andio moćno a dika o a AN 2 90 Br. 25-26. List izlazi svakom subotom, a cijena mu je unaprijed za Dubrovnik: na cijela go- ' digu for. 4, na pd godine for. 2; Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Horesgosnu: na cijela godinu Kor. 4: 50, na pć godine for. 2: 25; sa inozemstvo flor, 4 i poštarski troškovi. fr U DUBROVNIKU 28. Jula 1894. CRVENA NRVAT Pretplata i oglasi p.aćeaju se s. Crvene Hrvatske“ u Dubrovsiku.a doplot dalju se Uredništvu. Pojedini broj stoji 10 novč. Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se | tiskaju po pogodbi. da je predbrojea i za došasto polugodište. Odlučniji rad. Kad je ovoga premaljeća zapoćeo novi pokret izmegju dalmatinskih Hrvata i kad su ona šesterica istupila iz oarodno-hrvatskoga kluba, sa njekom napetošću čekali smo kako će oni razjasniti vji- bov istup i budući rad, a navlastito nas zanimalo da znamo, kako će se podnijet naprama hrvatskoj opoziciji, koja je otprije opstojala. Ova bijuše dosta jaka a navlaš u srednjoj i sjevernoj Dalmaciji, te. po otocima. Sastavljali su je većinom mlagji hrvatski elementi, u kojim klju- čala žarka hrvatska krv, pa ne mogli više trpjeti drijemanje narodne stranke, i stariji \odoljubi ko- ji su trijezao promišljali i razborito postupali, te tako njihovo uezadovoljstvo bilo pogibeljnije nego onih prvih. Ova radikalna struja krstila se imenom pra- vaša izjavljujuć se solidarnom sa strankom prava u banovini. Bilo je svukud, u svakom mjestu, u svakome staležu, no imala je veliku manu: nije bila organizovana i zato izgledaše slabom. Za nas bijaše od najveće važnosti, da zna- mo kako će se vladati disideuti naprama njima : hoće li bez obzira na njih na svoju ruku tjerati opoziciju varodno- hrvatskoj vladajućoj stranci, ne mareći što će raditi om koji su odavna uvi- gjali potrebu odlučnijega rada, ili će se stopiti š njima zajedno? Mi u ovim prigodama ne dopuštamo nego dla dli; nama su mrski svi kompromisi izme- gju ljudi iste krvi i koji traže jedno te isto, U prvom slučaju bolje bi bilo, da ona šesto- rica uijesu nikad istupili iz kluba, nego da su staroj opoziciji ostavili slobodno zemljište, jer bi- li bi stvorili u zemlji veliku smutoju, Mi bi imali dvije strančice što bi jedna drugoj uzajamno stale na putu, a ova borba tijekom vremena izvrgla bi se u žestoke personalne rekriminacije. > Evo zašto. Nama je danas u Dalwmaciji od prijeke po- trebe ovo: da stojimo na čvrstom i čistom hrvat- skom stanovištu, da to stanovište odlučno brane i Zastupaju naši ljudi i u Beću i u Zadru — dakle odlučnu opoziciju sustavu i onomu ko mu je na kormilu, zatim odrešita obrana i traženje naših narodnih prava i ekonomskih interesa zemlje, te napokon solidarnost sa ostalijem Slavenima, koje biju iste nevolje što i nas. To je u Dalmaciji zahtijevalo javno neodvi- snu mnijenje, a ko je sve ove tačke ispunjavao, zadovoljav:o mu je potpuno. “Starija opozicija tražila ih je otprije, nova ih počinje naglašivati. Jedna drugoj idu u susrete kolika nesreća ako se mimoigju | Zato smo strepili i koliko smo uzmogli, s paše strane radili smo, da se tomu izbjegoe. Reg bi da hoće, dapače reg bi du se više nemamo bojati, »Narodni List“ donio je o tome lijepih razjašnjenja izjavljujući da nema razlike iamegju jednih i drugih, a ime sawo da vema u Dalmaciji nikakva osobitog zoaćenja, Ova neg je izjava unjviše razveselila, Sve ostalo .spamo ili možemo vagogjati, ali ovo smo čekali.“ ' . Nego ni to nije sve. Nastojmo da se sabo- ravi, da se oprosti što je prije bilo, a u prvom redu nastojno da nastane i te raslike imena, jer | ova može danas sutra biti od zlokobnih posljedi- ci. Hoćemo li, nećemo li, mi smo još nominalisti, pošto, kako lijepo zoamo, sušto ime nosi na sebi dobar dio krivice u ovoj žestokoj borbi izmegju Hrvata i Srba. Ako bi nam pošlo za. rukom izgladiti sve, na oko neznatne ozrijeke, slavili bi važnu pobje- du zdrave hrvatske svijesti u Dalmaciji. Moguće da će kogod pokušati da nas i tu rasčinja, kad je uvidio čvrstu odluku disidenata i gdje su se zakleli da će ustrajati na novoj stazi. Ali ne daj- mo se, a prije svega ne dajmo, da nam ovaj ili onaj naziv bude jedan dau fatalan. A evolucija koja se opaža u redovima stare narodne stranke neka se pak potpuno izvrši slije- deći naravni tijek, jer ako zakrkne na po puta, ponavljamo, bolje bi bilo da nije ni počela. lima i još nješto. Neka se začetnici ove evolucije ne boje pri- govora. Ovi će im padati sa svih strana. Jakobi- nizam već ih je dopao a tako isto i njeki tobo- žnji klerikalizam i to odonle, otkle im se bilo najmanje nadati. Ovaj zadnji darovaće im i ona strana, koja sad nastoji kako bi svakojakim in- trigima svojih istovjeruika obojega spola zamutila ono,štoseje tek počelo bistriti. Neka ou i'ođ"se- be najodlučnije odbiju tu klevetu; neka radom svojim dokažu da joj nema mjesta i neka je sa- spu u obraz klevetniku, pokazujući mu što se do- gagja u njega doma. S druge strane pak prigovoriće se novoj struji da ruši ono što se je toliko godina trud- no zgradilo. Neka se toga bombastičnoga prijeko- ra ne prepade. Treba rušiti, nu neka dobro pazi dokle će. Dosta je mana na zgradi koja se je počela graditi za doba varodnoga pokreta i nastavila se do danas. Ni sam temelj nije bio is dobra mate- rijala, ali opet mogao je kuburiti i zgrada išla je nelošo sve donle, dok njezini začetnici nijesu po- zvali za savjetnike zadarske majstore. Zadarski majstori doveli opet bečke inžinijere, a ovi radili po svome pokvarenome ukusu — uz pomoć sa» mih začetnika, — pa ištetili posao i iskrivili si- dove. Uragjeno je dosta, ali uragjena je naopako, te zato bez trajne vrijednosti. 1 zato sve što je krivo i na hero valja srušiti, jer na ono ne možeš dalje nastaviti, A koliko će se srušiti ? Mislimo da je dosta doule, gdje su počeli djeliti savjete zadarski majstori i bečki arkitekti. Ono je najlošije, a ono dolje može palit. Naravno ovi počet će vikati, a vikaće i oni koji su ih zvali, ali koja fajda kad se mora. TA i ćoravi vide da ne valja i da je otišlo na krivo. A oni koji su ih pozvali (ne iz osobne ko- risti, o tom smo uvjereni, nego u nadi da će oni bolje pomoći) nek se sjete ove varodne: ko s ujavolom tikve sadi. i t d. Ogvijestite se Hrvati ! (Dopis is Banovine) / < Ne sakrivajmo rane, koje truju našo hrvate sko narodno tijelo, ne poitajivajmo boli, koje Bas tište, pa ćemo nać i melem, koji će izliječiti, uni- dtiti i iskorijeniti ono zlo, koje podgriza divotno snagu hrvatskoga naroda, inst Očajati ne trebamo! Rukopisi se ne ione na Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni ak , Za oglase, zahvale i ost. plaća se 10 nuvč. po retku, a oglasi koji se više puta Snaga opstoji ali je mi ne upotrebljavamo. Rudnici su puni zlata, ali ga niko ne kopa. Hr- vatski je seljački a većinom i obrtnićki narod u Banovini svjež, dobar, radin, pošten i spreman Žrtvovati i svoj imetak i svoj život za dobro hr- vatske otadžbine, bio on vjere katoličke. ili pravo- slavne. Taj se je čestiti narod bez razlike vjere uvijek borio za dobru stvar, čim je imao valjana vogju. Hrvatski pravoslavni puk ne ima naime još ni pojma o tako zvanom srpstvu, kao što ga nije ni prije imao. — Za urote Zrinjsko-Frankopanske stajao je pravoslavni vladika Miakić sa svojim narodom uz urotnike, kao što su jučer pravoslavni kostajnički birači glasovali za Hrvata Harawbuši- ća. Samo je ta razlika, da su a borbi prije popo- vi narod vodili zajedno sa vladikom, dok šu ih danas srpstvom zaslijepljeni i žaveđeni pruvoslav- ni popovi i kalugjeri od glasovanja odvraćali. — Na tom, historički neopravdanom, srpstvu brzo će od- zvoniti | Kako je nastalo, tako će i nestati! Po- vijest, nepristrana povijest uništi će tu bolest; ona jasno dokazuje, da su Hrvati primili vjeru od učenika Ćirila i Metoda, a sama na obalama mora od rimskih popova. U početku bio je dakle hrvatski na rod pretežito pravoslavne vjere (t. j. istočnog obreda) Poslije, pošto je Hrvatska država bila ure- gjena na aristokratsku, priznali su velikaši dvor. sku vjeru hrvatskog“ kralja, koja je iga ' utjecajem rimskoga pape postala katoličkom: Pre- ma potrebi su medjutim poslije sami velikaši na- puštali svoju vjeru. U Bosni su n. pr. postali bo- gumili i oi i narod. Kada pak Osmanlije u Bosnu provališe, primili su velikaši vjeru Muh«- medovu, a grčki fanarijote, koji se s Turcima do- bro slagahu, raširiše grčku crkvu megju narodom u Bosni. U Banovini je bila vladajuća vjera ka“ tolička, a samo ua nepristupnim mjestima i na brdima bilo je stanovništva pravoslavne vjere; pos slije emo osim ovih dobili u Banovinu naseljeni- ka iz Bosne, koji se stopiše sa onim pravoslavnith pukom koji je ovdje od vajkada imno švoju: crkvu slavenskoga obreda. — Prema tome poviest nepo: bitno dokazuje, da su Hrvati vjeru često mijenja+ li i da se ne može nikako opredijeliti # utvrditi, koji je vjerski obred prevlagjivno, jer je od vaj: kada bilo pravoslavnih i katolika a kasnije boga- mila i muhamedovaca. Kako i kojim pravom, ha kakovom historičkom temelju mogu iz Beograda tvrditi, da su pravoslavni Srbi, '& samo: katolici da su Hrvati? Gdje su narodi po vjeri dobivali narodnost ? Narodna svijest se je doduše tečajem vijekova izgubila, i to tim više, što. su pojedini ve- likaši malo po malo zuali pokoriti slabiju aristo- kraciju svoje okoline i vsnovati posebne države. Tako je n. pr. nastala ,Bosanska* država, , Osobito tečajem srednjega vijeka narod je hrvatski bez razlike vjere malo po malo zadrije+ mao, zaspao i izgubio svoju nurodnu hrvatsku sviš jest isto onako, kao što je izgubiše teđajem :srei dnjega vijeka svi veliki narodi Evrope. Vladar S tada baštinili ili dobivali kno miraz narođe ' razlititijih jezika, kao što sada pojedinci bin oranice i vinograde. Aristokraciji je to bilo povolj no, ako joj je samo novi vladar potvrdi njesine povlastice, jer je aristokracija sviju navoda gdvo: rila latinskim jesikom | imala donjekle ste obi. taje i jednako nasore. | poj garr sl Istom-a najnovije doba, puti og trunonakti > revolucije, preobrazilo Jo narode u staro trnla Rvrepu, Ma