List izlazi svakom subotom, a cijena mu je unaprijed za Dubrovnik: na cijelu go- ' dinu fior. 4, na po godine fior. 2; Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu: na cijelu | godinu for. 4: 50, na po godine fior. 2: 25; sa inozemstvo flor. 4 i poštarski troškovi. Pojedini broj stoji 10 novč. Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je poeja: i za došasto poragećnn. tit se Uredništvu. | tiskaju po pogodbi. pesevin se ne ko o Listove setavtjogo & ne prima ni m eh ni Ko “ Pretplata i oglasi puaćaju se uprari ,Orvene Hrvatske“ u Dubrovnika a dopisi “ Za oglase, zahvale i ost. plaća se 10 novč. po retku, a oglasi koji se više puta Hrvatsko vio“ uspješna oetila I. Ovih dana čitali smo pomnjivo jednu vrlo zanimivu brošaru : ,Repliku rumunjske akademske omladine Erdelja i Ugarske na odgovor magjar- ske sveučilišne omladine.“ U premaljeću naime prošle godine sveučilišna omladina Rumunjske, 0- gorčena nad progonstvom što trpe njezina braća, upravila je Memorandum *) na sveučilišnu omla- dinu cijele izobražene Europe poviše stanja u ko- me se nalaze Rumunji Ugarske i Erdelja“ Djelo izašlo je u četiri jezika, a sastavljeno od učenih ljudi ; govori se dapače da je toj radnji sudjelo- valo i nekoliko ex-ministara rumunjskih. Sadržaj joj bio niz nepravda što ih rumunjski narod trpi od Magjara. Grozan je bio utisak što ga je taj memo- randum ostavio na svakoga slobodoumnoga čovje- ka: sveučilišna mladež europejska — izmegju koje u prvom redu hrvatska — svojim odazivom sau- čestvovala je boli rumunjske mladeži ; priznanice i pohvale hrabrile su je sa svih strana, a nepot- kupljeno i pravedno novinstvo najpovoljnije se i- zrazilo o samome djelu. Magjarska učeća mladost nije mogla, nije smjela mukom mimoići ove irjave. Rumunjska 0- mladina okrivila je njezin narod tiranstvom, ona je dakle u prvom redu pozvana, da ga obrani, Ona se je odazvala i pozvala u pomoć najslavnija pera Ugarske da joj sastavljaju Odgovor. **) Ali ovaj, ma koliko bio fin i lukav, otkrio je samo magjarski šovinizam u pravome obličju. Velikim patosom i silovitim tonom htjela je magjarska mladež da se obrani, ali činjenice nije pobila, jer se suncu svijetlost nijekanjem ne diže. Omladina kraljevine Rumunjske više ni- je odgovarala, nije je biv red. Red je dolazio o- mladinu rumunjsku u Erdelju i Ugarskoj i ova je onomadne ustala, da začepi svojom Replikom ***) usta magjarskim neistinama. Replika je remek-dje- lo ove vrste. U njoj su lijepo i potanko 0- pisane, nabrojene i dokumentirane sve nepravde, kojima su podložena ona 8 milijuna ugarskih Ru- munja, koji — da navedemo jedan primjer — ne mogu poslati u sabor nići jednoga svoga gastup- nika. Brošura obaseže oko 170 stranica u četvrti- ni, izdana je u pet jezika i to: rumunjski, fran- ceski, engleski, talijanski i njemački, a odlikuje se mirnim tonom, uzornom ozbiljnošću i objek- tivnošću, koja u liberalnome duhu uzbugjuje pra- vedni gnjev, a magjarsku nadutost i silovitost tu- če teškim batom razloga i dokaza, U jednu riječ, cijelj, koju su izdavači imali pred očima, potpuno je polučena, kako zaključuje- *) Denkschrift der Universitits-Stuđenten RamaAniens 4. ber die Lage der Ramiineu in Uongaru nud Biebenbargen, Bucarest, Gobi 1891. *9) Die uogarischen Rumineo uod die uogarische Na» tioo, Aotwort der Hochschuljugend Ungarna aut das Me- moraudum der Raminischen Universitit.Jugend, Buda- pest 1891, 9%) Die rumiolsche Frago in Siebenbargen und Un- goro, .Replic der rumanisohen academischen Jugend Bio- benbiirgeos und Ungaros su der von der magyarischon 4- cademiscbea Jugend voroftentiichten »Antwori* anf die s» Donkachrifi“ der Stadirendev der Univeraititen Ruma» Bona, Wien, Budapest, Gras, Klaossaburg 1692. mo iz odziva koji je ova knjiga do sada našla. Š ojome se rumunjska omladina postavila pred sud kulturae Europe, iznašajuć joj bez straha i srama svoje jade, uvjerena da će kod nje naći utjehe i obrane, da će naći one moralše, potpore koja pra- vedniku više vrijedi od brutalne Sile a krijepi ga bolje od svih bajuneta. Nije se prevarila | * * * x Rumunji su uradili pametno što su se tužili svijetu na nepravde. Ovo je vrlo uharno srestvo, da se nješto dobije i nama je od njega velika po- treba. Potreba je, da naše težnje ne ostanu megju nama zakopane, da nas Europa upozna, da joj se mi sami & našim pitanjem tako rekuć name- tnemo. Neka je ono zanima, neka o njemu misli i raspravlja a ne da joj je nepoznato kav dauas. U tom smislu radili smo veoma malo, baš ništa. Koliko možemo da nabrojimo ljudi, koji su u novije doba nastojali da nas izobraženi svijet u- pozna ? Malo, sasvim malo: uprav možemo reći samo dvojica radili su vješto više i to jedan pre- stavio nas je pomiješane sa drugim srodnim ple- imenima, sa umjetvim nazivom te tako u drugom svijetlu nego to zahtijeva naše .pitanja,.a drugi je svršio tragičnom smrću i nije mogao da nastavi patriotični rad koji je bio započeo. Pogledajmo kako su radili drugi. Zaludu je: nijesmo ni mi izvan svijeta, pa valja da se vla- damo po njemu, valja da učimo od drugih naro- da, da iz njihove borbe crpamo savjeta. A povijest talijauskog preporoda najbolji je primjer i otvore- na knjiga svakome narodu, kome je stalo do svo- je slobode. Talijanski rodoljubi te su učinili Italiju, um- jeli su da za svoju misao zavedu i predobiju svu prosvijetljenu Europu. Pariz i London bila su, gotovo bi smorekli, središta ujihovu pokretu Ta- mo su ugledni urotnici na glatkim parketima skla. pali poznanstva sa prvim ličnostima svijeta, sa _ve- likim državnicima i upućivali ih u talijanske od- nošaje. Vazda znali su da se okoriste sa tim pri- jateljstvima. Crispi na pr. u Londonu i Parizu gdje je živio učinio je poznanstva, koja su mu bi. la od velike koristi kad je poslije kao zastupnik svoje zemlje išao po dvorovima Europe. Mazzini je bio gotovo Englez, tako se tome narodu zbli- žio. Ovako radili su svikolici. Naučili su strane jezike, u njima, a za tugju publiku, raspravljali o talijanskim stvarima i dobivali za njih javno mai. jenje do koga su veoma mnogo držali. Pa ne sa. mo perom, radili su za domovinu na plesovima, u kazališnim ložama, na soirće-im, dapače izrablji- vali u političke svrhe i romantićne doživljaje što su sticali kao simpatićni i zamaoljivi emigranti i mučenici domovine ! Tako su radili Talijani. Za njima poveli su ge, kako vidimo, i naša braća Česi,| koji ne pro- puste nijedne prigode u kojoj se mogu pred svi- jetom istaknuti, samo neka na se svrate opća pažnju, neka se govori njima o češkom pitanju, Zašto da mi pravimo izoimku ? Naša stvar pod civilizovanim avijetom stoji veoma zlo — kao da nas i nema. Od Nijemaca i Magjara istina ne možemo se ni nadati da se za nas zauzmu, ali barem drugi. Inteligencija uro- dnoga vam ruskoga naroda na šalost još je puna presuda, te od Hrvata, koji su većim dijelom kae _— tolici, zazire radi vjere. Rusi nas nijesu ni pozna- li, nego tek u zadnje doba zaslugom nekoliko u- čenijeh ljudi a navlastito jednoga društva počelo nam je i u rusko društvo prodirat tračak avjetla. Englezi za nas i ne znadu. Veliki Gladstone, tre- ba da priznamo, zanimao se i s nama kao sa sva- kim koji trpi, pa je u svoje vrijeme bio u Hrvat+- sku poslao jednoga svoga prijatelja da ispita na- še prilike i naše odnošaje s Ugarskoj, ali teško da bude drugih deset učenih Engleza koji su o na- ma štogod upućeni. Kod Talijana stojimo da ne možeš gore. Na poljanama Italije ostao im je u pameti mrski Croato, jer je jadan bio poslan da ih suzbija i proslavio se junaštvom. Oni od nas zaziru, a sasvim da smo im pred vratima tako nas malo poznadu, da naše zemlje smatraju nji- hovim. Tu su skoro svi jednaci; od proste svjeti- ne koja ne zna ništa do najprvih talijanskih sino- va, — tako da dok se smijemo iredentistima niže vrsti i jednomu Imbrianu, moramo se čudom ču- diti, kad vidimo čovjeka onako opsežne kulture kao što je Bonghi, pa da stoji na čelu iredentizma, koji drži talijanskom našu Dalmaciju, te mješte da se sjete što su oni učinili da ujedine domovinu, da- našoji. Talijani. priječe da to. i drugi narodi izye- du. Jedini Francezi zanimaju se a nama malo. vi- še i malo pravednije: njihove novine pišu o hr- vatskim stvarima a ojihovi učenjaci proučavaju. hrvatski narod ; no sve ono što oni znadu, dosta puta krivo shvaćajuć njeke stvari, nije ništa na- prama onome što bi zahtijevala naša korist. Koliko polje rada otvara nam se ovdje pred očima! Mislite da je to lako zadobiti za se javno mnijenje svijeta? Nema teže stvari. Naša učeća. - omladina — na koju smo neprestano mislili čita- juć rumunjsku brošuru — dužna je u prvom re« du da svoje mlade drugove tugjih naroda upozna s našim pitanjem. Imamo zatim na pretek odličnih ljudi, koji bi se mogli kretati bez ikakve zabune u prvim društvima ; imamo ih dapače koje bi ta društva u svojoj sredini gledala a njekim ponosom, a ovaki učinili bi se zaslužaijin za narod, ako bi za uj nevmorno izrabljivali glas koji uživaju. 1ma- mo nadalje izvrsnih sila da se okušaju na petu u tugjim jezicima, koji bi mogli da po svjetskim novinama pišu kad i kad o vašijem stvarima, a poznato nam je kako bi rado franceske novind primile učenih i lijepih rasprava o Hrvatima, Ali | ge malo haje. Kaže se: neka dogju k nama pa neka nas u. če. Ali kad su oni obično kad o nama pišu krivo izviješćeni, pa donose izmišljotina, a mi se onda smijemo! Zato potrudimo se mi do njih, najpotlje za našu je korist. . Eto staze koju su naši prvi borci, a osobito oni is Dalmacije, držali zapuštenu, te zaslugom njihova nemara mi uijesmo bili vi u Austriji do- voljno spoznani, od maše najbliže braće. Sta- ročeši znali su na pr. da ima nekoliko zastu. poika hrvatskih, koji. vazda šute. Nijesu snali po- tanko ni ko su mi što suili ako su oni i sdali, nije znao češki narod, češka inteligencija, pošto su nu- bi činili sve dosadanje izjave u ispovijedaonici pred gosparom Hohenvartom i njegovom savodlji- vom ćetom, a slavenstvo i usajamao podupiranje slavenskih naroda sastojalo je u samom wetanisa- nju pred vladom. uo pyob ab ,.