A kazniona, pa: ćemo vidjeti, da je izmegju njega ua'\ veći broj' zločinaca i svake ruke kažnjenika, nm Biva. tu se svaka nemoralnost uvriježila, ta- rajevima pa očigled propada bro- ove zadnje iskreno ijeti, kojim bi žigosali He- “pri u svom fanatismu i ' zadajući nam neizmi- b spošobnvst, pošto zla u- la čine, nije teško, ali te- : si 4 e li u ovakim had mošta sloga? Da iskreno kažemo: nije. Krv se naša otrovala i pro- ttadi: će dosta vremena, dok se izgladi ono što su lude glave iskvarile. Ili bi morali proći kroz ko- "ju tešku katastrofu, koja bi ih opametila ? — Svaka- ka mi se nadamo, da će ili na jedan ili na drugi način, doći dan, kad ćemo opet biti zajeduo, a do tada nama je uzgajati ono što nam je ostalo: ka- tolički i muhamedanski i onaj maleni pravoslavni dio naroda, koji je s nama. 1 ta je ledine dosta i odviše. Uzgajajmv u narodu duh samosvijesti i slobode, učimo ga nek bude svoj, neka se ne pu- šta da mu svaka pridošlica zapovijeda i od njega ćemo stvorit narod u pravome smislu rijeći, ua- rod kome Će zlataa budućnost pasti od sebe u krilo kao zrela jabuka, a svoju slobodu neće do- biti po tugjoj milosti, nego će je sam zaslužiti. U ovom radu noćemo se naći osamljeni. I- "mamo braće, koja su dobrahno naprijed odmakli — našu braću: Čehe. Ima ih i još. Ugledajmo se u njih i pogjimo njihovijem atopama zajedno su Slo- “veućima. Ne predajmo se nikome, pak će sve biti “dobro. Tako ćemo uzgojiti ćvrst harakter u narodu, “dok naša vebraća, ako se ne opamete, žnjet će ono što danas sija, svejedno kd i njihovi istovjern:ci “u kraljevini. Bizantinska skladnost i pitomost. (Dopis is grada). » Dubrovnik“ a zadnjem svom broju, pod na- slovom neskladnosti, priča kako je njekolicina iz- viždala njeke došljake, koji su pjevali srpske pje- Same. '“Mi na kanimo 'ni izdaleka da ovdje pobija - mo (gDubrovnik“ radi te vijesti, ili da uzmemo braniti one koji su zviždali. Mi prepuštamo oni- jem koji su lažno bili okrivljeni, da malo niže 1iz- nesu: dogagjaj u pravome svijetlu. Nu ima nješto "drugo“u' onoj vijesti, čega radi mi se odazivljemo. 53 Ni ma kako prosta vijest u , Dubrovniku“ “tie moše da bude, a da ne odiše bizantinstvom, «pa tako i ova. To nije doista vele začudno za 0- nej koji ga poznadu u dušu, jer ti već dobro zna- du, (da je bizantinstvo njegovo glavno obilježje, i da je ajim sav: prožet. ćs 5 Evo što '\, Dubrovnik“ bizantinski nadodaje, pošto je pripovjedio pomenuti dogagjaj: ,Kada su sono Zagrebački Hrvati, prilikom otkrića Kaćiće- *taćapomenika svrnuli i u Dubrovnik, svak ih je Guleđao i štovao, da nije mogao bolje i niko se <onije uaćao da ih zakine." Što da čovjek, koji po- zna stvar, odgovori na ovako pisanje. Ako im re- čemo da besoćno lašu, u prvom će nam broju do- viknuti : »gospodo, nijeste skladni!“ Ali mi pitamo je li moguće drukčije im odgovoriti, kad svak, sko je bio: nazočan na većeri, gdje su se Dubrov- čani sastali bili'u braćom svojom, ili ko se je u blizini desio, dobro zna, da je upravo sramota bi- sla: po Dubrovnik, na koji su naćin tobožaji Srbi, preko večere izazivali i uznemirivali bukom, de- breujem i sličnim is ulice Izmegju VrtA, mirnu če- «\jadi koja ue je ondje nalazila. To se je, naravno, tako zlo dojmilo pohoditelja, da se i danas toga dajećaju pa je baš onaj, koji ove retke piše, čuo iinsdavno glavom od jednog od onijeh, gdje umu okaše: mi smo se plašili iskrcati se u Zadar, bo- jeti se nereda, ali smo čitav grad obašli i dulje va njem ostali, a da nijesmo jedne uvrjedljive ri- «ječi čuli, i za cijelog vašeg putevanja, samo su .'mao:Brbi u: Dabrovnika onsko prasački pričekali.“ sTo je zar način, na koji vi mislite usčuvati Duj :drovnika jme pitomog grada, što tako često i ra- . do spominjete? A ne vidite li sar da ste vi du: »brevački tobožuji Srbi u prostaštvu i samu glaso- emma poena ivan! planuo omisl MT dj kb skali Mi ovu stvar, premda smo dobro znali, i premda nam se je više puta desila prigoda da je spomenemo, ipak nijesmo htjeli iznositi i to za svoj obraz, jer smo mi oni, kojim u istinu na sr- cu leži, da se Dubrovniku usćuva ime pitomog, pa uas je boljelo, da se slične —nepodobštine, i ako vd vas potiču, na glas pronose. Ali na onako po- ništeno izazivanje ko da se ne oglasi ? Da ste vi mučali, bili bismo i mi premučali, a sad nam ne zamjerite. Nu aije ni to sve. Pri omaku one vijesti pi- ta »Dubrovuik* Crvenu Hrvatsku“ kada i gdje oni izazivlju. Dugo bi bilo uabrajati, gdje su sve oni izazvali, ali ćemo mu spomenuti u kratko, da gdje god je nereda ili kakve bruke bilo, da su tu oni bili provodiči. Vi ste oni, koji ste podražili prostadiju da vrijegja skladnu gospodu, dok se miroo šeta; to je dapače bila jedna od prvih bla- godati po Dubrovnik, koju mu je darovala vaša pobjeda pri izborima. Vi ste oni, koji ste organi- zarali zviždanja 1 buke, svakom zgodom kad suse Hrvati na okupu našli. Vi oni, koji ste potakli lične uvrijede i klevete, u koje, kaku bi se po ko- ječem dalo suditi, mislite na dulje i šire, da po puku Širite. Vi ste oni, koji ste naše uzorne geo- ške derneke pretvorili u odurne političke demon- Štracije, vodeći tamo sobom pijauu rulju da kri- Či i vrijegja, tako da se dandanas tamo miran Čovjek Žaca ići. Vi, dok u svomu glasilu bizantinski izvijate monopol dubrovačke pitomosti, zavagjate zanatlije da svakog onog, koji vašoj klici ne begeniše, te se priznaje Hrvatom ili za ujih simpatizuje, vri. jegjaju dovikujući mu: dogone, ludove! Sve ovo imati na duši, pa stati učiti i pričati o skladnosti 1 pitomošti, Znajte da je debela. A kada bi ua sve to, slučajno nastala reakcija, ko bi tomu bio kriv ko bi za Lo odgovoran bio ? Na ovaj oaćiu, vi gospodo oko ,Dubrovni- ka“ izazivljete, pa ako vam se malo življe odgo- vori, ouda vas stade graja da niko živ ostati ne može. 5 toga mi vrlo nerado ustajemo da sva vaša prevrtanja pobijamo, a premučimo gdje kad još i za to, što nam inako i sto puta veći pro- stor ne bi dostajao. To su bili uzroci, što su nas naveli, da se ne obazremo i na zadnji veš »Furor Croaticus ;“ ali na ponovno izazivanje, ko može da premuči, a_ opet ne bismo htjeli da zavede koga oua: chi tace conferma. Zato istini za lju- bav treba da kažemo, da je sva ona žalosna stvar od vas krivo predočena. , Dubrovnik“ priča doga- gla) onako kako ga dubrovačka općina kvalificira, onda dabome da Hrvati imaju biti krivi. Stvar je sasvim d ugačije tekla, pa odazove li se stari- ja kompetentna vlast, na utok osugjenika od op- Ćine kako se mi, pravice radi, tvrdo uzdamo da hoće, ouda će istina jasno promolhti. Prostor nam ne dopušta, da ovdje potanko, opišemo, kako je stvar tekla ; no treba da se zna, da su Srbi bili izazivači 1 napadaći ; oui su došli nakićeni s večere na Pločama namjerom da tuku djecu od 12-14 god. koja su se mirno spravljala da krenu svojim kućama ; oni su i kidisali prvi na njih stočićima i stapima, a i štil se je zablje- škao, samo što su ovi hrvatske pjesmo pjevali ; oni su sve to namišljeno, uradili to su naka- nom i došli u Gruž, to su djeci davno prije pri- jetili, kako to dobro znadu upravitelji sjemeništa i gimnasija ; oni, čeljad odrasla, izmegju kojih je bilo i njegdašajih kažnjenika u Istriji, dosli su da biju nejaku i nevinu djecu, + A kad su tamo našli braču i prijatelje te djece, koji su za spravu već bill začuli i koji su njih suzbili, a djecu obra- nili, zato su odmah Hrvati izazivači, napadači, wmutljivci i Bog zna što još. Nije istina ni da je Hrvata bilo trideseterica, nemoj da broje djecu koja su odlazila; a da je to tako najbolje avje- doči što i općina dubrovačka nije uplela u to uo samo sedmericu, od kojih se jedan nije ni makao već se samo u službi u Gružu desio, a to ipak | Na oo samjerite, sko vam kažemo, da'vam no općinu uašu nije priječilo da i njega osudi i tako nas liši svake vjere dostojaa svjedoka, Kad je da- kle i take osudila, kako ne bi i druga 28 tobožnja učesnika, da ih je bilo; istina je pako, da je Sr- ba bilo više, nego što oni kažu. Sve su ovo blagodati, nove ere] u Du- brovaiku,: koja je zapoćela otkada je Dubrov- mik postao srpskom Ativom. Ali ima još nje- što, što u ODoj vijesti jasno otskače, a ta je nedošljednost, koja regbi da je jedna 6 glamih vrlina naših tobožnjih Srba. ,Dubrovnik“ kaže: ,ta djeca (Hrvati) u društvu sa elementima, koji se baš njima ne dolikuju“ m i tim smjera na_one za- brovniče“ za što to nama đe P nijesi radije prišapamo svojoj 4 sa Ono veče imali aa večeri gdje ji prilici i bratimljevja, čeljadi, ; se pristoje, nego li poštene zana x dopratili. Bilo je na večeri svoga, t Mo ; minalnih osugjenika. Što dakle zanovetat šik... Divoa li vam izgovora hrvatsko-pravaška pro- paganda ; to vam je isprika za svako vaše nedje- lo. »Ali malo svjetlosti, gospodo, pa ćemo vidjeti da djela drukčije govore.“ Što se pako tiče onog dijaloga, sto navodi » Dubrovnik“ i koji po dubokom pišćevom shvaća- nju ,vajbolje osvjetljuje položaj,“ reći nam je, da nije no prosta lakardija. Jer prvi dio, kad bi isti- nit bio, ne bi bio nego najnarasnija stvar, jdri što lakše, nego da jedan bijedan čovjek, koji se vidi gonjen i progonjev, a da ne zna zašto, što lakše rekoh, no da saželi da se posavjetuje sa odvjetni- kom. Što se pak odgovora tiče, nije drugo nego podla iosinuacija, te bismo mi gubili od svoga, kad bismo htjeli na to odgovarati, a nama je i o- vako neugodno odgovarati na pisanje , Dubrovnika“ u kojem regbi da se pisac nadmeće, da isriba ko- ja prostiju rijeć. Oparili smo još, da ,Dubrovnik“ spećijalno rado, izabere po koju frazu, pa o njoj neprestano tuče. Nu u tom je vrlo loše sreće, ako nije što drugo po srijedi, te bilo slučajno (kratkovidnost), bilo naumice (bizantinstvo, a nek šam bira) iza- bere za svog konja od megdana, upravo svoju naj- slabiju stranu. Jedna je od tih fraza vječno pilo- mo, drugo da on veće da dira u ličnosti, a tre- će da hrvatstvo u Dubrovniku drže same prido- šlice, isključivo tugjinci i ost. Koliko oui oko ,Du- brovnika* nastoje da se pitomost Dubrovnika uz- drži, to smo već vidjeli. Priča ono 0 ličnostima, a tamo iznosi posebne rubrike, u kojim napada na pojedince, i pri tom lijepom poslu miješa 0so- be i njihovim se glasom igra, koje nijesu ni kri- ve ni dužne. Sto se pak pridošlica i tugjinacA ti- če, kazati nam je da upravo jezgru srpske 'stran- ke oni sačinjavaju. Oni su oni, koji ih vode, 6- ui koji ih uzdržavaju. Njihovim je novcem ,Du- brovnik“ podignut, njihovom presijom pred ,du- brovačka“ nadometnuto srpska štamparij a", a skora, vrlo skora pridošlica i sam Dubrovnik“ u- regjuje. Riječju oni su duh sttiske, a ostali nije- su no slijepo orugje u njihovim rukama, jedni iz prkosa, drugi iz ambicije ili kratkovidnosti. Ako je pako koji nemješćanin megju nama, tuj niti je kolovogja, niti kakav inspirator, već je 8 nama jer smo mu mi bliži. Oni pak koji su uz nas, nijesu vi najmanje pogubni po IJubrovnik, ako već Dubrovnik ima uščuvati kukvu avoju in- dividualnost tradicijonalau, kako vi hoćete, jer vam je to dajbudi parola d" ordine pri Komešanju i agitiranju. S druge strane, mnogo bliže vama, prijeti mu ta pogibao. Mi vas ne cijenimo opet tako kratkovidnim, da i vi to ne vidite, ali vi za to ne marite. A kad bi nas sam prkos vodio, ni- kako ljepše ne bi mogli da vam odmazdimo, što kad bi se mi s poprišta povukli, pa vas same pu- stili a njima. Doskoro bi vidjeli gdje vas dana- Šuja bratija tuće. Čudna li po nas uživanja, kad bi mi vi bili 1 Okanite se dakle sličnih zadjevića, jer ako padnemo tako nisko, da svakomu tražimo da je kršten u Gospi, naopako po vas 1 Nu da zaključimo. Pri omaku svog furor cr0- alicus, zavapio ,Dubrovnik* da je vjihova Želje, da se razmirica izmegju Hrvata i Srba ublaži. Kad bi ta želja iskrena bila, mi mu poručujemo, da nije stara, kojom je udario, ona ito tamo vodi. vjerujemo. Mi smo ove godine i Savu čuli a sa- boru, gdje je bio udrio u elegiju,! prinać da nas ima da želi slogu, i nad ponorom' ratdofa suze lijevao, ali sve to nije ga smetalo tia 'nas''wulo dana poslije e svom organa saniječe i du “nd sve naše otimati stane. Upoznali vadio viša, «- posnali veše bisantinstvo | Da je vata Mai vo do aloge bilo, vista lakše uljni iki