Ni to nije pravedno. Mi nećemo da spominjemo što je u našem “listu: već toliko puta bilo dokazano, da uaime ov- dje žive samo pleme hrvatsko, a da srpstvo nije nego ime.religijozne sekte ili tobože političke stranke; pitamo samo : je li pravo da Hrvati, ko- ji sw'u trojednici imali njekada slobodnu državu, koja je zahvatala i dio Bosne, da Hrvati koji ima- du i danas u toj zemlji neku državu i ako ne 0- naku kako su druge slobodne države, koji imadu ujedno onako kulturno središte kaošto je Zagreb, —- da Hrvati — a ta mislimo ne na genetične Hrvate (jer su takovi, kako rekosmo, svi žitelji trojedne kraljevine), nego samo na one što se Hr- vatima nazivlju — koji sačinjavaju danas najveći dio pučanstva u Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji, — da ti Hrvati podijele sa Srbima svoju baštinu na pola? To bilo moguće samo onda, kad bi se izva- gjalo jedinstvo čitavoga našega naroda što ga je na svijetu kod hrvatskim i srpskim imenom, od čegasmo dosta daleko. Sad će ovdje na nas skočiti srpski zaneše- njaci, koji uvijek kad ih čovjek utjera u škripac uhvate se doskočica ili saijonog $ovinizma: kakvo hrvatsko pravo! kakva država hrvatska! Hrvati nijesu ništa bili u prošlosti, ništa nijesu sada, niš- ta neće biti u budućnosti ! Sa ovima mi se ne mislimo puno prepirati. Spomenućemo samo, što se prošlosti tiče šta o nama piše Porfirogenit. Dok on za Srbe kaže, kad gu zašli na jug, da im je Herakli) dao mjesto za stanovanje u malenoj pokrajini Tesaloniji, da ime Srbi dolazi od rimske rijeći servi ,robovi“ i da su se Srbi tako zvali zato ,štv su robovali rim- skome caru,“ a po tom da se ,obuća robova op- ćenito nazivje srpskom“ i serbijancima zovu 8e 0- ni skoji su obuveni jeftino i poput siromaha ;“ da je bugarski car Simeon, kad je vavalio na Srbe suništio jedan dio njih,“ a ,ostatke odveo u rop- stvo,“ da Česlav, kada se je sedam godina iza tih dogagjaja povratio u svoju zemlju Srbiju, nije na- šao u cijelom kraju ,više od pedeset ljudi bez + m iji me Bivšnli pada lazenike2atuze; ta gu gašavši na jug obvladali trim velikim pokraji- nama Dalmacijom, Iliri om i Panonijom; da ime Hrvat zuači ,onaj koji veliku zemlju drži ;“ da je hrvatska država imala njekada vojsku odi , 100.000 pješaka, 60.000 konjanika 80 velikih i 100 malih brodova sa 5.200 mrnara;“ da su Hrvati onoga Simeona, koji je Srbe uništio do noga po- tukli itd. A prema tim vijestima Porfirogenitovim o- vako piše učeni Rambaud o Hrvatskoj u ono do- ba: gŠto se tiče Hrvatske, ona je svoje doprini- »jela za uzdržanje političkog ravnoteža ua poluo- »strvu (balkanskom). Ona je zapriječila ostvarenje »Simeonovih sanja, raširenje bugarskog carstva »do mletačkog zalijeva ; ona je učinila uzaludnim »barbarsko uništenje Srbije pruživši zaštitu pri- »bjeglicama, (uzgojila je zmiju u njedrima, koja je sada iz harnosti ujeda i truje! Ur.) ,ona je do »posljednjeg čovjeka uništila bugarsku vojsku, po- »Slanu protiva nje po Zapremi Šrbije. Hrvatske »gore bile su tvrgjava nezavisnosti slavenske,“ *) Ovoliko o hrvatskoj prošlosti a što ge tiče sadašnjosti i budućnosti stavljamo na stranu sve izjave stranaca nama u prilog, ne spominjemo nj istoga Lćger-a, nego puštamo opet učenoga Fran. cesa Rambauda, neka usporegjuje uašu budućnost s budućnosti srpskom, Ovo su pjegove riječi. »:. . la supćrioritć de puissance politique et de ct- viligation devait appartenir ćviđemment d la pre- mićre“ (t.j. Hrvatskoj) što znači da Hrvatima pripada u budućnosti prvenstvo u politici i civili- zaciji, kao što je pripadalo i njekada (v, str. 458). * . e *) »Quaot a la Croatie, elle avait contribuć pour sa par sa maintien do |' ćquilibre politiqae dans la Penisule' O' etait elie qui avait empćehć )' aceomplissement du rdve de Simćon, ! extension de !' Empire balgare jusqu' au gol- fe de Venise; c' ćtait elle qui avait rendu inutile la bar- bare dćpopalation de la Serbie; olle avait donuć asile aux ćmigrća: olio avalt extorminć jusqu' au dernier homme une apmće bolgare envogee conire elle apres la conqudte de la Bertie. Los montagnes de la Oroatie avaieut ćić la cita- delio do |' inddpodance slave, . ,* (07, 468 i 164.) Nego vratimo se k prijedmetu. Mi smo po- kazali, da je pravedno, dapače potrebno, da Hrva- ti nastoje oko združenja na temelju hrvatskog dr- Žavnog prava. A zašto su nam onda Srbi proti- vni ? Po njihovu kazivanju oni su protivni zato, što bi ovakova aneksija na podlozi hrvatskoga pra- va njih tobože raznarodila ; oni bi počinili time na sebi, kako sami kažu, narodno samoubojstvo. Ala su smiješni ! Raznorodila? Raznorogjenje biva tako što se uduši kome jezik kojim govori i nametne mu dru- gi tugji jezik radi čega (to i slijepi vide) oni se od nas ne mogu strašiti, poštoje naši njihov jezik jedan te isti kao što je ista i literatura. Jedina jezična razlika izmegju Srba i Hrvata bila bi što se prvi služe ćirilicom i ekavstinom a drugi lati- nicom i ijekavštinom, ali naši ,Srbi* — kojima je poglavito namijenjen ovaj članak — i ako se Srbima priznaju, zaziru od ekavskog dijalekta i ćirilice, što su u ostalom veoma malene razlike. Oni ne bi s toga u hrvatskoj državi u tom po- gledu ništa izgubili, naprotiv dobili bi mnogo oni i cijela Dalmacija, jer bi se narodni jezik i knji- ga narodna kud i kamo bolje njegovala nego se njeguje danas. I ako je kod drugih naroda vjera nješto ra- zlišno od narodnosti, kod nas se to ne može reći, jer je kod nas pravoslavje sa srpstvom tako sra- slo, da u pojam budućeg carstva Dušanova, kako ga shvata najveći broj Srba, ulazi kao glavni ha- rakter isključivo vjera pravoslavna. Kod nas tako nije, kod nas se nijedna vjera ne smije bojati za svoj opstanak nego svaka može da se slobodno razvija pa tako i katolicizam dubrovačkih ,Srba“, dapače u Banovini koja je najpotlje u crkvenim poslima veodvisna, pravoslavni uživaju veće povla- stice od katolika: toli svećenici, koli svjetovnjaci. Što se kulture tiče nema ni u tom pogledu nikakve bojazue da bi naši ,Srbi“ s aneksijom štogod štetovali, jer su Hrvati jednako kako i oni odgojeni u duhu zapadne kulture. I u ekonomskom pogledu bili bi na koristi. Ta sam je Ban rekao da ,wmi dobivamo premoo- »ništa dobiti od Dalmacije ; nego će jošt za dugo »vreme morati da nanju troši, Naši slčpci toga ne vide.“ (Možda ia Ban danas drukčije misli ali ne što se je Hrvatska promijenila, nego što se je on promijenio.) U čemu bi se dakle sastojalo to raznaro- gjenje naših ,Srba“ uopće a dubrovačkih napose, taj njihov gubitak narodne individualnosti, to na. rodno samoubojstvo? — U tome što bi Srbi to- bože izgubili svoje ime, te se pretopili u Hrvate. Ali na kojem se temelju to tvrdi? Nije li zar i dana8 u Hrvatskoj poštovano ime srpsko i to čak kao ime naroduo, premda bi se jedva mu- glo dokazati, da u Hrvatskoj ima genetičoih Srba. A kako je danas tako bi bilo i unaprijed, jer ka. ko su se svi mogli uvjeriti, mi nijesmo tirani. Sr- bi to doduše ne vjeruju i da bi dokazali taj oji- hov skepticizam pozivlju se na to što smo mi da- nas protiv njih i što ih pobijaumo. Ali ko je tomu kriv? Nijesu li Srbi oni koji su poveli hajbu na nas, koji nam niječu narodnu i političku indivi- dualnost i svaku sposobnost osim za ,policajsku struku“ ? Nijesu li oni koji su toliko pali da se ne stide primati novaca neka uam bolje potkopavaju onu narodnu zgradu, koju mi u znoju podižemo? Kako je moguće da se na to ne digne reakcija ? Ako smo se digli na noge to je samo obrana pro- tiv nebrata ; digli smo se da im pokažemo da mi ipak nješto jesmo, jesmo ono bez čega će sami Srbi uvijek biti ništa. Hrvati ne traže dakle da se Srbi okane svo» jeg imena, ako im je to milo, oni hoće samo da u hrvatskim pokrajinama hrvatsko ime ima pr- venstvo, a to je kako smo vidjeli pravo. Ovo je Hrvatska, svejedno kao što je Srbiju Srbijom sa. svim da u njoj ima koja stotina hiljada Bugara i Rumunja, dakle drugih naroda. Uzmimo sada da se mi varamo kad owislimo da će srpsko ime u Hrvatskoj biti dopušteno i dopustimo da je temeljita bojazan Srba, da bi u ovakom hrvatskom sastavu nestalo imena srpsko- ga, tepitamo ; A koja bi to šteta bila za Srbe uopće i za dubrovačke uabaška ? Ako dubr, ,Srbi* imadu 8 Hrvatima leti jezik, istu literatušii, istu kulturi istu vjeru i nupokon i istu politiku jer priznavaju da oni ne sanjaju o Dušanovu carstvu, nije li si- tuarija samo ime što ih dijeli? Nemaju li Fran- cezi i Bugari ime jednog tugjeg naroda, oni ime svog najvećeg dumaniva, jer su Franci bili po kr- vi Nijemci, a ovi ime jednog mongolskog naroda pa zar su zato i malo ,raznarogjeni“ ? Samo ime nije dakle tako velika stvar, da bi radi njega mo- glo trpiti narodno dobro, a to nas najbolje uči Italija. A ouda, mogli bi uas oni upitati, zašto i vi Hrvati držite toliko do svoga imena, zašto ga svom silom Širite u narodu i usagjvjete ma u srce lju- bav prama imenu hrvatskomu? E,ali mi smo pri- siljeni da tako radimo u interesu naših načela, u interesu emancipacije i slobode ovih uaših zema- lja, pošto je danas jedino hrvatsko ime simbol iste. Kad bi tome i srpsko pomagalo onda bi bilo dru- gačije. Ima i još nješto rašta dubrov, Srbi zaziru od sjedinjenja sa Hrvatskom, a to je misao koja je takogjer istaknuta u spomenutom članku ,Du- brovnika* riječima: ,Zagreb nas priteže da se s nama obogati i da mu damo što on nema.“ — Ako naši Srbi" misle da je i danas Dubrovnik ono što je nekad bio, ljuto se varaju, a neka bu- uvjereni da je i nama veoma teško što ih mora- mo da prenemo, da pogledaju realnost. Što se ti- če prošlosti dubrovačke ni oni niti ijedan Srbin ne može od toga Zagrebu dati ništa, pošto ta pro- šlost njima ne pripada. Zagreb od vjih nema po- trebe ni za sadašnjost prvo jer za avaki slučaj i mi smo tu a nama su naši oci pokazali kako mu mo- ramo u svemu što možemo biti na ruku. O ma- terijalnoj koristi i ne govorimo. Navestićemo sa- mo da je budget samoga grada Zagreba veći ne- go sve Dalmacije, da ovdje ne ponavljamo ono što Matija Bin ob ovomu piše. No eto nas toliko smo popustljivi da ćemo im dozvoliti, da su oni našljednici i baštioci du- brovačke slavne prošlosti. Onda svakako i mi kao Dubrovćani njihovi smo sudionici u našljestvu. Pa kod ia istina da Nuhravnik ima glavnijn nrašlast nego ikoji grad južnih Slavena, da ije u Dubrov- niku i jezik književni čišći nego u drugih Hrvata, Zar bi sve to izgubio Dubrovuik sadruženjem sa Hrvatskom ? Ne zaista već bi to bio razlog da ga oni tamo Hrvati cijene najviše megju svim gra- dovima dalmatinskim, kako ga i danas zbilja ci- jene. — — Po ovome svemu jasno je da sjedinjeuje s Hrvatskom ne može nikakve štete nanijeti Srbima a navlastito dubrovačkim Srbima, a donijelo bi za- ista velike koristi, Što je ono što te »Srbe“* da- nas ipak odbija od sjedinjenja ? Prkos, političko slijepilo i fanatižam. Ako im je do poštenja i do istine neka nam olgovore-i neka ovako mirno i jasno pokušaju dokazati da tako nije. Dubrovnik, 21 Oktobra. Predzadnja ,Kat. Daimacija* na prvom wje- stu bavi se većerom priregjenom dru, Mihu Klai- ću prigodom njegova boravka u Dubrovniku, Njo- me nije toliko stalo za večeru, koliko za to, što je tamo — pozvan — prisustvovao kogod, koji po njezinu mnijenju ne bi bio smio. U tome na- zrijeva ona političku gnjilež, ali nema pravo Prijekor tiče se nas kao ureduištvo i baš li- čno. Uz ovaj prijekor nadovezan je i jedan drugi koji nas više boli, pošto otvara ataru ranicu, za koju mišljasmo da je zacijelila. »Kat. Dalm.“ ka- že naime da amo mi odmah iz početka zauzeli pro- tiv oje skoro neprijateljski položaj, dok naši od- nošaji naprama drugim hrv. novinama da su bili sasvim drukčiji. Evo što je u stvari. Odmah kako smo pokrenuli ovaj list nadošli su izbori za carevinsko vijeće, kojom sgodom po- javila se kroz ,K. Dalm.“ nekakva ,katoličko- brvatska stranka." Mi nijesmo odobrili taj korak niti bi gu odobrili danas, jer cijenimo da u nas vijedna vjera nije u pogibelji, a da ao smijemo vjerskim plaštem pokrivati političke aspirecije jer tako odbijaja se druge religije. Tu su se u nama Dalje u Prilogu.