mmm =. j 4 il stavio bi on6 uvjete, koje kulturni, politički i ma- terijalai interesi Dalmacije zahtijevaju. ,Glas is Dubrovnika“ kaže, da ne služi ni raspravljati, da li bi nam bilo bolje ili gore. A meni bi dužnost naložila, kad bi se osvjedočio da bi nam moglo biti gore, da se pratim kući re infecta, e da bi gućuvao Hrvatskoj, za zgodniji čas ovu njezinu sta- rodavnu koljevku“te je ne bi magjar razdrobio me- gju neprijatelje naroda. Jer se spominjem kao mla- dić, da je Pjemont, htijevši u nezgodan čas oslo- boditi Lombardo+Mletačku došao do Novare, a sad kad sam počeo ostariti, doživio sam da je Bugar- ska, htijevši se u nevrijeme sjediniti s Rumelijom, dobila Stambulova i vješala.“ Tako dr. Vojnović. ,Hrvatski klub“ po dr- ženju ,N. L.,“ šesterica hoće sjedinjenje po sva- ki način i to što prije, dakle na temelju vagod- be. U svoje vrijeme dr. Ante Starčević opirao se ovakom sjedinjenju a Š njime složno takogjer ve- ći dio zastupnika pravaških. Ovi su i danas toga mnijenja, za koje se i mi prihvaćamo. Ovakovo sjedinjenje značilo bi pristati uz sustav, koji danas vlada u monarkiji što nije moguće. U ostalom ka- ko smo već jednom istaknuli, tim pokušajima niti bi se danas protivili niti bi im sudjelovali hrvatski i dalmatinski pravaši, jer zanago mi bi i obavljenim sjedinjenjem i naprijed težili za potpunim obez- bijegjevjem hrvatskih pravica i naše slobode, ko- jn se u ovom slučaju još ne bi dostignula. Zato nije naša deviza : Sjedinjenje! nego: sjedinjenje i nezavisnost Hrvatske ! Nego i o tom mi sada ne možemo drugo nego raspravljati i davati na dvor naše pobožne želje. Najprvi nam je posao da se ojačamo i ov- dje u Dalmaciji i onamo u Banovini. Pa da vidite čuda, kako će se onda slušat naš glas, kako ćemo i mi postati, što na žalost još nijesmo: mjeroda- van faktor, bes koga se ne može ništa poduzeti. Naši Dopisi. Iz Bosne, polovinom Oktobra. Danas već o tom i vrapci pjevaju, da je ti- njajuću vatru veliko-srpsku, razpirio pokojni Stra- Žžičić Autonije, pa kad je ispuhao svu wješinu srpskog duha, izdahou i nestade ga. Mi mišljasmo da će kraj tomu gadnomu zadirkivanju i pakosti biti, al evo novi delija ,vadri-Dubrovnik* pre- ko noći kao gljiva niče. — Ja sam njekoliko primjeraka , Nadri- Dubrov- nika* primio i pročitao, al mi se je uvijek smu- čilo na njegovu bljutavost. — Pomislio sam kodi svakog čitavja : Ili taj urednik sa družinom svo- jom ne zna ništa ; ili gjavolski svakoj istini proti- vi se. — Ama bolan Stevo kad si ti ikada ćuo, da muhamedanci slave krsno ime? Krsno ime već u načelu je protivno islamstvu. Zar to more u tvo- ju glavu doći, da muhamedovci imaju kućnog pa- trona sveca srpskog ? »Nadri-Dubrovoik“ blebeće katolicimu, da su intolerantni prama hrišćanima. Mani se Stevo ćorava posla! ,Reci mi dok ti nijesam rekao,“ Vidi se da si surkul fanariotskog Bizantizma. — Iatolerancija je vlastitost srpska. — Hajde Stevo u Srbiju al u pravu Srbiju preko Drine, pa u kom hoćeš društvu reci od šale da si Stjepan a ne Stevo, bajagi katolik i vidi kakva je tolerancija srpska. — Pa tomu se nije čuditi, kad kod srba ma gdje ovi bili — katolik čovjek uije. -- Al ni tomu se čudit vije. — To su srbi baštimli još odavna kad su braća vlastitoj braći i to živoj — oči vadila. Kad je siloi Mehmed IL. slavodobitan iz Bosne vratio se u svoju prestolnicu na Bosforu, grčki fanatioti vladike, počeše za novac vladičuj. stvo kupovati, te ts«ko i Bosna dobi po zakupu vladiku fanariota. Ovako su sve do okupacije Bo- sansku Eparkiju zakupljivali grčki Fanarioti, koji ni samom stadu svom nijesu bili prijatelji a tim manje katolicima. — Ovi su najveću mržnju po- sijali protiva katolika, koju baštiniše kao svetinju brišćanski popovi, a od ovih narodni učitelji, a od učitelja droboa srbadija. — Pa nije čudo što ovi mali srpčići već sa rana znaju pljunuti kad se sukobe sa katoličkim svećenikom, jer tomu su ib dobro podučili narodni učitalji, a osobito mla- di svećenici njihovi. -- Je li to tolerancija vjet- ska. — Je li koji svećenik hrišćanski ikada opa- zio da_ katolička školska mladež pljuje sa prezi- rom na popa brišćanskog i na njihove obrede kao što to oni čine kod nas? Na koncu dovikujemo tom ,Srpskom Du- brovniku.“ Mi katolici Bosne i Hercegovine, nit smo bili, rit smo sad, cit. ćemo ikada biti Srbi. A to su Vam i Muhamedanci već sto puta dovi- knuli, — Mi znamo što smo, i ako ne možemo govoriti kao vi. — Posavac Bosanski. Beč, 27 Oktobra 1892. Za ovo nekoliko redaka molim Gosp. Uredni- če da mi ustupite malko mjesta u Vašem cijenje- nom listu ; kratak u istinu sasvim bit ne mogu, to Vam već unaprijed kažem, ali ni odviše dug, to Vam obećavam. Promatrajuć današnje odnošaje ovog lijepog i veličanstvenog grada na Dunavu, kad pogledam na jaram koji mu ovdašnji žugjeli na vrat name- tnuše, sko i nije grad domovine moje, spopane me ipak neka ježuja, jer pred oči mi dogje i ne- hoteć današnja tužna sudba našeg milog Dubrov- nika, tog starog prvaka megju ubavnim našim Dalmatinskim gradovima, te ne mogua da ue za- vapim : jadni Dubrovniče gdje je tvoja lijepa pro- $lost a kakva li ti sadašnjost, ko hoće danas da ge s tobom bani i da ti gospodari?! A u isto do- ba nameće mi se i od sebe neka misao sličnosti, izmegju Bečkih žugjela, njihovog potajnog, luka- vog rovanja te dubrovačkih dopuzica Vlahd s je- dne atrane, a s druge opet, izimegju ono kukavi- ci, koji pod plaštem današvjeg liberalizmu, pra- vom nazvanog Judenliberalizna, bečke žugjele pot- pomažu te tim sebi jamu kopaju i dubrovačke t. zv. srpske omladine, koja wmješte da gleda stari sjaj i ugled Dubrovnika da uzvisi ili bar uzdrži, ona naprotiv dava ga u Žvala tim dopuzima. Žugjeli bečki to vam je jedna rulja, koju ni Bog mislim trpiti ne može ; jučer gladni i žedni, gologlavi i bosonogi, u njihovom jedinom imetku, kaftanu, u Beč se doseliše, a danas siti i napoje- ni te krcati novca koji na njihov način stekoše, hoće bogme Beču da gospodare, te uopće što je njihova želja, to se danas u Beču ipso facto i do- gagja; tako pako nešto slična zbiva se i u Du- brovniku. Jučer gladni i žedni dogjoše s brda trbuhom za kruhom u naš pitomi Dubrovnik a danas bra- jo nos ti u vis podigoše te podmuklo na bizantin- aku ruju, kao da neće, te htjeli bi svoje bizantin- stvo našem puku silom nametnuti: Ovdje u Beću žugjele i njihovu bezočnost podupire Šaka t. zv. liberalaca, a da zavirimo u dušu i liberalizam tih ljudi vidjeli bismo da ti lju- di ni ne zvadu što je liberalizam, kad sa našim narodom onako postupaju, da su to samo borsi- janci koji bez žugjela bit ne mogu: u jednu riječ samo ljudi, koji se novcu i njegovom Bogu kla- njaju, a za moral, ljubav prama iskrnjemu te za kršćansku ljubav prama potlačenom iskrnjem va- rodu briga ih je kao i za lanjski snijeg. Tim ljudima nešto slična nalazimo i mi u na- šoj domovini, u pitomom Dubrovniku ponadasve, a to nam je t. zv. srpska dubrovačka omladina, Toj perli našeg čarobnog dalmatinskog mo- ra, ostavštini pok. prof, Castrapelli-a et Comp., toj modernoj dubrovačkoj kulturtrigerici i tim patulj- cima, koji ju sastavljaju zadaća je skoro ista kao i Bečkim žudioskim plaćenicima ; ovim, pod pla- štom liberalizma, bit pri ruci svojim novčavim gazdama i težnjama vjihovim i branit ib, ako im i muha na nos pane, a onim t. j. našoj omladini, pod plaštom takogjer nekog osobitog srpskog li- beralizmu, braniti i xagovarat interese našijeh vla- hd, svojih ideala i gospodara, te širenje od nekih nazovi mudraca započetu modu neke do otrag ma- lo godina našem puku malo ili nimalo poznate srpske narodnosti, srpskog vasionog carstva i vje- govih blagodati, sve puste šuplje nade kao i ove bečkih žugjela koji već počeše savjati o nekom njihovom kraljevstvu, a to od kada se Jaffa, ovih dana, zdrušila gvozdenim putem sa Jeruzalemom. To je dakle naša omladina i sveti njen za- datak a glavoj pak faktori tom njezinom slijepom ski podužeću jesu opet nadošijaci brgjuni i njihovi puni žepovi, koji bizantinskom njima prirogjeaom lukavošću šute kao da se to njih ne tiće a tamo potajno ruju, kao i čifuti u Beću sa Rotschilldom i njegovom kesom na glavi, te uživaju kako oji- hovi vijerni sluge za vjih rade i put im pripravljaju. Evala ti doista nazovi-omladino, evala vam pametne i zavedene glave! Evala vam B....... ..e sluge 111 Takovo vaše djelovanje od onih koji ga mi- Wo, trijezuo i savjesno promatraju ne može u i- stinu ni najvećim žigom žigosano biti, jer što se tiče vaše srpske politike, budi omladino više no uvjerena, da njojzi ima mjesta i opravdanja u stra- vama jedino za nju opredjeljenim al u Dubrovni- ku nigda za nigda, a osvrni se malko bolje i tri- jezvije i bez tvoga slijepog fanatizma, na onu brošuru ,» Dubrovčani jesu li Hrvati?“ koja doka- zim nepobitnim to svakomu predočuje da se uvje- riš ti i svak ti tvoj. Tvoje srpstvo »omladino,“ uvjeri se jednom, nije za pitomi Dubrovnik, to zemljište vjera i Bog za njeg plodno nije ; tvoje srpstvo nije drugo ne- go neka moda, a kao što vrijeme svaku bolest li- jeći budi uvjerena izlijećit će i uju, te će je na jeduom nestat kao što se i uvukla. Tebe to istina boli i u živo sjeca, ja zuadem da se ti istine i pametnog razlaganja kao i vuk Oguja bojiš, te s toga ovo mojih nekoliko brazda na srce tebi i ne stavljam, već mome mirnom Hrvatskom narodu u Dubrovniku i okolo njega, nek se unaprijed od tvog bizantinstva zavagja- ti neda. Tebi jedino što omladino preporučam jest : u pamet! a narode tebi : oprez! jer budeš li ju glušat, dovestiće te do onoga, do šta i žugjeli Beč dovedoše. A sad gosp. Uredniče pitajuć oprost, ako sam se malko dulje upustio, šaljem Vama i na- rodu našem iz ovih tugjih krajeva jedan hrvatski pozdrav te sam Hrvat ispod stare Republike. Ston, 27 Oktobra. U prošlom ,Dubrovniku“ ima jedan dopis iz Stona, kao odgovor na onu izjavu učinjenu u ,Cr. Hrv.“ radi napadaja sa strane dopisnika ,Dubr.“ protiv našega župnika, U njemu, koji je svijesna glavica dopisni- kova umovala puvijeh 10 nedjelja, nema nego di- famacija protiv osoba i obitelji, koje u našemu Stonu veliki ugled uživaju. Dopisnik istina nikoga ne imenuje ali uprav to je vajgadnije, jer kad se ima komu da se što predbaci, muogo je poštenije iznijeti čisto i bistro ko je i što je, nego skrivati se za svakojake epitete i preambole. Ova vrst di- famacije može i najpoštenijeg čovjeka oernit i proglasiti ga krivin i najčasniju ženu obrljati ža- lom, kako se i dogagja. Dosta puta pogan jezik baci pd riječi o kakvoj poštenoj ženi i ne imenu- juć je, što je dosta da ona kod slušatelja izgubi glas koji je uživala. Nu da mu istijem oružjem pogjemo u susret, eto neka buile zadovoljan da ni mi ojega nećemo imenovati, nego ga opisat onako kako je dosta da ga svijet pozna. On je najprvo smušeno ali bezobrazno na- panuo na našeg župnika da se igra u Baćinoj ka- vani, zatim je svoju poganu žuč izlio ua jednoga skladnoga i valjanoga mladića Stonjanina, koga dok je još u Stonu bio najdivljjim ga je naći- nom provocirao. Što se prvoga tiče reći ćemo da naš župoik u kavani Baćinoj ne igra. Naš župnik ostane gdje- god da jedanaest ura u večer u jednoj sobici ili bolje u blagovalištu Baće na prvome podu. Što se tu radi neka kažu ova gospoda, koja su u Baće na hrani. Mijetko se kad (o ništa ili za kavu ili čašu vina) zaigra nego obično ljudi sjede puše i mirno se razgovaraju. Ako se tu i naš pop nagje, ko mu može zamjerit? Što smeta da iza kako jesvr. šio svoje dužnosti u večer malo otpočine i zabavi se sa prijateljima, u ovomu malomu mjestu, gdje su iskreno društo i prijateljski razgovor najbolja za- bava? Može jedino kakav veliki moralista koji je bio nekad na glasu radi siloog kartanja (givochi d' azsardo), može kakav smušenjak kome je naju- godniji posao sakidivat čeljad po putu, wmože ga.