Mostar, 20 juna 1894. Nije vrijedno, ali ću ipak odgovoriti, na 0- naj dopis remek-kukavčiluk prave srpske“ duše — koga sam čitao u 21 br. ,Bačvaniva“ iz Mo- stara pod psetdonimom ,lže.“ Prije svega kažem gmalomi majkinu Lazi“ da se nije trebao sakčivati za imenom ,lže.“ Neću da rečem — a znaš i ti mali Laso* da nijesu stava* obraza da se ruga: da su Starčevićanci propala stranka, s kojom ne računa više niko, ka- ko ju je vlada uništila i raspršila! — Dok je još prije izbora ista Zastava“ govorila, da je Heder- Vari sklopio ugovor sa pravašima, oni da se grle, čak David Starčević, nekadanji mučenik Hederva- rov, da će se opet dokopati odvjetništva, itd. Nek vidi »Zastava,“ kako se stiču izborne pobjede u .ju lijepih brošuta, koje bi razdijeljena u velikom broju mogle pititi i osvješćivati narod. 1 u sadanjem stanju prvi slobodni ixbor zna- čio bi propast ove vlade, a kamo li ne da je u nas samo svijest jača i ustrajnija | — Opaziti nam je da je za ovih sadnjih izbora pravaš većinom biran ondje, gdje je narod čist i ne pomiješan s inteligencijom, koja ga truje svojim kukavičlukom i slim primjerom, jer tu niti trgovac, ni krčmar, Bi liječnik ni drugi koji ne glasuje, samo nek mu kupci drage straake se okrenu legja. Je li za to Čudo, ako ih narod gdje natuće, il više ne ide u orkve gdje su taki popovi? A to se u nas već češće dogodilo. — Kako je pak u obitelji ? lspustimo iznimke, pu hrvatskim se obiteljima malo govori o narodu, njegovoj sudbini i O načinu, kako bi se tome da- lo pomoći, nego više o vanjskoj politici, o modi, o športima, zabavama i kavanama, i to prečesto ne materinskim jezikom. Primjeri što oci hrvatski da- ju svojoj djeci kukavni su, pa nije čudo onda, da Baš mladić lakše promjeni sve nazore, koje mož- da ima, ili ih je pobrao na sveučilištu ili u gimva- iji u drugovanju s djacima. A opet žalosno je i pomisliti, da mi imamo dosta mladića, koji trate svoje sile u kavanama po raznim zabavama i pijan- kama noć na noć, dan na dan, trošeći tu novac vrijeme, sile i duh. Ima ih opet koji uče samo ono što spada strogo na ispit a od svega ostalo. ga ogragjeni su kinezkim zidom, te mi ne pozua- jemo ni svoju kuću dobro a kamo li vanjski svijet Crna je ovo slika, mnogi će kazati, da je pretjerano. Mi smo se žalibože već uživili i pri- učili na to, no ko je malo u avijetu na drugim školama bio, taj se mora zgražati, a tek silom se mora otimati zdvajanju i polagati nadu u vlastite snage i u bolju budućaost mile aam Hrvatske. Ba- da, volje, požrtvovnosti, nauke, uvigjavnosti, po- šteaja i domoljublja potrebni amo ko ozebli sun- ca. Bez toga propadosmo |! Sve se protiv nas urotilo : susjedi, vlade, bra- ća, narav i priroda, pa je ćudo da i tako stoji- mo. Dalmacija sam je potrebna za novi život, da ne spominjem Bosnu i Istcu. Spojenje s Dalmaci- jom moglo bi nam podati svježu krv, novu snagu i hrabrost,a i mi bi njoj pomogli aa drugome po- lju. Novi sokovi, koji bi nam iz Dalmacije priti- cali, mogli bi mas iz nova dovesti do novog živo- ta, jer se na staro drvo može ucijepiti nova mlada grana, pa je plod i opet sladak: tako bi se postiglo spojeajem naše domovino novih uspjeha na staroj podlozi. Iqa u nas divnih iznimaka, svake časti do- stojnih, no ovi ljudi ili po svom položaju, ili po srestvima malo il ništa ne ulaze u javnost, te sn tako za većinu zaboravljeni. Dao bog da im se maožili štovaoci ! Sad da Vam nješto spomenem o Srbima ra- dikalcima, koji ljetos za prvi put ulaze u sabor. sSrbobran“ se razmahao na sve strane, tako da je Zastava“ u Novom Sadu računala barem na 15 pobjeda, a kad tamo izagjoče samo dvojica, i to onaj u Iloku pomoću ,svosunih Hrvata“ kako sd- ma Zastava“ roče. Da nije bilo tih sevesnih Hr- vata“ bio bi jedan jedini pošo. Tu još ima ,Za- ma) dolišekte upravljene od Basilija Metropolite Herceegovačkog i Zahumskog, od igumana Ata- gasije i ostalih kalagjera samostana trebinjskog na sa listom pokornosti i odano- U toj molbenici, opišujuć svoje jadno , što kroz devet go- u Rim svoje poslanike, ka- 431 novi strana 70) Propis nosi nadnevak dana i isaoca, sli no godine. Je so li bili iskreni israsi .molitelja g9 saa se. Vjero- jetao je da Kliment IX. noće bit tako lasao orga ; jet | da om naaljednici Basllija i trobinjski ka. Ks odivjeti u nemira sa sapadnom Hrvatskoj ! Take misli mogle so se poroditi samo u u- redništvu Miletićeve ,Zastave." Dok oni govore, da s pravašima ne treba više računati ko sa stran- kom, dovikujemo mi Hrvati t. z. Srbina u Hrvat- skoj, da mi još manje moramo račonati s njima ko s narodom, jer evo sav taj ovejani srpski na- rod u atrojednici“ izabra tek 1& radikalca. Da se svi listom digli proti ulizicama vladiaim — kako se u njekim uredništvima i tvrdo vjerovalo — mi bi skinuli kapu pred pjima, makar nam protivni- ci bili, a ovako možemo se tek prezirno nasmija- ti pustoj galami i graji, što ju podigoše. Kako je poznato vlada je umanjila broj iz- bornih mjesta. Naravno da se je i tim išlo na za- tor opozicije, jer su se kotari znali tako spajati, ka- ko bi vlada lakše većinu dobila. Tako je u primorju sasvim otpalo izborno mjesto u Krasicama a pre- nijelo u Bakar, samo da više činovnika na skupu bude, a kakav je krasićki kotar bio, ve bijaše mu para u cijeloj Hrvatskoj rad čistoće opozicijonal- ne. Vlada poče već sada korteširati za buduće iz- bore, i kuša na svaki način uplivnije i bogatije ljude prekupiti k sebi. Žalosno je da ovi idu na vladin lijepak. — Naši Dopisi. Kčotor, 20 Juna 1892. *) U 22. broju ,Srp. Glasa“ ima dopis iz Ko- tora pun gaduih insinuacija, a dopisnik zajedno sa urednikom uzimlju zaameuitu ulogu denunoijanta, što im ne mogu zavidjeti, a neka mi oproste što ih na tom putu neću slijediti, jer mi moj hrvat. ski ponos ne dopušta. Neću dakle potvorami, pro- sočbami i prijetnjom odgovvriti sepskome junaku, jer su to osobita svojstva njegova i na žalost ve- ćine njegovih suwišljenika, već ću ueoborivim ći- nima dokazati ne dopisniku jer bi uzalud gubio vrijeme, već čitalačkome svijetu kakova su naša braća Srbi i kamo smjera gorispomenuti dopis. Ko je i najmanje naše nevolje pratio otkad je stvorena srpska stranka, i utemeljen njihov organ, sjećati će se famoznih dopisnika, prvo »Šrpskog Lista“ a poslije ,Srp. Glasa,“ glasovi- tog, Gruice i Starine Novaka. U ujihovim dopisi- ma puuim svakog hala nijesu poštedili što je naj- svetije svakome Bokelju: vjeru, varodnost i poro- dične odnošaje, izvrgavši porugi najćestitije, naj: vrieduije i najstarije obitelji ove nekad slavno krajine. Za više godina u gorirečenim listovima dokazivalo se da u Boki Hrvata nema, a što je još gore, osobe visokog položaja na nadležna mje- sta označivale katolike prostim proletarima, što se je žalibože donekle i vjerovalo. Vrijeme gradi po kotaru kule, vrijeme gra. di, vrijeme razvaljuje. Dogje dakle vrijeme da i Hrvat reče svome vajbližem bratu: dosta je! U političkim isborima za semaljski sabor i carevin- sko vijeće Hrvati u Boki pokazaše svijetu da su Živi i da ih ništa satrti ne može. Poslije općioskih izbora u Kotoru, 'dopisnik eSrp. GI.“ ujetio se da Hrvata ima, pak jer im ne može drugo pošto su tu brojevi, paklenom namjerom i da se nekom ulagiva, prestavlja Bokeške Hrva- te i društvo Sl. Dom strašilom starčevićanisma i snovog biaakinisma.“ Polako srpski junače, ali ti ta no upali ! Hrvati u Boki koji radi sloge sa Sr- bima svo uzalud šrtvovaše, drže idealom avojim ne pojedine ličaosti već Hevatstvo u okviru mu- narhije, pod šeslom "prejasne vladajuće Kuće, ideal koga je i dopisdik sa njegovim jednovjerčima go- Jio dotie, dok ih docniji dogagjaji ne osiliše ie Giaite pohlepnim velikim teđšnjama. Da je tako i da oOHrvati, a najmanje ko sa njih ne fanatisaju parod slažeći se vjerom, ako mi gosp. Uredniče , dokasaću u drugome (Drago volje. Ur.) | svi ovdašaji hrišćani —ili kako se vole iššati ,sr- bi“ jednaki tebi i &itehm Veinovim pištmcima, koji se odlikuju bezobraznom uljudnošća — ali — nije se ni čuditi, kakav vogja takova i vojska. U dopisu najprvo navalilo va prestojeću svečanost otvorenja narodne čitaonice, još jednom velim narodne i koja je svestrano priznata za na- rodnu — a ne vjersku. Bolan Lazo, ja zvam da to teško boli tebe i ostale gdje Hrvati, ili kako ih »lže“ nazivlje mlinari, otvaraju čitaonicu. Dobro je, a gnaš li Mali Lazo, da tebi i tvome babi, vi- je mlinara, želili bi se najesti korica suha hljeba. Jel' de? — MalilLazo, nezna kako da izkali jad ešrpske“ duše nad Hrvatima, pa u ljutosti i jadu pokušao šaljivim vačinom da izvrgoe ruglu na- rodnu svetinju. U istom dopisu navalio je tako- gjer na ureduika ,Glasa Herc.“ O njegovoj osobi neća ništa da govorim, jer to nije moja stvar; a vajkasnije bilo bi ludo odgovarati na sve stvari, koje takovi nesretnjakovići deru po papiru, da ne oštauu gladni stupci »Baćvanina,“ ,Vršačkog gla- snika,“ ,Srp. Glasa“ itd. oMajčio Lazo“ kaže o uredniku ,Gl. Here.“ da dok ou pročita novine i izvadi iz njih vjesti za svoj list, da ih onda daje u ,narodau ćitaoni- cu." To je laž — veća laž nego da je njegova voda, sa špiritom pomješana, prava rakija. Novine, moj Lazo, što ih čitaonica kao privremena dobi- vaše i koje sada kao stalna dobiva, narućuje ra- vno od uredništva dotičnih novina. Ako ne vjeru- ju neka se obrate na ista, pak će im možda rado to saopćiti. Što mali Lazo t. j. Iže, kaže da je znatiželjan ko će držati govor pri otvaranju čita- onice — da li koji ,Šešeljević,“ ,Prudović“ ili ko- ji drugi, — tomu kažem neka ga za to ne boli glava. Sjegurno neće biti ništa ukradenog od ve-. leslavnih i dičnih kojiževnika Šumadiaskih, kao što oni kradu od hrvatskih. A što navaljuje taj imajćin sin na potpresjednika ,Narodnog pjev. dru- štva“ gosp. Diku, to ću mu ja razjasniti slijede- će. Vidić nebrate! mi smo Hrvati — i ja iti — samo što si ti »srpske“ vjere, a ja katoličke.“ Gosp. Dika došao je nazad 20 godina — iz Arba- nije i ovdje se stalno udomio megju Hrvatima, — te kao pošten i avjesan čovjek čijim se kruhom hravi tizim se i brani. A svoju djecu, koja su ovdje rogjena, odgaja u narodnom duhu. Možda gospoda ,tocilaši“ žele, da on radi kao i nekoli- čina ,Cincara* ovamo doseljenih, koji uživaju pr- va mjesta megju ,tocilašima.“ Svaka čast gosp. Diki, neka oo ne tare ni najmanje glavu radi v- pakovih bezobrazgih pisanja ; ja velim da ga dra- gi Bog poživi skupa sa njegovom djecom, ua ćast našu i milog vam naroda. Tamo so je takogjer, još na početku, naba cio taj ,ernokapić“ na ,bjelokapice.“ Ja sam vi dio bijelih fesova samo kod braće Muhamedanaca i katolika. Ono tobožuje ruglo spada dakle na nas oboje — na Mubamedance i katolike. Nu velim tomu crvokapiću kao i ostaloj inteligenciji tocila- škoj“, da se. Mubaqedanci i katolici vrlo dobro slažu. To im je poznato i radi toga amo im za- zorni, jer kod nas nema partaja kao kod ujih ,toci- laša“, a to boli, boli. Mostarac. —__ e Pogled po svijetu. “— Bismark je otišao iz Beća, ali tamo ru. kao je par rijeći, koje danas kolaju vrijetom. Razgovarao se je osime sa jednim od izdavatelja »N. Pe. Prosse* to je veoma oštro kritikovao po- litika svoga nasljednika grofa Caprivi. Toj politi ci, reče, Njemačka ima zahvalit što sa je prštr- goula svaka sveza ismogju nje 1 Rusije, a dok je 08 bio na vladi, da je amio uvijek asdrtat prija- teljeko odaobaje izmogju ovo dvije dršave. I o dru. goma je govorio, ali ove je najvašvija tačka nje- pl gora rasgovora. Njemačkoj vladi prijatne novine