bist izlazi svakom subotom, a cijesa mu je unaprijed za Dubrovnik: na cijelu go- ' dinu fior. 4, na po godine for. 2; Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu: na cijelu godinu fior. 4: 50, na p6 godine for. 2: 25; za inozemstvo fior. 4 i poštarski troškovi. Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se Pojedini broj stoji 10 novč, da je predbrojea i za došasto polugodište. Neka se bistri! *) (Dopis is Banovine). Članak ,Naše prilike u Hrvatskoj,“ objelo- danjen u broju 22. ovogodišnje ,Crvene Hrvatske“, dojmi: me se, baš kao da ga je vrijedni gospodin pisac čitao iz moje duše, kad ga je pisao. Nije mi namjera tek utvrgjivati u rećenomu članku nave- dene činjenice, koje su u istinu prava slika naših odnošaja ; jer sve te činjenice, kao i cijela slika, zaista tako vijerno opstoje, da držim, da ga se ne bi našlo, ko bi se drznuo da samo i pokuša do- kazati protivno. Moja je namjera za sada da na- vedem samo nješto što će ilustrovati one činjeni- ce i & njima prikazanu sliku naših odnošaja, ne bi li se oni, do kojih stvar stoji, ugledav ju u pravomu svjetlu, za vremena još osvijestili i spasili se ; jer Bog više voli jednoga grešnika, te se skrušeno pokaje i obrati nego devetdeseti devet pravednika, Ko je pozorno pročitao spomenuti članak »Crvene Hrvatske,“ mogao se je uvjeriti, ako to- ga već do sada nije znao, da i u Hrvatskoj ima zala, koja nas odasvud nemilice biju; a i živa je istina, da je već skrajuje doba, da nam se narod prene iz pogubnoga polusna, u koji bi se mogao možda još za kratko doba, za navijek uljuljati što bi nam svijem bila ne samo vremenita, nego i vječna propast, Više je uzroka tim gorkim jadima našim, na ja, razmatrajući iste, mislim, da neću pogriješiti, ako kano izvor svim označim ove uz- roke: 1. vladavinu, 2. samozvane Srbe u Hrvat- skoj, 3. seukost i siromaštvo puka, 4. raztrova- nost naše inteligencije.: Prelažim k 1. — Ovdje mi je ponajprije spomenut, da je temeljoo načelo hrvatskoga pra- va već onda zapostavljeno, kad je bivši ministar- presjednik Ugarske, koja bi morala biti sa Hrvat- ukom savezna i ravnopravna, ali ne istoj pretpo- stuvljena, — Koloman Tisza, na izpražnjenu sto- licu hrvatskoga bana, ne pitajuć privole u Hrvatske, uzpostavio svoga rogjaka, grofa Khuen. *) Od prijatelja našega lists, koji rekli bismo, gdje-gdje, a osobito na seih sudi odveć oštro. Ur. === === PODLISTAK. Srpska e u Boki Kotorskoj. (Nastavak v. br. 21, 29, 24.) Zadarski nadbiskup Karaman (ličnost dobro pozoata hrvatskome narodu) piše Mletačkome s6- natu ovako: gLe violenze unite alla rilasciata mo- rale trioafano appresso i Serviani; e i professori di rito latino o uocisi cadono, o .minacciati cedono, o ppogliati fuggopo.“ Naailja ug sapuštenu ćudo- rednost pobjegjuju kod Srba, a Lativi, ili ubiveni padaju, ili preplačeni popuštaja,, i! porobljeni bježe. Krvoprolićem, licumjerstvom, otimačinom dakle: po- bjediše, kako u cijeloj [Dalmaciji tako i u Boki kotorskoj, naši mili gosti, Biskup. Kotorski Ivan Antun Castelli, u svomu izvješću koje je poslao u | Rim godine 1747 voli, da u dvije voda vjedinjeno biskupije. Kotora i Risna, broj rišćana isaosi do U DUBROVNIKU 6. Avgusta 1892. šalju se Uredništvu, tiskaju po pogodbi. Hćderviry-a, bivšega velikoga župana gjurskoga. Taj primjer potlačivanja naših prava stvorio se i- dealom u duši gospodina grofa, koji se u položa- ju svoga sovoga zvanja ne žaca niti najdrastični- jih srestava, samo da se uzdrži na svom mjestu, ravno utopljeniku, koji, nadajući se spasu, prihva- ća se i za slamku ;a opeti da se što zahvalniji iska že onim, koji ga u Hrvatsku poslaše s namjerom, da uništi ovdje zdravu misao hrvatstva već u za- metku i to sve u prilog državnoj misli ugarskoj ili još bolje bratskome nam narodu magjarskomu. Jedino na taj naćin može se pojmiti, što je go- spodia grof sve proti osjećaju i glasu naroda hr- vatskoga, u najvišemu našemu zakonodavnome ti- jelu stvorio većinu, koja je tek bezsvjesnom igra- čkom u njegovoj željeznoj ruci, kad on izvagja zamišljaje i naloge Pešte sve jedan za drugim. Pri tome upravo smjelom odvažnošću satire sve za- prijeke, čega je Žrtvom bivši septemvir Ilorvatić, coute Vojnović, i maogi pravaški otačbenici, a da ne navagjam i drugih uglednih lica_iste sudbine 8 toga, što im osvjedočenje i značaj njihov ne mogoše dopustiti, dau svemu budu mnijenja glava- ra zemlje. Gdje je pak raspust zastupstva zagrebač koga, kojom zgodom onaj, što se valjda tek iz lju- te ironije iztiče devizom zZaKot, Te T-rag;* u: pravo očito i hotice prkosi zahtjevima zakona, re- da i rada, i hrvatskomu narodu, koji kano da se ue nalazi u prosvijetljenoj Evropi XIX. vijeka ; gdje je najnovija vijest o uništenju jugoslavenske a- kademije u Zagrebu itd. itd, ? A _ko bi sve izbrojio? 2. Da je gosp. grof svojim postupkom do- ćerao do sadašuje mjere, zahvaliti mu je uz za- štitu Pešte ponajviše prividnoj, a po tomu i pro- laznoj pripomoći ovdješuje naše braće, koju po- povska propaganda nauća, da se zovu Srbima, premda oni to do jučer nijesu znali. Ovi, zadoje- ni većinom idejom pokojnoga Dr. Miletića, Austro- ugarskoj veleizdajničkom i pogibeljuom, a Hrvat- skoj štetonosnom, upotrebljuju u svoju svrhu gva- kom zgodom, svakim dauom sve veću 1 bezobzir- niju popustljivost sadašuje hrvatske vlade, dok se njenom pomoću ne osile toliko, da joji javno (kao što su već počeli) okrenu legja i postanu najve- stima Luštica, Krešević i Krtole, mogao se je na- ći tek mali broj katolika, i to katolika samo po imenu, Većina siromašnih bokeških brgjana posta žrtvom srpske propagande. U pomenutim wmjesti- ima nada sve, preostali katolici ualažahu se u po- gibelji da podlegnu srpskom nasilju, jer bjehu li- šeni svojih svećenika, ili prisiljeni skupa sa srbi- ma službu božiju vršiti. Neka sada kažu braća jesu li nađi ili njihovi starosjedioci Boke Kotor+ sko ? (Izvegjeno iz pomenutih rukopisa: Documen- ti relativi alla chiesa Greco-Serviaga in Dalmasia, estratti dal codice Lat. Ciem, XIV. N CLII. della R. Biblioteca Marciana di Vevezia, i iz Zmajeviće- va rukopisa — Speocbio di verita, ..) ( Bavatija držaše sobom ua Savini mladog dja- kona Steva Ljubibratića rogjena na Cetinju (po njekim u Pivi) ljubeznog povjerenika svojih tajna. Godine 1714, Turska pobudi rat proti Mletačkoj republici, jer Ornegorci njezini podanici, pobunjeni (| od svoga vladike, bijahu ustali na oružje proti Tur: skoj, baš u vrijeme kad vojska ruska krenu preui- 7080, Već sa vrijeme njegova, biskupovanja. Zoo Prata, U taj. agodi monah Ljubibratić is Heroeg« || Pretplata i oglasi puaćaju se upravi gCreene Hrvatske“ u Dubrovniku a dopis; Za oglase, zahvale i ost. plaća se 10 novč. po retku, a oglasi koji se više puta Rukopisi se ne vraćajo. Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni uprava ćim neprijateljima, baš kao sada u hrvatskoj ku- ći hrvatskomu narodu. Drugačije i ne može biti; jer oni su parasit ne našemu tijelu, životom ko- jega živu, upravo kao onaj jež u hrčkovoj rupi. Nijesam zlorad nikomu, ali bi ipak želio, da se i naša vlada glede naših Srba već jednom osvijesti, isto onako, kao što su se gleđe njih osvijesti- li svi pravi Hrvati, kad sa, lupivši glavom o zem- lju, osjetili da je ona tvrda, t. j. uvidili, s kim i- maju posla ; ne bi li tada možda pirnuo zgodan vjetar, koji bi hire njihove za uvijek otpuhao pre- ko Save i Drine, a to, Bože daj, bilo samo čim prije! jer je njihov bezobrazluk, koji sa svaki dan sve to gorim pokazuje, zahvatio maha već diljem cijele mile nam Hrvatske domovine. 3. U toj svojoj borbi za život il' za smrt, ne može hrvatski puk sam sebi da pomogne, jer je uslijed neprijatnih mu okolnosti duševno i ma- terijalno vrlo zaostao ; no kao što ,kad slijepac slijepca vodi, oba _ m jamu padnu,“ tako bi se i našemu jadnomu ptiku dogodilo, kad bi naslijedio stope onih, koji bi ga u istinu voditi imali, a to je 4. Narodna inteligencija, koja je, žalibože, baš sada skroz i skroz razoraćena i izopačena, što ponajbolje potvrgjuje za naš narodni opstanak “veoma ubitrtna vkohrgst, da-je-načtvšatoligetsije podijeljena na dvije stranke, koje su jedna drugoj najveće, dapače krvne neprijateljice, ,Crvena_Hr- vatska“ taj razdor uvijek pravedno osugjuje, * a sporazum je najbolje preporučila Svojim člancim »Sloga“ u broju 11. i 14. od prošle godine. Za što toj želji naroda hrvatskoga nije sve do sada udovoljeno ? Gospodo s jedne i druge,a i sa svih strana mile domovine, koja se ogriješiste u tomu, ne peće li Vam savjesti posve opravdani prikor pjesnikov, a po tom i narodnji, koji glasi: »Pa vi bi jošte vodili naš, Narodu b'jednom don'jeli spas?!“ Okanite se dakle, dok je jošte vremena, po- sve ništetnik zadjevica osobnih i stranačkih, koje zaista samo u propast vode; te pospite glave pe- pelom i metnuo ruku na srce, skrušeno uzdahvni- te: »Mea culpa, mea maxima culpa,“ pa ja kriv, ako nas Svemogući ne obdari, da _ nam i: »Felix alleluja“ svane. “1. Prenk. novoga poleti u zapadnu Dalmaciju, i stane buni- ti Visčane proti Turskoj, za Rusiju. No uhvaćen ga buntovničkim pismimu, bi uhvaćen # poslau u Mletke, pa odatle u Veronu u tamnicu Sv. Feliča. U tome poslu ne bi sam: o boku mu stajaše njegov učitelj Savatija, s toga ga“Karlo Pisani op- ćeni proveditor progna iz Hercegnovogun sve dokle u Crnojgori mir ne bi uspostavljen. Savatija svo-: jom lukavosti znao je steći milost Mletačke vlade: i sebi i svome miljeniku Ljubibratiću. Te ovaj kad je nakon smrti svoga učitelja baštinio njegov ve-' liki imetak, kupi novcem od Pečkog patrijarke: prava na njegovo biskupovanje, i odluči pana metropolitom. cijele Dalmacije. Početkom godine: 1719, zagje u Župu kod" Kotora, koje je mjesto svadalo pod mletačku vla- du, proti dozvoli njesinoj, Pećki patrijrka: Moiše, praćen od turskog čatišuj sa fćrmanom Hultanovi- jem u kom se nalagnte: du buda: odani “i da: ne“ aptvvaiij pj jave sora *