Br. 40.





List izlazi svakom subotom, a cijena ma je unaprijed za Dubrovnik: na cijelu go- '
dinu flor. 4, na pć godine fior. 2; Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovwnu: na cijela
godinu fior. 4: 50, na pć godine fior. 2: 25; za inozemstvo flor. 4 i poštarski troškovi. |

U DUBROVNIKU 15. Oktobra 1892.

u ILNA MRVATSKA

Pretplata i oglasi puaćaju se upravi ,Orvene Hrvatske“ a Dubrovniku a dopisi

| šalju se Uredništva.

Pojedini broj stoji 10 noyč, Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se , tiskaju po pogodbi,
da je predbrajea i za došašto polagodište,



Pisma o skoka odnošajima. *)

Vrlo štovani gosp. Uredniče !

U članku ,Hrvatsko pitanje i ušpješna po-
litika“ 340ga broja ,C. H.“ mogosmo čitati izraz
temeljite sumnje, da je duh današnjega političko-
ga odgoja hrvatske mladeži prav i spasonosan.
Dozvolite, da pisac ovoga članka, koji i sam o to-
me teško sumuja, te svoje smijerne sumnje razvi-
je i opravda.

Danas se sva hrv. mladež listom priznaje
k stranci prava. Drugačije ne može da bude kad
je stranka prava ne samo najradikalnija, već je-
dina nositeljica čisto hrvatskoga duha i programa,
koja je do sada neodvisna od vlasti, prosta od
sjenke sebičnosti ponosno vijala svoj mladi barjak
uvijek za korist Hrvatstva.

Ali danas se malo ko brine za politički od-
goj te omladine, glavne uzdanice u današnjim vaj-
uim prilikama. Ona sama nema nikakve ozbiljne
organizacije, ne pružu nikakva dokaza čvrsćegu za-
jeduištva. Svestrana pak organizacija doprinaša
neizmijerno suazi narodi.

Nemamo nikakve općenite mladenačke udru-
ge. Nigdje prizora plemenito specijaluo mladenać-
ke rodoljubue utakmice. Općega sastanka hrv.
omladine nije bilo Bog zna od kada dapače se
propustila prekrasva prilika lanjske izložbe u Za-
grebu. Misao godišnjega almanaka odnemarena ili
grdno zakršljavila. O vlastitome časopisu, ko što
ga izdaju češka i slovenska gjačija, u nas ni
spomena !

A šta dakle radi naša omladina rastrkana
za se po Beču, Gracu, Zagrebu i drugdje? Njezin
rad u nacionalaome pogledu, u koliko ga ima, teš-
ko da bi se dao bolje označiti nego ovako: Tje-
ra veliku politiku. Pri tome jedva i govore o ka-
kvom istinitome političkome znanju, a još manje
o positivnu, faktičnu radu oko narodne organiza-
cije, oko pridizanja narodne svijesti i kulture. Po-
kušajima sitnijegu literarnoga rada natnijenjen je od
okoline pogled preko ramena: niko ne pazi na to,
da je čednu zgradu hrv. kulture, kojom se ipak
možemo da ponosimo, izradio ogromnom većinom
diletantizam. Ima ljudi te hoće da vode glavnu
riječ, a nikada i ne zavire u društvenu čitaonicu.
Ponudiš li ih, da dogju u pjevački ili tamburaški
zbor, susrest će te hohotom. Zvuci prekrasne
himne bečkoga ,Zvonimira,“ što se ore po svim
kutovima Hrvatstva, u Beču su najmanje poznati,
A to, što sam spomenuo, imali bi biti pravi po-
ćeci, pokušaji pozitivnoga rada oko hrvatske u-
ljudbe. Koliko li se tom svojom uljudbom  pono-
simo spram Srba! Nu nemamo plodova razmjerno
našoj uedvojbeno kulturnoj pretežitosu. Gdje nam
je »Sokolova“ po hrv. duhu, po: raširenosti, po
radu sličnih češkim? Gdje nam je ekvivalenat sil.
noga rada češke i slovenske mladeži oko školskih
droštava, za češku pomoć po šumama narodne
periferije, gdje su nam ferijalue kolonije itd, ? Pi.
sac ovih redaka sjeća se galame i napadaja, kad
sa je jednoč pri slavi nove godine mladim otad-
žbenicima pomutila zabava molbom, da malešnim
pridosima za istarsku bratovštinu posvjedočimo
svoj zanos za brv. domovinu. Imali smo dapače

*) Biće gdiegod malo i preobiro, uo donosimo u vadi da
će nam ovo plemo dosta koristiti. Ur,



priliku da vidimo i osujećenih slava sama Starče-
vićeva imendana sve radi. nemariš-sistemea čitave
narodnje nutarnjosti tih aštekliša ćiste krvi !“

Ovu prazninu nadopunjuje halabuka i eksakt-
nost pravaške vaujštine i eeremonije! Nema na
svijetu šljedbe *) koja bi newmilosrdnije zahtijevala
provedbu principa kimanja i gnjavila sloboda mi-
sli, nego li njeki dio naših mladih radikalnih o-
tadžbenika.

Jaaj pravaški odgoj, pravaško srce, prouku,
spoznaju i ljubav plemenitih pravaških načela: i-
zaberu te jedne večeri i bez tvoga znanja Bog zoa
po koji puta u odbor za Starčevićevu slavu, da ti
dva sata poslije toga, kad se ne pokoriš sramotnu
i nezakonitu sakljadaji zapjevaju kao Slavosrbu
iza legja ,udri, udri.

Osjećaj najdellia i najiskrenije veličine Star-
čevićeve pojave. Divi se njegovoj silnoj hrvatskoj
vjeri, koja je narod pokrijepila, pojimaj i propo-
vijedaj slavu njegovih zasluga za hrv. misao: ali
usudi se u“interesu njegove tvorevine, u interesu
napretka stravke prava posumnjati o oportunosti
i opravdanosti toga, što se stupci uvodnih člana-
ka pune njegovim raspravama o francuskoj brklja-
rini i ruskim sektama, njegovim katkada za me-
De vrlo čuduim nazorima o vanjskoj politici, —
eh eto te odmah antistarćevićance, slavosrba, pra-
vaške izdajice !

Budi pozaat kao najodlučniji i najustrajniji
protivnik zaraze plitkoga srbeža, ali reci, da je
poznati način borbe njekih listova protiv njega
teška pogreška, koja samo raspaijuje divlju strast
i mržoju odrod4, a ne može imati ni 10 0/4 us-
pjeha drugoga, solidnijega naćina (na pr. onoga
»Crvene Hrvatske“) — eto te preko noći tobož-
njega buntovnika u stranci prava, slavosrba hrv.
izdajice !

Ne mogu da duljim, premda bi ovakib pri-
mjera krivo shvaćene stranačke discipline bilo do
zore. I s ovim sam u ostalom dosta označio na-
čin mišljenja dobroga dijela vjeke naše mladosti,
koji prečesto vodi prvu riječ i većinu bezobzirno
terorizuje.

Kako li mogu da budu pošljedice takoga po:
litičko-nacionalnoga odgoja bez iskre samostalna i
kritičkoga duha?

Vi ste ih u spomenutome članku dobro po-
godili: pličina u razmišljanju, došljedno pličina
u otadžbeničkomu osjećanju, posvemašnje pomanj+
kanje ustrajnosti za budućnost. Prvi vjetar otpu-
ha svu tu načičkanu vanjštinu, a u nutarnjosti
ostane praznina.

Ali bude žalibože još i gore! Nesmiljeni vje-
tar, koji ih prisili, da skinu izvanjsku koru i pri-
guše fraze, # jedne, a spoznaju visine i strmine
jednostranosti, iz koje padaju, s druge strane, u-
ine zajedno, da se na šestokoj pripeci rasočara.
nja tobožnje dobro viuo pretoči u ljuto sirće. Lea
eXtremes se touchent. Eto vam onda Puklerh, Spe-
vaca, ŠvaremajerA i družine.

Najgora je još ovo :

I drugdje ima svagdanjih primjera, kako
prvašnji mladi junaci postanu u praktičnome ži-

*) Ako ovdje i upotrebljavam riječ ,šljedba," odbijam
uajodlučuije zajednicu mišljenja i namjerk # ,Ovsorom,*
Jer on radi, da polemičkom eskamotažom neke nezdravo

pojave u stranci prava nabaci ma čitavu stranku, to joj
rasmetne samo temelje,

i Rukopisi se ne vraćajo. Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni uprava,

Za oglase, zahvale i ost. plaća se 10 novč. po retku, a oglasi koji se više puta



votu mirni jaganjci. Ali ti mirni jaganjci ostanu i
dalje narodni radnici, a u vas toga sasvim pre-
malo. U koliko se naši i prebace u ljuto sirće, 0-
ni postanu pasivni, apatičai individui. To je naj-
stra$šuije i tomu je naročito kriv pjihov politički
odgoj. Da sada, kad u teškoj sili i svojoj slabosti
prignuše vrat i začepiše usta, da barem neumor-
no prionu kupit članove za ,Maticu“ za ,Jerol-
nimsko društvo,“ da uzpastoje oko širenja opće
hrv. svijesti megju seljaštvom i gragjuustvom, Ši-
renja hrv. beletrističnih ćasopiša, hrv. kojige, oko
ustrajanja i napredka hrv. pjevačkih i gombalačkih
društava, hrv. čitaonice da stanu širit ljubav i za-
nimanje publike za hrv. radnike na narodnoj pe-
riferiji itd. itd. — za to ne mare i ne imaju po
svome političkom odgoju smisla. Jer kao mladići
koncentrirali su sve svoje misli u t. zv. velikoj
politici i u pretjeranu strančarstvu, a za ovake
se sitnice“ nijesu nikada ozbiljno i djelotvorno
Zanimali.

Iz ustiju vogja velikoga, slobodnoga, boga-
toga i slavnoga franceskoga naroda čujemo svaki
čas opomenu njihovu narodu: valja uvijek a oso-
bito u stanovitim časovima sabirati sve narodne
sile bez stranačkih obzira. A mi kukavci' da uz-
gijamo mladež, iz čijih sam usta nedavuo imao
priliku čuti, da je to za hrvatstvo irelevantno, da
li je Zagreb ua Gundulićevoj slavi u IJDubrovniku
eventualno zastupan po Amrušu ili špo_ Mošinsko-
me. Pad Zagreba (makar iz obzoraških) u magja-
ronske ruke tim je ljudima takogjer situića jer
njihov duh je zebavljen velikim mislima ! To je

slika nadutoga i podbuhloga srpskoga, a ne svje-'

žega, čednoga i djelotvornoga bugarskoga patrio-
tizma, koji nek uam je uzorom.

Kad su bili pred koje dvije godine češki iz-
bori javljale su novine, da su sve praške visoke
škole posve opustjele, jer je mladež otišla kući da
agitira za mladočehe. A pitajte, koliko je hrvat-
skih mladića, bogatih, neodvisnih, tobožajih naj-
bjesuijih stekliša comme il fant otišlo za istim
poslom prigodom naših izbora ? Možda ni jedau
jedincati! Valjda trice i ludorije, da se čovjek
daje uzalud zatvarati!

Da, ovakav uzgoj omladine, ko što sam ga
& nekoliko crta pokušao opisati, to je glavni iz.
vor narodne nesreće ; i bilo bi pravo psihologij-
sko čudo, kad ne bi rugjao onim pojavama, koje
nam danomice teško ožalošćuju i zastigjuju dušu,

Ioaće smo na pogubnome putu već daleko
došli. Starčević, Štrosmajer, Frank, Folnegović,
Amruš i svi drugi hrv. rodvljubi, svi su već bili
poprskani muljem osvada. Sad ne pitajmo, ko je
više kriv, već se  pitajmo, dade li se zapriječit
napredak na tomu putu, koji mora omladini, ipna-
rodu smesti pamet i ožučiti dušu, koji nas mora
proslijedimo li njime, do brzo dovesti do srbijan-
skih i novosadskih stranačkih odnošaja i divljalaka,

Mladež jesti ostaje pravaška, uli je valja
sadajati duhom, koji neće tražiti otadžbeničkoga
radikalizma samo u prostaštvu, smušenosti, osva.
dama i ciglono čuvanju eksaktne stranačke vaoj:
štine i ceremonije. Valja utjeeati na oja, da što
prije prestane samo česnuti, samo hijeti i to btje:
ti velike stvari, a onda, kad se želje no ostvare
preko noći, zadovoljavati se valjda # no
gmagnig ot golwisse sati ost.

ic out



Tr rop o o dno ja



«.-