dijele ge po narodu muktice. ije. ju izoijeli smo njeke potvrde lijepom i skladnom stilu, ii listovi. A _kako se ovi naši vaju, neka ovdje svjedoči jedan uk Mat (, ovo. Vreme“): ,Megju spisima na- »gjene su — veli on ispravljajuć po tačnijim oba vijestima vijest koju smo i mi u prošlome broju donijeli -- ,tri priznaniče g. Paje Jovanovi- »ć& Od ove godine | datirane, vlastoručno od nujepa potpisane a glaseće na 9000, 9000 # 13000 & Koliko je g Paja Jovanović prošle tri »Kodine iz kase srpskog dispozicionog fonda di- »Kao, ne znamo nu sudeći po svoti, koju je ove »godine primio, mora da je lepe pare i prošlih ngodina zgrnuo. Teško da će se ikada doznati, jer stoliko oprezni bijahu radikali, te za vremena ot- skloniše sve podatke, koji bi ovog ili onog kom- »promitirali. Da to ne učiniše i sada, uzrok je »tomu njihov neočekivani pad. Brzoj promjeni vla- »de, zbunjenosti i smetenjaštvu radikala ima se sžabvaliti, što dobismo priliku, da g. Paji Jova- stoviću obrazinu s lica zderemo.“ Ovaj Jovanović izabran je ljetos u hrvatski sabor potporom ,srpskoga* bana! Naravno da Srbi, okrivljeni, sve ovo demen- tiraju,ali ti dementi nijesu nego bijesni krik za- tečena čovjeka. Sad su se podijelili : dok se ,Bra- nik“ veseli, Zastava“ se tuži jer da će on sad dobivati para. U nas pak ,Srpski Glas* kao da nješto ljubeznije namiguje liberalima, a , Dubrovni- ku“ draži su radikali. — — Sakupimo sve ujedno: U Srbiji narod jadan, siromašan, zadužen. Tomu narodu otkida se kruh iz usta, porezi silni sisaju mu krv, njegovi sioovi koji su mu u dr- žavnoj službi, gladuju. Pa što se čini s tim nov- cem? S tim novcem priječi se drugomu plemene, gotovo isto tako siromašnu, a opkoljenu silnim neprijateljima, priječi se velimo du se malo po- mogne, da se oslobodi od jarma pod kojim stenje, neda mu se da uredi svoju kućicu! A obojica jedna su krv, jedan narod! E, braćo, ako smo dovle došli, onda bolje da nas nije! m o Gjaci Hrvati! (Pismo jednog hrvatskog gjaka svojim kolegama). Nakanio sam, da vam ovdje savjetujem ono, što sam s4m iskusio, i česa sam korist uvidio, te bih rada, da tako čini svaki, koji iole može u ko- rist svoju i varoda hrvatskoga. — Neću mnogo okolišati, nega ću odmah izaći na čisto, savjetu- _ SA okt djed jed ii Srpska junaštva“u Boki Kotorskoj. (Nastavak v. br. 21, 22, 24, 28, 30.31.) Rišćani kad su še preselili iz Srbije, Bosne 1 Hercegovine u Dalmaciju, dovedoše sobom i svo- je niže svećenstvo, a ovo svoju religiju. Našli su u Dalmaciji njekoliko sljedbenika grčko-istočne vjere, koji premda su se u crkvenim obredima $ njima slagali, ipak ne bijahu prijazni novim go- stima, nego samo onda, kad su se formalno raz- dijelili od katoličke crkve, što se zgodi padom mletačke republike. Kakvi su bili prvi hrišćanski nadsvećenici koji su vladali u Boki-Kotorskoj pa istodobno i u svoj Dalmaciji to smo vidjeli. Sada prije nego 0- pišemo blagodati uvedene u Dalmaciji po novim naseljenicima usiljeni smo osvrnuti se časom na kalugjerski živalj koji je onda bio uzgojen u: sed- mero bazilijanskih samostana, Bilo ih je u ono doba troje u sapadnoj Dalmaciji a četvero u Bo- ki-Kotorskoj izmegju Hereegnovoga i Paštrovića, Kalogjeri bijahu jedini učitelji i odgojitelji hri- šćanskog svećenstva, pa zalo i naroda. Deder da vidimo kakvi su bili ti slavni učitelji i odgojitelji. Nadbiskup Mato Karaman, koji god. 1746 nastupi Zmajevića na zadarskoj nadbiskupskoj sto- liei i koji obigje negda sve slavenske zemlje te bijaše ljubljen i štovan od avijeb Slavena, ondaš- nje bazilijanske samostane, u ovojoj poslanici rim- skoj kosgregaciji pasivlje : skloništem lupeža, ko. ji jedan dijel plijena darivahu crkvama (asilo di jući svakoga — koji može — neka ide na češko sveučilište u Pragu. Bio aam i sim tamo, pak ću iskreno reći, što gjaka ondje čeka, kakve prilike ondje imade, da se naobrazi ne samo u svojoj nauci, nego i u javnom i političkom životu, što je nama Hrvatima od prevelike potrebe. Imamo i mi doduše naše sveučilište u Zagrebu koga je narod podigao na krvavim žuljevima, ali ovo, na žalost, Hrvatima u Cizlajtaniji još nije potpuno pristupno, te su prisiljeni da jedan dio nauka svrše u tugjini. Osim toga ni za Hrvate u bano- vini neće biti od štete nego dapače od velike ko- risti, &ko jednu ili dvije godine prožive vani. Nek niko ne misli da je vlada u Pragi sklonija nego li u Zagrebu ; profesori reć bi još manje mare za mladež nego li njeki zagrebački, ali, što je glavno, gjaci su sami oni koji brane svoja prava, oni su sjedinjeni, pa nadomješćuju sami ono, što bi se moralo za njih činiti, kad bi se htjelo odgajati valjane rodoljube a ne poslušne činovnike. Inače je to u Franceskoj nego li u Austriji i Hrvatskoj. Kako je svakome i to po- znato, da su politički život i borba rodoljuba za svoj narod u Češkoj do velikog stupja visoko po- skočili, to ćemo mi Hrvati ondje naći onih žugje- nih primjera, koje mi u svojoj domovini uzalud tražimo. Ja ću moje savjete sada poredati od počet- ka do kraja, onako kako sam ih sam upamtio i uvažio, da mi drugovima budu pregledniji i ko- risniji, i da se u slučaju znadu bolje snaći. Put u Pragu (velim Praga, prema českome Praha, a ne njemačkom Prag) vođi preko Pešte i Beča, ili preko Graca i Beča. Onaj je pogodniji u toliko, što manje stoji, a čovjek može ostati dan u Za- grebu (produživši valjanost željezničke karte kod glavara zagrebačke postaje) može ostati jedan dan u Pešti iu Beču, pak barem glavno pregle- dati. Ja sam činio tako, da sam noću putovao, a danju boravio u spomenutim gradovima. Kad do- gješ u Pragu hajde u svratište ako imaš više no- vaca, ili ravno u gjačko društvo ,Slaviju“ (Lite- rarnia žecnicki spolek Slavia — Vodičkova ulice —) Odbornici se tu nalaze već u 8 sati jutrom (od- bor se zove češki vybor), a ovi će drage volje u- putiti svakoga došljaka Hrvata na češke gjake, koji znadu hrvatski, ako baš oni ne bi razumjeli, a osim toga imade i njekoliko Hrvata u Pragi, koji su svi zapisani u to društvo, koji će svome zemljaku u svem pomoći. Moram kazati, da Česi nas Hrvate siloo vole, pak će nam za ljubav sve učiniti. Došljak Hrvat može se odmah upisati u društvo (upisnina 80 novć., a mjesečni prinos opet 80 novč.). U društvu, koje posjeduje cijeli prvi kat velike palače naći će Hrvat sobu za učenje, dvoranu za ,revue," gdje se i naš ,Vienac“ na- === === ez > = ladri soliti dedicare una parte della loro preda alla chiesa.) Nu ako se s pukom imalo ogledati svećen- stvo, ona četiri samostana, Boko-Kotorska imali su prvenstvo a izmegju tri samostana zapadne Dalmacije, oni Arkangjela. Kalugjeri ne posjedu- juć neg mali broj samo crkvenih knjiga nijesu mogli izobrazit sebe, ni ostalo svećenstvo, pa ni prosti narod. Suviše gdje su mogli naći vrelo na- uke, u zapadnoj kulturi gdje ga izoagjoše i Hrva- ti, ne htjedoše ga ni tražiti : oni su dapače na tu kulturu od srca mrzjeli, Po naputku takovih uči- telja uvlačilo se u narod svećenika koji nijesu umjeli ni čitat ni pisat, koji iz kršćanskog nauka oijesu znali neg znamen križa, a iz molitvenika hunjkati jedino Gospod pomiluj ... Gospod pomiluj. I od takih ili malo boljih svećenika kukavni narod morao je svaku duhovnu milost dobiti novcem. Svaki hrišćanin mogao se zapo- pit samo ako je mogao isplatit Episkopu dva- naest ili najmanje osam žutih dukata ; otac mo. rao je poklonit svećeniku sa krštenja djeteta vola ili brava, a za ukop mrtvaca, svaka obitelj usiljena je bila da pokloni popu vola (per un cri- stiano morto, govore pomenuti ,Documeuti“, un manzo vivo). Niko nije mogao dobiti vazmenu pri- čest a da prije ne isplati što bi se popu svidjelo. Tako dijeljenje otajstva nije bilo drugo nego tr- govina, koja se vodila nadasve u ispovjedi, jer se i samo oprošćenje grijeba novoem dobivalo. Ras- bojnici | lupeži dobivali su odriješenje milostinje m m lazi, sobu za posjete, odborsku sobu, sobu za bi. ljare, gostionicu malu, dvije sobe za čitanje novi- na, gdje ih dosta hrvatskih imade i napokon tri sobe za knjižnicu. Član ima pravo i čitati i po- sugjivati knjige bez troška, a lani se moglo i o- bjedovati u gostionici. (Cijeli objed 30 novč,) Česi ili ako se nagje koji prijašnji Hrvat potražiće dra- govoljno došljaku Hrvatu stan, samo ih treba u- molit za to. Nego savjetovao bih svakome novo- me Hrvatu u Pragi nek nastoji, da se nastani s kojim valjasim Čehom u jednoj sobi (jer su sko- ro sve i uregjene za dvojicu, a to je i jeftinije), jer će on brzo naučiti češki, a Čeh uz njega nau- čiće hrvatski. A svaki će mi priznati, da je za Hrvatsku od velike koristi, ako čim više Čeha znade naš jezik, pošto nam danas sutra u odlu- čnim prilikama pomoći mogu. To ćemo tim lakše moći, ako se uzajamno upoznademo. Česi i Hrvati mogli bi jednom odlučivati sudbinom svojom i drugih, dobro je dakle da se i prije toga valjano upoznademo. Sobe za dvojicu stoje 12-14 fiorina, ako se slučajno nagje za jednoga, ohda 6, 7-8 fior. Dobro je odmah upisati se u sveučilište, da ta briga poslije otpadne; i u tom će braća Česi najbolje znati pomoći u istoj ,Slaviji.* To su glav- ni savjeti, a dalje nek svaki radi kako mu se svidi. Još ću spomenuti za jelo. Objedi dobivaju se u mnogim gostionama za 30-85 novč., i to tri jela s kruhom bez pive; večera se obično suho svinjsko meso razne vrsti i svaki dućan imade po jednu sobu, gdje se obično može i jesti, a dobiva ge tu i piva, & litre stoji 5 novč. Za 25-80 novč. može se na taj način dobro večerati. U gostionj je večera nješto skuplja. Kako svaki vidi tamo se jeftino jede. Uopće život u Pragi nije skup, sko- ro ko u Zagrebu. — Zimi se peći lože ugljenom, koji trgovci u kuću šalju. Sada ću navesti što sve Hrvat kad u Pragu i u ,Slaviju“ dogje, uživati može. Svaki član ,Sla- vije“ ima pravo da polazi besplatne tečaje rušti- ne, poljštine i drugih jezika, koji se ondje bes- platno drže. Hrvatski podučavaju Hrvati. ,Slavi- ja“ daje »Čajove večeri." Tu se čovjek za 10 novčića može zabavljati cijelu večer slušajući ra- zua predavanja o svim zanimivim predmetima a uz to se pije čaj. Katkada se pjeva, igra hr- vatskom tamburicom. Usput bi savjetovao svakome Hrvatu, koji se razumije u tamburicu, da se upi- še u tamburaški zbor, jer tu će se najviše i sa- stajati s Hrvatima a opet će imati prilike da pri- sustvuje preraznim zabavama i sastancima, kamo inače ne bi dolazio, — jer tamburaše svukamo pozivlju. »Slavija“ priregjuje razne izlete za svoje članove, pak bih rado da Hrvati nikada ne izo. stana, da vide kakvi su Česi u svakim prilikama u ispovjedi naregjenom, nu trebovalo je da od milostinj: učine“ djelo i ispovjedniku. Kolahu u ono doba po. Dalmaciji Pećkoga Patrijarke pisane svjedo:be kojim on odrijetivaše od svijuh zločina, pa bilo i od onih koje zločinac sramio bi se otkri- ti u ispovjedi. — Mogli bismo ići još naprijed, služeć se dokazima napisanim od dostojanstveni- ka svjetovnjačkog stališa, a izmegju tih dokaza nalazi se i knjiga ćirilicom napisana od Gerazima Zelića, Arhimandrita Krupe, općenog Vikara grčkog obreda u Dalmaciji koji je živio od godine 1719 do 1811. U toj se nalazi opis pisćeva šilja, u komu uzgre- dno pisac grozovito žigoše vjersko i moralno po- našanje ondašnjeg hrišćanskog svećenstva u Boki- Kotorskoj nadasve (V. Žitje Gerazima Zelića Arhimandrita Svetouzpenske obitelji Krupe i t. d. U Budimu, pismeni kralj. universiteta Ugarskog 1823.) Nu mislimo da i ono što amo rekli do sada o ondašnjemu hrišćanskome — svećenstvu, opravdat može strogosti upotrebljeno proti njemu sa strane jedno i druge vlasti. Ipak još očevidniji postatiće usroci borbe, koja se sametnu istegju vijernika jedne i druge vjere, kad pretresli budemo vjerske i moralne nauke novih bokeških gosta, Mi ne mi- slimo zametnut ovdje nikakvu bogoslovnu raspra- vu, nama je jedino na duši da predočimo sdravu razumu vaših čitaoca, bili oni kojemudrago vjere, opis težkih moralnih nereda kojim bi poremećen do onda uživani mir, i iskvaren mal da ne svaki društveni stalit, gdje so je silom i privarom, kako vldjeemo, bila udomita Brbadija, (Bijedića)