— boom u T vei i kultarniji narodi nego li je naš dovinuli se fa slobode i varodaoga jedinstva. I tako zvamo «samo, da oni neće da se naši narod u ovoj monar- ov rs sp. rm mi Dubrovčani jako malo. A novaca još treba i to mnogo. Sakupljeno je 11.000 fior., te za sam spomenik hoće se još 6.000. Za svečanosti potro- šiće se barem desetak tisuća, jer slične proslave stoje mnogo. A otkle novaca? Govori se dat će općina, ali ona ne smije opteretiti općinare sa 200%, poreza za tri dana svetkovine neka se sa- mo naši srbići po volji zabavljaju. Mi mislimo da bi odbor i općina bili 'mnogo bolje uradili, kad bi ovu svečanost shvatali onako kako je mislio naš veliki sugragjanin, dok napro- tiv oni je proglasivaju na sve strane kao slaven- sku, opću, zajedničku itd., a ovamo rade posve stranački. Ako pak niko, to mi imamo pravo uvaženja i kao Dubrovčani i kao Hrvati, jer su Hrvati bili oni, koji su tako rekuć iskopali iz praha sve naše klasike pa i Gundulića, te ih predali potomstvu na amanet, a Hrvat je bio i onaj, koji je nadopu- nio onaj umotvor, radi koga najviše danas slavi- mo Gundulića, te da nije bilo Hrvata, njegov ,08- man“ bio bi još i sada razdrt i bez onoga čara, kojim otsijeva kao jedna harmonična cjelina. Tobožnji ,Dubrovnik.“ »Dubrovnik“ zove se novi list, što je ovoga mjeseca počeo izlazit u našemu gradu i od koga držimo pred nama prvi broj. Čudimo se smjelosti ouib, koji ga pokrenuše i u svijet otpraviše. Sam naslov nije nego prevelika smionost, jer dadoše ime našega grada listu, koga većim di- jelom osnovaše stranci, o kome se nedubrovčani najviše brinu i koga donapokon i uregjuju nedu- brovčani. Uzalud tražismo programa u toga novoga srpskog odojčeta — ne nagjošmo ga. Na prvome “ nijestu ima istiva članak, koji nosi naslov ,Pro- grama,“ ali ko je za časak zavirio u politički život, nasmijaće se kad ga pročita : riječi, riječi, riječi i ništa drugo nego opet riječi i fraze, iz kojih ne možeš izvadit one ožete cjeline potrebite radu je- dne stranke ili jednoga plemena. Ima tačka u kojoj kaže, da će se ,držati programa Srpskog Glasa ;“ dakle pisaće ono što i on! No to još nije dosta, jer kad se izlazi na sri- jedu sa jednijem pokretom, treba izaći pošteno i iskreno, vedra čela a ue sakrivat se kao kukavi- “ca iza legi4 drugijeb, da se može u mutežu pro- kuburit vijek. Pa najpotlje, kakav je program do- stojnog mu zadarskoga druga ? Lanjske zime, kad nas je ,5. GI." bio napanuo, mi smo ga u ozbilj- nom odgovoru upitali i ovo: ,A što je program Srba poslije raskola ; jesu li i oni kakav program postavili 7 Neka nam Srpski Glas“ ne zamjeri, što kažemo da mi za taj program ne znamo. Pu- stolovna vika srpski krajevi, srpsko primorje, srp- ska omladina, srpsko more, čega se u izobilju u stupcima ,S. GI.“ nalazi, nijesu program nego prazne riječi s kojima se daju zavestit neuke mla- denačke glave.“ »Srpski Gias* na ovaj upit do danas nije nam vdgovorio, jer mu je nemoguće, te s toga taj isti mi punijem pravom stavljamo i novome srp- skome listu u Dubrovniku, ne pitajuć ga : što si? to znamo, nego: što hoćeš # To nam on u programu nije rekao, nego je bi- zantinskim frazama i previjanjem gledao kako bi izbjegnuo tijesnome klancu. Vapaji: mi Srbi, mi braća, mi to, mi ovo, (mi vragovi ako hoćete) ne mogu sačinjavati programa nikakve zrele političke atranke, već inad školske dječice, dok stranci imo- Še služit najviše kao jedan od srestava, da joj se program vrši, Ovaj mora da je osnovau na čvrstom temelju, da zabtijeva nješto ozbiljuijega. Naš je program jasan i kratak, Evo što mi hoćemo: sjedinjenje sa Hrvatskom sa kojom sumo jedna krv, neka so tako uxmože što bolje očuvati i ra- zvijati naša plemenska individualoost. Stojeći na tome, mi u Dubrovnik ne uvagjamo nikakvu no- votariju, nego nastavljamo onu radoju, koju su na- di stari oduševljeno započeli onda, kad je po sve- mu svijetu potlačenim narodima sjevnula zrika pado i ufanja Tobožoji ,Dubrovnik“ sa njegovim , ortacima toga neće, oni to nazivlju ,očitom utopi- *, saboravljajuć de su tako i drugi, amalo“ mea «amen kiji okupi zajedno kako bi se mogao bolje othr- vati tugjinstvu, ali jedino to nijekanje ne može biti podlogom političkoga rada nikakve stranke, jer dok se jedno niječe treba mu pretpostavit nješto dru- goga, a to je baš ono što mi u novome listu u- zalud tražimo. Zato smo se slatko vasmijali, kad pročita- smo, kako on ,neće ševrdati ni Šarati,“ a od po- četka do kraja nije nego licemjersko ševrdanje i šaranje najgore vrsti, za koje će jedan dan naši- jem dubrovačkijem i nedubrovačkijem Srbima po- tomstvo suditi, jer nema gorega narodvnjega grije- ha, nego u laži i nadutosti tratit vrijeme i varati narod u svoje sebične svrhe. Liberalnost reg bi da novome srpskome če- du osobito na srcu leži, jer navlastito prikričuje da će izbjegavat vjerske zadjevice, te ,neće pitati da li se ko krsti ili klanja, jer vjera u poganoj ruci razdvaja braću istog imena, iste krvi i istog porijekla.“ Kud ćeš gorega bizantinstva od ovoga! Fra- ze i same fraze. Drago nam je kad ga one mo- gu najesti. U Dubrovniku nećete gledat kako se ko kr- sti, već samo da je brat Srbin, no ne zato što ste liberalni, nego lukavi, jer samo ludovima može pa- sti na pamet da bi, ne govoreć ovako, ovdje štogod učinili. U Boki je drukčije. Tamo gledate i kako ko vjeruje i kako se krsti, pa. makar bio brat Srbin. Tamo kod vas vlada najgori vjerski fanatizam, te gdje možete isključujete nepravoslavne, kako se to lijepo dokazalo u onoj brošuri, koja je izašla prigodom kotorskih izbora i o kojoj ste uvijek mučali, jer se fakti ne dadu tako lako pobijati srpskijem nebom, srpskijem morem i ostalijem srp- skijem lakardijama. A u Srbiji opet je drukčije. U Srbiji vi iz velike liberalnosti nedate nikakva prava onim hi- ljadama inovjernika (katolika), nedate im dapače viti da zgrade komad kapelice, gdje bi obavljali svoju službu božiju! Hoće li to rijet liberalnost ? Najbolje vam je zato bilo da ne dirate u tu cr- nu tačku, da se gore ne omrčite. Ko je liberalan u pravome smislu ove riječi to smo mi ; mi koji još nijesmo nigdje otkrili ka- kvu hrvatsku vjeru ili ti kakvu hrvatsku crkvu. U narodnosti pred nama su sve religije jednake i katolička i pravoslavna i muhamedanska i čifutska, jer niko im ne priječi ćašćenje njihovih vjerskih gvetinja, dapače u mnogome slučaju ide im se na ruku. — Nataklo nam se na oči mjesto gdje se kaže, da je ,»Dubrovnik“ kao dubrovački list nastavak pokonje ,Gušterice“ i ,Glasa Dubrovačkoga.“ Ka- ko to 7 , Glas“ napadao je na sdruženje s talijana- Šima govoreći, da je to ,narodno samoubistvo i veleizdaja protiv svome vlastitome narodu ;“ ,Glas Dubrovački“ napadao je i na kandidaturu Plene- rova prijana Bonde, koga je nazvao našom grkom čašom, dok dosljedne i političke glave oko tobo- žnjeg »Dubrovnika* znatno su doprinijele, da je taj čovjek lani bio izabran za Beč, Dobro je re- kao naš velikan: smeća smeću smećom smeta. S druge strane bezočna je laž, da su dosad imali samo dva lista, a ovo da je treći ,a bez treće (kažu) vema sreće.“ Bio je donekle i ,Slo- vinac“ koji im je u zadnje doba pod plaštem sloge podmuklo pripravljao terrain a četvrti i xa- dnji bijaše glasoviti ,Radnik.“ Zbilja! zašto ste ga siromaha ispustili £ Ili se danas sramite 8 oni- jem su čijem ste se jučer dičili? Nu i to smo mogli očekivati. U jednomu samomu, prizoajemo, da smo se prevarili. Mi smo se nadali da će taj novajlija bit umjereniji nego njegovi kolege, da nas neće žde- rat kao oni, a navlastito, da sve ono što uzbude tvrditi, da će (kao i mi) odmah i dokazati. Al da! On baca teorije i tvrdnje desno i lijevo bes da ih potkrijepi ičijem, u u proždrlosti ne zaosta- je za nijednim svojim prijateljem, pa, iskančao od gulada a željan plijena, obazire se amo tamo koga da pojede. Nego kako au njegovi drugovi prisvoji li — na papiru — sve što je hrvatskoga, to nje- mu nije ostao niko drugi uego stari Starčević i on se požurio, da ga svemu svijetu proglasi Srbi- nom i srpskim sinom! Ovakoga apetita nijesmo još vidjeli. Dobro se je reklo, da bezočni svijet uživaju. Najpotlje se je stavio naučat nas skladnosti. Zahvaljivamo puno, no regbi da su gospoda oko njega još dosta na se, kad ae znadu razlikovati šalu od neuljudnosti. Nek ih za nas ne boli glava, ta mi smo Dubrovčani! A skladnost ne sastoji u tomu što se u svakoj trećoj erti ističe kao fraza, a ovamo pišese: ,danas kada gola i bosi navrću sva duboko okorjeli bor suhe mladice iz rasadni- nka Mihovila Pavlinovića i Aotuna Starčevića, da- »nas kada gladni i šedni (ruzumije se: mi) dola- ne u naše semlje da se u nas najedu i napiju, »pa da nam kažu: igidite, ovo je naša kuća!“ To kažite sebi, a ne nama | iz svega ovoga daje se zaključiti, da će i o- vaj novi srpski list poći putem svojih drugova : ometaće borbu našega naroda protiv tugjinstva, priječit će iz jada i inada svaki pokret koji bi bio od koristi ne samo nama, vego ukupnome hrvat- skome i srpskome plemenu, hraniće se frazama i Jakardijama, a od istine i ozbiljne političke borbe i polemike, gdje se pitanja trijezno raspravljaju, bježaće kao slijepi miš od dana, jer tamo ga če- ka osuda. Tako rade i subvencijonirani organi | 1 zato mi želimo našemu drugu dug život u nadi da će nas njegovo prisuće držati budne i po- moći nam rasčistiti maglušinu, koju je ponašanje lakoumne političke djece razbucalo po našemu obzorju na veliku štetu našega naroda. Naši Dopisi. Budva, 26 Juna. *) Na 24 0. v. proslavismo baš sjajno svetko- vinu sv. Ivana krstitelja starodavnog Odvjetnika grada Budve. Divno je bilo narešeno mjesto oko crkve ze- lenim stupovljem na kojemu se vile naše zastave, Slavoluk se pred crkvenim vratima uzdigao naki- ćen zelenilom, hrvatskim trobojnicama i narešen oširokom trobojvom vrpcom. Na 23 u oči sajma došla glazba hrvatska iz Dubrovnika. Pošto pred crkvom odsvirala carevku obišla grad udarajuć naše koraćnice, da navijesti gragjanima dolazak. Od 9 do 12 sati istoga dana udarala pred crkvom, gdje se izvela vesela šetnja. Na dan sajma u BŠ sati prije p. došli izlet- nici iz Boke parobrodom bokežke plovitbe,a istim parobrodom prispjeli izletnici iz Spića u 1k sata pos. p., koje srdačno dočekasmo. — Tu se hrvat- ski pozdravismo. Na 6 sati pos. p. bio ophod tako sjajan i uredan da se ne sjećamo ljepšeg. Po ophodu istim parobrodom otišli Spičanski izletnici praćeni do parobroda glazbom. Oduševlje- no se tu pozdravljalo : živjeli budvanski Hrvati — živjeli spičanski Hrvatski — živjela Hrvatska! Od 9 do 11 ure glazba svirala na prijasnjem mjestu gdje se i plesalo. U 11f sati bokežki izletnici sa glazbom odputovaše s istim parobrodom put Ko- tora, Na rastanku se pozdravljalo klikujuć : živje- la Hrvatska | Odkad pamtimo sebe sjajnije i veselije svet- kovine nije bilo. Pučustiše nas izletnici, odušev- ljeni Hrvati, svojim dolaskom, prenuše nas iz po- lusna, te uam potaknuše oduševljenje. Hrvatska glazba iz Dubrovnika, pod vrije- dnim učiteljem g. Suzankom, bila je duša cjele svećanosti. Onam uzvijela srca do potpunog zado- voljstva svojim izabranim komadima i skladni sviranjem. Zadovoljni smo da je naša svečanost ovako sjujuo ispala, da nas barem ovamošuji protivnici upoznaju što možemo i — kakvi smo. Najsrdačnije zehvaljivamo izletuicima iz Bo- ke i Spiča na njihovom posjetu i na brsojavaom pozdravu, kao i ostalim prisutaim inostrancima. Zabvaloi smo pako uglednom Ravoateljstvu Hrvatske Glazbe u Dubrovniku, što nam i ove go- dine posla našu dićnu glasbu, Vrijednom učitelju glazbe i glazbarima najerdačnija hvala na trudu, želeć im sve bolji i bolji napredak, da nas opet i do godine opajaju milosvučaim anglodijama. *) Zakasnilo. Ur.