U DUBROVNIKU 81. Decembra 1892. |



List izlazi svakom subotom, a cijena ma je unaprijed za Dubrovnik: na cijela go- | Pretplata i oglasi piaćaju se upravi gOrvene Hrvatske“ u Dubrovnika a dopisi
dinu for. 4, na pd godine for. 2; Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu: na cijelu | dalju u Uredhištvu.
godinu for. 4: 50, na pć godine Bor. 2: 25; sa inosemstvo flor. 4 i postarski troškovi. Za oglase, zahvale i ost, plaća se 10 movč. po retku, a oglasi koji se više puta

Pojedini broj stoji 10 novč, Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se || tiskaju po pogodbi,
Rukopisi se ne vraćajo. Listove siroko ne prima ni uredništvo ni uprava

daje predbrojea i za došasto polugodište.
—————————————————







Poziv na pretplatu.

Još malo, pa ulazimo u treću godinu. Ovom
prigodom preporučamo svijem hrvatskijem rodo-
ljubima, da nas tačnom pretplatom podupru u na-
šem rađu. Mi im drugo ne tražimo, Starijem pred-
brojnicima, koji nijesu podmirili svu godinu sta-
vljamo na srce da podmire račune, a ostalijem da

požure s novom pretplatom. Cijena je lista po-
tom : na god. 4k fior. (9.kruna); na # god. 2 fior.
25 novč. (4# krune). Za Dubrovnik 4 fior. (8 kru-
na) na god., ana po god. surazmjerno.

Uprava «Crveno Hrvatsko.“



Prigovor.

Ima njekoliko mjeseca, da nam je na vrh
pera njeka opomena i koliko god puta hoće da
opuze na papir, mi je uvijek utegnemo unutra,
Nego je više ne možemo nikako da sudržimo, pak
je puštamo u svijet, a neka niko ne uzme da ju
je poslala zla namjera.

Namijenjena je našem velikom drugu, orga- | vorimo povoljno, ve možemo a da ne priznamo | 10 8 naše strane, popušta, da mi zagovaramo i : €

pu neodvisne stranke u Hrvatskoj — ,Obzoru“ — | da liberalci postupaju prama  ujemu i prama na- “*junačimo naše protivnike, koji će put nas.s onim “a

isvim onim koji su š njime u poslu o kome ide- | ma onako kako su prije postupali radikalci, s | istim oružjem, koje smo im mi na ovaj, način
mob, da koju progovorimo. Evo što je u stvari: | tom razlikom da su posljednji bil: suroviji a prvi pribavili.
Od nazad koji mjesec mi u njemu čitamo članaka | su malo finiji i lukaviji. U ovo četiri mjeseca što Već je vrijeme, da dobro utuvimo u glavu,
i dopisa o Srbiji, u kojima se ova Vatreno zago- | su na vladi, oni istina nijesu plaćali ovamošnje | Srbi su nam, momentano, najpogibeljniji neprijate-
vara. Tu ge sa velikim zanosom brani liberalna | radikalne listove, ali mi ue uživamo samo ovu | lji —  pogibeljniji od nijemstva, magjarstva i ta-
vlada, njezine uredbe i njezini ljudi, a ona uzdiže | vrst srpske štampe. Osvem toga oni idu da vode | lijanštine. Od ovih naš jezik, naš narodni dub,
kao spasiteljica i preporoditeljica Srbije, te se | u našim zemljama vjeku drugu agitaciju, za nas | naša misao i kultura dijeli nas kineskim zidom ;
pjekom ustrajnošću kuša da rehabilitira ovu malu | pogibeljniju, a već su izjavili da im patri »pravo“ | od srpstva odijeljeni smo, za mnoge, tek suštim
kraljevinu pred našim javnim mnijenjem. na sve hrvatske zemlje, te su u ime svecijelog | imenom. Pa ipak sama ta malena razlika, imena,
Mi bismo našem zagrebačkom drugu mogli | srpstva pastavili ugujetavanje beogradskih Kkatoli- | vodi za sobom tako teških posljedica.u vašem.
ovdje da spomenemo njegovu nedosljednost. Nema | ka, Zašto dakle da ih mi podupiremo ? narodnom i političkom životu, da bi se kroz nju
vele vremena, kad su se radikalci povratili sa iz- Nama se čini (a moguće da se mi varamo) | odrekli na vijeke svega onoga što se nadamo da.
bora u Skupštinu iwponentnom većinom, da ih je | da mnogi izmegju naših političara ne shvataju | ćemo dobiti prije ili poslije pod našim: imenom

on uzdizao do nebesa i hvalio ih kao barjaktare | pravo stanje naše borbe srpsko i hrvatske ni pra- | hrvatskim.

———_-—————Z—_—_—ošo ==_—=—J—J—J—JOJ——jd—J———_ d— === om _——_——A*Žž:"“N:e:«. —ppšže
FELJETON:*) što je resio naše gospogje, svečano čuvstvo toga | društva, pokazaše da su pravi umjetnici a na čelu
mnoštva, sve to davaše nam pojavu velikoga zna- | im grof Brnja Caboga. Izvrstan u svakome po-
Dobrotvorna Zabava na korist Dječijega Si- | čaja. Nekon odigranog prvog komada orkestre, e- | gledu g. Xlemo pl. Ghetaldi kao Verguville, a vr-
rotišta, koja se držala dne 20 0. mj. u Teatru | to num na pozorvicu znanca g. Melka Čingrije | lo dobri gg. Nardelli Nonković i gg. Gaus i Kne-
Bonda, uspjela je preko svake mjere. To bijaše u | koji nas s krasnijem hrvatskijem stihovima, što bi- | žević u manjim ulogama. O gospogjama predsta-
pravome emislu rijeći domaća rodoljubna sveča- | jaše on sastavio, pozdravlja i moli da mislimo na | vljačieama t. j. o plemenitoj tgrofici Valeriji Ca-
nost, koja služi na diku i čast naćega Dubrovnika. | ubogu dječicu, za koja je vas taj sjaj i napor i | bogn i Gyji Klotildi pl. Vronowskoj nema nego

Stare tradicije sklada i ukusa opetovaše se još | zato da štedimo predstavljuče i umjetnike. Živah- | jedna riječ hvale. Osobito ova zadnja diržala je ;

jednom, a Bože daj da ne buda za zadnji put. | no povlagjivanje bijaše odgovor lijepomu pozdra- | potpuni uspjeh kao veselu i okretna glumica. Gro- ;

Ko je one večeri ulazio u naše kazalište, mogao | vu. Nakon potpouri-a Straussove ,noći u Mleci- | fica Caboga bijaše preuzela vrlo malenu ulogu, a- 3

se mirne duše cijeniti da je prenesen u kakovu
prijestolnica. Sve lože prepune  najelegantnijega
općinstva, parterre krcat gospode u frakovima, 0-

ficira u ojajnijem uniformama. Sve što je u Du-
brovniku još plemstva, bogatstva, htjede da po-
časti plemenito nastojavje odbora domaćijeh gos-
pogja i' da doprinese milostinju ubogoj dječici.
Kazalište bijaše po skrbi upraviteljstva sjajno
ragovjetijeno a izvrstan orkestar  diletanata pod
ravnanjem g. Gjura Mayera udaraše buš wmajstor-
aki. Pri ulazu vidjesmo krasnu «liku kako pet
gospogja patronesa i to Guje. Bošković, Čingrija,
DeGiulli, Negrini i Wendslowils primaju darove
općinstta, U malo časova bijaše srebrni facun

e nA mas ra dp rasna

———





































slavenske misli na Balkanu. Premučaćemo sad
koliko su oni odgovorili njegovim nadama, te samo
konstatujemo, da se je on od njih odalečiv, te se
približio drugoj stranci, koja danas vlada u Srbiji
a ne znamo zašto. *

Ili se od oje čemu nada? Moguće. Mi ne
pozvsmo lijepo ni stranku ni ljudi koji je sači-
njaju, ali poznamo dosta dobro pleme, kome obo-
jica pripadaju, Bojimo se hoće li ova učiviti išta
dobra doma ili na Balkanu, pa imala i najbolje
intencije. Današnje njezino nastojavje omlahoviće
onim istim časom, kad ova uzbude za se predo-
bila javoo mnijenje u zemlji, koje je u Srbiji ve-
oma gipko, te će se iz nje dogodit ono što i
prije. Pojedinci mogu biti najsposobniji, ali zalu-
du, ako nemaju dosta dobra materijala oko sebe,
g kojim rade i sastavljaju moć. A baš njega fali
u Srbiji, dok osamljenih valjanih glava može se
naći i tamo kao svukud po svijetu.

No to nas ovdje mnogo ne zanima. Radije
bi Znali, kako odgovaraju liberalni krugovi u Beo-
gradu na simpatije, kojim ih susreta zagrebački
list. Koliko se: mučimo da na ovo pitanje odgo-

ma* — orkestar započe pjesmu Moje rane ljuto
tište, pozornica se smrkava, a zastor se diže pred
čarobnom slikom. Glasovita Čermakova slka Za-
njeni Ornogorac prikazuje nam se u cijeloj veli-
ćini pozornice naokružena ogromnijem okvirom
onako kakvu je slavni češki slikar u istini vidio i
zamislio. Utisak te živuće kopije, koja bijaše do
najmanjijeh tanđina vjerna reprodukcija originala,
neda se opisati. Silna poezija junačkijeh crnogor-
skijeh borba za slobodu, okružena idealom umjet-
ničkoga zamišljaja djelovaše kao električna iskra.
Burno povlagjivanje, neprestano klicanje općinstva
trajaše nekoliko časova pozivljući višekrat da mu
se prikaže ta veličanstvena slika, pravo remek dje-
lo arrangement-a. — Treći komad, talijanska far-

sau 1 činu ZU paletot, održala je takogjer potpu»

ni: uepjeb, Diletanti, dlanovi naloga najboljega

vi današnji položaj Hrvata naprama Srbima: Oni
ne razumiju koliku štetu nanose hrv. stvari pre-
velikim popuštanjem, te misle da su se opravdali
ako se pokriju plaštem pravičnosti. Tako smo na
pr. u Dalmaciji doživjeli kako se njima u ime
bratstva i pravde, 8 naše strane. dava nješto što
ih je moglo znatno ojačati. — Istina je: srbi:su
nam braća ; istina je : naš pokolj štetuje obojici. Ali
je istina takosjer, da mi danas megjusobom ratuje-
mo. A la guerre come dla guerre! Dok smo u ratu
mi im ne smijemo u ničemu popuštati, jer, što je
posve naravno, oni se tim služe i koriste protiv
nas istijeh. Drugi je posao, kad sutra, ako bog da,
budemo zajedno. Danas pak radimo protiva vlasti-
toga intereša, ako podupiremo i zagovaramo naše
neprijatelje. A takovim mi smatramo svakoga, te
je protiv nas, dapače i rogjenoga brata,

Zato su nas se neugodno dojmili — ma ko-
liko im stil bio brilantan — oni ,Obzorovi“. član:
ci, koji hvale i brave Srbiju. Mi nećemo pogrije+
šiti, kad rečemo da pojedinci neodvisne stranke
broje kod +rpskih hberala dosta osobnih prijatelja,
ali ova prijateljstva nijesu dostatna, da se, jedi-

li općinstvo pozdravljaše isto burno plemenitu i
dobrostivu gospogju, koja usprkos što nije rođom
Dubrovkinja, prigrlila je svoju novu domovinu svi-
jem žarom svoje iskrene duše. Iza talijanske ko-
medije ćuli smo na dva glasovira krasnu Verdije-
va Sinfoniju iz opere La forsa drl destino izve+
denu od grofic4: Caboga i K. Vojnovič te Ggjica.
Ljubice i Jelke Zore. Komad bijaše tolikom vrli
pom odigran, da su te izvrsne umjetnice morale
četiri puta doći na pozornicu da se zahvale pljes:
kanju općinstva. — Druga živn sliku: Atelier Ki-
para, koja je slijedila za sinfonijom, zadivila je
svakoga. U tamnoj dvorani dižu se mramorni ki“.
povi la Carita, Carrimski, Gladiator koji umire,“
i... a u sredini Rendićev idealni rea
Po srijedi kipar radi oko mramornoga

jedne dame, koja wu stoji kao model u