no po a ee taje “mu opere nać .X g | ke različtii govor od dubrovačkoga i govoriti da su Dubrovčani plemenitiji i bolji od njih: treba gojiti dubr&tački separatizam ;.ko govori da je Srbiv, to je bigtrlo pametan čovjek, ko ne govori ništa taj je Madak, a da so je našao ko da je dHrvat, Bože sačuvaj, taj je lud, neznalica, red mu se je rugati. Ovako su škole, a osobito gimnazija kroz njekeliko godina odgajale mladiće dubrovačke sve jedme boje, tako da su došli i do katoličkih po- va i > ne znam kakva ponašanja, nu zna e: da koji svećenik katolički slao novce za pro- slave sv. Save, srpske slave ; da su njeki mladići na visokim školama htjeli preći na pravu vjeru sveto pravoslavje. Kakvo je dubrovaćko katolič- ko srpstvo ? Uzmi čovjeka komu je ideal grčko- istočna vjera, koji ne shvata slavenske uzajamno- sti a nema nikakvoga političkoga programa nego da ruši hrvatstvo i eto ti dubrovačkoga katoličko- ga srpstva. Ko različito misli od onoga što smo rekli taj je jadan prevaren i misli na božiju da je Srbin po narodnosti, a da srpstvo nije pomije- čase a vjerom. Mi take svijetujemo neka malo potanje ispitaju rad našega srpstva pa će znati što je i kako je. To je osokolilo grčko-istočnjake u našem gradu, te se 65h diče da su: ,Pravoslav- ni Dubrovčani,“ u srpskom Dubrovniku a od jučer sa so naselili a trbubom za kruhom u naš grad i s sama nikakve ni rodbinske sveze, te će ostati take da ih bude do tisuću godina. Neka ,skladni“ Dubrovnik (od hartije) ne pjeva nama da je njemu brat mio, koje vjere bio Bego neka pišu svojoj bratiji u Beograd da se 0- l ni toga i na viču Gjaji, našemu sugragjaninu da je dogon i svašta, pa ćemo tada i mi prigouti glavu i prisnati: sad vjerujemo. Ako laže koza ne laže rog | Sveto pravoslavje i srp- stvo ne dadu se rastaviti, veli preosvešteni Milaš, a mi tvrdimo : Tako je. Ko se je iznevjerio? Kotor na Petrovo. Kida ste mi, gosp. Uredniče, ustupili malko prostora u Vašemu listu, evo me da ispunim moje obećanje. U mom zadnjem dopisu obećao sam srpskolne junaku, da ću ma, dokazati kako je i sadučajim Srbima sve do skora brvatstvo t. j. druženje sa braćom preko Velebita jedini ideal bio, i kako se Hrvati ne služe vjerom u političke uvrbe. Neću dakle sizati u daleku prošlost već ću te baviti o dogagjajima, koje sam za svog krat- kog života doživio. Bio sam podraslić kada je go- dine 1851 Jelačić kao ban hrvatski posjetio Bo- ku, te se dobro sjećam, kako su se svi Bokelji “dakle i sadašnji Srbi takwili da ga dostojno pri- Gekaju. Malo prije toga utemeljena je u Kotoru od hrišćana i njekoliko Hrvata iz okoline Čitao- nica, po svoj prilici prva u Dalmaciji, a prozvana je Slavjanskom a ne srpskom. Kada je Carskom poveljom ustav proglašen i Dalmacija pozvana bi- la da bira svoje zastupnike za hrvatski Sabor u Zagrebu, Bokelji svi, bea razlike, izubraše svoje odaslanike, koje poslaše u Dubrovnik, da se s Du- brovčanima dogovaraju o daljnjem djelovanju, po- što Zadar i Spljet bijahu tome protivni. Kada je godine 1864. ustanovljena pravo- slavna trojička Garda, nje barjak bio je, a i da- nas je, brvatski barjak jer se za srpske boje nije onda zaalo. Jest, barjak Garde i danas je hrvat- ski, da braći Srbima služi za prijekor, što mu se isnovjeriše. 1871. bijaho općinski izbori u Koto- toru. Naši vigjeniji rodoljubi, vogjeni jedino na- i slom narodnosti i sdruženja sa Hrvatskom po- o zastupstvo bi izabrana vo- hrišćana, što dokazuje da naši ne gledalo ka- ite poslije svegjer činiše Srbi. apoda Luku Tripkovića i Joza Gjurovića, au & dnosnoj diplomi istaknute su pjihove zasluge u borbi za jezik i za sdruženje sa Hrvatskom, U docnijim izborima Srbi birahu svegjer većinu njihovih istovjernika isključivši naše vigjenije ro- doljube sa nečuvenom zahvalnošću od svakog pa- čavja u općinskim poslima. Godine 1870 u izbori- ma za Sabor u izborništvu gradova, Hrvati sa srp- skim glasovima biraše konta Lukovića svojim za- stupnikom, Kad puče puška u Nevesinje i buna sahvati Bosnu i Ilercegovinu, srpstvo koje bijaše »Zemljak* podigao, poče podizati glavu, te odma slijedeće godine pri izborima za Sabor, propade hrvatski kandidat Luković a pomoću srpskih gla- sova bi izabran zastupnik tugjinac talijanaš Frari. Iza toga hrišćavi u strahu da ne bi izgubili ste- čenu prevlast u općini Kotorskoj, sklopiše njeka- kvi kompromis sa autonomima, koji se pustiše u- loviti na lijepak. Tim kompromisom bi utvrgjeno da se u općini kotorskoj (gdje živi 3 katolika) bira 18 hrišćana i 18 katolika autonoma, a izmjenično da bude biran načelnikom čas Srbin a čas Au- tonom. Taj ugovor sa strane Srba bio je uporavljen tako, da se je općina kotorska pokazala isključi- vo srpsko hrišćanskom. Javna Dobrotvornost ute- meljena katoličkim milodarima, Školsko Vieće, Či- taonica, Glazba sve bi posrbljeno. Naši stari bor- ci u kut tisnuti kao zargjalo gvožgje, svojim oči- ma vigješe ispunjenu priču o ježu. U jednu riječ, smatran bi najljućim neprijateljem onaj, koji ih bi- jaše na noge uzdigao. Vjerska mržnja bi sve to više raspaljena, ne od prostog naroda, nego od takozvane srpske inteligencije, a za dokaz tome dosta je spomenuti uličarske iskaze učinjene ne- prežaljenome i nezaboravnome biskupu Forlari-u, i protivnost pokazanu od općine utemeljenju žen- skog odgojilista pod upravom koludrica. Koliko da to nije bilo dosta, Srbi isključiše katolike općine, od svakog javnog uticanja na korist Boke. Kada je narodno-hrvatski klub, otrag dvije godine pozvao Srbe, a ovi Boku, da se izjavi o uvjetima, kako bi se uspostavila sloga megju Hrvatima i Srbima, Boko-Kotorski srpski djelujući odbor, nevjerojatno ali istinito, na dogo-, voru ne pozva katoličke općine a izgovor mu bi- jaše: nema krsta do tri prsta. Ali da dovršim sa primjerima vjerske nesnošljivosti braće Srba, tre- bala bi ne brošura, kakovu je izdao odbvr za minule kotorske općinske izbore, već ogromna knjižurina. Pak dopisnik ,Srp. Glasa“ ima obra- za Hrvatima i katolicima Boke prigovarati vjer- ski fanatizam kojega da raspaljuju učitelji i sve- ćenici. Da, po srpskoj teoriji, fanatici su oni naši svećenici i učitelji koji se ponose hrvatskim ime- nom, koji hrvatski ćute, i koji tome smislu uz- gajsju svoj narod, doćim su poštenjakovići oni izrodi koji slijede srpske stope. Nijesu dakle ka- tolički svećenici i učitelji koji siju vjersku mrž- nju u Bokama, ne, jer im to ne dopušta njihova vjera, njihova uzgoj, već će te takove naći u srpske redove, gdje se u školi i crkvi uči i pripovjeda, da je srpsko nebo, srpska zemija, srpsko more i srpski Bog. Za danas dosta, a do potrebe opet. Naši Dopisi. Trebinje. početkom jula. Štovani gosp. Uredniče! U našem su se gra- da u zadnje vrijeme dogodile dosta važne promje- ne. Imao sam prilike uvjeriti se, da su iste bile u javnosti djelom prešućeve, djelom pak sasma malo ili krivo pretresivave, te rado primam zgo- du, da Vama i cijenjenim Vašim čitateljima pre- dočim današnje stanje našega grada. Dne 27 maja t. g. umro je naš načelnik grada gosp. Stjepan Čerović. — Pošto je ta vijest prilično nenadano došla baš nas je presenetila. Ko je pratio život tog pokojnika, lako će dokučiti, kako se je glas o smrti njegovoj kosnuo srca ov- dašnih Šumadinaca. Stjepan Čerović bio je presjednik trebinjske srpske-crkvene općine te je kao takav doprinašao dosta znatne žrtve, da se ta općina i njezin ugled što više širi. Us materijalno žrtve on je takogjer Prodao sastupatvo u većini hri- | ulagao cijeli njegov upitv, du ovo ili ono (dakako začasnim gragjenima Kotora go- | sve u dobrobit Srba) oživotvori. Nije dakle čudo što je ta općina iz osobite harnosti naprama pokojniku sve moguće učinila, da mu pogreb što sjajnije izpane. Iz čitave okolice bijahu pozvani svećenici i narod, da prisustvuje na pokopu.“ Iz mjesta pri- ključi im se Časnički zbor, činovnisi i mnogo- brojan svijet. Iz kuće žalosti krenuo je sprovod k pravoslavnoj crkvi gdje je tijelo pokojnikovo bilo blagoslovljeno. Kad se ova ceremonija svrši- la, držao je ovdašnji proto g. Peščić spemen-slove u čast pokojniku. Iz tog slova vadimo, da je pre- minuli načelnik bio čovjek čelična značaja, pun uvigjavnosti, milostivoga srca i pun ljubavi na- prama narodu i domovini. — Ko je taj narod i koja je ta domovina, suvišno bi bilo napose. istaknuti. Iza toga krenulo se je put groblja. Nadgre- bno slovo govorio je njeki djak od manastira iz Dužde. Opetujuć mal ne sve ono što je već g. Peščić kazao, još na koncu napomene: »Laka_ mu bila ova srpska semljica.“ Ovim riječima ne treba komentara. Pa nije napokon ni čudo kad već ima tako. bezobzirnih ljudi te govore, du je Dubrovnik srpski grad, za- Što ne bi bilo i takovih zanešenjaka, koji [Ierce- govinu smatraju srpskom zemljom. Tako dakle is- gubiše ovdašoji Šumadinci stup i štitanjihove op- ćine, grad pako svog načelnika. —+ +4 #0. Kako se čuje arpska će crkvenaspćina u Trebi- nju izabrati na mjesto preminulog načelnika ovdjaše vjeg trgovca g. Petra Jovičića za svog presjednika. Prije nekoliko dana stigne našemu gradu ra- dosna vijest, da je visoka Zemaljska vlada ime- novala za grad i državu vrijedna i vrlo zaslužna čovjeka visokoro-gjenoga gospodina — Muhamed. bega Defterdarovića xa načelnika. Mnhamed beg IDefterdarović potiče od stare, odlične muhame- danske porodice. Ime njegovo poznato je jošte za vrijeme turske vlade. U to doba on je obnašao u Trebinju čast kajmekana, kad je uljegla Austrija on je svojim uplivom bio našoj državi od tako velike koristi, da mu je naš vladar priznavajuć njegove zasluge, podijelio viteški krst reda Franje Josipa. Beg Defterdarović još je i danas kajive- kan Trebinjski. Mi se vrlo radujemo tom izboru, i to tim više što smo već odavna imali priliku u osobi ši ga Defterdarovića upoznati čovjeka koji posjeduje sva ona lićna svojstva i sposobnosti, koja su ures i dika svakomu čovjeku, te do značaja što drži. Mi smo stalni, da će našem novom načelni- ku uz vrsnu pripomoć gradskih odbornika i gra- gjana poći za rukom, podići grad do onoga ste- pena i ugleda, koji mu po njegovom položaju pri- pada, te mu kličemo: Živio naćelniče lj Perast, 3 Jula 1892. Danas se u Perastu slavilo svečano obeća« nje dičnog načelnika žarkog rodoljuba Eugena Brajkovića. Ovake svečanosti u ovim prigodama Perast ne pamti. Hrvati u Perastu, kao prijatelji načelnikovi, okitili grad s hrvatskim trobojnicama i pozvali glazba iz Ercegnovoga, da tim očituju svoja osjećanja prama novo-ustoličenom načelniku. Glazba nas je razveseljivala cijeli dan, svi- rajuć Carevku pri dolasku i odlasku kotarskog poglavara baruna Marvičića i prigodom svečanog obećanja, a ostalo vrijeme naše koračnice i bira- ne komade. Samo naši Srbi nijesu bili danas veseli. Grje« hota baš da se je danas trefila ova naša sveča- nost, te. ugušila onu naših Srba, koji bi se bili morali radovati, gdje im je dunas izašao na božje svijetlo željno očekivani Mesija, Ne znam pak je li Žalost, ili radost bila uzrokom, da dok su ju- tros dohrlili a načelnikom svi vaši vijećnici i ve- liki broj odličnih gragjana, da na obali dočekaju ko- tarskog poglavara bar. Maroičića, nijedan od tro- jice Srba, koji su do danas rasborno općinom u- pravljali kao članovi Upraviteljstva, nije shvatio avoju dužnost da mu izagje na susret. Dok je glazba na trgu svirala nije se pribli- žio ni jedan Srbin, već po gdjekoji pokunjen savie rivao is prikrajaka, Valjda im aije prijala venela svirka biranih hrvatskih komada. : Njeki su dapa- to Srbi, koji su štogod svijemniji | vasborišiji, u- daljili se iz Perasta, to otišli ko u Stoliv, a ko drugdje. — Dobar im put! U kasnu večer krenula je glazba is Poranta, gdje je pod upravljanjem vrijednog i saalašnog u-