MENA HRVATE

Pretplata i oglasi puaćaju se upravi ,Orvene Hrvatske“ u Dubrovni

Br. 32.



; List izlazi svakom subotom, a cijena mu je unaprijed za Dubrovnik: na cijelu go-
dinu fior. 4, na pć godine fior. 2; Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu: na cijelu
godinu fior. 4: 50, na pd godine flor. 2: 25; sa inozemstvo flor. 4 i poštarski troškovi.



U DUBROVNIKU 2%. Avgusta 1892.

šalju se Uredništvu.

Pojedini broj stoji 10 novč, Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se tiskaju po pogodbi.

da je predbrojea i za došasto polugodište.



Hrvatsko pitanje i naši oportuniste.

Jedini Miho Pavlinović mogao je da priteže
uzde narodnome klubu. Oportunizam počeo se ši-
riti u stranci još onda, kad je ova postala veći-
nom i prijetio je pogibeljnom poplavom, ali je
njegova željezna ruka držala u zaptu prećerane
oportuniste, nepokorne elemente, koji su se, i u
Zadru i u Beču, kao diletanti dragovoljno upušta-
ti u neko duboko diplomatizovanje. No Pavlino-
vić bio je u narodu svemoguć a duša stranke, te
mu je dosta puta pošlo za rukom, da zaprijeći
koji pogibeljni korak ili da se barem spasi vanjština.

Rekosmo ,dosta puta“ zato što na žalost on
bi se kadgod dao i nagovoriti, te pustio da se
radi i protiva njegova uvjerenja, samo veka je
mir u stranci.

Š njegovom smrću nestalo je i ono malo
odlučnosti i junaštva, pošto su oportuniste uzeli
u svoje ruke kormilo, te radili onako kako se
svigjalo njima i njihovim prijateljima.

Ova promjena opazila se odmah u zadnjem
saborskom zasjedanju god. 1888, kad je rodoljub,
koji je Pavlinovića po samoj njegovoj želji nasli-
jedio u zastupničkoj časti, donio u klubu poznati
predlog o adresi, za koga je predobio većinu, pa
ipak taj propade uplašivanjem predlagatelja sa
strane oportunista i to načinom koji ni malo ne
dolikovaše ni rodoljubima ni političkim ljudima.

Nezadovoljstvo bijaše veliko a plod mu se
pokaza za nastajućih saborskih izbora, te dok je
jedan dio godlučnjaka“ prigauo glavu i pokorio
se, drugi se više pred narod niti ne prikazaše —
što je, po našem mnijenju, bila velika pogreška.

Za tijem  slučilo se mnogo toga što je i u
preostalijem pomoožalo nezadovoljstvo kao pozna-
ti govor u delegacijama o Bosni, nelijepo drža-
nje većine zastupoika napram jednom svom odlu-
čnijem drugu za drugog zasjedanja, kad je ovaj
isticao sjedinjevje, pak izbori za carevinsko vijeće,
pak vladanje naših zastupnika u Beču itd.; sve
samo činjenice koje su jačale hrvatsku opoziciju
a nezadovoljnike u stranci uckale i dražile.

No ovi su gutali te ne dali oduška svome
nezadovoljstvu van potajno i privatno, ili žestoko
napadajuć na bečke prijatelje oportunista, imenito
na Staročehe. Prisluškujuć pako sve žešću vatru
opozicije nijesu mogli arcu odoljeti, nego pustili

maha svojim jadima i osjećajima i — stranka se
rascijepala,

Što se jo ovoga premaljeća dogodilo nije da-
kle momentani nesporazumak ili zavadica, već
posljedica dugogu trvenja izmegju dvije struje,
koje je bilo tim jače čim potajnije i pridrušenije
i koje je trajalo od više godina usprkos svim za-
pisnicima klubskijeh sjednica. Onaj posuo o či-
tankama bila je samo zadnja kapljica, koja je u-
činila da so čaša prelije. —

Pa kako su disidenti, stavljajuć se u doticaj
sa prijašnjom opozicijom — što je od njih veoma
pemetno — stavili se na noge, da u zewmlji za se
svim silama izvojšte pobjedu ; tako su i ovi dra-
Gi, uvidivši očitu pogibelj, sastali ae u Spljetu,
te pa proglaa i saključke disidenata odgovorili
Proglasćm na narod, u kome su čisto i bistro
označili put kojim će poći i što će raditi.

Ovaj Proglas danas je vajvašniji politički
dia i u našoj pokrajini 1 u hrvatstvu ; o ajemu

de—:

smo i mi naumili da koju progovorimo uzimajuć
ga, kao stvar od velike važnosti za našu buduć-

nost, što hladnije u pretres. --

* +
*

Odmah na početku, iza kratka uvoda, nala-
zimo važnu tačku, koja nam kaže da narodno-hr-
vatski klub neće promijeniti ,ma koju tačku svo-
ga programa, na kojem će i nadalje svoju politi-
čku djelatnost isključivo osnivati.“ Niže pak izja-
vljuje se da nar. hrv. stranka zahtijevaće uvede-
nje hrvatskog jezika u školu i urede, da će štiti-
ti materijalne i duševne interese, te tom zgodom
pripisuje sebi u zaslugu sve to više širenje hr-
vatske svijesti. Zatim brani svoje stanovište u po-
alu čitanaka, o čemu nećemo govoriti, poštv se
do sad o njima toliko raspravljalo i pisalo.

Kako se vidi, narodno -hrvatski klub obeća-
je; brani se da je bio _mlitav i slab, da_mu je
više stalo do vladine milosti, nego li do narodnih
pravica i t, d., što je svakomu slobodno da vje-
ruje i da ne vjeruje a da mi sumnjičimo ljudi i
njihove intencije, mislimo da nije lijepo ni pošteno.

Najvažnija tačka Proglasa, koja u sebi sa-
drži sve ostale jest pitanje o sjedinjenju, te ćemo
se mi na njoj zaustaviti, da vidimo, kako oni bra-
ne njihovo dosadašnje oklijevanje. ,Mi ćemo i u-
napred — kaže Proglas — posvetiti svoju pažoju
onoj točki svoga programa, koju najznamenitijom
držimo, biva pitanje o sjedinjenju. Ako u zadnje
doba nijesmo u tom pogledu kakav odlučan ko-
rak učinili, tomu su krive nepovoljne političke pri-
like. Riešenje pitanja o sjedinjenju ne zavisi samo
od. Sabora Dalmatinskoga, da li i od drugih čim-
benika, koji za sada nisu tomu skloni, Prema to-
mu svaki korak, koji bi u nevrieme i neumjestno
bio učiojen, bio bi bezuspješan a možda i samoj
stvari pogibeljan ; a nami je do stvari, a ne do

praznih iskaza.“
Da pravo rečemo, nije vrijedilo da toliko

vremena čekamo na ovu izjavu.

U isto vrijeme u hrvatskom saboru u Za-
grebu prigodom rasprave o adresi i magjaronska
stranka izjavi se slično na usta, svoga izvjestite-
lja koji je kazao, da Hrvatska ima pravo na in-
korporaciju Dalmacije, ali nar. stranka da tu ta-
čku nije danas uzela u pretres, ,jer nije vjeroja-
tno da će se pružiti prilika, da bi se mogla ta
ivkorporacija izvesti.“

Još otvorenije govorila je jedna druga, u
krugu nar. straoke uvažena ličnost. Što Dalmaciju
nijesu stavili u adresu, ,to, veli rečeni zastupnik,
«činimo zato jer hoćemo da radimo kao zreli ljudi,
skoji pitaju: Quid tunc ako se Dalmacija ne spo-
Ji? Može li se to učiniti ili ne? Urmimo Dal.
stmaciju. Koji patriotični čovjek u ovoj državi ili
»'monarkiji, može danas predpostaviti, da je ku-
»CDUO Čas za meritoruo riešenje toga pitanja?
sJeste li gospodo razumili kakav bi time metež
s»Dastao u našoj monarkiji ? Jeste li stekli simpa-
atija u Dalmaciji ? Da li to u istinu čitav narod
shoće ? (Dr. Frank: Hoće). Oprostite, ima li ka-
»kov  slušbeni autentični glas, da narod u Dal.
oimaciji već danas hoće to spojenje ? Javljaju se
»Blasovi, koji vele, da je to terorizacija.* :

A organ iste stranke piše tom prilikom, da
opa ne potiće pitanje o sjedinjenju ,jer je uvje-
rena, da bi ga kompromitovala, kad bi ga u ne-

vrijeme potakla |“

Za oglase, zahvale i ost. plaća se 10 novč. po retku, a oglasi koji se

Rukopisi se ne vraćajv. Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni a

Godina TI.





Ko sravni ove izjave naših magjarvna u Ba-
novini sa izjavom narodno-hrvatskog kluba, koja
je (čudna slučaja !) izišla u isto vrijeme, rekli bi-
smo u isti dan, opaziće izmegju obje groznu, sko-
ro dogovornu suglasnost.

A kako je po svoj prilici ovaj glas hrvatske
magjaronske stranke za sada odjek Pešte, nije li
onaj hrvatsko-narodne odjek Beča ?

Ne meće li se valjda _u djelo ona glasovita
bečka poruka koja je nazad dvije godine, bačena
kroz ,N. L.“ od nekakve ,otmene ličnosti,“ bi-
la onako uzrujala sve hrvatske otačbenike s ovu
i a onu stranu Velebita ?

Mi nećemo da izvodimo daljih komenata iz
ovoga suglasja, — koji će užasno djelovati na
neodvisno javno mnijenje i u nas i u Hrvatskoj
sve jedno kao što je na nas djelovao — pošto bi
nas isti mogli doveati do zaključka ili do sumnje
da ge je nar. hrv. stranka zbilja i odrekla sjedi-
njenja, te se tako idevtifikovala sa sljedbama ko-
je su mu se od vajkada protivile; upustimo se
radije u pretresanje same stvari.

Obje stranke opetovano naglasuju da sad
nije vrijeme da se to pitanje potakne. Možda za-
to što mnogijem to ne bi bilo po ćudi pa bi mu
ge i opirali?

Ne samo danas vnego uvijek, u svako doba
naići ćemo na one kojijem naše sjedinjenje neće
biti poćudno, ali nama au najstariji naši interesi,
te kad se ovi š njime promiću, mi moramo na-
stojati, da se što prije izvede.

Ovako pak ne postizavamo nikad ništa, ba-
rem ne od onih hrv. stranaka koje i tamo iamo
imaju većinu. Nar. stranka u Dalmaciji hoji se
nemilosti Beča, narodna stranka u Banovini drhće
pred Peštom, pa se ispričava, da se Dalmacija još
nije izjavila. Na taj način čekaće, ako ćete i do
srednjega dana sve u strahu da ne naude ,samoj
stvari.“

Drugi narodi radili su drukčije. Drugi naro-
di izlagali su se velikoj popibelji, da sačavaju ili
steku ono slobode, što danas imadu. Pogledajmo
Magjare, koji svojoj odlučnosti i srčanosti zahva-
ljuju na položaju koji uživaju u monarkiji i Eu-
ropi. A to je neophodno potrebito, kako nas lije-
po uči Italija. Mali Pjemont posjedovao je ustav i
slobodu o kojim mi Hrvati nemamo ni pojma, pa
ipak je on sve stavio na kocku samo neka Italija
bude Italijom, neka mu braća budu slobodna i
ujedinjena. Njegov kralj, nesretni Karlo Alberto,
platio je svoje velike osnove golemijem porazom,
Zašto nije mirovao? Zato što nije bio indiferen-
tan napram svemu što se po Italiji dogagjalo, ea-

"mo kad je u njega dobro, niti se brinuo samo sa

»materijalne“ probitke, kako bi gosp. ban htio da
radi Hrvatska. Pjemontezi su na svoje grudi pri.
mali velike talijanske patrijote i mučenike slobo-
de; onamo bilo je sjedište čitavoga talijanskoga
pokreta, onamo u malomo Pjemontu, koji je naj-
potlje bio slobodan a za gore opkoljen mogućim
susjedima, te su režali ua jedinstvo Italije! |
Ali Pjemont shvaćao je svetu dušnost i pla-
tio je krvlju svojih sinova. Karlo: Alberto volio se
odreći krune no da mu se semlja odreče misije,
pa je otišao u progonstvo ostavivši svoga ;

da izvrši djelo koje je započeo. Ali Pjemost nije .

bilo leglo kukavica, nego zemlja kojom vladaše
Cavourov genij uso