MENA HRVATE Pretplata i oglasi puaćaju se upravi ,Orvene Hrvatske“ u Dubrovni Br. 32. ; List izlazi svakom subotom, a cijena mu je unaprijed za Dubrovnik: na cijelu go- dinu fior. 4, na pć godine fior. 2; Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu: na cijelu godinu fior. 4: 50, na pd godine flor. 2: 25; sa inozemstvo flor. 4 i poštarski troškovi. U DUBROVNIKU 2%. Avgusta 1892. šalju se Uredništvu. Pojedini broj stoji 10 novč, Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se tiskaju po pogodbi. da je predbrojea i za došasto polugodište. Hrvatsko pitanje i naši oportuniste. Jedini Miho Pavlinović mogao je da priteže uzde narodnome klubu. Oportunizam počeo se ši- riti u stranci još onda, kad je ova postala veći- nom i prijetio je pogibeljnom poplavom, ali je njegova željezna ruka držala u zaptu prećerane oportuniste, nepokorne elemente, koji su se, i u Zadru i u Beču, kao diletanti dragovoljno upušta- ti u neko duboko diplomatizovanje. No Pavlino- vić bio je u narodu svemoguć a duša stranke, te mu je dosta puta pošlo za rukom, da zaprijeći koji pogibeljni korak ili da se barem spasi vanjština. Rekosmo ,dosta puta“ zato što na žalost on bi se kadgod dao i nagovoriti, te pustio da se radi i protiva njegova uvjerenja, samo veka je mir u stranci. Š njegovom smrću nestalo je i ono malo odlučnosti i junaštva, pošto su oportuniste uzeli u svoje ruke kormilo, te radili onako kako se svigjalo njima i njihovim prijateljima. Ova promjena opazila se odmah u zadnjem saborskom zasjedanju god. 1888, kad je rodoljub, koji je Pavlinovića po samoj njegovoj želji nasli- jedio u zastupničkoj časti, donio u klubu poznati predlog o adresi, za koga je predobio većinu, pa ipak taj propade uplašivanjem predlagatelja sa strane oportunista i to načinom koji ni malo ne dolikovaše ni rodoljubima ni političkim ljudima. Nezadovoljstvo bijaše veliko a plod mu se pokaza za nastajućih saborskih izbora, te dok je jedan dio godlučnjaka“ prigauo glavu i pokorio se, drugi se više pred narod niti ne prikazaše — što je, po našem mnijenju, bila velika pogreška. Za tijem slučilo se mnogo toga što je i u preostalijem pomoožalo nezadovoljstvo kao pozna- ti govor u delegacijama o Bosni, nelijepo drža- nje većine zastupoika napram jednom svom odlu- čnijem drugu za drugog zasjedanja, kad je ovaj isticao sjedinjevje, pak izbori za carevinsko vijeće, pak vladanje naših zastupnika u Beču itd.; sve samo činjenice koje su jačale hrvatsku opoziciju a nezadovoljnike u stranci uckale i dražile. No ovi su gutali te ne dali oduška svome nezadovoljstvu van potajno i privatno, ili žestoko napadajuć na bečke prijatelje oportunista, imenito na Staročehe. Prisluškujuć pako sve žešću vatru opozicije nijesu mogli arcu odoljeti, nego pustili maha svojim jadima i osjećajima i — stranka se rascijepala, Što se jo ovoga premaljeća dogodilo nije da- kle momentani nesporazumak ili zavadica, već posljedica dugogu trvenja izmegju dvije struje, koje je bilo tim jače čim potajnije i pridrušenije i koje je trajalo od više godina usprkos svim za- pisnicima klubskijeh sjednica. Onaj posuo o či- tankama bila je samo zadnja kapljica, koja je u- činila da so čaša prelije. — Pa kako su disidenti, stavljajuć se u doticaj sa prijašnjom opozicijom — što je od njih veoma pemetno — stavili se na noge, da u zewmlji za se svim silama izvojšte pobjedu ; tako su i ovi dra- Gi, uvidivši očitu pogibelj, sastali ae u Spljetu, te pa proglaa i saključke disidenata odgovorili Proglasćm na narod, u kome su čisto i bistro označili put kojim će poći i što će raditi. Ovaj Proglas danas je vajvašniji politički dia i u našoj pokrajini 1 u hrvatstvu ; o ajemu de—: smo i mi naumili da koju progovorimo uzimajuć ga, kao stvar od velike važnosti za našu buduć- nost, što hladnije u pretres. -- * + * Odmah na početku, iza kratka uvoda, nala- zimo važnu tačku, koja nam kaže da narodno-hr- vatski klub neće promijeniti ,ma koju tačku svo- ga programa, na kojem će i nadalje svoju politi- čku djelatnost isključivo osnivati.“ Niže pak izja- vljuje se da nar. hrv. stranka zahtijevaće uvede- nje hrvatskog jezika u školu i urede, da će štiti- ti materijalne i duševne interese, te tom zgodom pripisuje sebi u zaslugu sve to više širenje hr- vatske svijesti. Zatim brani svoje stanovište u po- alu čitanaka, o čemu nećemo govoriti, poštv se do sad o njima toliko raspravljalo i pisalo. Kako se vidi, narodno -hrvatski klub obeća- je; brani se da je bio _mlitav i slab, da_mu je više stalo do vladine milosti, nego li do narodnih pravica i t, d., što je svakomu slobodno da vje- ruje i da ne vjeruje a da mi sumnjičimo ljudi i njihove intencije, mislimo da nije lijepo ni pošteno. Najvažnija tačka Proglasa, koja u sebi sa- drži sve ostale jest pitanje o sjedinjenju, te ćemo se mi na njoj zaustaviti, da vidimo, kako oni bra- ne njihovo dosadašnje oklijevanje. ,Mi ćemo i u- napred — kaže Proglas — posvetiti svoju pažoju onoj točki svoga programa, koju najznamenitijom držimo, biva pitanje o sjedinjenju. Ako u zadnje doba nijesmo u tom pogledu kakav odlučan ko- rak učinili, tomu su krive nepovoljne političke pri- like. Riešenje pitanja o sjedinjenju ne zavisi samo od. Sabora Dalmatinskoga, da li i od drugih čim- benika, koji za sada nisu tomu skloni, Prema to- mu svaki korak, koji bi u nevrieme i neumjestno bio učiojen, bio bi bezuspješan a možda i samoj stvari pogibeljan ; a nami je do stvari, a ne do praznih iskaza.“ Da pravo rečemo, nije vrijedilo da toliko vremena čekamo na ovu izjavu. U isto vrijeme u hrvatskom saboru u Za- grebu prigodom rasprave o adresi i magjaronska stranka izjavi se slično na usta, svoga izvjestite- lja koji je kazao, da Hrvatska ima pravo na in- korporaciju Dalmacije, ali nar. stranka da tu ta- čku nije danas uzela u pretres, ,jer nije vjeroja- tno da će se pružiti prilika, da bi se mogla ta ivkorporacija izvesti.“ Još otvorenije govorila je jedna druga, u krugu nar. straoke uvažena ličnost. Što Dalmaciju nijesu stavili u adresu, ,to, veli rečeni zastupnik, «činimo zato jer hoćemo da radimo kao zreli ljudi, skoji pitaju: Quid tunc ako se Dalmacija ne spo- Ji? Može li se to učiniti ili ne? Urmimo Dal. stmaciju. Koji patriotični čovjek u ovoj državi ili »'monarkiji, može danas predpostaviti, da je ku- »CDUO Čas za meritoruo riešenje toga pitanja? sJeste li gospodo razumili kakav bi time metež s»Dastao u našoj monarkiji ? Jeste li stekli simpa- atija u Dalmaciji ? Da li to u istinu čitav narod shoće ? (Dr. Frank: Hoće). Oprostite, ima li ka- »kov slušbeni autentični glas, da narod u Dal. oimaciji već danas hoće to spojenje ? Javljaju se »Blasovi, koji vele, da je to terorizacija.* : A organ iste stranke piše tom prilikom, da opa ne potiće pitanje o sjedinjenju ,jer je uvje- rena, da bi ga kompromitovala, kad bi ga u ne- vrijeme potakla |“ Za oglase, zahvale i ost. plaća se 10 novč. po retku, a oglasi koji se Rukopisi se ne vraćajv. Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni a Godina TI. Ko sravni ove izjave naših magjarvna u Ba- novini sa izjavom narodno-hrvatskog kluba, koja je (čudna slučaja !) izišla u isto vrijeme, rekli bi- smo u isti dan, opaziće izmegju obje groznu, sko- ro dogovornu suglasnost. A kako je po svoj prilici ovaj glas hrvatske magjaronske stranke za sada odjek Pešte, nije li onaj hrvatsko-narodne odjek Beča ? Ne meće li se valjda _u djelo ona glasovita bečka poruka koja je nazad dvije godine, bačena kroz ,N. L.“ od nekakve ,otmene ličnosti,“ bi- la onako uzrujala sve hrvatske otačbenike s ovu i a onu stranu Velebita ? Mi nećemo da izvodimo daljih komenata iz ovoga suglasja, — koji će užasno djelovati na neodvisno javno mnijenje i u nas i u Hrvatskoj sve jedno kao što je na nas djelovao — pošto bi nas isti mogli doveati do zaključka ili do sumnje da ge je nar. hrv. stranka zbilja i odrekla sjedi- njenja, te se tako idevtifikovala sa sljedbama ko- je su mu se od vajkada protivile; upustimo se radije u pretresanje same stvari. Obje stranke opetovano naglasuju da sad nije vrijeme da se to pitanje potakne. Možda za- to što mnogijem to ne bi bilo po ćudi pa bi mu ge i opirali? Ne samo danas vnego uvijek, u svako doba naići ćemo na one kojijem naše sjedinjenje neće biti poćudno, ali nama au najstariji naši interesi, te kad se ovi š njime promiću, mi moramo na- stojati, da se što prije izvede. Ovako pak ne postizavamo nikad ništa, ba- rem ne od onih hrv. stranaka koje i tamo iamo imaju većinu. Nar. stranka u Dalmaciji hoji se nemilosti Beča, narodna stranka u Banovini drhće pred Peštom, pa se ispričava, da se Dalmacija još nije izjavila. Na taj način čekaće, ako ćete i do srednjega dana sve u strahu da ne naude ,samoj stvari.“ Drugi narodi radili su drukčije. Drugi naro- di izlagali su se velikoj popibelji, da sačavaju ili steku ono slobode, što danas imadu. Pogledajmo Magjare, koji svojoj odlučnosti i srčanosti zahva- ljuju na položaju koji uživaju u monarkiji i Eu- ropi. A to je neophodno potrebito, kako nas lije- po uči Italija. Mali Pjemont posjedovao je ustav i slobodu o kojim mi Hrvati nemamo ni pojma, pa ipak je on sve stavio na kocku samo neka Italija bude Italijom, neka mu braća budu slobodna i ujedinjena. Njegov kralj, nesretni Karlo Alberto, platio je svoje velike osnove golemijem porazom, Zašto nije mirovao? Zato što nije bio indiferen- tan napram svemu što se po Italiji dogagjalo, ea- "mo kad je u njega dobro, niti se brinuo samo sa »materijalne“ probitke, kako bi gosp. ban htio da radi Hrvatska. Pjemontezi su na svoje grudi pri. mali velike talijanske patrijote i mučenike slobo- de; onamo bilo je sjedište čitavoga talijanskoga pokreta, onamo u malomo Pjemontu, koji je naj- potlje bio slobodan a za gore opkoljen mogućim susjedima, te su režali ua jedinstvo Italije! | Ali Pjemont shvaćao je svetu dušnost i pla- tio je krvlju svojih sinova. Karlo: Alberto volio se odreći krune no da mu se semlja odreče misije, pa je otišao u progonstvo ostavivši svoga ; da izvrši djelo koje je započeo. Ali Pjemost nije . bilo leglo kukavica, nego zemlja kojom vladaše Cavourov genij uso