List izlazi svakom subotom, a cijena mu je unaprijed za Dubrovnik: na cijelu go- | U DUBROVNIKU 9. Jula 1892. dinu fior. 4, na po godine fior. 2; Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovwnu: na cijelu | šalju se Uredništvu. godinu fior. 4: 50, na pć godine fior. 2: 25; za inozemstvo fior. 4 i poštarski troškovi. | Pojedini broj stoji 10 novč. Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za doša- , sto polugodište. Izbori u Zagrebu. Kad je onomadne bilo raspušteno gradsko zastupstvo glavnoga našega grada, čudom smo se čudili, jer nikad nijesmo pomislili, da će današuja hrvatska vlada doći do toga koraka. Što je učim- lo to blaženo zastupstvo? Ništa drugo, nego što je tražilo da hrvatski ban a ve magjarski mini- star-presjednik predvodi gradsko odaslanstvo na poklone kralju prigodom proslave jubileja. To je Zagreb zahtijevao pozivljući se na zakone nagod- be, ali Magjarima bilo je mnogo draže da njihov ministar-presjednik predvodi sve općine ,od Kar- pata do Jadranskoga mora“ i da se Zdgrab-varos nagje zajedno s Debrecinom i Kečkemetom, a sva- ka želja ua Dunavu i Tisi pretvara se danas na Markovu trgu u zapovijed. Sasvim da je predlog potekao od čovjeka koji una vjeki naćin ne sudjeluje strančarskoj bor- bi, i kome bi se sve prije moglo predbaciti nego kakav šovinizam, ipak Magjari u odluci zastupstva nazrijevali su veliki politički prestupak, dok se je našlo ljudi, koji su njihove pretjerane zahtjeve tumaćili gradskome zastupstvu kao izraz lojalno: Bti i bijedili većinu, Sto tobože nije lojalna. Nego više sto je bilo, bilo. Slaba nam korist oi ponavljanja dogagjaja, koji će u ostalomu movo- goga usućit koliko se u Hrvatskoj 1 Ugarskoj po- štuje ta razvikana nagodba i kako je teško preko nje postići išta dobra — već radije pitajmo se: što će biu sada ? Kad kažemo da bi nas nemilo dirnula vijest, koja bi: nam javila, da je na naćeoničku stolicu Zagrebačku zašio današnji vladiu povjerenik gosp. Mošluski, mi cijenimo da smo ovime u isto doba interpretovali osjećaj 1 muijenje svijeh rodvljuba širom dowmovine. 10 bi bilo, po našem shvatanju, zlo, koje bi za sobom donijelo teških posljedica. 1 zuto ua$ vapaj koji leu preko Velebita, jest: Zagreb ne smije doći u magjaronske ruke! — Za drugo nećemo da znamo. Da pravo kažemo, izuenadila nas je izjava Zagrebačkih pravaša, kojom javljaju da sve ono što se danas dogagja u gradskoj vijećnici zagre- bačkoj njih ostavlja ravnodušnijem. Neka nam na- di štovani prijatelji oproste, ali mi ue mislimo ta- ko. Mi nijesimo niti smijemo bi ravnodušni ai prama izboru za grad Beć, ni prama onijen za Londousko ili Petrogradsko zastupstvo, a nekimo li da mirne duše motrimo sve ono, što se dogagja u glavnome gradu Hrvatske, tin više kad amo u- vjereni, da se očito krši i ouo malo autonomije što daje nagodba. Danas kad će vlada upotrebit sve što može neka skrši opozicijonalni duh u gradskome zastup- gtvu zagrebačkome, položaj i vladanje pravaša za- grebačkijeh dobiva veliku važnost. Uui su od ob- zoraša u istinu tomu dosta slabiji, ali svaki glas može biti odlučan, a mi znamo da su oni zadnjih izbo- ra sakupili oko 160 čistih pravaških glasova, koji danas vrijede zlata. Zato dobro bi bilo da se zabo- ravi ukoćenost s jedne a sofistikarija s druge stra- De, pa da se nagje način kako će se oprijeti ne- prijatelju. To mabtijeva interes domovine, a ako hoćemo i stranačka taktika, jer neka dobro pamte oni u Zagrebu, da bi se to neugodno dojmilo či- tavoga hrvatstva, kad bi Zagreb krivnjom jedue | tiskaju po pogodbi, ili druge opozicije došao u vladinovačke ruke, te ona strana, na koju bi pala ta sumnja izgubila bi muogo kod naroda, a navlaš ako bi se dalo na- glutiti da su po srijedi osobnosti. Kako bi se postigao sporazum za izbore u gradsko zastupstvo, to mi ne možemo reći. Mi samo ističemo potrebu toga sporazuma. Svakako u Zagrebu mi poznajemo s obe strane ljudi, koji bi ga, držeći se naravno one: ruka ruku pere, mogli uglavit kad bi aamo htjeli. Gundulićev Spomenik. Odbor za podignuće spomenika upravio je na sve straue slijedeći Proglas: Već godine 1884. naročiti odbor bješe rastu - rio proglas na narod, kojim je pozivao sve rodo- ljube da podupru podizanje spomenika velikome GUNDULIĆU u ovome gradu, pjesnikovoj kolijev- Ci, a to o tristotoj obljetnici od njegova rogjenja, koja se navršila god. 1888. Mnogo se je rodoljuba odazvalo tome pozi- vu oda sviju strana slavenskoga svijeta, te od to- ga-ima dovle dobrijeh 11.000 fiorina. — Io je ljepo glavno, kad promislimo o ekonomnom jadu našega naroda u opće, ali nije dovoljno odista da se podigne biljeg koji GUNDULIĆ dostoji, A koja je GUNDULIĆU cijena i dika u Na. rodu, koje mjesto Oa zaprema u nasoj književno+ sti, pa kolika blsgodarnošt naša treba da bude prama njegovoj uspomeni, bilo bi nepravo da mi ovdje nabrajamo, jer GUNDULIČEVO ime, i uće- nu 1 ueuku, i staru i mlada, ele svakom u svima krajevima našega naroda, poznato zvuči, pak se Za njega 1 u tugjini zvade. Ako smo pak svijem našijem velikanima du- Žui počast i barnost, što dugujemo GUNDULIĆU, zvijezdi prehoduici južnoga slavenskoga sklopa, i naj- visšein našem pjesniku, svakome je lako odgovoriti, Pokle nam dakle nije na žalost za rukom pošlo, da mu tristotu obljetnicu od njegova ro- gjenja, spomenikom proslavimo, preguiumo dajbudi da se sve spravi ćim prije, a odbor je uglavio god. 1898 i licem ua 20 Maja, u koji dan pada smrt Osmana, protagoniste njegove glavne pjesme. Ako se to obistini, kako se nadamo, mi ćemo po- kazati da znamo štovati što je uzviševo i izvrs- no, tim više kad je naše, pak tijem ćemo potvr. diti da smo živi i čili, jer narod kome je na sr- cu uspomena svojijeh velikijeh ljudi, ne gine i ne propada, nego živi i napreduje. A sada pozivljemo na novo sve naše rodolju- be, a osobito one koji se još nijesu odazvali, da po- hrle s privosima, e da se ispuni što svak žudi. Molimo svakoga da pošlje svoj prinos na ru- ke g. M. Giorgi, poglavice odboru ili na gospodi- na N. vit. Boškovića, blagajnika u Dubrovnik (Ra- gusa, Dalmazia). U Dubrovniku, va 21 Oktobra 1891. Odbor: M. Giorgi poglavica — Bissavfo pl, Lujo — Bo. goević kap. Ivo — Bona mark, Luko — Boško. vić vit. Niko — Oaboga grof Brnja — Kosić prof. Baldo — Kurajica_ dr. Bošo*) — Pugliesi dr. Jero — Tonini kan. Aćim*) — Uvović Nikola Zore prof. Luko. “0) Mješte onih sad su don Stijepo Tomalević i dr. V, Matijević, Pretplata i oglasi puaćaju se upravi gCrvene Hrvatske“ u Dubrovniku a dopisi Za oglase, zahvale i ost. plaća se 10 novč, po retku, a oglasi koji se više puta Rukopisi se ne vraćajo. Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni uprava, U nedjelju bila je sjednica odborova glede svečanosti što ih se misli prirediti. Prisutni oda- slanici gradskih društava, škola, erkovnih uprava i t. d. izrazili su njihovo mnijenje, iza kako su se pročitali odgovori pismeni izmegju, kojih i oni na- še Čitaonice i Glazbe, koje smo donijeli u prošlo- me broju. Presjednik gosp. pl. Giorgi na odgovor Čita- onice i Glazbe reče, da sa zadovoljstvom može konstatovati da su se svi odazvali osim dvojice, koji kao iznimka potvrgjuju pravilo: svi. A raz- lozi koje je Čitaonica navela ne opravdavaju njezi- no otsuće, jer odbor pije kriv što je sastavljen kako je sastavljen, pošto gu je općina imenovala, ali ipak da u odboru ima 2-3 člana Čitaonice, s toga da razlog ima biti koji drugi otsuću. Na ovo odgovorićemo časnome gospodinu pre- sjedniku, da u odgovoru Čitaonice nije rečeno da nema u odboru njezinih članova, nego da mišao Čitaonice nije zastupana, a to je uješto drugo. U odboru istina ima dva člana Čitaonice, no oba su u isto doba i članovi Štionice, a jedan od te dvo- jice oćiti je naš protivnik, te po tomu ne može se reći da zastupaju misao našega Društva. Što su pak u njemu nije nikakvo čudo, ako se pomisli, da“ društvo broji 120 članova, od kojih mu jedan dio pripada većinom radi zabava. Njeki govore da Gosp. Giorgi može se uze- ti kao prestavnik naše misli, jer da je bio biran Za zastupnika od naše stranke. Ali on nije se pri- družio zastupnicima, koji stoje na temelju sjedi- njenja sa Hrvatskom, dapače on nije člav niti Či- taonice niti naše Glazbe, nego Štionice, a gradom se pronosi glas, da je on ovih dana izjavio, kako ne pripada našoj stranci, a ako je od naših bio biran, da on tome nije kriv, Što se tiče prve opaske, da je naime općina imenovala odbor, te da isti nije kriv iz kojih je elemenata saštavljen, mi držimo da je ova neu- mjesna, pošto od 11 članova odbora 7 je općin- skih vijećnika i prisjeduika, dakle ovi 7 imenovali gu sami sebe. Istina je da kod ove svečanosti treba da smo svi gložni bez obzira na stranačke razmirice, no ka- ko vidimo po odboru, gospoda na općini shvataju tu slogu posve pristrano, dok su uzeli čitavu stvar u svoje ruke iskljućujuć usve i posve mnogobroj- ne i odlične naše suwišljenjake u gragjaostvu. Po- stupajuć ovako, ne znamo kako mogu zahtijevati, da se naši prijatelji po domovini odazovu pozivu ; navlastito pak da saučestvuju u prvome redu ono 80.000 Dubrovčana što se nalaze u 8 naših op- ina, a zatim oko 60 dalmatinskih općina, koje bi, kao i dosle, najviše uradili i dali najbolji ajaj ovoj našoj narodnoj slavi ? Mi smo na pr. vidjeli lani da su na zagre- bačkoj izložbi sve stranke sudjelovale, ali sve isu bile i dostojno zastupane, A kako je u nas?“ A eto vas tamo, pa činite što hoćete. Mi vam nećemo praviti zaprijeka, ali da vam poniožemo učinit svečanost, to nećemo. gi Govore nadalje da je odbor učinjen samo: is Dubrovčana i da su in odbora isključili nedubrov- čane, a sada sovu i ove neka dadu To'je komićao ! Hrvati su za ovaj spomenik shjviše se gaugeli, jer su dali preko 4.000 fior, Od Čanu i van slavenstva oskupilo so malo | općina dubrovaćka dala je oko 8000 for, Kita vir