bist izlazi svakom subotom, a cijesa mu je unaprijed za Dubrovnik: na cijelu go- '
dinu fior. 4, na po godine for. 2; Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu: na cijelu
godinu fior. 4: 50, na p6 godine for. 2: 25; za inozemstvo fior. 4 i poštarski troškovi.
Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se

Pojedini broj stoji 10 novč,
da je predbrojea i za došasto polugodište.

Neka se bistri! *)

(Dopis is Banovine).

Članak ,Naše prilike u Hrvatskoj,“ objelo-
danjen u broju 22. ovogodišnje ,Crvene Hrvatske“,
dojmi: me se, baš kao da ga je vrijedni gospodin
pisac čitao iz moje duše, kad ga je pisao. Nije mi
namjera tek utvrgjivati u rećenomu članku nave-
dene činjenice, koje su u istinu prava slika naših
odnošaja ; jer sve te činjenice, kao i cijela slika,
zaista tako vijerno opstoje, da držim, da ga se ne
bi našlo, ko bi se drznuo da samo i pokuša do-
kazati protivno. Moja je namjera za sada da na-
vedem samo nješto što će ilustrovati one činjeni-
ce i & njima prikazanu sliku naših odnošaja, ne bi
li se oni, do kojih stvar stoji, ugledav ju u pravomu
svjetlu, za vremena još osvijestili i spasili se ;
jer Bog više voli jednoga grešnika, te se skrušeno
pokaje i obrati nego devetdeseti devet pravednika,

Ko je pozorno pročitao spomenuti članak
»Crvene Hrvatske,“ mogao se je uvjeriti, ako to-
ga već do sada nije znao, da i u Hrvatskoj ima
zala, koja nas odasvud nemilice biju; a i živa je
istina, da je već skrajuje doba, da nam se narod
prene iz pogubnoga polusna, u koji bi se mogao
možda još za kratko doba, za navijek uljuljati što
bi nam svijem bila ne samo vremenita, nego i
vječna propast, Više je uzroka tim gorkim jadima
našim, na ja, razmatrajući iste, mislim, da neću
pogriješiti, ako kano izvor svim označim ove uz-
roke: 1. vladavinu, 2. samozvane Srbe u Hrvat-
skoj, 3. seukost i siromaštvo puka, 4. raztrova-
nost naše inteligencije.:

Prelažim k 1. — Ovdje mi je ponajprije
spomenut, da je temeljoo načelo hrvatskoga pra-
va već onda zapostavljeno, kad je bivši ministar-
presjednik Ugarske, koja bi morala biti sa Hrvat-
ukom savezna i ravnopravna, ali ne istoj pretpo-
stuvljena, — Koloman Tisza, na izpražnjenu sto-
licu hrvatskoga bana, ne  pitajuć  privole u
Hrvatske, uzpostavio svoga rogjaka, grofa Khuen.



*) Od prijatelja našega lists, koji rekli bismo, gdje-gdje,
a osobito na seih sudi odveć oštro. Ur.

===









===

PODLISTAK.

Srpska e u Boki Kotorskoj.
(Nastavak v. br. 21, 29, 24.)

Zadarski nadbiskup Karaman (ličnost dobro
pozoata hrvatskome narodu) piše Mletačkome s6-
natu ovako: gLe violenze unite alla rilasciata mo-
rale trioafano appresso i Serviani; e i professori
di rito latino o uocisi cadono, o .minacciati cedono,
o ppogliati fuggopo.“ Naailja ug sapuštenu ćudo-
rednost pobjegjuju kod Srba, a Lativi, ili ubiveni
padaju, ili preplačeni popuštaja,, i! porobljeni bježe.
Krvoprolićem, licumjerstvom, otimačinom dakle: po-
bjediše, kako u cijeloj [Dalmaciji tako i u Boki
kotorskoj, naši mili gosti, Biskup. Kotorski Ivan
Antun Castelli, u svomu izvješću koje je poslao u |
Rim godine 1747 voli, da u dvije voda vjedinjeno
biskupije. Kotora i Risna, broj rišćana isaosi do

U DUBROVNIKU 6. Avgusta 1892.

šalju se Uredništvu,

tiskaju po pogodbi.

Hćderviry-a, bivšega velikoga župana gjurskoga.
Taj primjer potlačivanja naših prava stvorio se i-
dealom u duši gospodina grofa, koji se u položa-
ju svoga sovoga zvanja ne žaca niti najdrastični-
jih srestava, samo da se uzdrži na svom mjestu,
ravno utopljeniku, koji, nadajući se spasu, prihva-
ća se i za slamku ;a opeti da se što zahvalniji iska
že onim, koji ga u Hrvatsku poslaše s namjerom,
da uništi ovdje zdravu misao hrvatstva već u za-
metku i to sve u prilog državnoj misli ugarskoj
ili još bolje bratskome nam narodu magjarskomu.
Jedino na taj naćin može se pojmiti, što je go-
spodia grof sve proti osjećaju i glasu naroda hr-
vatskoga, u najvišemu našemu zakonodavnome ti-
jelu stvorio većinu, koja je tek bezsvjesnom igra-
čkom u njegovoj željeznoj ruci, kad on izvagja
zamišljaje i naloge Pešte sve jedan za drugim. Pri
tome upravo smjelom odvažnošću satire sve za-
prijeke, čega je Žrtvom bivši septemvir Ilorvatić,
coute Vojnović, i maogi pravaški otačbenici, a da
ne navagjam i drugih uglednih lica_iste sudbine
8 toga, što im osvjedočenje i značaj njihov ne
mogoše dopustiti, dau svemu budu mnijenja glava-
ra zemlje. Gdje je pak raspust zastupstva zagrebač
koga, kojom zgodom onaj, što se valjda tek iz lju-
te ironije iztiče devizom  zZaKot, Te T-rag;* u:
pravo očito i hotice prkosi zahtjevima zakona, re-
da i rada, i hrvatskomu narodu, koji kano da se
ue nalazi u prosvijetljenoj Evropi XIX. vijeka ;
gdje je najnovija vijest o uništenju jugoslavenske a-
kademije u Zagrebu itd. itd, ? A _ko bi sve izbrojio?

2. Da je gosp. grof svojim postupkom do-
ćerao do sadašuje mjere, zahvaliti mu je uz za-
štitu Pešte ponajviše prividnoj, a po tomu i pro-
laznoj pripomoći ovdješuje naše braće, koju po-
povska propaganda nauća, da se zovu Srbima,
premda oni to do jučer nijesu znali. Ovi, zadoje-
ni većinom idejom pokojnoga Dr. Miletića, Austro-
ugarskoj veleizdajničkom i pogibeljuom, a Hrvat-
skoj štetonosnom, upotrebljuju u svoju svrhu gva-
kom zgodom, svakim dauom sve veću 1 bezobzir-
niju popustljivost sadašuje hrvatske vlade, dok se
njenom pomoću ne osile toliko, da joji javno (kao
što su već počeli) okrenu legja i postanu najve-

stima Luštica, Krešević i Krtole, mogao se je na-
ći tek mali broj katolika, i to katolika samo po
imenu, Većina siromašnih bokeških brgjana posta
žrtvom srpske propagande. U pomenutim wmjesti-
ima nada sve, preostali katolici ualažahu se u po-
gibelji da podlegnu srpskom nasilju, jer bjehu li-
šeni svojih svećenika, ili prisiljeni skupa sa srbi-
ma službu božiju vršiti. Neka sada kažu braća
jesu li nađi ili njihovi starosjedioci Boke Kotor+
sko ? (Izvegjeno iz pomenutih rukopisa: Documen-
ti relativi alla chiesa Greco-Serviaga in Dalmasia,
estratti dal codice Lat. Ciem, XIV. N CLII. della
R. Biblioteca Marciana di Vevezia, i iz Zmajeviće-
va rukopisa — Speocbio di verita, ..)

( Bavatija držaše sobom ua Savini mladog dja-
kona Steva Ljubibratića rogjena na Cetinju (po
njekim u Pivi) ljubeznog povjerenika svojih tajna.
Godine 1714, Turska pobudi rat proti Mletačkoj
republici, jer Ornegorci njezini podanici, pobunjeni

(| od svoga vladike, bijahu ustali na oružje proti Tur:

skoj, baš u vrijeme kad vojska ruska krenu preui-

7080, Već sa vrijeme njegova, biskupovanja. Zoo Prata, U taj. agodi monah Ljubibratić is Heroeg« ||

Pretplata i oglasi puaćaju se upravi gCreene Hrvatske“ u Dubrovniku a dopis;

Za oglase, zahvale i ost. plaća se 10 novč. po retku, a oglasi koji se više puta

Rukopisi se ne vraćajo. Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni uprava



ćim neprijateljima, baš kao sada u hrvatskoj ku-
ći hrvatskomu narodu. Drugačije i ne može biti;
jer oni su parasit ne našemu tijelu, životom ko-
jega živu, upravo kao onaj jež u hrčkovoj rupi.
Nijesam zlorad nikomu, ali bi ipak želio, da se i
naša vlada glede naših Srba već jednom osvijesti,
isto onako, kao što su se gleđe njih osvijesti-
li svi pravi Hrvati, kad sa, lupivši glavom o zem-
lju, osjetili da je ona tvrda, t. j. uvidili, s kim i-
maju posla ; ne bi li tada možda pirnuo zgodan
vjetar, koji bi hire njihove za uvijek otpuhao pre-
ko Save i Drine, a to, Bože daj, bilo samo čim
prije! jer je njihov bezobrazluk, koji sa svaki dan
sve to gorim pokazuje, zahvatio maha već diljem
cijele mile nam Hrvatske domovine.

3. U toj svojoj borbi za život il' za smrt,
ne može hrvatski puk sam sebi da pomogne, jer
je uslijed neprijatnih mu okolnosti duševno i ma-
terijalno vrlo zaostao ; no kao što ,kad slijepac
slijepca vodi, oba _ m jamu padnu,“ tako bi se i
našemu jadnomu ptiku dogodilo, kad bi naslijedio
stope onih, koji bi ga u istinu voditi imali, a to je

4. Narodna inteligencija, koja je, žalibože,
baš sada skroz i skroz razoraćena i izopačena,
što ponajbolje potvrgjuje za naš narodni opstanak
“veoma ubitrtna vkohrgst, da-je-načtvšatoligetsije
podijeljena na dvije stranke, koje su jedna drugoj
najveće, dapače krvne neprijateljice, ,Crvena_Hr-
vatska“ taj razdor uvijek pravedno osugjuje, * a
sporazum je najbolje preporučila Svojim člancim
»Sloga“ u broju 11. i 14. od prošle godine. Za
što toj želji naroda hrvatskoga nije sve do sada
udovoljeno ? Gospodo s jedne i druge,a i sa svih
strana mile domovine, koja se ogriješiste u tomu,
ne peće li Vam savjesti posve opravdani prikor
pjesnikov, a po tom i narodnji, koji glasi:

»Pa vi bi jošte vodili naš,
Narodu b'jednom don'jeli spas?!“

Okanite se dakle, dok je jošte vremena, po-
sve ništetnik zadjevica osobnih i stranačkih, koje
zaista samo u propast vode; te pospite glave pe-
pelom i metnuo ruku na srce, skrušeno uzdahvni-
te: »Mea culpa, mea maxima culpa,“ pa ja kriv,

ako nas Svemogući ne obdari, da _ nam i: »Felix
alleluja“ svane. “1. Prenk.



novoga poleti u zapadnu Dalmaciju, i stane buni-
ti Visčane proti Turskoj, za Rusiju. No uhvaćen
ga buntovničkim pismimu, bi uhvaćen # poslau u
Mletke, pa odatle u Veronu u tamnicu Sv. Feliča.
U tome poslu ne bi sam: o boku mu stajaše
njegov učitelj Savatija, s toga ga“Karlo Pisani op-
ćeni proveditor progna iz Hercegnovogun sve dokle

u Crnojgori mir ne bi uspostavljen. Savatija svo-:
jom lukavosti znao je steći milost Mletačke vlade:

i sebi i svome miljeniku Ljubibratiću. Te ovaj kad

je nakon smrti svoga učitelja baštinio njegov ve-'
liki imetak, kupi novcem od  Pečkog  patrijarke:

prava na njegovo biskupovanje, i odluči pana
metropolitom. cijele Dalmacije.

Početkom godine: 1719, zagje u Župu kod"
Kotora, koje je mjesto svadalo pod mletačku vla-

du, proti dozvoli njesinoj, Pećki patrijrka: Moiše,
praćen od turskog čatišuj sa fćrmanom Hultanovi-

jem u kom se nalagnte: du buda: odani “i da: ne“

aptvvaiij pj jave sora *