiše prvenstvo, Oni, često, susretajuć u svojim namjerama oprijeka u naredbama mleta- čko vlade, kad ne mogahu oružje upotrebit, po- glužiše se svojom va glasu bizantinskom lukavo- sti, davajuć razumjet i vlasti i narodu pa i sa- mim katoličkim biskupima, da oni premda su na- sljednici istočnog obreda, ipak da su wnijati. Pa otako i od javne pobošnosti dobivaha crkava i oltara. Pretplata i oglasi puaćaju se upravi šalju se Uredništvu. Za oglase, zahvale i ost. plaća se 10 nvvč. po retku, a oglasi koji se više puta : tiskaju po pogodbi. Rukopisi se ne vraćaju. Listove nefraokirane ne prima ni uredništvo ni uprava. gOrvene Hrvatske“ u pukevesšiin a dopisi - = > Radikali kad su bili socijaliste, učili su na- rod da ne sluša nikoga, da ne plaća porez, pa tako predobili za se masu. A danas kad vladaju hoće bogme da ih se sluša, a pobiraju (i te ka- ko!) i porez. Ako taj puk misli, što mora mislit o njima? Da su ga varali neka se dočepaju vla- sti. Lijepa primjera! Umjesno je reko ,Narodni List:* Srbija reg bi da nema sposobnih ljudi, koji da njezinom sudbinom ravnaju; no pače ti njezini upravitelji vode je sve više rubu propasti“ Ne bi ni vragovi isčinili, što su oni u ovo vrijeme otkad su na vladi. Rijet ćete : nijesu bili bolji ni pregašnji. 1stina, nu oni su nekako .Vla- dali, a ovi baš nikako. : Zemlja u neredu, a službenici državni“ ne- plaćeni. ,Badava se obilazi oko vrata okružne blagajne, na oj'ma prilepljena cedulja kazuje sva- kome, koji je po plaću ili penziju došao, da ne- ma para! Pokunjena se gospoda i udovice činov- ničke vraćaju se s praznim Šakama kući!“ Ovo pi- ša ,Srpske Novine.“ Pa ne samo činovnici ni oficiri ne potežu plaću. ,Sve što prima iz kase plaću, peuziju ili mašta drugosve to saglo glavu, pa zajmi dinar — dva po čaršiji za bljeb. Žalost je pogledati ofici- ra ili činovnika kako se previja i moljaka koga za groš—dva da mu uzajmi!“ Nije da mi ovo izmišljamo. Ovo pišu isti Sr- bi u Srbiji iz protivne stranke, pod kojoj bilo bi isto kad bi došla na vladu. A čujmo kako je s pravdom i s javnom sje- gurnošću : ,U zemlji ovako malenoj, u kojoj žive braća rogjena, pa dana gotovo nema, a da ne pa- ne kakva muška glava ja od puške poznatih ili nepoznatih zlikovaca, ja od kmeta ili od hajduka. Pa kažu kad ovako zajadamo, da ,,ubijamo kre- dit zemlji...“* A da mati ih božija ubila i po- razila, da li je nama lakše gledati, kako jedan po jedan srpski gragjanin gine i kuća mu se zatvara i iskopava, a njegove se ubice serbes slobodna, “Često puta popravljahu za svoju porabu, cr- kve ispaljene od Turaka, u kojim negda katolički svećenici obavljahu božiju službu. Često puta na- kon smrti katoličkog župnika ostajuć jedini go- spodari matice ili kakve kapele, u kojima sw neg- da sa katoličkim župoikom obavljali božiju službu, zbog oskudice katoličkog svećenstva, ostali bi kao župe opravitelji, i tad bi im lasno pošlo za ru- kom privesti na svoju pogjarmljeno pučanstvo. Mješovite ženitbe, silovite otmice katoličkih dje- vojaka, to su bili načini, kojim su se služili da posrbe svoju novu nesrećnu pastvu. Neimajući svojih svećenika, katolici nalažahu se usiljeni, da im djeou krste hrišćanski popovi; i premda na smrtnomu ćasu, ne hotijahu od ovih primati sve- totajstva, a opet ne trpeć da im mrtvi budu bez popa pokopani, sa taj ćin utekli bi se često hri- ćanskome popu; koji blago i milostivo oklijeva- juć hoće li ili neće uališiti molbu, na svrhu usli- bio bi je, da ih potlje lašnje moše privesti na svoju. Godine 1687 mletačka vlada, rastirila je svo- je granice novom stečevinom grada Ereegova, te vidi da se sve to više širi vjerska nesidga u ste devini staroj; tako da mnogo selija napomekutim orestvima sa katoličko pregju na hrišćansku vje- rolapovjed.