. ćemu Magjarima, pa ni tvojim suplemenjacima. ;.Ovaki narod doživjeće zlatni dan. . Mi istina nijesmo jošte napredovali ovako, sli što mi nijesmo umjeli da stečemo, nadoknadila nam je.sreća i priroda: mi imamo vaprama našim * protivišićima daleko bolji položaj od Čeha, hoćeš “u geografskom jali u etnografskom pogledu, jer u kući nemamo jaka stranca kako oni, nego ueharna brata koji nas ipak ne može raznarđiliti. Mi sa svim tim nastojimo da se razvijemo poput njih, da ih. dostignemo i bogu hvala, koliko ih je u nas, da na tom polju rade, mogu se pobvaliti njekim . uspjehom, ako i ne toliko na političkom, a ono barem na kultaroom polju. Na sreću, mi u Hrvat- skoj, a dijelom i u Dalmaciji, imamo već «nješto; zašto, Česi najviše sila troše: imamo pravo va- šega jezika i njeki, kako da rečemo, narodni, sla- venski karakter, što opet treba da zahvalimo isklju- čivo našemu položaju. I u drugom krenuće u nas stvari na bolje, a to će biti kad veći dio naroda shvati korist i potrebu ove borbe, koja se pokre- nula za njegovo dobro. Naša je dužnost da mu to uvijek tomačimo. +. . Hrvatsko i češko državno pravo nije dakle ni veleizdaja ni utopija, a još manje smije nam se predbacivati, da ga mi ne zaslužujemo. Česi i Hrvati neizmjerno wmnogo žrtvovaše za mouarkiju i za dinastiju — osobito Hrvati. Nijemci se da- nag sama rugaju da tražimo nješto nemogućna. Mi, .mali narodići hoćemo neodvisnost! Ali neće se rugati kad im dogori do nokata, kad ih zbijemo u škrip, kao što su i Magjari učinili ; onda će pri- znati i štovati vaše svetinje. [ Magia mali su narod, što ih nije ometalo da se _popnu na stolac, na koji su zasjeli. A valja i to upamtiti da ma- gjari. nemadu oko sebe kao mi milijune i milijune srodne brače koja velikom simpatijom prate naš politički razvoj. Da ne bude ovo jedan od glavnih uzroka, zašto se gospoda Plener, Menger i družina boje ovih ,malih naroda“ i njihova ,neizvedivogu državnoga prava ?“ *k. Dubrovnik, 25 Novembra. Kad smo nazad mjosec dina u oduljem član-: ku ,A zašto ne k Zagrebu ?* odgovarajuć ,Du- brovniku,“ dokazali Srbima, da je njihova politika štetna 'i bezmislena,' pozvali smo ih, da nam na ražloge koje smo ta maveli tačno i jašno odgovo- re. Čekali smo puni mjesec dsna i od nikud od- govota. Dok eto nam zadnjeg ,Dubrovnika“ i u njemu — ondje gdje govori 6 Vojnovićevu govo- ru > ponavljanja istih tvrdnja, na koje smo se mi “ono' prije bili osvrnuli. On piše: ,prisna- jemo, da nije pretjerano, kad se od vas traži da se sdrušimo s Hrvatskom, ali sumo ha" temelju nažodne srodnošti sa prekovelebitskom braćom.“ Zanago oni tamo misle da mi hoćemo: združenje s Hrvatskom na temelju dtarodne raznoroddosti ! “Mislimo da smo im nazad mjesec dana dalj u ovom poslo tačan odgovor, te ako oni samo potavljaju svoje svijesne teorije ne osvrćnjuć se, jesu li i kako su bile s druge strane raspravljene, mi ih pu$stamo na miru, jer imamo prešnijih po- sala nego po sto puta ponavljat iste nazore. Sva- kako ovu izjavu bilježimo i nećemo je lako zabo- ravit. U svoje vrijeme vidjećemo koliko je ona bi- la iskrena, a samo ćemo ih sad da upitamo, bili ge oni odazvali sjedinjenju i onako kako je u svom članku kazao prof. Vojnović, da bi se sada odazvao, kad bi kulturni, ekonomički i poltični interesi Dalmacije bili obezbijegjeni? Ostali dio članka sasut je, naravno, na ,Cr- venu“ ,Dubrovnik* osobito ističe kako je gosp. Vojnović u svom pismu u ,Narođu“ rekao da ,dr- žavuo hrvatsko pravo ne dopire preko Neretve,“ te iz ovoga on zaključuje, da nam je Dr. V. jed- nijem udarcem oborio cijeli temdlj, na kome je nagragjeo naf list. Rijet ćemo ,Dubrovniku,“ ako on nije znao, da ima ne male rašliko ismogju togu je li dowle do- pićalo državno pravo i ješu li ovdje Hrvati. Semo ovim prvim pitanjem bavio se prof, Vojnović, dok dragoga vije se niti jednom riječju dotakauo i tim se razbija omo orušje, koje »Dubrovnjj* vadi ia Ia 90 puze Har KMAN ha goveta prof. Vojnovića protiv nas, A nije li ,Du- | brovnik“ -promislio, da je prof. Vojnović, kojega on zove, opravdano, Hrvatom, rogjeni; Bokelj, te da kao bokeljski zastupnik i inače kroz 30 god. vojuje za ono hrvatsko pravo, koje bi! on po ,Du- brovnikovoj“ logici bio nama uništio? U istinu pak niko se od naših (dubrovačkih) starijih boraca za narodnost nije bavio pitanjem vrijedi li drž. pravo za Dubrovnik, osvem jedno- ga. To je bio Medo Pucić, koji je uporno do- kaziva, da se državno pravo hrvatsko proteže i na Dubrovnik, te je u tu svrhu pisao god. 1861 ova- ko: ,historičko pravo, kad nije skopčano s na- srodnim malo vrijedi ali kad je, kako ovdje (t.j. u Dubrovniku) skopčano šnjim, nepro. nCjenivo je blago koga svaki mora da za- »ljubi i pri srcu drži“ Prof. Vojnović, Mrvat iz Boke, kaže da je Dubrovnik uživao zaštitu hrvatsko-ugarskih kra- ljeva, ali da se na nj ne proteže državno pravo; Medo Pucić, naš Dubrovčanin, tvrdi da se i na Dubrovnik proteže hrvatsko državno pravo, te ja- ča narodno. Ne znamo što bi od obojega mogao za se izažeti , Dubrovnik.“ Naši Dopisi. Iz Dubrovačkog kotara.polovicom Novembra. Uvjerene, velecijenjeni gosp. Uredniče, da Vaš list otvara dobrovoljno svoje dragocijenjene stupce svemu onomu, što se tiće javnog dobra, i da se zauzimlje, koliko je do njega, da se pobolj- ša nevoljni učiteljski stališ, koji toliko doprinosi narodnoj prosvjeti, a ipak je tako slabo nagragjen ; molimo Vas da uvrstite ove retke koji se tiču nas jadnijeh učiteljica. — Na zadnjoj učiteljskoj skupštini u Dubrovniku, učteljice su predložile i vraće preporučile da se što prije u krepost stavi, da one budu usporegjene u plaći sa učiteljima, buduć da i od njih se zahtijeva sve što i od ući- telja, dapače i više, a to je ručna radnja, koju u- čitelji ne mogu predavati. Do sad sve spava o to- mu, ve ae mnžda i na misli nramda ia nriiadmat veoma važan i više nego pravedan. Hoće li pra- vedni naš predlog uljesti u krepost ne znamo, ali se nadamo, buduć smo uvjerene da paše starješi- ne imat će malo milosrgja prama nami, i uvidjet će nepravdu koja nam se čini ni krivim ni dužnim. I Što ćemo sad napomenut nijesmo predložile u skupštini buduć se nijemo sjetile, te predla- gamo putem javne štampe, eda se čuje naš glas i dalje od skupštinske dvorane. Na mješovitim učionicim gdje predaju učite- lji, koji ne mogu ženskijem predavat ručnu radnju starija Vlast i tomu je lijeka našla, naredivši da kod tih učionica izuagje se sposobna osoba za pre- davanje ručne radnje, i da joj se platu 80 godi- Šujih fiorina, Tako u Mokošici predava ručnu ra- dnju odavna učiteljeva gospogja, tako se eyo uve- lo u Luci Šipanjskoj, u Sugjurgju, u Trstenomu itd. Na miefovitijem pak učionicam gdje podučaju učiteljice, nema vjima nikakve nagrade za preda- vanje ručne radnje, a za ostale prijedinete, koje predaju isto ko i učitelji, daje im se niša plaća od istih učitelja. Stvari doisto čudne koje se mo- gu dogagjat jedino u nas u Dalmaciji, koja je o svemu zeinlja iznimka, pak tako i ovomu. Nek ne pomisli kogod da bi mi željele da ge našim učiteljima ocijepi ovo 80 fior. od plate koja znamo i tako da je kukavna premila bolja od naše, ali opet cijenimo da nam neće ni učite- lji zamjerit, ako tražimo, u ime pravice, da: kao što se je starija Vlast postarala za učonice mje- šovite gdje podučaju učitelji, da se odredi za pre- davanje ručne radnje osoba tomu vješta uz godi- šnju platu od 80 fior.; tako isto sasvim je pravo da i učiteljicama bude dato ono 80 godišnjih fior. za predavanje ručne radnje, koji se troše na mje- dovitim učionicam gdje učitelji predavaju, Do ko- ga je dakle nek se brine i nek se jednom usliše želje i nas učiteljica. Ruku na prsi pak će znat jesu li pravedne ove starije odredbe, koje nada- mo se bit! će popravljene. Na svrbu obraćamo se natemu gosp. Nadzorniku Zori koji je istodobno i gastupnik na Saboru, vruće ga moleć dn se juna- čki zauzme oda s" poprave ove uepravde. Ua kav pg s! peobuo 6. dana radit itd, dti: «IT dar nadzornik | zastupnik može mnogo a ufamo da > hoće, i tako steći će zahvalnost od svake učiteljice. Kako je nama, kazali smo, a ufamo da ne- će naš glas ostat pust. Njekoliko učiteljica na mješovitim učionicama. sr Bosna, dne. 20 novembra. Imajte dobrotu gosp. Uredniče, saopćiti ovo njekoliko redaka u Vatem cijenjenom listu. Mlađi bosanski franjevei bijahu se zauzeli za prenos e stanaka pok. Jukića iz Beča u Banjuluku, i za podignuće spomenika. U tom smjeru imali su se širom domovine ustrojiti pododbori, koji bi sa glavnim odborom u Sarajevu zamolili vis. vladu Za dozvolu prenosa ostanaka našega kojiževnika i za dozvolu sakupljanja dobrovoljnih priuosa. Mi- slilo se ako mogu hrišćani za Milutinovića prino- se sakupljati, za što nebi Hrvati za Jukića ? Dožua- jemo pak, da je franjevačko bosansko starešinstvo naj-trožije zabravilo bosanskim franjevcima sudjelo- vanje kod pobiranja prinosu za spomenik pok. Ju- kića. Na to bapnjalučki Hrvati i bez Franjevaca otposlali molbu via. vladi za prenos ostanaka pok, Jukića. Molba još nije riješena. Pitanje prenosa ostanaka pok. Jukića pokrenuli su mladi bosanski franjevci, bogoslovi u Pečuhu. Sada im je “tamo krasna knjižara u zavodu zatvorena. Tomu žalo- snomu pojavu ne treba tomaća. — Dokle će ipak bos, franjevaćka mladež u tugjini ostati? Zar joj vije mjesta u domovini, da tamo erpa duševta : naobrazbu ? sdp Jedan puinik ne- Franjevac. U Zadru, 22. Novembra. I kroz Vaš list koji se veoma pohvalno ba- vi o interesima što su hrvatskomu narodu kori- stai, dobro je da se znade da se u Zadra po- | četkom tek. godine ustrojilo Društvo naslovom Pučka knjiga kojemu je zadaća objelodanjivati malih kojižica od 64. stranice za moralnu i eko- nomičnu prosvjetu naroda. Da se društvu ne dogodi što se je Žalosno dogodilo našoj dalmatiuskoj Matici, obvezalo se araba nadina ticlrati najmanja A _ bešišiana a Ki više predbrojnika, tim više knjižica. Ko plaća 6. fior. postaje doživotnim članom, te prima mukte sve knjižice što će Društvo obje- lodanjivati ; a ko plaća 50. novčića, prima kojiži- ce kroz cijelu go linu objelodanjene. Tim srestvom radinost Društva osjegurana je. Ove godine Društvo je objelodanilo 4. kvji- žice, dvije: Pučki rasgovori popa M, Nekića; pri- povjetka sa puk župnika Grubera, a o domaćem usgoju učitelja B. Matijače. Do imalo će objeloda- piti Crte is Hrvatske povijesti od Stjepana Spalatina, U Društvo su se upisali dosada 39 uteme- \jitelja i 777 predbrojnika, najviše iz Dalwacije i Hrvatske, a slabo iz Bosne i Istre, To stoji najviše od župoika i učitelja da ši re knjižice u narodu; a kad bi Društvo imalo na hiljade pribrojnika mogli bi članovi samo sa 50, hovč : dobivati po 10-12. knjižica na godinu. Ne ima napretka gdje nije prosvjete ; a a uaj- tigurnije srestvo da se narod prosvijetli, to je ova- kako čitanje dobrih knjiga. S toga je vruće | pre- poručiti svim patriotima po Dalmaciji, Busni i po Istri uavlastito, da podupirnju ovo Društvo, koje sa BO nova. može na hiljade i hiljade knjižica u parodu sijati, da se narod uči, da se korisno za- bavi, da se podigne i tim do samostalnosti dovine. Iz južne Hercegovine, 20 Noveimnbra, Biće tom slavnom uredništvu poznato, kako je prošli. ljeta Njegovo Velićanstvo naš Prewmilosti- vi vladar car i kralj Franje Jomp 1. ovamošujen bosansko-hercegovačkom uarodu. rabotninu (arga- tiju) snizio i konjski kuluk ukinuo; # kojom wi- losti je svestrani narod bio vrlo uzradovan, te se je iz usta cijelog naroda čuo usklik. Živio naš premilostivi car i kralj Fraojo-Josip, koji nam je taj teški teret oblakšao!“ Oblakšica tereta sastoji se u tomu, da je na tivotinju robot potpuno ukinut, a na ljude sa 3 fior. sniženo, na 1 fior. 60 nč. koja dvota ima so unaprijed t.j. prije nove godine platiti; inađe a- ko u godinu od ragje .neuplata , aj m prat