Br. 40. List izlazi svakom subotom, a cijena ma je unaprijed za Dubrovnik: na cijelu go- ' dinu flor. 4, na pć godine fior. 2; Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovwnu: na cijela godinu fior. 4: 50, na pć godine fior. 2: 25; za inozemstvo flor. 4 i poštarski troškovi. | U DUBROVNIKU 15. Oktobra 1892. u ILNA MRVATSKA Pretplata i oglasi puaćaju se upravi ,Orvene Hrvatske“ a Dubrovniku a dopisi | šalju se Uredništva. Pojedini broj stoji 10 noyč, Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se , tiskaju po pogodbi, da je predbrajea i za došašto polagodište, Pisma o skoka odnošajima. *) Vrlo štovani gosp. Uredniče ! U članku ,Hrvatsko pitanje i ušpješna po- litika“ 340ga broja ,C. H.“ mogosmo čitati izraz temeljite sumnje, da je duh današnjega političko- ga odgoja hrvatske mladeži prav i spasonosan. Dozvolite, da pisac ovoga članka, koji i sam o to- me teško sumuja, te svoje smijerne sumnje razvi- je i opravda. Danas se sva hrv. mladež listom priznaje k stranci prava. Drugačije ne može da bude kad je stranka prava ne samo najradikalnija, već je- dina nositeljica čisto hrvatskoga duha i programa, koja je do sada neodvisna od vlasti, prosta od sjenke sebičnosti ponosno vijala svoj mladi barjak uvijek za korist Hrvatstva. Ali danas se malo ko brine za politički od- goj te omladine, glavne uzdanice u današnjim vaj- uim prilikama. Ona sama nema nikakve ozbiljne organizacije, ne pružu nikakva dokaza čvrsćegu za- jeduištva. Svestrana pak organizacija doprinaša neizmijerno suazi narodi. Nemamo nikakve općenite mladenačke udru- ge. Nigdje prizora plemenito specijaluo mladenać- ke rodoljubue utakmice. Općega sastanka hrv. omladine nije bilo Bog zna od kada dapače se propustila prekrasva prilika lanjske izložbe u Za- grebu. Misao godišnjega almanaka odnemarena ili grdno zakršljavila. O vlastitome časopisu, ko što ga izdaju češka i slovenska gjačija, u nas ni spomena ! A šta dakle radi naša omladina rastrkana za se po Beču, Gracu, Zagrebu i drugdje? Njezin rad u nacionalaome pogledu, u koliko ga ima, teš- ko da bi se dao bolje označiti nego ovako: Tje- ra veliku politiku. Pri tome jedva i govore o ka- kvom istinitome političkome znanju, a još manje o positivnu, faktičnu radu oko narodne organiza- cije, oko pridizanja narodne svijesti i kulture. Po- kušajima sitnijegu literarnoga rada natnijenjen je od okoline pogled preko ramena: niko ne pazi na to, da je čednu zgradu hrv. kulture, kojom se ipak možemo da ponosimo, izradio ogromnom većinom diletantizam. Ima ljudi te hoće da vode glavnu riječ, a nikada i ne zavire u društvenu čitaonicu. Ponudiš li ih, da dogju u pjevački ili tamburaški zbor, susrest će te hohotom. Zvuci prekrasne himne bečkoga ,Zvonimira,“ što se ore po svim kutovima Hrvatstva, u Beču su najmanje poznati, A to, što sam spomenuo, imali bi biti pravi po- ćeci, pokušaji pozitivnoga rada oko hrvatske u- ljudbe. Koliko li se tom svojom uljudbom pono- simo spram Srba! Nu nemamo plodova razmjerno našoj uedvojbeno kulturnoj pretežitosu. Gdje nam je »Sokolova“ po hrv. duhu, po: raširenosti, po radu sličnih češkim? Gdje nam je ekvivalenat sil. noga rada češke i slovenske mladeži oko školskih droštava, za češku pomoć po šumama narodne periferije, gdje su nam ferijalue kolonije itd, ? Pi. sac ovih redaka sjeća se galame i napadaja, kad sa je jednoč pri slavi nove godine mladim otad- žbenicima pomutila zabava molbom, da malešnim pridosima za istarsku bratovštinu posvjedočimo svoj zanos za brv. domovinu. Imali smo dapače *) Biće gdiegod malo i preobiro, uo donosimo u vadi da će nam ovo plemo dosta koristiti. Ur, priliku da vidimo i osujećenih slava sama Starče- vićeva imendana sve radi. nemariš-sistemea čitave narodnje nutarnjosti tih aštekliša ćiste krvi !“ Ovu prazninu nadopunjuje halabuka i eksakt- nost pravaške vaujštine i eeremonije! Nema na svijetu šljedbe *) koja bi newmilosrdnije zahtijevala provedbu principa kimanja i gnjavila sloboda mi- sli, nego li njeki dio naših mladih radikalnih o- tadžbenika. Jaaj pravaški odgoj, pravaško srce, prouku, spoznaju i ljubav plemenitih pravaških načela: i- zaberu te jedne večeri i bez tvoga znanja Bog zoa po koji puta u odbor za Starčevićevu slavu, da ti dva sata poslije toga, kad se ne pokoriš sramotnu i nezakonitu sakljadaji zapjevaju kao Slavosrbu iza legja ,udri, udri. Osjećaj najdellia i najiskrenije veličine Star- čevićeve pojave. Divi se njegovoj silnoj hrvatskoj vjeri, koja je narod pokrijepila, pojimaj i propo- vijedaj slavu njegovih zasluga za hrv. misao: ali usudi se u“interesu njegove tvorevine, u interesu napretka stravke prava posumnjati o oportunosti i opravdanosti toga, što se stupci uvodnih člana- ka pune njegovim raspravama o francuskoj brklja- rini i ruskim sektama, njegovim katkada za me- De vrlo čuduim nazorima o vanjskoj politici, — eh eto te odmah antistarćevićance, slavosrba, pra- vaške izdajice ! Budi pozaat kao najodlučniji i najustrajniji protivnik zaraze plitkoga srbeža, ali reci, da je poznati način borbe njekih listova protiv njega teška pogreška, koja samo raspaijuje divlju strast i mržoju odrod4, a ne može imati ni 10 0/4 us- pjeha drugoga, solidnijega naćina (na pr. onoga »Crvene Hrvatske“) — eto te preko noći tobož- njega buntovnika u stranci prava, slavosrba hrv. izdajice ! Ne mogu da duljim, premda bi ovakib pri- mjera krivo shvaćene stranačke discipline bilo do zore. I s ovim sam u ostalom dosta označio na- čin mišljenja dobroga dijela vjeke naše mladosti, koji prečesto vodi prvu riječ i većinu bezobzirno terorizuje. Kako li mogu da budu pošljedice takoga po: litičko-nacionalnoga odgoja bez iskre samostalna i kritičkoga duha? Vi ste ih u spomenutome članku dobro po- godili: pličina u razmišljanju, došljedno pličina u otadžbeničkomu osjećanju, posvemašnje pomanj+ kanje ustrajnosti za budućnost. Prvi vjetar otpu- ha svu tu načičkanu vanjštinu, a u nutarnjosti ostane praznina. Ali bude žalibože još i gore! Nesmiljeni vje- tar, koji ih prisili, da skinu izvanjsku koru i pri- guše fraze, # jedne, a spoznaju visine i strmine jednostranosti, iz koje padaju, s druge strane, u- ine zajedno, da se na šestokoj pripeci rasočara. nja tobožnje dobro viuo pretoči u ljuto sirće. Lea eXtremes se touchent. Eto vam onda Puklerh, Spe- vaca, ŠvaremajerA i družine. Najgora je još ovo : I drugdje ima svagdanjih primjera, kako prvašnji mladi junaci postanu u praktičnome ži- *) Ako ovdje i upotrebljavam riječ ,šljedba," odbijam uajodlučuije zajednicu mišljenja i namjerk # ,Ovsorom,* Jer on radi, da polemičkom eskamotažom neke nezdravo pojave u stranci prava nabaci ma čitavu stranku, to joj rasmetne samo temelje, i Rukopisi se ne vraćajo. Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni uprava, Za oglase, zahvale i ost. plaća se 10 novč. po retku, a oglasi koji se više puta votu mirni jaganjci. Ali ti mirni jaganjci ostanu i dalje narodni radnici, a u vas toga sasvim pre- malo. U koliko se naši i prebace u ljuto sirće, 0- ni postanu pasivni, apatičai individui. To je naj- stra$šuije i tomu je naročito kriv pjihov politički odgoj. Da sada, kad u teškoj sili i svojoj slabosti prignuše vrat i začepiše usta, da barem neumor- no prionu kupit članove za ,Maticu“ za ,Jerol- nimsko društvo,“ da uzpastoje oko širenja opće hrv. svijesti megju seljaštvom i gragjuustvom, Ši- renja hrv. beletrističnih ćasopiša, hrv. kojige, oko ustrajanja i napredka hrv. pjevačkih i gombalačkih društava, hrv. čitaonice da stanu širit ljubav i za- nimanje publike za hrv. radnike na narodnoj pe- riferiji itd. itd. — za to ne mare i ne imaju po svome političkom odgoju smisla. Jer kao mladići koncentrirali su sve svoje misli u t. zv. velikoj politici i u pretjeranu strančarstvu, a za ovake se sitnice“ nijesu nikada ozbiljno i djelotvorno Zanimali. Iz ustiju vogja velikoga, slobodnoga, boga- toga i slavnoga franceskoga naroda čujemo svaki čas opomenu njihovu narodu: valja uvijek a oso- bito u stanovitim časovima sabirati sve narodne sile bez stranačkih obzira. A mi kukavci' da uz- gijamo mladež, iz čijih sam usta nedavuo imao priliku čuti, da je to za hrvatstvo irelevantno, da li je Zagreb ua Gundulićevoj slavi u IJDubrovniku eventualno zastupan po Amrušu ili špo_ Mošinsko- me. Pad Zagreba (makar iz obzoraških) u magja- ronske ruke tim je ljudima takogjer situića jer njihov duh je zebavljen velikim mislima ! To je slika nadutoga i podbuhloga srpskoga, a ne svje-' žega, čednoga i djelotvornoga bugarskoga patrio- tizma, koji nek uam je uzorom. Kad su bili pred koje dvije godine češki iz- bori javljale su novine, da su sve praške visoke škole posve opustjele, jer je mladež otišla kući da agitira za mladočehe. A pitajte, koliko je hrvat- skih mladića, bogatih, neodvisnih, tobožajih naj- bjesuijih stekliša comme il fant otišlo za istim poslom prigodom naših izbora ? Možda ni jedau jedincati! Valjda trice i ludorije, da se čovjek daje uzalud zatvarati! Da, ovakav uzgoj omladine, ko što sam ga & nekoliko crta pokušao opisati, to je glavni iz. vor narodne nesreće ; i bilo bi pravo psihologij- sko čudo, kad ne bi rugjao onim pojavama, koje nam danomice teško ožalošćuju i zastigjuju dušu, Ioaće smo na pogubnome putu već daleko došli. Starčević, Štrosmajer, Frank, Folnegović, Amruš i svi drugi hrv. rodvljubi, svi su već bili poprskani muljem osvada. Sad ne pitajmo, ko je više kriv, već se pitajmo, dade li se zapriječit napredak na tomu putu, koji mora omladini, ipna- rodu smesti pamet i ožučiti dušu, koji nas mora proslijedimo li njime, do brzo dovesti do srbijan- skih i novosadskih stranačkih odnošaja i divljalaka, Mladež jesti ostaje pravaška, uli je valja sadajati duhom, koji neće tražiti otadžbeničkoga radikalizma samo u prostaštvu, smušenosti, osva. dama i ciglono čuvanju eksaktne stranačke vaoj: štine i ceremonije. Valja utjeeati na oja, da što prije prestane samo česnuti, samo hijeti i to btje: ti velike stvari, a onda, kad se želje no ostvare preko noći, zadovoljavati se valjda # no gmagnig ot golwisse sati ost. ic out Tr rop o o dno ja «.-