Hrvatska“ i neoborivim dokazima ustvrdio njego- vu Crvenu Hrvatsku. Ko hoće danas dokazati da Dukljaninova Crvena Hrvatska nije historijska i- stina valja da pobije Klaića i njegovo razloženje. “ Megju najjačim dokazima u Klaićevoj knjizi u pri- log Crvenoj Hrvatskoj imade to, da Dukljaninovo pričavje potvrgjuju i Disantijski pisci, jer i oni nahode Hrvate u južnoj Dalmaciji i susjednim ze- mljama. A to znade , Dubrovnik“ i priznaje, ali mudro pita: »Pa što to znači? Zar se nijesu mo- gli i oni (ti pisci naime) povesti za Dukljani- nom?“ Ne, dragi ,Dubrovniče !“ nijesu se mogli povesti za Dukljaninom. jer te uči sam Rački u istom onom djelu, što si ti pocrpao (str. 61-63), kako su tl bizantijski pisci mogli nasuprot služi- ti samo kao izvori Dukljaninu, a ne on njima. Ali naklapa dalje ,srpsko“*-dubrovačko klapalo : ,Zar nijesu mogli i oni biti pod istijem uplivom, pod kojim je bio pop Dukljanin 2“ A sad napnite svoje uši, premili čitaoci, da čujete, što niko živ još nije čuo, pod kakovim naime aplivom hoće učeni pisac ,Dubrovnikov,“ da je bio pop Dukljanin, kad je pisao da je jnž- na Dalmacija u Crvenoj Hrvatskoj i bizantijski pisci, kad su bilježili, da su južni Dalmatinci Hr vati, te sudite sami o oštroumlju ili bolje -glupo- sti i bezočnosti ,Dubrovnikova“ pisara, koji u nes- tašici valjanih argumenata, da pobije Dukljani- novo pripovijedanje o Crvenoj Hrvatskoj izmišlja bez grižnje savjesti najnevjerojatnije stvari. On tvrdi naime u posljedpjem svojem članku (ovo vam je: dulcis in fundo), da je rimska crkva megju srestvima što je upotrebila, da privede Duklju i grčko-istočne na katoličku vjeru, pretvorila i , Dal- matia superior“ (staro ime krajeva, što je onda Duklja obuhvatala) u ,Croatia rubra,“ i da je mo- guće, da su ,isti sveštenici svete stolice arkie- piskopalne dukljanske crkve,“ koji su tobož mo- lili Dukljanina da piše ljetopis, rekli mu, da tu zemlju tako prozove; a što se tiče bizantijskijeh pisaca, da će i njima bit papa prišapnuo, da stvore Hrvate u južnoj Dalmaciji. Pitamo sad svakoga, komu nije vrana mozak ispila, može li bit bezobraznijega i glupljega pisa- pja od ovoga? Bezobrazno je izmišljati beg d- kakvih temelja ono što niko još uije izmislio, da su naime rimski pape stvorili Crvenu Hrvatsku i Hrvate u bizantijskih pisaca. A i glupo je to tvr- diti, jer čovjek sa zdravim razumom ne razumije kakva je to korist katoličkoj vjeri mogla biti, da se » Dalmatia“ prozove ,Croatia.“ Kad bi ,Du- brovnik* mogao dokazati da se je "Duklja zvala nekada ,Servia“ pa onda tvrditi da pošto je srp- ski == grčko-istočni, da su rimski pape pokušali istrijebiti taj izraz ,Servia“ i zamijeniti ga sa »Oroatia ;“ to bi smo mogli razumjeti; premda bi i to trebalo dokazati i ne bi se još moglo shva- titi, kako su pape mogli čak djelovati i na bizan- tijske pisce. Ali ovako ako promijeniš ,Dalma- tia“ u ,Crostia,“ da si hrišćane pretvorio u kr- šćane, to je rebus što ga mi ne umijemo riješi- ti. Nego regbi da će nam ga riješiti ,Dubrov- nik." Čini se naime da je ,Dubrovoik mislio re- ći ovo (ali nije rekao nego po svom bizantinstvu | sve pobrkao, da bi do potrebe mogao reči da je rekao ili da nije rekao): U sjevernoj Dalmaciji bila je jedna država koja je bila vjerna Rimu, a to je država Hrvatska (bijela) ; zato da bi i južna Dalmacija postala Rimu vjerna, nazvali je kato- lički popovi Hrvatskom. Je li tako? Ele mudro- sti u »Dubrovnikovih“ pisara! Ali ko bi te lakar- dije dalje pobijao. Spominjemo samo da se to pro- tivi pisanju samoga ,»Dubuovnika“, koji tvrdi da su pape zvali kraljeve hrvatske i ,regoes Dalma- tiarum :* ako su rimski pape zvali svoje vjeroe kraljeve ,regos Dalmatiarum,* a po tom jei » Dalmatia“ domovina katolika, zašto mijenjati ju- žnu Dalmaciju“ u ,Croatia ?* Jadni sofisti! Nego kao da su se pri koncu mrvu zasti- djeli ,Dubrovnikovi“* pisarčići svojih neslanih do- skočica, pa dopustili na čas da je Crvena Hrvat- "ka mogla zbilja opstojati, ali da je to bilo ime pokrajine (ili politično ; tako nješto, jer je ,Du- brovnik* po običaju tu opet mutan) a ne naroda. Ali ni ta im ne valja. Mi smo u knjižici , Dubrov- čani, jesu li Hrvati?" donijeli čitavu rpu još ne- pobijenijeh dokaza, da je u južnoj Dalmaciji i 0- blišnjim krajevima od pajdavnijih vremena živio baš narod hrvatski. Neće biti zgorega ponoviti tu samo ojeke, da bi ih naši protivnici izvoljeli po- biti. Sam srpski ćaća Porfirogenit kaže, kad su Hrvati došli na jug da su obvladali cijelom Dal- macijom, koja se je na jugu protezala do Drača. A dajje to istina potvrgjuje pet drugih bi- zantinskijeh pisaca, koji su živjeli poslije Por- firogenita od 11 do 13 vijeka i koji tvrde, da su na jugu Dalmacije živjeli zbilja Hrvati. Spomeni- mo samo jednoga, Nicefora Brijenije, koji je na- pisao povijest svojega vijeka, t. j. dogagjaje od godine 1057-1081. On je god. 1075 bio namješten u Draču kao bizantinski namjesnik. Te iste godi- ne plane rat izmegju Bizantinskog i dukljanskoga kralja, pa Nicefor piše ,da su se iznova pobunili Hrvati i Dukljani ;“ dapače on je sam stao kupi- ti vojsku, pa onda ,povede vojsku na Dukljane i Hrvate.“ Nicefor dakle, opisujući vojnu svoju s dukljdnskim kraljem Mihajlom, zove svoje protiv- nike ,Hrvati i Dukljani.“ Ali ko su ti Niceforo- vi Hrvati? Evo šta Rački piše ,.... on (Nicefor opisujući te dogagjaje, kojih je glavom svjedok bio neprijatelje nazivlje Horobatoi kai Diokleis. Pod ovim drugim imenom razumijevao je ljetopisac ja- mačno stanovnike Djoklije (Zete, sadanje Crnego- re); pod onim prvim imenom (Hrvati) nije mogao razumijevati stanovnike države hrvatske (Kreši- mirove i Zvonimirove.) jer se ona nije zaratila s carevinom, nego je razumijevao stanovnike susjed- nih Diokliji zemalja, koje su megjašile s dračkom themom i bili saveznici Diokliji“ Na imade i iz kasnijih vijekova svjedočanstava i te kolikih, da u Boci i Dubrovniku živu Hrvati. Sjetimo se sa- mo onoga Rusa Tolstoja iz 17 vijeka, koji putu- je Bokom i nahodi da je ona naseljenu Hrvatima, zatim Dubrovčanina Gundulića, sina slavnome pje- sniku, koji u istome vijeku obečaje kralju francu- skome da će mu iz Dubrovnika dovesti 3000 Hr - vata. Nijesu li to dokazi a prova di bomba o hr- vatskoj narodnosti južnih Dalmatinaca ? Gdje i- mate vi taka svjedočanstva o vašem tobož srp- skom porijeklu, vi samozvani Srbi Boke i Dubrov- nika ? Jedno već stoput pobijeno mjesto iz Porfi- rogenita i.... punetum. Svršili smo. Da zapitamo još samo ,Dubrov- nikove“ pisare: jesu li još pomični na biljezi ? Čekaju li? Ako čekaju, evo im posla : 1) neka iznesu ona mjesta iz Račkoga i Ja- gića, gdje ova dva naučojaka pobijaju historijsku vrijednost Dukljavinovoj Crvenoj Hrvatskoj (nota bene : Crvenoj Hrvatskoj) ; 2) neka nam jave u kojoj su ediciji Gfrč- rovih ,Geschichteu“ našli da je Gfrdrer pisao proti Dukljaninovoj kronici i osudio je kao koji- gu ,posve fabuloznu,“ a naročito neka navedu mjesto gdje je on napiso onu rećenicu onako ka- ko je oni spominju ; 8) otkle su oni doznali, da su rimski pape i dukljanski popovi prisilili Dukljanina, da stvori Crvenu Hrvatsku, a bizantijske pisce, da nasele južnu Dalmaciju Hrvatima, i je li ijedan, makar i srpski povjesnićar takovih budalaština igdje izrekao; 4) ako pišu za razumne životinje, neka prc- tumače kakvu su korist mogli imati rimski pape za svoju vjeru promjenjujući naziv ,Dalmatia“ u » Croatia.“ Sad smo mi nepomični na biljezi. Čekamo. Pismo iz Boke, Kotor, 1. Septembra 1892. Sparina je takva da od nikuda ni čuha vje- tra da te malko rashladi, a prašina na našoj uba- voj obali, da ti grlo davi. Odlučim dakle prošeta- ti se Peluzicom preko Mula, jer je zapadna stra. na našega zalijeva hladnija. Krenem i polagano dotepam se do Mula. Na Muo svijeta kao mravi. Vesele djevojčice pjevuokajuć ljubavne pjesme, vraćuhu se ga svakdašnjeg svog rada na prčanj- skim avilajama, Domaćice pred kućami, čuvaju nejaku dječicu, dočim muškarci odimarahu se pje- vajuć rodoljubne hrvatske pjesue. U ovoj male- noj varošici sve je živo, sve se kreće, da je upra- vo milina, pravi kontrakat sa drugim varošicama naše Boke. Ovdje mi se pridruši jedan ribar, i ja šetajuć sa sametnem š ojim razgovor o čemu dru- gom nego 0 ribanju i ob ovoj tesnosnoj vrućini, te u razgovoru pofalim njihovu marljivost u radu navodeć ma onu: ko radi toga Bog pomaže. Na to mi ribar odvrati: Eto, gosparu, naši ljudi, na- ša mladost radi cijeli dan a više puta i cijelu noć, pa u svojoj kući večerom ne može u miru ni pro- Veseliti se, a da je nemirna srpska omladina ne uznemiruje i izazivlje na svaki način. Pripovjedi mi kako dan prije kotorska srpska omladina pred- vogjena njekim mladim rišćanskim bogoslovom iz- ružila je ve samo njih, da li i njihove glavare i njihovu općiau. Tako u razgovoru i ne sjeteć se dogjosmo do granice muljanske prama Sv. Matiji u Dobroti. Mjesec bijaše zapao za muljansku go- ru a njegove zdrake pozlaćivahu vrhove Pestin- grada. U to na protivnoj strani čujem kor neobi- čnih glasova, zviždanje i viku. Ja i drug umuko- smo. Iza kratkog stanka prene me ribar govoreć mi: Gosparu, po svoj prilici to su oni isti koji nas izazivahu, samo što su u većem broju, pak večeras čine smutnju i u Dobroti, gdje rek bi da su i ortake našli. Kada to fino društvo dopre do općine, pred crkvom Sv. Matije, divljom vikom stadoše se kriviti i derati, a od jednom začu se glas: ,hura, hura, ko je Srbin neka gore ide!“ Rećem tada ribaru: ,Kako vi, Dobrota pak i dru- gi dopušta da vaa tugjini uznemiruju u vašoj ku- ći?" ,Mi smo“ odgovori starac, učinili tužbu pak čekamo da vidimo što će oni učiniti, inače znali bi mi tim našim gostima i nametnicima podkre- gati notke." Bilo je već kasno, pa uzrujan na sli- čpa izazivanja prama najmirnijem puku, iskrcam se lagjom u grad. Sutradan ranom zorom ustanem i nagjem prijatelja starog kapetana koji mi počne ovo pri- povijedati. Bijasmo nas oko 20 članova u Čitao- nici : pomorskih kapetana, svećenika, učitelja, tr- govaca i činovnika zabavljajući ise u razgovoru i čitanju. Od jednom dogje čovjek i javi prisutnom općinskom prisjedniku da ide iz Kotora, preko mjesta četa ljudi oružana debelim batinama a gi- gurno i skrivenim oružjem i da pravi svašta, iza- zivljuć mirno stanovaištvo. Prisjednik ne imajući prisutna redara pošalje ćovjeka da ispita koji su ljudi, koji se usugjuju u tugjoj kući uznemirivati ovaj mirni narod vrijegjajuć mu narodna čuvstva. Doznasmo da ti uglagjeni noćni junaci, takozvana srpska omladina, kojom se Srbi služe za junačka djela, jesu ljudi većinom pitomci koparske kaznio- ne i odlučeno bi da se pazi što će taj srpski bi- ser dalje činiti; Bijahu već stigli pred općinu, či- taonicu i crkvu, kad župnik zamoli prisutne da izagju iz dvorane jer da izgrednici sablazan čine i na posvećena mjesta. Prisutni izagjoše i gleda- hu kako ta plaćena ordija srpske omladine deruć se i pjevajuć hvalospjeve Srbiji i Crnojgori, grdi i ruži Hrvatsku i ime hrvatsko i prijeti Dobroća- nima. To je trajalo nekoliko, te izgrednici vidiv da im se niko ne odazivlje odlučese na tamborje kod crkve, i jedan od njih poklikuu: ,Hura1 Ko je Srbin neka gore ide!“ Kao divlja neman trkom uzagjoše uza stube Sv. Matije, gdje ih zaustavi starac župnik i općinski prisjednik, pozivljuć ih u ime zakona i općine da se vrate jer da im nije onuda puta. Osobito, govoraše mi prijatelj, hvale- vrijedno bijaše nastojanje župnikovo i uprave či- taonice da uvrijegjene uzdrže od opravdanog gnje- va. Poslije nekoliko povrate se izgrednici prijete- ći životu nekim mještanima, grdeći i vikajući: »Gdje ste kukavice! Iznesite oružje | Ovo je srp- ska zemlja !* Ovakovim dakle načinom, terorizajuć mirne stanovnike i vrijegjajuć im najsvetija čuvstva ci- jene Srbi izvagjati njihov program! U našim op- ćinama Srbi izazivlju mirno pučanstvo jer se Hr- vatima priznaju, *) a sa srpske strane ima se u to- liko smioustva tužiti da je Srbima krivo. Nije ni to sve. Srbi u Kotoru mogu Hrvate pod svoju od. govornost radi koje mu drago izlike i u tamnicu dati zatvarati kako je to prof. R, učinio. Valaj srpski nas Dubrovnik lijepo usrećuje šaljući nam njeke profesuriće i nespašene giranazijalne maturande, da uz brčnu srpsku omladinu vtkupe Boku ! Starina bokelj. 9) Tako je i u osa u Dabrovniku, te oada čine proglase pa narod neka bude skladan. Ur,