Ali mi opažamo nejprije, da Lucij i Banduri nije- su jedini domaći historici i naučenjaci, koji su Porfirogenita ovako protumačili, već ima i drugih u naše vrijeme. Nu svi ti o tom nema sumnje, i- li se nijesu ništa osvrtali na jezik i na geograf- sko prostiranje varodnih imena, te nijesu dapače ni promišljali na dvojaku razliku genetičnih i po- litičnih Hrvata i Srba (kako upravo Lucij i Ban- duri), ili su se doduše obazirali na jezik, ali sa- mo krivo tumačeći jezične pojave, nalazili su nje- ku potvrdu u jeziku Kostantinovoj nauci (ovamo pripadaju svi oni, koji čakavce smatraju , Hrvati- ma, a štokavce Srbima), a napokon ima i jedna treća kategorija domaćih naučenjaka i to baš Hr- vat&, koji tumače Porfirogenita u prilog Srbima samo radi pretjeranih obzira prama ovim poto- njim, a megju tim naučenjacima nalazi se i prof. Maretić. Prof. Maretić, Hrvat, je jedan od najljepših primjera, da se dokaže razlika, koja postoji u ple- measkoj snošljivosti izmegju srpskih i hrvatskih naučenjaka, jer dok fanatizam onih prvih dopire dotle, da oni u svojim djelima, osobito geograf- akim, ignoriraju ćak da ima Hrvata, te zemlje či- sto hrvatske nazivlju srpskim, dok se na pr. Sr- bin Stojan Novaković u jednom svojem djelu, gdje tumači i Porfirogenita služi i doskočicama da bi ga protumačio u prilog Srbima (Vidi: Klaić, Hr- vati i Hrvatska str. 15 Opaska 20); Maretić u svakom iole sumnjivom znanstvenom pitanju iz- megju Hrvata i Srba, u bojazni, da ga ne bi ovi potonji prekorili s pristranosti, sudi uvijek njima u prilog a na uštrb Hrvatima, dapače više puta izvrćući historijske istine. Tako je poznato kako je-Maretić, da ugodi Srbima, protumačio fakat da su njeki stari dubrovački pisci nazivali svoj jezik hrvatskim, a sebe Hrvatima njekakvom kurtoazi- jom, koja da ih je na to silila da to ime spome- nu. I nije umuknuo dok mu prof. dr. Broz ue po- kaza u ,Viencu,“ da su njegovi razlozi same do- skočice i pretjeranosti srbotilske. Ovo isto vrijedi i o njegovu tumačenju Por- firogenitove nauke u knjizi ,Slaveni u davnini.“ U toj knjizi (str. 80-81) on tvrdi da se ime Srbin, kojim Porfirogenit na jednom mjestu krsti južno- dalmatinska plemena Zahumljana, Trebinjana i Ne- retvana, ima uzeti zbilja u narodnom smislu; te misli da je Porfirogenit držao ta plemena za srp- ska, što nijesu bili ikavci kako stanovnici sje- verne Dalmacije. Ali toj njegovoj konjekturi nje- što smeta. Smeta to, da na onom zemljištu gdje su u Porfirogenitovo doba živjeli Neretvani (prostor izmegju Neretve i Cetine) živu danas i- kavci. A kako on tu smetnju otklanja ? Kaže da će se hrvatsko-ikavsko pleme istom poslije Porfi- rogenitova vremena biti proteglo dalje na jug i preko Cetine. Ali ovo se očito protivi historijskim faktima, jer koliko mi poznamo historiju naših na- rodnih dijalekata, znademo da u starije vrijeme Oblast ikavskoga dijalekta ne samo što nije bila manja nego danas, već je dapače bila mnogo ve- ća, jer su ikavci jamačno bili Dubrovčani i Boke- lji. Ovo znade sjegurno i Maretić ali da povolji Srbima on je ragje ignorirao tu historijsku istinu. Neka dopisnik ,Srpskog Glasa“ dokaže da nije tako i neka nas utjera u laž ! Da na ostanemo ,omladincu* ni zašto du- žai, odgovorićemo mu i na ono, što kaže da kro- nika popa Dukljanina nema nikakve vrijednosti kao povjesno vrelo, te se zato pozivlje na Račko- ga i Jagića. Ovo nije bilo potreba da napiše, jer mi nijesmo iz kronike za istinu uzeli nego samo naziv Crvena Hrvatska, što Dukljanin pridjeva južnoj Dalmaciji, a da se dotle smije upotrebiti pop Dukljanin, to dokazuje ne samo Klaić u svo- joj knjižici ,Hrvati | Hrvatska“ o kojoj se nedav- no trijezni slovenski list ,Zvon“ najlaskavije izra- sio, nego i jedan na glasu tugji historičar, Aug. Getrčres, koji u svojoj ,Byzantinische Geschicte“ (II, str. 186) o toj kronici piše ovako: ,veoma uinamenita predaja, koja o tadašnjim prilikama tri- plth bizantinskih pograničnih zemalja Bugarske, »Moravske, Dalmacije podaje neočekivanih i pot- uwuno vjerodostojnih obavijesti premda je, što se aforme' tiče izmišljena.“ Na svrhu svoga članka, da se ukaže tobože duhovit iznosi pisac ,Srpskog Glasa“ dva stiha jednog starog češkog kroničara gdje: se. spomiuju na svakom 10-20 ljudi, Dakle preko 170.000 voj+' Hrvati i Srbi, pa jadni dopisnik misli, ds su to | nika i 180 brodova. Al moramo na um uzeti, da naši Hrvati i Srbi, dok nijesu nego sjeverni, koji 8 našim nemaju nikakva posla i po tom ta njego- va pjesmica (krivo prevedena) još bolje udara pe- čat šarlatanstva cijelomu članku. Njeke bilješke. (Dopis sa visokih škola.) Da nastavim ono, što započeh u broju 48 »Crvene Hrvatske.“ Ondje se govorilo o tomu; kako su Hrvati, Dalmatinci i Bošnjaci, premda svi megjusobno nastavljeni tugjim vlastima, ćutili da čine zajednicu narodnu, da su jednog plemena i naroda, i da su to djelom pokazali. To nam je o- pet jedao dokaz za ono, što naši protivnici toliko ističu, veleći: da lliri, Slovinci nijesu Hrvati, pa po tom broja oni, a osobito Srbi književnost sla- vensku, hrvatsku, dalmatinsku, dubrovačku, bosan- sku itd. Naravno dubrovačka u sredini ovih dru- gih srpska je. To je otok u pustom moru. U istoj knjižici iz koje izvadih ono njekoli- ko dragocijenih redaka, ima i ova vijest: ,Kardi- BNali: Spada, Bragadino i Rospiglioso tvrdili su da .je i grad Bar u Dalmaciji i da je dalmatinsko nsve do Bojane rijeke ili jezera. Oni dobiše pra- pYo i ova su mjesta uvršćena u listinu, kamo do- »djoše i sva mjesta iz slovinskih ili ilirskih po- nkrajina, koja imadu pravo pogošćenja u s. Jero- plimu kad dodju u Rim (njihovi gragjani naime) »Bilo to 1657. Kožnata listina kamo napisaše sva uta mjesta, bila je 5 nogu (13j4 m.) duga, a 8 uloge (1 m.) visoka.“ Tu je dakle moglo stati do- sta mjesta i gradova. Listinu ovu sastavi Stjepan Gradić dubrovčanin. Još napominjem što je već prošlog puta rečeno bilo, da su megju kanonicima u sv. Jerolimu bili ovi ljudi, koji su bili iz onih krajeva : Ivan Bolica i drugi Ivan kotorani, An- drija Zmajević perašćanio, pa Stipe Kojević i Fran Skorević bugjani. (Dvije rasprave str, 10). — A sjetimo se da barski nadbiskup bijaše neod- visan od dalmatinskog. Neka mi sad bude dopušteno vratiti se ma- lo u prošlost i u šira povjest. Sam Porfirogenit veli: da je Dalmacija sizala od Raše u Istri do Bojane, a odavle u širini do Dunava. I doista [- stra do Raše pa i obale Dunava, kao i danas spa- dahu pod Hrvate, jer su se oni tu naselili i osta- li slobodni, dok su Hrvati u ostalom djelu Istre pali pod Frauke. [ na jugu posjeli su Hrvati ze- mlju do naznačene megje, pače su iz ovih megja (rimske Dalmacije) prešli u Ilirik, duboko u Bal- kanski poluotok, što su po grčkim piscima iznije- li Rački i Klaić. To potvrgjuju i mnogi naši stari pisci i kronićari, a osobito pop Dukljanin, kojega u glavnom crtom moramo rabiti, jer nam daje ka-. rakterističnih crta. Pamtite dakle. Porfirogenit ve- li; Hrvati posjeli su svu Dalmaciju (t. j. rimsku do Bojane, drugo je Dalm. za hrv. kraljeva). Nau pošlije na jednom veli ; da su Hrvati si- zali na jug do Cetine a ostalo, da je srpsko. Ka- ko to, da se tako jasno protuslovje postavlja u istoj knjizi ? Hrvatsku ne smijemo mi odmah smatrati je- dinstvenom državom. Ni jedna država nije odmah u svom cijelom opsegu postala, nego okupljivanjem ogranaka istog plemena ujedno i jedan narod. Već predaja govori, da je sedmero braće dovelo Hr- vate na jug, dosta je vremena prošlo dok su po- stale dvije banovine u današnjoj banovini i Dal. maciji, a tek 924, iza kako se banovine klale me- gjusobno, a sve to tugjinu za volja, sjedini prvi hrvatski kralj Tomislav, koji se okrunio u Herca- govini na duvanjskom polju, sve Hrvate svojom krunitbom. Pod njegovom vlasti bila je sva zemlja od Raše do utoka Save u Dunav, pa dolje do Bo- jane. Izrično se veli, da je knez humski Mihajlo priznavao njegovu vlast. Srbi naravno vele da Bosna nije pripadala pod Hrvatsku. Već iz samih odnošaja, daje se ja- sno zaključiti, da tako nije bilo, nego da je Hr. vatska obuhvatala sve ono, što mi dandanas opet spojiti hoćemo. Kud bi iz ovake male zemlje mo- gao Tomislav smoći ovoliku vojsku, za koju govo- ri car Konstantin? Hrvatska mogla je tada dignu- ti 60,000 konjika, 100,000 pješaka, 80 vel. bojnih brodava, na svakom 40 ljudi i 100 manjih brodova, zemlja tada nije bila ni iz daleka toli gusto na- pučena, ko sada. Bi li on mogao tolika vojsku sa- brati samo iz onih predjela, koje Srbi pripuštaju Hrvatskoj ? Manje kulturni narodi trebaju uvijek više prostore nego više naobraženi, pa ne zabo- ravimo ni to, da je naš narod bio poljodjelski, da je dakle bježao od šuma neplodnih i gora, Dok se megju ovako rastrkanim narodom sabere ono- lika vojska, znak je, da je on i zauzimao velik prostor. Tom vojskom potukao je Tomislav Buga- re 2 puta, jednom vojvodu, a drugi put samog ca- ra, pred kojim su strepili Srbi i Carigrad. Ovi ponovni uspjesi najbolje nam svjedoče, da je moć Hrvata tad velika bila. Eto zašto je Bosna. mora- la pripadati Hrvatskoj kraljevini; u njoj je bilo mjesta za velik narod. To je jedan dokaz koji svjedoči od najstarijeg do najnovijeg doba, da u Bosni živi narod hrvatski, razdijeljen vjerama, a jedan čuvstvom. i Tek kad je ban Pribina ubio svog kralja Mi- roslava, otpadoše mnogi bani od njega, kad se nametnuo za kralja hrvatskog, a vojska znatno se umaoji. Otpali su Neretvani, Zahumljani, Du- kljani a srpski župan Česlav nastojaše raširiti svoju vlast pomoću grčkom u Bosni i gornjoj Dalmaciji. (Svršiće se.) Naši Dopisi. Trebinje početkom januara. Napokon se u nas riješilo pitanje glede nat- pisah po ulicama. Od ozgor sa desna turska; sa lieva ćirilska slova ; od ozdo na cijeloj polovici potezom od prve polovice odjeljenoj — latinica. S tom naredbom novoga mudroga Salamuna, naši hrišćani nijesu zadovoljni. Labinica sama za sebe . na drugoj polovici mogla bi značiti da je polovi- ca stanovničtva u Trebinju hrvatskoga roda i ple- mena, a to škaklje naše hrišćane, kojih tek 16 do- lazi na stotinu Hrvata. Oni bi htjeli: sve imati. Srpski katekizam ne pozna grijeh proždrlosti i nezasitljivosti. Njihovo je sve i sviđa. I pusto su 'svuda jednaki, slični kao jaje jajeta, svuda pohle+ pni sa tugjim. Pitanje glede natpisu je uregjeno, još ostaje, da se uredi i općinsko zastupstvo pra- ma većini stanovničtva u gradu Trebinju. Rekao sam da sadanje zastupstvo ne odgovara broju sta- novničtva. Moralo bi biti sedam muhamedaaaca, dva katolika i tri hrišćanina. Nadamo se, da će se naši odlični muhamedanci i katolici za to zau- zeti, Ko kuca, otvoriće mu se, ko traži, naći će, Naši pravoslavni sugragjani pripremaju se za: svečanost sv. Save. Proti samoj svećanosti neima-' mo ništa, ali prigovaramio načinu, kojim se jje do sada izvagjala. Nadamo se — i sa pravom zahtje- vamo — da će kod svećanosti odpasti sve, što vrijegja narodno i vjersko čuvstvo katolika i mo- hamedanaca. Proti tomu prijašnjih godina mlogo; se griješilo. Vrijegjanje i izazivanje drugih vjeto<' izpovjestih i druge narodaosti neka isostaue. Tim: više trebali bi naši hrišćani na to obzir da ugmu, što tu svečanost posjećuje mnogo katolika, čast-. nika i činovnika. Mi hrvati katolici i muhamedan-: ci, protivimo se svakoj agitaciji naših hrišćana, To mi činimo u interesu naše domovine, . -.. Naši hrišćani prigodom svake javne aveča- nosti sv. Save običavaju na pročelje postaviti sli= ke knjaza Crnogorskoga i cara Dušana, a sa stra. ne sliku našega vladara. Taj postupak naših hri-. šćana vrijegja čuvatvo lojalnosti nas katolika i mu-: hamedanaca. Mi prosvjedujemo proti tomu sapo- stavljenju te tražimo, da se slici našega vladara prigodom svake svečanosti, pak i sv. Save, dade/ prvo i najodličnije: mjesto, Mi uopće ne shvaća-: mo, što ima posla slika cara Dušana kod aličaih: svečanosti, ako se možda neće primjerom pokaza- ti ono što popo uči djecu mjesto katekisma.:Ču-; diti se je, da kod hrvatskih svečanosti dne 7: i 8.. rujna 1891. kod izvješenja hrvatskih sastava na: carski dao, plemeniti veliki gospodin našao je povod: prekršaja i svojim viteštvom, arestvom klevete, 0- borio se na nevine i lojalne, a kod sapostavljanja slike našega vladara njegove viteške oči vide sa- mo sakonit postupak, Svietu ala si zeti podjeljen, — Do vigjenja! Jedan Hrvat trobinjski.