/ / , : ć ževne radnje dokazuju protivno i premda ima li- sgogu posvjedočiti, da on štuje i ljubi jednako Sr- : . i go; ali su to samo nagagjanja i mi ne znamo ko- fikp-ima u njima istine. / 57: Pisac prikazuje zatim toga našega profesora * kad strastvena srboždera, premda njegove knji- jep broj njegovih nekadašnjih učenika, Srba, koji be i Hrvate, kako ima i drugih Srba, osobito me- gju njegovim kolegama, koji ga dobro poznadu i uvjereni su da on nije gadojen nikakvom mržnjom na srpstvo. Nadalje mu pisac poriče »uljudnost, čovje'nost, izebraženje i karakter.“ Ali najsmješ- nije je ono, gdje mu on prigovara da se tobože ljuti, kad mu novine ime spomenu, a istina je na- suprot, da se ,Dubrovnikovi“ pisari strahovito lju+ te (jer ne znadu ništa pametnijega raditi), kako se vidi jasno po obilju galantnih riječi i epiteta, kojim popraćuju imena suponovanih pisaca naše »Crvene*, kad ih spominju, i koji nadomještaju ozbiljan odgovor. Mi mu možemo jamčiti da se naš profesor ni najmanje ne ljuti, niti se boji, da- pače čast mu je velika, kad ga s Dubrovnik“ spo- minje i onako uznosi. Nije šala : onaki list ! O samoj knjižici ,Dubrovčani, jesu li Hrva- ti ?2* kaže pisac da je u dva mjeseca doživjela vi- še edicija. Tu ga je njeko nasamario. Evo kako istina stoji. Ona nije bila štampava do sada nego samo jedan put i to u ciglih 1000 komada, ali to možemo jamčiti g. piscu, da od onih 1000 ko- mada nema više nego 15-20, a ostalo se sve raz- grabilo na jagmu i to vajviše po južnoj Dalmaciji pa po Bosni i Hercegovini. Pisac nalazi u toj knjižici velike fantazije, poregjuje ju s fantastičnom knjigom njekog Bel- lamy-a i hoće pri tom da bude humorističan, a tamo izlazi i svojim sumišljenicima do zla boga dosadan i suhoparan, Spominje ćendencijosno samo njeke, većinom manje znatoe isvore, koji su nam glužili pri sa- stavljanju one kojižice i tvrdi, da smo mi jedino na tim temeljima gradili, a iz toga izvodi, da je naša kojižica tendeocijozno pisana. : Kako vidite, u tom predgovoru ima dosta praznih i nadutih riječi, dosadnih disgresija, blju- tava humora, da ne spominjemo galanterija, ali nema ništa što bi moglo vrijediti kao pristup je- dnoj ozbiljnoj kovfutaciji naše objektivno i trije- zno pisane knjižice. Nego to još nije sve. Poglavita tačka u tom predgovoru jest drzovita kleveta, da smo mi u onoj raspravi isvrtali i falsificirali izvore, da za- slijepimo prostotu i da zavedemo javno mnijevje. Da je ta tvrdnja prosta kleveta, to se je već do- vjekle vidjelo, kad smo u sCrvenoj“ pobijali pri- govore istog tog »omladinca“ na naše članke što su poslije sakupljeni bili i to će se opeta još bo- lje vidjeti, kad iznese on tu svoju novu elukub- raciju, koju ćemo staviti pod nesmiljeno kritičko rešeto. Da je ta tvrdnja drzovita, to izlazi iz to- ga, što se ,omladinac* i »omladina“ usugjuje na- ma predbacivati, da smo mi falsifikati, kad. smo dokazali, da nju u tomu niko ne natkriljuje. Čo- vjek koji hoće da sudi o čijem poštenju, treba najprije, da sam bude pošten, a što vrijedi za lju- de to vrijedi i za listove ; zato » Dubrovrik* ako je pošten list, neka izvoli samo razjasniti, kako je pod rukama vjegovih pisaca ona rečenica iz Qofrerovih ,Byzant. Geseh.“ u: člancima o popu Dukljaninu izašla onako grdno osakaćena: da nije po vragu ono štamparska pogreška ? Čekamo ne- ustrpljivo odgovor da se naši čitaoci malo nasmiju. obličja što su k nama iz Srbije dolasili, kao glumci gjaci ili putnici, neka prispodablja) da su i imena go0- o Dubrovnika srpska i sličeo lakardije, O Stui- fi nato da on u sv ečniku ilirski“ tu- sa o avleski“ i Prekij Ovo s tako 5 Ž gimoas. klase, da je pilirski“ = aslovinski“ == ghrvatski“, ali mudri »Zdur* ne razumije i rdi, da hrvatski u Btulla nije jednako slovinski“ i ilirski“, jer ova dva potonja israsa obuhvataju Stullu u- kupni naš narod, a & na jednom drugom mjestu njegova nećaka snači gliburaicus“ (t.j, nik dona- vatske). Ali »Zdur“ saboravlja tom, da i- me hrvatsko ima danas, a imalo ga jo i sa vrijeme Btui- lino, dva sosćenja: jedno dire (narodno), koje je upotre- , '. um s — nno Naši Ddpisi. Nevesinje, 17 Septembra. Uprav danas mjesec dana kako se ovdje uo- či carskog imendana zbio nečuveni slučaj. O tome smo šućeli, da čujemo što će reći isti provodiči kroz njihove novine i zbilja čusmo da se nekakav dopisnik javio u ,Dubrovniku“ da priopći doga- gjaj istaknuvši ga kao junaštvo Nevesinjana, koji su i prije bili preokrenuli mozgom svoj diploma- ciji europejskom, pa da će i opet. Evo junaštva : Rečene večeri bilo je Nevesinje po običaju rasvijetljeno ; zastave su ko i do sad izvješane na općini i po gradu. To je bilo raznijeh zastava iz- megju kojih i hrvatskih. Hrvatske su se zastave vijale_ u općini otkad i druge, ali ove godine sku- pi se oko 10 sati u večer čopor ljudi, a pred nji- ma bijaše njeki trgovac R-ć, te nasrnu na kuću trgovca g. G. Preka sa psovkama da se ima ski- nuti zastava hrvatska, ili da će inače cijelu kuću prevrnuti. Nije šala, oni bi to bili i izveli, da ne stiže vojnička i oružnička patrola, te obrani čovje- ka od pogibije i prijetoja, pošto naša policija ni- je ni znala što se sprema, sasvim da je bio u čo- poru i jedan njezin ćlan i jedan opć. činovnik. Niko se ne može isčuditi takomu »srpskom“ postupanju naših Srba, koji napadaju na mirne gra- gjane, ali kad se vidi za koju se stranku amo tegli i kako im je upala sjekira u med sve nam je razumlji- vo. Koliko nas tare pristranost njekih ljudi radi čega ge ovaki izgredi i dogagjuju, svjedoče tužbe od strane gragjana muhamedavaca N. P. Barunu Ap- pelu, koji nas je bio posjetio prigodom vojničkih vježba. Ali šta da činimo: nije čuda ni da na nas skaču oni koji uživaju veliko povjerenjekod.... Nije istina što dopisnik kaže da su se mu- hamedanci Nevesiojski uzrujali kad su vidjeli hr- vatsku trobojnicu, nego su je oni veoma rado vi- djeli. Možda da su se uzrujali ko i beg Bašagić o sv. Savi ove godine, koji je jednomu srpskom u- čitelju odgovorio na vražiji način, kad mu je rekao da jei on (beg) srb. Neka dopisnik navede jednoga muhamedanca koji se je podignuo protiv hrvatske zastave, što ne može, jer se vrlo dobro sjeća, kako je jedan čestiti muhamedanac uhvatio iz one rulje jedno ljuto ali najbjesnije ,srpće“, koje je htjelo prvo da skine trobojnicu te ljosnuo_Š ojime. A prijesna je laž da je barjak srpskom silom skinut bio, jer je ostao ponositv se vijajuć dva puna dana. Ovoliko za sada, a Bože zdravlje, pa ćemo se opet ogledati. Kaimija. Trebinje, 20 Beptembra. U 12. broju , Dubrovnika“ samozvanca čita- mo jedan dopis iz Trebinja, koji ako svojim kle- vetpištvom pregašnje iz Trebinja u istom listu i ne natkriljuje, to je ipak poput ostalih skroz la- ži protkan. Inteligentni dopisnik iskitio svoj dopis jako finim izrazima, nazivajuć nas ,dogonima i dopuzima.“ Nego bi onako puzgred zapitali, kojim imenom mari krstiti urednika poštenog svog gla- sila, ako se svi stranci u jednom mjestu imaju smatrati dogonima ; ne nam takogjer u koju vrst ljudi ubraja naše dične gragjane muhamedance, koji se ne stide svog starog hrvatskog imena. Na dalje se ruga trebinjskoj hrv. -inteligenciji koja je, po njemu sastavljena od acrevljara, kovača i dr. Hal ha! ha! Nijesi li smiješan ?Ja sam uvjeren, da sam protivno misliš, ali je ono rekao, samo tako, da pešto reče. Nego, da mi uzmemo na sito i rešeto neke njihove rečene glave, do kakovih bi rezultata došli ?! Rekoh, da je dopis prepun laži i podmeta- nja. Da vidimo. Nije istina, da smo mi ovdje u nesnatnoj manjini odnosno prama Srbima, ato može svak svjedočiti, ko iole pozna naše političke prilike i ko o njima bezpristrano sudi. Nije istina, da je hrv. glazba svirala u oči dana Male Gospe pred stanom gosp. vit. Rukavi- ne, mjesnog kot. prestojnika neku njemu posveće- nu koračnicu. Glazba je svirala običnu hrv. ver. koračnicu ,Još Hrvatska...." a ta koračnica, kao što je svakomu dobro poznato nije posvećena gosp. Rukavini. Ako pak dopisnik ima u ruci ne- pobitaib dokasa 0 spomenutoj posveti, seka ih na javu isnogi je li voljan, da mu se vjeruje, Dalje nije glazba iza koračnice pred stanom gosp. pre- stojnika svirala carsku himnu, Ona ju je svirala pred kot. oblasti, o čemu ga je sveki prisutni mogao uvjeriti. Nije istina, što veli, da je nama dopušteno pjevati naše pjesme a njima nije; jer je bu- €no pjevanje po građu uopće zabranjeno svjema bez razlike stranaka. A na dan Male Gospe pje- vali smo u jednoj kavani mirno i uredno, pa ipak smo bili od policije prekinuti. A neće nam dopi- snik za stalno odreći, da su pred nekoliko dana za vremena novačenja proveli do iza ponoći pje- vajuć bučno, u čulo se megju ostalim svakijeh pjesama. To je društvo bilo sastavljeno od osoba nama vrlo dobro poznatih, pa bi smo vam mogli i njihova časna imena nanizati, u slučaju, da oni to zahtijevaju. Dalje se bez temeljitih dokaza nabacuje na mjesne ćinovnike, jer da oni tobože sistematično (1) nameću hrvatstvo, što je pretjerana laž, u oči- ma svakoga poštenog Trebinjea, koji i malo po- zva ovdješne vladine zvaničnike, jer ako iko, a ovo barem oni ovdje brinu se partajičnim ; prije- pornim borbama, koliko o lanjskom snijegu, Ali to ne smeta opadničkom duhu dopisnika, ta obje- da poštenih ljudi njegov je zanat te misli, da će zem. Vlada umah na lažno njegovo šaranje lišiti kruha nekoliko svojih organa. Spominje nadalje, eda bi mogao denuocirati nas, nekakve ,vanjske“ hrvatske biljege. No mi ga u tom poslu puštamo da slobodno radi što ho- će, pošto se u denunciranju on i družina mu baš opošteniše. Kakvijeh bi mi mogli iznijeti, da ho- ćemo da ih u tomu nasljedujemo !! I ono pisanje oko podignuća Babićeva spo- menika izvrtaoje je istine, jer se u dopisu veli, da su Srbi jedini podigli Hrvatu Babiću spome- nik. U prve nas je ganula ova silna velikodušnost naših nazovi Srba, te bi im za stalno ua toliko plemenitomu činu od srca čestitali, da im znaćaj i odviše dobro ne pozoamo. Ali se poznamo i ne damo se varati. Samo mi je reći, da su mubame- danci, koji su u navedenu svrhu najviše milodara doprinjeli, našli se jako uvrijegjenima, kad ih je dopisnik javno u novinama Srbima proglasio, proti čemu se oni najsvečanije ogragjuju. Pa i mi ka- tolici u namjenu podignuća spomenika u davanju dobrovoljnih priloga nijesmo bili sustezljive ruke. Još kažu, da su za hrv. glazbom kroz čaršija za- nosno skakutali (1) činovnici i njihov poglavica. Ovaj vrijegjajući lažni navod za cijelo neće mnogo koristi donijeti vi dopisniku ni njegovima. Za ova) put dosta, a kad stane u narednom broju uvoga samozvanca iztresati svoj puni žep sistematičnih radova, umjet ćemo se odazvati. Mostar, 22 Septeubra, Moj dragi Uredniče! Odavna ti se nijesam javio, ali što ćeš kad ovamo nema ništa nova ni važna za novine otkako je odjezdio iz Sarajeva Mali Aotonije, pa se više ni njegov vrli kelneriko, aStarina Novak“ mostarski, ne čuje. Nego oni 0- bojica našli lijepa druga u našemu Spahiću, Mi se svi u čudu pitamo: Sta bi našemu Mehmed ef. te se posrbi ? Zbilja nas je neugod- no dirnula vijest koju nam donesoše, te čisto ne &ćasmo vjerovat očima. Naš Mehmed Srbin! Ama to je za vas nečuvena nesreća ! Mi smo svi u oj polagali naše nade; držasmo ga kao našeg barjak- tara, a bilo ih je koji su govorili, e bi vaš Meh- med danas sutra mogao da postane i načelnikom mostarskim, pa nu jednom okrenu kabanicom i uskoči u Srbe! Evo kako je to bilo. Mehined je veoma učen čovjek, pomnjivo prati dogagjaje, pomnjivo sve promatra kad se nalazi ono na dopustu na Bekiji, koja mu graniči jsa Duvnom, ovim istim na kome se je prije 900 godina krunio hrvatski krulj Tomislav. A kad je u Mostaru onda marljivo polasi veliko škole, a osobito njeki savod, za koga do okupuci- je mi ni znali nijesmo. Kle u tom se gavodu sa- staje on sa braćom ,osrpčićima,“ koji! ga prvi ta- mo i odvukoše, pa ga za ve predobiše, što im slu- ži na čast, jer je on sbilja: najrevniji gjik rečene skole.“ Pošto pak školovanje malo traje, jer ta- ko hoće ojegov ministar Bnancija, imoj ti Mehmed briše bolja opet — u Bokiju na