= Naši Dopisi. "U Spiču, 9 Novembra 1892. Zaista ne imah na pameti da se za sada la- ćam moje stare kusture, jer Komnena u dvije ri- ječi upozvadoh i pleći mu okrenuh, kaopo ti oso- bi nedorasloj polemici; i baš bjeh opet se pote- gao u busiju, kad li na ti ga vraže! mom srpčetu palo na pamet da mi posveti svoje književne pr- vence djeljane i kresane čitava dva mjeseca — i više. Jadno gjače pošto je toliko truda i muke iz- gubilo dok je po raznim brojevima ,Srpskog Gla- sa“ i Dubrovnika“ sabralo njekoliko elegantnih traza, škucalo i stočilo sve ujedno, dok napravilo dopisić u broju 18 ,Ne-Dubrovnika ; a misleć zbilja da je tim sszidalo drugi Eifelov toranj vrti odtud pleti odovud, taxo je sebe naslikao da potpisa ne treba ni pitati ni tražti ko je starac ispod Ko- mivera. Je li dostojan polemike i mog pera, to nek čitatelji sude, a ja bez ikakve namjere da se sa istim u polemiku upuštam, kazat ću mu samo dvi- je nek su mu za pamet. Čuj me dakle moj golobradče ispod Komive- ra| evo ti prije svega njekoliko kitica što mi moj Ivica ponavljaše iz Čitaoke baš kad sam tvoje književne prvijevce imao pred sobom: aMali Jovo silom htjede Da je čovjek stari Pa metnuo preko nose Neke naočari, Od kugjelje namjestio Dugu sjedu bradu, Ogrnuo djedin prsluk Da ga ne _poznadu Onda reče: ,ljub'te ruku Vi koji ste mali, A drugovi kad vidješe Svi ga ismijali.“ Što ti kaže ova pjesma pamti dobro te pro- čitaj tvoj dopis što si jadan sa tolikom mukom skalapio i vidjet ćeš duše mi, da su tvoji prvijenci sasma mršavi, a što je još više, odišu nekakvim duhom pokojnog Starine Novaka, koji nije baš če- stito svršio svoju zadaću. Ti moje gjače kažeš da moj dopis u broju 382 ,C. H.“ ue zaslužuje odgovora. Eh moj sinko ! laž ne treba govoriti, jer su joj kratke noge, ne- go odmah reci: ,otkuda da skucam odgovor.“ Ti ćeš dobro znati da najteža zadaća biva pobijati istinu, radi toga ja ti čisto kažem da za tvoje prvijence vijesi izabrao zgodan argumenat. Na ono što mi kažeš da sam juče gladan i žedan došao u ove krajeve, te da sam ge najio trudom Spičana, kazat ću ti gjače u kratko: Ne. ma Spičanina koji po svijetu ne ide da pošteno kruha traži i nalazi ga, kao što ćeš do malo da- na i ti; pak je li to zazorno ili sramotno, kad čovjek svojim trudom i radom pošteno zaslužuje svagdanje izdržavanje. Ti pak znaš da ja kao ni danas tako i prije vijesam bio gladan i žedan u znadi i to da ja niti sam uzgojena niti danas ži. === nju hrišćanskog svećenstva, opiše mu svečanosti radi svoga dolaska i posvetu ove crkve. Kraljević, se teško razljuti kad ugleda da je Želić posvetio orkvu bez njegova dopusta te mu otpiše ijedak list, što Želića ražalosti i ou prikaže svoju odre- ku franceskoj vladi. Nakon dugib raspra izmegju Želića i Kraljevića odreka se primi te Želića umi- rove sa 1000 godišnjih franaka. On se povuče u manastir Krupu gdje i umre. Ovaj Želić bio je izmegju hrišćanskog svećenstva najvrijednija 0s0- ba, neprijatelj franceske vlade, a u njekim zgo- dam pokazao se pristaša Austrije (V. Žute. Jero- nima Želića.... str, 629 i slijedeće), koja, avojim dolaskom potvrdi Napoleonove odluke glede ustro- ja hrišćanske jerarkije u Dalmaciji. Nesrećniji od Želića bijaše u svome vladiko- vanju sam Kraljević. Čovjek ućen i miroljubiv no željan da uzdrži u saptu svoje mlagje, snovao je na sve načine kako bi to izvršio, Radi toga pro- budi protiv sebe krvoičku stranku, koja mu stane radit o glavi, te da život ne isgubi odrekao se e- Diskopata i časti i skloni se u Mletke, gdje i pre. minu. Srbi svegj isti! Nakon Zelićeva otstupa ostanu Boko-kotor- uki brišćani podlošai zadarskoj eparhiji «va do vet ni 0. proskuram ni :o parastosima što mi sl. rote i udovice pod moraš donose, nego pošteno i mojim trudom zaslužujem svakdaoji kruh. Ovo znam veće ti bit milo al znabudi du ja nikoga za jezik ne vučem, pak nijesam ni tebe. Zuabudi da nijesam ni stipendijama odgojen nego za ovo malo zanata što imam, hvala budi mom ocu, Bog ga u raju pomilovao. : Što se pak tiće narodnosti Spičana, to je vjeruj mi kost tvrda za tvoje mlade zubiće, me- gjutim stavit ću ti dva pitanja, a to da mi kažeš želiš li da stog pogleda proučimo Spič po prošlo. sti ili sadašnjosti. Ako ćeš po prošlosti, ti znaš, a otac ti zna i svi ti komšije znatu, da do vremena crnogor- ško-turskog rata kad bi Spićaninu bio pomenuo i- me srbin, ćaše te pitat da li se to peče ili vari. Ti zaaš da se ćirilica, ona što vi zovete srp- skom, i daa danas u Spiču zove rišćansko pismo. Ti znaš da se bokeška kapica koja se nekad i ovamo nosila i dau danas ovamo zove hrvatska kapica. Ti ćeš bit koji put iz ćoše slušne, gije se dvojica, trojica razgovaraju o kakvoj zadjevici u Carigradu izmegju grka i našijeh, pak ćeš bit čuo gdje kažu: bilo je 50 grka a nas hrvata samo IBit.d. Kaži mi moj gjače, kako se glavar Spičana zove u Carigradu? Srbinbaša je li? Ovo ti je ako ti je milo za prošlost. Ako ćeš gledati sadašnjost, evo ti narod, on je živi svjedok, a ne možeš rijeti da su ga popo- vi (kao ono znaš što ti činiš) naučili, jer Bogu hvala još ovamo dolazilo nije popa hrvata, nego ili talijan ili arbanas. Učitelji pak još manje jer tih megju naro- dom niti je živilo niti danas živi. Dakle je li Spičanima hrvatstvo od starine, ili im ga nametnuše, kako ono pop Lazar prvi, a ti ga naslijedio, te djecu putem zaustavljaš i o srpstvu im propovijedaš ? — Oimah ćemo na čisto i sa_ovom tvojom da bi izletnici spičanski od 24 Junija sto puta na dan vjeru promijenuli. Kaži mi malo zašto ono ti i tvoji jednowmi- šljenici lažete da ste hrvati ,ben Arvat“ kod tra- Žžite da vas kogod na službu primi u Carigradu ? Nije hh to promijenuti vjeru za komad kruha ? Je li istina kumašine ? Evala vam braćo, ko zna njemu dva, samo nemojte pas kititi vašim perjem, jer našeg juna- čkog djedovskog imena wi se ne stidimo; a kako bismo se i stidili, kad nam je to najsvetiji ama- net našeg junaštva, pred kojim imenom drhtaše Carigrad sa svim Janjičarima. Nek reku dva najgora Spičanina da nije 0o- vako, pak evo moj vrat, Lijep je zaista tvoj dokaz da su Spičani sr- bi, jer pjevaju o Mirku i Milošu i povrh toga navodiš krasna imena i badnjake. Jadan brate a ne ču li ikad gdje se u Spiču pjeva turski, grčki, = = = === == = ————==- god. 1870 kad nastojanjem lukavoga Ljubiše za- dobiše posebnu eparhiju u osobi sadašnjeg epi- skopa. Sjećamo se kako se izmegju ovog i zadar- skog bijahu zametnule ujeke raspravice, koje do» konća svjetovna vlast. Nu na to se nećemo osvrćati. Opazićemo kako hrišćani, sadašnji Srbi, u Boki Kotorskoj sa prvoga stupnja kao svukud doskočili su već do trećega. Oni kod naroda kod koga se udo- ime u početku traže samu snošljivost, do malo jednakost, a na avrhu gospodovanje. Qui danas se- be smatraju za gospodare zemljišta, a starosjedio- ce za dopuze i dogone. Ko cijeni da smo pretje- raui neka čita njihove listove. No mi bi ih neka- ko i opravdali, kad bi mogli naći nješto patriotiz- ma u ojihovu postupanju, ali u ojemu ve uvigja- mo drugo nego vjerski fanatizam sa hajdučkim težnjama od kojih jošte sa strane crnogorskih i bokeških brišćava Boka kuša telike posljedice. Nema Bokelja koji se neće sjećati slokobne go- dine četrdeset i osme, Od tada pak svo do okupa- cije, Boka silu pretrpi: rasbojoištvo, lupeština, paljenje i nasilja bijahu na dnevnom redu, Nikola Tomaseo uzrujan sbog tolikih sloćina lati se svoga slatnoga pera, pa upravi poslanicu ondađnjem croogorskom vladici, da svojem vlašća arbanaški, franceski, a baš onomadnć đeh dvoja djece gdje bugare i jednu magjarsku pjesmu nau- čenu od vojnika, pak valjda zato da su Spičani turci, nijemci ili, ukloni bože, magjari! Za krsna imena i badnjske, neću da ideš u Franeeska ili Italiju nego trkoi u Skadar, pak sko moga i ojih, potomke Kaštriota, okrstiti srbima, evo sam i ja. Nego u kratko znaš li koja je, a ova jenmaj- bolja. Bolje ti je mučati nego budalasto govoriti. Sa ovim svršujem moju a nadam se da ni izletnici od 24 Juna neće nositi onu samlaticu a da ti je neće pošteno odvratiti. Hrvatbaša. Boka-kotorska, početkom novembra. Kad sam u 40. br. C. H., vašom dobrotom, velešt. g. uredniće, upoznao štov. čitaoce izjavom dobroćanina Boža Kamenarovića, u 18. br. tako zv. Dubrovnika,“ kojom je izjavom, B. K. pro- glasio sve dobrotske Hrvate ljudima, koji ne mi- sle svojom glavom itd.; nije mi bilo ni va kraj pameti, da bi se mogao kapetan Božo K. usuditi da ponovno slične izjave piše. Ali na veliko naše čudo u 18. br. istog lista tiskana je i druga nje. gova izjava. Treba dakle i ovom upoznati št. či- taoce, da uvide kako je draga _B. K,. istiva i pri- stojna polemika. B. K. koji me obdaruje epiteti- ma, kako bolje zna po srpskom galatea, veli mi, da sam dvoličan,“ ,podli ništavac," da se ba- cam ,blatom na ono što bi morao bolje počitovati“ (na razmišljanje!) itd.; tvrdi da sam mu u 40. br. C. H. rekao, da on nije potpisao izjavu u 13. br. »Dubr.“ dočim ko ima oči, u mome dopisu toga neće naći, jer izričito spominjem, da je on sam potpisao izjavu od drugoga sastavljenu ; što B. K. ne niječe. Po poznatom srpskom običaju, koji se odlikuje u psovanju i ruženju pojedinih osoba, B. K. ime pozivlje, da izjagjem potpisom, e da bi me tako malo bolje počastio; na što mu ne mogu udovoljiti sbog spomenutog mu uzroka u 40 br. C. H,, već mu napominjem onu mudru: ,non quis sed quid“ kapetane. Dalje u izjavi B. K. veli da »se je u Dobroti, pri svečanom otvorenju Slavjan- ske Čitaonice dne 4 Maja 1862 vijala i jedna trobojnica ,bijela-plava-crvena* u jednu riječ ,srp- ska.“ Čudimo se, da istinu rečemo, ovako neču- venom bezobrazluku | B. K. u njegovoj srbomaniji još g. 1862 vidio je u Dobroti srpsku trobojnicu a ne zoa jadav, da sve do god. 1877 plava-bije!n- crvena, naime hrvatska zastava, bila je zastava i sadašnjih tako zv. Srba _u Boki, što nam najbolje i nepobitno avjedoči zastava ,pravoslavne trojičke Garde“ ustanovljene 1864 g. i zastava općine kotorske od _ g. 1871, koje obe i danas se viju, da njemu a i časnoj bratiji služe za prijekor što im se nemilo iznevjeriše. Pače šta će ova ai druga svjedoćanstva, kad nam ovo potvrgjuje i za- stava na samom Barku, kojim je kap. Božo zapo- vijedao? — Dalje tobož slavodobitno me pita, gdje sam bio i što sam mislio ,kada se je vijala prepriječi svojim taka okrutna junaštva — kojim uspjehom ne znamo, jer nam je poznato, (la i sa- moj austrijskoj vlasti mučno pogje za rukom 0- braviti život i slobodu boko-kotorskih stanovnika protiv neprestanom napadaju ornogoraca i: njiho- vih ortaka rišnjana i krivošijana. Pretresajuć sve ovo, mi bi mogli donekle i opravdat nepouzdanje njekih Bokelja u narodnu stranku kad vidješe 8 ujom združene hrišćune, kao što se ne možemo čudit da se jo$ i danas u Boci uzdrži autonomaška strauka, Ako se ova još uzdrži krivi su hrišćani, sadašnji Srbi, koji kako svud tako i ovdje isgubili su pravo da im se vje- ruje. Mi smo svrbili vaš mali rad, Cijenimo da ni- je nužno da opišujemo što je pretrpjela kotorska općinu kroz ovo sadnje doba sa atrane sadaknjih Srba, to je svakome posnato kad usume u ruku knjižicu sastavljenu zgodom posljednjih isbora. Mislimo da nijesmo ovdje laž rekli, ui isti- pu gatajali. MN.