List izlazi svakom subotom, a cijena mu je unaprijed za Dubrovnik: na cijelu go- ' dinu fior. 4, na po godine fior. 2; Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovwnu: na cijelu godinu fior. 4: 50, na po godine fior. 2: 25; za inozemstvo flor. 4 i poštarski troškovi. Pojedini broj stoji 10 novč. Ko ne vrati list kad mu pretplata _ mine, smatra se da je predbrojea i za došasto polugodište, Bistrimo! to nam je dužnost! Svaki narod, kako je poznato, ima jeduo sre- dište u kome se sakuplja cvijet vjegovih sinova, stožer oko koga se okreće cio njegov organizam. Ako su mu narodne težoje izvršene, onda to sre- dište postaje vogjom naroda, njegovim barjakta- rom, prestavuikom narodne svijesti — pravijem narodnijem simbolom ; nijesu li, ne smeta ništa; on je isto, moralno, onaj alem-kamen narodni, ko- ji k sebi priteže sve zrake njegova života, da mu ih u intenzivnijem svjetlu povrati. Nrancezi imaju svoj Pariz, Talijani Rim, ko- Ji i ako sijf prednjačio narodnome pokretu, ipak bijaše njegova prva i najzadnja cijelj; Česi ima- du Prag, Magjari Budimpeštu, Rusi Moskvu koja je odjek težnja ruskoga naroda a Petrograd mu je samo službeni prestavnik i t. d. Da ovako 0- bagjemo sve narode, svukud bismo našli istu po- javu, svukud bismo našli po jednoga narodnoga miljenika, kojega je zataknuo kao barjak da se poda vj okuplja. 1 mi Slaveni ovdje na jugu imamo tri tako- ve centripetalne sile: Sofiju, Biograd i Zagreb — odnosno tri narodne-grupe, koje su se počele ma- lo po malo kristalizovat oko tih centruma. Sofija je stjecište bugarštine, bugarske inteligencije i na- rodne svijesti, Biograd morao bi biti to isto za srpstvo, a suvišno je da navagjamo što je za nas Zagreb. Mogli bismo još nadodati i Ljubljanu ko- ja je uporište slovenstva, ali to je samo filijalka Zagreba, kao što je i Cetioje filijalka Biograda. Kome od ovih trijuh centruma teže naši Srbi po hrvatskim pokrajinama? Nijednome ! O Sofiji ne treba ni da govorimo; o Zagrebu, gdje im je u današnjim prilikama jediuo mjesta, ne samo neće ni da čuju, nego svaki Čas izjavljuju se proti. Hoće li k Biogradu? Ne ni k njemu. U ovom pitanju mi htjedosmo da budemo jednom na čistu. Zašto ne? Radi se o našoj koži, o našoj budućnosti, pa smo zato htjeli da izvabi- mo na čistinu vaše protivnike, a ne da se skriva- ju po busijama i da ua nas iz zasjede pucaju, Hoćemo da $ njima rasčistino račune, da se pogledamo u oči. Poštena i iskrena borba nama je draga i mi je vazda rado prihvaćamo, jer nas ne pušta da hrgjamo nego nas drži svijetle i Čiste. Eto nas, a eto naroda koji je jedan pod dva imena, Mi mu velimo: — Hajde s nama, evo ovo je put kojim ćemo te vodit: naše državno i na- rodoo pravo. Mi tražimo sjedinjenje sa Hrvatskom imi bismo te poveli k Zagrebu. Vidiš li ga, vidiš li onu svijetlu tačku, onu diku našu? Tamo nek ti lete misli, neka ti za njim želja ćezne. Tugji- nac se na to navalio pak te sisa, pak ti neda da odahneš ; tvoja je dužnost da se od njega braniš, du te ne zadavi, a ovako ti je raditi uko ćeš to postići. Okupimo se svi, koliko nas je, uhvatimo evi za jedau štap, držimo se Zagreba pa so nel bojmo! Evo po prilici našega govora što ga držimo narodu. Ali u druge strane našli se njeki te mu viču: — Ne tamo da jadan nijesi! ti si propao ako pogješ šnjima! Mi se njihovim aspiracijama najodlučnije protivimo, mi bi so prije prodali Ci. gavima nego pustili da se izvrše. To su ti najgo- ra čeljad na uvijetu, gkoja do a blatu valjaju ;“ to ad oitkovi, dogoni, isrodi, sanjari, samoljupoi "u koji hoće da te prevare. Bjež, od njih, bjež, od Zagreba, te zmije otrovnice! A dogji s nama, drž, se nas pa se ne plaši; mi ćemo te voditi. Mi smo se okrenuli ka tim velikim učitelji- ma i upitali ih: — E dobro, kažite nam samo kud ćete ga povesti, neka vidimo i mi. Ako se osvjedoćimo da mu je boljei korisnije. kako vi hoćete, i da će se tako prije opčuvati od dušma- nA, eto i nas da ga svjetujemo neka pogje za va- ma, eto i nas prvijeh s vama. Nećete da_ga mi vodimo k Zagrebu ? Nikud bolje, samo nam reci- te kome bi ga vi odveli? Ima li što naravnijega na svijetu, od ovoga upita? Ako ih ima koji se narodu nameću kao vogje, deder da vidimo što će oni i čiji je put bolji. Nijesu nam na ovo ništa konkretna odgovo- rili. Rekli su nam samo : — mi nećemo Zagrebu, mi smo Srbi, mi hoćemo s# vama slogu. Jadna li odgovora! — Ako ste Srbi, prosto vam bilo, samo puštite da i mi budemo Hrvati, a ludo je govorit o slozi dokle jedan poteže ta- mo a drugi amo. Recite kud ćemo potezat oba- dvojica, pa eto sloge gotove, ako se sporazumi« jemo. A oni opet istu stvar | Ouda smo ih mi upitali: — E čujte; ako nećete k Zagrebu, a biste li vi malo k Biogradu ? Tad se je dogodio, kako bi u nas u Dub- rovniku rekli, bulikan! Svikolici, koliko ih je, zavikali na nas da bi rek6 nebo će se prolomit, a pred svijem najgrlatiji bio njihov njeki list u Dubrovniku. Čovjek bi pomislio da smo najveći zločin počinili. Najprvo u formi dopisa a poslije na svaki način počeli na uas da siplju svaki gad, te nijesu bili mirni, dok ne iscrpiše svu njihovu bogatu frazeologiju ove vrsti. Ko to sve pročita, uvjeriće se, kako nema pogrde, kojom nijesu nas, »Crni list,“ podarili. Za tijem su se izjaukali da ih mi denunciramo radi veleizdsjstva, da su oni najvjerniji podanici dinastije, lojalni i vijerni dr- Žžavljani movarkije, štovatelji sustava i zakonA itd, itd, Pa opet udri po nama, tako da kal bi ove pogrde ostale pri nama, bili bismo croji nego lonac. Tome smo se od njih i nadali. Da oni zna- du s kolikom smo nasladom čitali njihove epistu- le, ne bi nam ih bili slali. Mi ih nijesmo denun- cirali. Niti bi to nama bilo od časti, niti je mo- guće u času kud mi tražimo nješto čemu se sta- noviti krugovi opiru iz svih sila, dakle ta je o- svađa luda i neumjesna, Mi smo btjeli raspravljat ozbiljno 1 pošteno. Kuda ćete? Ili k Zagrebu ili k Biogradu! Jedno od ovoga mora da odabire svaki narodni patrijot, ako je taki u istinu; 0- dovle se ne uxzmiće, Dana pak nema nego k Za- grebu! A oni odgovaraju: ni tamo ni tamo! Mi drugoga puta ne vidimo nego k Beču i Pešti ili u ovo Jadransko more a kamevom oko vrata, što je svejedno. Sve ostale lijepe njihove pripovijesti nijesu nego neslane lakrdije. Oni se proglašuju apostolima slo- ge! Sloga po njihovoj teoriji zvoni ovako: — daj- te pama sve što vi imate, priznajte da je naše svo o10,što nama duno u glava, da vam pitamo i odrecite se vašega državnoga prava, Kako se vi- di, ovi su u pitanju sloge vrlo umjereni i popu- stljivi, Pretplata i oglasi puaćaju se upravi ,Orvene Hrvatske“ u Dubrovniku a dopisi šalju se Uredništvu. Za oglase, zahvale i ost. plaća se 10 novč. po retka, a oglasi koji se više puta tiskaju po pogodbi. Rukopisi se ne vraćaju. Listove nefraukirane ne prima ni uredništvo ni uprava. Nadalje, po onoj reci mi da ti ne rečem,“ bijede nas da smo mi vjerski fanatici, da sijemo vjersku mržnju, da smo protiv pravoslavja — pro- tiv slavenskoga pravoslavja! Nijesmo mi proti pravoslavnijem, nijesmo bogme jezuviti ja li kakvi ultramontanci. Mi imamo sto milijuna pravoslavne braće koji su nam bliži, mnogo bliži nego li oni ka- tolici s kojima se združiše naša pravoslavna ne- braća. Mi ove pravoslavne ljubimo kaonoti našu krv, što nam niko ne može zamjeriti, kao što nam ne može zamjeriti, ako one prve prikažemo kakvi su i što su. Naša pravoslavna braća ne misle glede nas kao nebraća, a da to dokažemo mogli bi navesti stotivA primjera. Navestićemo samo najnoviji, ko- ji smo baš jučer čitali u lijepom Modrićevom dje- lu o Rusiji i to izjavu jednoga od najuglednijih ruskih publicista i političara, urednika ,Moskovskija Vjedomosti“ Nj. Preuzv. Vladimira Aadrejevića Gringnuta, koja glasi: — ,Nama je dosta da sejezik u Dalmaciji zove srpski ili hrvatski, samo da je slaven- ski. Ako pak Hrvati u Dalmaciji goje praktičniji, isve- državnomu pravu, koji bi odlučio formaciju jednog jakog slavenskog sklopa, snažna da se uspješno nijemcima i magjarima, mi ne močemo nego česti tati Hrvatima u Dalmaciji i vapit neka njihov program čim prije pobijedi: to će biti prvi ko- rak emancipacije prama boljoj budućnosti za sve Slavene na jugu.“ Ovako misle naša pravoslavna braća o hr- vatskom državnom i narodnom pravu. Kad su ovako govorila naša srpsko«pravoslavna ne- braća ? Sloge izmegju nas neće biti sve dok oni ne priznadu hrvatsko državno pravo. To je jedina ve- lika pregrada megju nama. Kad bi te nestalo za- jedno š njom isčezle bi i sve one ostale »malju- , šne ideje, mršave strasti“ okolo kojih se čupamo. Tri su slavenska politička magneta na jugu : So- fija, Biograd i Zugreb. Bugari neka se kupe oko Sofije, Srbi van monarkije oko Biograda, a južni Slaveni u monarkije oko Zagreba, Položaj je da» nas taki, da ko drugčije radi, ne misli dobra svojoj domovini ni varodu | Pisma iz Boke. Boka Kotorska 16 Septembra. Izmegju muogih kreposti naših samozvanih Srba, bez dvojbe najprvo mjesto ima pakosva olaž.“ Naša vrijedna braniteljica ,C. H." češće puta utjerala je očito u laž ,S. G.* i samozv. »Dubr.“ ali sve uzalud, neće da se opamete, da uvide napokon, da ne mogu svakome davati rog sa svijeću, i da im je uzaludno stvarati srpstvo gdje ž, ga nema. Danas sam namjerio pokazati štovanim: čitaocima ,C. H,* do koje mjere mogu slobao: la+ gati naši tako zv. Srbi u njihovom evangelju (ka- | ko ga zovu) ,Dubrovniku,“ 8 toga molim g.ured-. nika, da bi mi isvolio dopuatiti malo prostora u. | svom listu, Poznato je svakome amo u Boki što so. Do«.- broćani i kako evi Ćute i misle, saavim ma-. lo iznimke, — onanm njihovog uwje- renja srpski, listovi će sj uvijek obe darivali epitetima orpakog Gralaten, na što e da, pi