e
ki. dozne. milijuna florina posluži li se Ita-
d ka rečenom stavkom. A kad bi se to dogodi-
s; lo, mi vidimo ne samo štetu vinogradarevu nego
I i svih onih koji sa težakom i posjednikom žive, &
ši tu indirektau ogromnu štetu ne može naplatiti za
rp pat .sovčića jettinije puljiško vino.
u p "Ovako stvari stoje. Doznajemo da je zastu-
d puik Borčić podnio i obrazložio zaključak, po ko-
z e bi austrijanska vlada iza primljenih ugovora
o sa talijanskom u dogovor o promjeni stav-
b \glede. vina. : Ovaj korak najzadnji je što se je
g ogao učinit. Zak je primljen, nuako novi.
€ vori &to bi imali sad nastati ispanu lošo po
Ki nas što onda? Dalmacija gubi sasvim izvor življe
“ *ja'i'iprivrede. A smiju li dalmatinski zastupnici
i Ji nadalje. podupirati onaj sustav i stajati uz onu
8 većinu, koja je zemlji njihovoj taku jabuku daro-
ci vala2, Mi. držimo da. ne.
“u Zašto bi ih više podupirali? Za čiju korist?
bi Bočka- većina -ajegurno meće nam svojevoljno ići
po na ruku u oživotvorenju našega državnoga i naro-
ve \ifidga' prava, uređe do danas nije rastalijančila,
“u “kuMo to učini, 'učiniće radije da ih ponijemči
d “tego pohrvati ; kako se pak brine za materijalno
u podigniiće naše zemljo vidjesmo eto sad prigodom
iz “vili ugovora. Pa kad je ovako, čemu ova zemlja
si kroz“ sve &voje ustavne prestavnike ne stupi u 0-
nu pozičija naprama većini koja je ovako miluje? O-
N “pozicijom ne bi izgubili ništa, jer nijesmo kako
P “#6 vidi ni dobili ništa, a ova bi ako ništa, a ono
p rižbila njeki sao koji se ušuljao u narod razoča-
ni Tan i prevaren. Pozvala bi narod na borbu ,u ko-
je. joj je život i spas,“ dok mlagji naraštaj u zemlji,
i koji većinom ne misli onako kako njezini današnji
al. stariji prestavnici dobio bi njeku direktivu, usljed
3 koje umanjio bi se onaj veliki skok, koji danas
pri jedne od drugih dijeli.
a o:
28 ra
Naša mila braća.
Ima ih koji misle da su Srbi ozbiljni ljudi,
s njihove novine ozbiljne i dostojanstvene novine.
Da se toga nalazi u stranom svijetu, ne bi
se čudili, jer nas -d&voljač ne: poznadu ni sama
$lišuja braća. Tako (da ne tražimo dalekih doka-
ga) čuveni Rus, sveučilišni profesur Anton Bodi-
lović u svode zadnjemu djelu vrhu jezika slaven-
skih govori i o našemu jeziku, koga zove samo
srpskim“ & u istomu djelu tvrdi na više mjesta,
a su dubrovčani pravi i čisti Hrvati i da je du-
brovačka' stara književnost hrvatsku književnost!
=) 64Nu tškim se'ne čudimo. Čudimo se doma-
m ljudima, našim Hrvatima od kojih mnogi mi-
ile, da je još mogaće ovu srpsku čeljad dozvati
pamet! i svrnuti ib sa stramputice u koju su o-
jelo i ponosita, a bleBasto zašli. Njih ne opame-
ti dilta, ako ne bi čija dobra toljaga kako što ih
je ono osamdeset i pete bugarska dozvala pameti,
kad ga im bili počeli zubi "činit vodu na srpski
Vugarski tiarod | slavnu srpsku Sofiju. i
9% Doista u mnogim slučajevima ne možeš se
Gbilinit od" djihovih navala i prigovora; ne zato
Što sd tomeljiti nego jer su spsurdni i taki da im
d&>uedu odgovarati. Tegledaju kao da lugjik go-
vori pametnome čovjeku da je lud, ili da se gr-
bavac ruga upravnome kako je grbav. Na ovake
otvade ne odgovara se, una : pjih se: može samo
smijati. "
Taki su vam i Srbi. Oni su vjeru spojili sa
srpstvom i. srpstvo sa oltara narodu pripovijedaju,
koje da je glavno obilježje pravoslavja i pravo-
alavlja i pravoslavne crkve. Ovu nazivlju iskljući-
vo stpako-pravoslavna crkva, :srpsko-pravoslavna
vjera, pa su utomu zaveli i njeke Hrvate, koji
ne znaju da naziv grčko-istočne religije i-
nerom i njegovom straukom,:a nama predbacuju,
da mi to radimo i da smo po Slavene pogibeljjni.
ime za njih ne opstoji, Hrvata nema, vikali su, ,
Hrvate je stvorio Rim i njegovi sljedbenici; Hr-
vate je stvorila austrijska policija osmoga vijeka ;
Brvati kao pleme ne opstoje, to su sami srpski
renegati ; u Hrvatskoj u Slavoniji, Dalmaciji, Bo-
sni i Hercegovini živi samo ovejani Srbin ; Hrva-
Najgorim načinom napadaju nas. Hrvatsko
ti su ukrali srpski jezik i klasičnu srpsku litera-
turu. I imadu obraza svalit na nas mnoge od otih
grijeha. mi niječemo srpsko ime, mi kažemo da
Srba nema i t. d.!
A gdje je kako oni govore o slozi! Oni su,
'poticani od narodnih neprijatelja, prekinuli: vez
8 Hrvatima,, koji su ih uvjek. gledali .kako braća,
a Srbiju i Grnugoru smatrali bratskim državama.
Srbi su sa svojim Ljubišhms i Miletićima otrovali
ovu ljubav i bacili razdor megju nas i njih ; prvi
se-od“nas, napiđajuć iss, odijelili i ne prostali nas
nikad grditi, Da nije njih i nesloge. koju ;6u ;izve-
li svukud gdje ih ima, naš bi narod; mogao danas
mnogo više pokazati na svome napretku politič+
kome. A kad ih slušaš ili čitaš ono što pišu gle-
de prijašnje sloge, regbi da su oni bili aogjeli ne-
beski, koji su sve, sve postavili bili na oltar slo-
ge i ljubavi, nego mi Hrvati uništili smo sve ono
što su oni uvijek zagovarali! |!
Nu to su. starije i poznate njihove laži i
osvade. Najnovija još je friška, a nalazi se u pret-
prošlome broju ,Srpskoga Glasa,“ onoga istoga
lista u kome su izlazili opširni članci, u kojim se
kušalo dokazati da Hrvata nema.
U predzadnjem svome broju u članku pod
uaslovom ,Pogibeljni ljudi u Dubrovniku,“ obara
se na našu stranku. Naš list (koga on zove revol-
ver-listom) nećemo braniti nije potreba ; svijesno
općinstvo neka sadi nas i zadarsko glasilo srpsko
i neka vidi ko ima pravo. Samo jedoo da ista-
knemo. ,Srpski Glas“ u tome članku kaže ,da se
(pak) i Dubrovčana nalazi, koji rade na propast
svoga mjesta, to je užasno !“
Što bi mi na ovo odgovorili? Što i na osta-
le njihove osvade, koje malo prije nabrojismo;,
Ne možemo se nego amijati. Ali
cinički.
taj je smijeh
Ko radi protiv Dubrovnika ? Ko će upropa-
stiti ovaj: grad ? Ko ga je doveo u oprijeku sa o-
gromnom većinom dalmatinskoga stanovništva, s kim
ako ne bude živjet u slogi neće mu pomoći ni
zlatni ključići, ni novac bečke židovake kase ? Ko
je stvorio ovaj današnji nered a Dubrovniku ? Ko
se je nametnuo: gradu uz pomoć prevarenih ali
poštenih ljudi, pa mu danas svojim nesnanstvom
kopa jamu ? Ali kad su. Srbi taki. Oni sa uvjek
drže one: reci da ti ne ;rečem.
1
a» L.nijesu samo. ovaki u Dubrovniku. :Eto ih
u Srbiji u njihovoj. slobodnoj državi, gdje :se hr-
vatski komad u kazalištu zvižda i pogrgjuju :6e
Hrvati, dok_vlast.to sve ne vidi ili meće da vidi,
gdje Hrvatima ne daju da sagrade komad orkvi-
ce, a 200.000 Rumunja i Bugara ne smiju daliop-
stoje kao narod. A kad njih. slušaš rekao bi da
sve to mi činimo / U sula
Eto naše mile, naše pravoslavne, srpske i
slobodoumne braće. Nije nam čudo, da su ovaki ;
to im je u krvi. Ali čudimo se da još ima Hrva-
ta, koji im vjeruju, koji čeznu i samo živu za slo-
gu i njima je neprestance nude, Neka ovaki do-
gju k nama u Dubrovnik ili neka pogju u Boku
Kotorsku ili u Trebinje, Mostar i Sarajevo da ne
govorimo o Beogradu i Novom Sadu, neka ih u
dušu upoznaju, pa će ih proć volja i pomislit o
slozi — sve dok Srbi budu kakvi su danas.
Naši Dopisi.
Onaj mali činovničić čije smo jedan put ime
poštedili u Vasem velecijenjenom listu misleći, da
će se već jednom dozvati, on kao da se je. gada
još više pomemit Sun riječ ; "a mi-
jenje, s ćudi nikada. 8 | to | , da
naša popustjivost nije em ko
nag, da mu češtito ime u javnosti donesemo, Taj
dakle
čije sam nasivlje policajni komesar jest Jovan G.
nomadne javno u uredu pripovijedao je svoje
stvo. Kad ga je nekakav seljak: upitao, da li će
moći nekakav posao izvršiti sutra (u srijedu). on
je odgovorio: ,U srijedu je srpska nova godina, & i
ja sam srbin, pa ne primam nikoga.“ Nij
i ovo sve istina gosp. komisare? Ako vam je
malo još ćemo Vam drugom zgodom 'koješta javi-
ti. Okani se ti nekakva izazivanja i uopće grgje-
nja Hrvata. Tvojih je nepodopština već dosta. Da
je na tvom mjestu ko drugi druge vjere, davno bi
se on stanio u nezavrat. Oto :danas o vani, #
drugom ćemo zgodom još koju o pijanoj i iskva-
renoj srbadiji, koja od velike svoje' naobraženosti
i učtivosti nagovorena mojim popom_i_još. ojekom
gospodom, te nagovaraju katolike proti katolicima
i mite ih samo za to, da obje straske propanu i
stradaju, ova dakle dična srbadija psuje javno kato-
ličke biskupe, papu, itd.'te prezire ##e što tiije srp-
sko pjevajući nekakve pjesme, koje se u ovim'
zemljama ne bi mogle pjevati i to u slavo Veli-
koj Srbiji, u slavu Aleksandra I. kao bosanskom
i hercegovačkom kralju, prezirući i grdeći pri tom
sve što je hrvatsko. To za sad, pa kad ne gospo-
da srbi opet uskomešaju i stanu braniti, a g08p.
Jovan, kad &e čitajući ove retke od žalosti napije
i počne ponovno psovati hrvatskoga boga, opet
ćemo s kojom ovakom na srijedu. Nije li sve ovo
istina? pitamo sve gragjane Ljubušake bez, razli-
ke vjere.
gospodin ovdašnji pisar ili kako se on drug- |
Tu nedavno po svojoj navadi napio se je, da nije
znao za se, te u tom svome junaštva psovao je
Hrvate i hrvatskoga boga. Vrlo krasno za jednog
činovnika. To je junaštro njegova -pijaustva.. Ali
da ga još vidimo i u uredu, kad je trijezan.. O-
srp-
1 ova
i
Istinović..
Trebinje, 22 Januara.
U nedjelju na 17. t. mj. držala se u ovoj
pravoslavnoj crkvi svečana služba božija, u znak
blagodarnosti prama visokoj zemaljskoj vladi, ko-
ja se opet udostojila obdariti ovu pravoslavnu 0-
pštinu sa mnogim skupocijenim crkvenim stvari-
ma. Kako u svakoj svečanoj prigodi, tako i u 0-
voj skroz crkvenoj svečanosti morali su se poka-
zati ovdašnji Srbi kros svog pastira i vogju proti
ono što su. Razumije se da je i ovom prigodom
za vrijeme božije službe naš proto držao govor,
nu mjesto držati se samog predmeta i igraziti
zemaljskoj vladi svoju zafalnost na primljenom da-
ru, obdario -je prisutoe slušatelje sa čisto politi-
čkim govorom, te baciv pod noge svaki obzir na
pozvate prisutne, počeo nam je pripovjedati sa o-
nog preuzvišenoga mjesta, otklen bi. se morala sa-
ma riječ božija čuti, kako se svaki dan uljepšava
ovaj naš srpski grad i kako se svaki dan Širi
sloboda naše lijepe srpske 'tarodnosti i pravosls«
vne vjere. Po tim riječima se može lasno prosu-
diti; kako shvaća i vrši :svoju' svetu svešteničku
dožnost i koliko zaslužuje naslov sveštenika, čo-
vjek koji sa oltara ističe i raduje se najptvo što
se širi lijepa srpska narodnost pa tek onda gia“
voslavna vjeta. U ostalom mi, koji smo vjesti
prečastnom proti, ni malo mu se no đudimo, tim
više što nam je njegova prošlost posoata, te nam
nijesu tajne ni njeke episode iz njegovoga neda-
vnoga putovanja prigodom kupljenja milodara ga
gragjenje nove pravoslavne crkYe; simo ćemo ga
opomenuti, da se progje ćorava posla, te da pre-
stane jednom širiti vjerske razmirice, i da se sje-
ti, kako je kao bivši učitelj iš konjičkog kotara
usilovan bio otići, kako pošteni gragjani ne pu-
tuju, već kako što bi švabo rekao per Schub, te
da bi ga isti udes i o Trebinju mogao sadositi,
jer je on ovdi stranac kao i mnogi drugi, koji u
našemu grada srpsku propagwndu šire. — To to-
liko neka nabi Hevati snadu ko sa ovamošnji apo-
atoli srpstva. T.
t id