X. neka listom iznese te lastovske Srbe a ja tad kapituliram. Nu uvjeren sam da bi bio na teškoj muci jer Lastovci znadu o Srbima isto kao o 0. tentotima. A s druge strane lako je činit dopise kad ih drugi kalupi, jer kako mi se čini, dopis ni- je bio učinjen od tog lastovskog nadrisrbića a ni- je ni vidio rečeni dopis Lastova, već je stvoren po svemu šestu prije ili na ili po njekoj večeri va Konalu Dubrovačkom. Još bi samo htio upitat gosp. X. što ga ima osuda Korčulanskog suda sa lastovskijem srpstvom i hrvatstvom ? Ovoliko cijenih dostatno da opovr- žem bedastoću g. X. u 24 br t. z. ,Dubrovnika,* Gji. Županjac, na badnji dan. Ove se godine govorilo o upravi bo- sansko-hercegovačkoj kao nikad do sad — hvala Srpstvo se samo otkriva. Čitamo u pretprošlom ,Dubrovniku,“ br. 25, prva Strana u prvom stupcu : »Izjednačenje hrvatstva sa katoličanstvo (laž koju smo toliko puta pobili, a nasuprot srpstvo se izjednačuje sa pravoslavjem Ur.) ,pokazalo »nam je, do sada, nečuvenijeh izgleda, a s vre- »mmenom ćemo, ne dao Bog doživjeti takovijeh pri- »ZOra, kakvijeh nije možda niko doživio ni u sred- vjem vijeku. (Zaista doživjeli smo da u Srbiji 9.000 katolika ne smiju imati komad crkvice. Ur.) »Do sada smo vidjeli slučajeva do suglasja hrvat- »kijeh tobožnijeh patriota sa dušmanima svoje »narodnosti ; mi smo doživjeli u ime katoličan. »stva hrvackog, sporazumljenje megju kato- »ličkijem popovima i nekrstom ! a šta nam još »Prijeti ta lažna teorija nama koji načelno ne će- »mo da vjeru svoju (koja je ta vjera ? Ur.) uple- »ćemo u politiku (ah! Ur.), to ćemo na žalost »možda do brzo vidjeti.“ Znate li koga ono ,Dubrowik“ razumijeva pod nekrstom ? — Našu braću Muhameđance. Mi ne činimo nikakvih daljih komenata. Pa- metan čovjek učiniće ih sam, kad pomnjivo pro- čita gornje riječi. Čudimo se jedino, kako su mo- gla i ona trojica-četverica mubamedanaca, da pre- gju u srpsko kolo. Naši Dopisi. Na pogled Lastovu, 18 IJecembra, Izvolite mi, časni gosp. uredniče, samo ovo njekoliko riječi uvrstiti u cijenjenu Crv. H. na od- govor onom X. što se usudio onako grozno izmi- Ja ne čitam već gdjegod ako mi ko reče da ima štošta te bi me moglo zainteresovati. Ta- ko i tu skoro dogjoh u kuću jednog mog prijate- lja, pa me upita dali sam pročitao 24 br. t. zv. Dubr. ,Ne bavim se s njime rekoh.“ Pročitaj, na dljati u broju 24 t. zv. Dubrovnika. t. Zv. » Dubrovnik“ to će on meni, pa ćeš vidjet da _ su ti i Lastovci postali Brbi. Učinih i tu ludost, jedna više u mom životu. Pa zbilja stoji crno na bijelu Lastovci : Sr- bi pa Srbi i ako vijerni sinovi naše katoličke Cr- kve." E se non ridi ii... ,» Nasmijah se i htijah da sve svrši, jer cijenim ispod moga dostojanstva umočit pero da opovržem takovu bedastoću pošto znam i pozuam kako je stvoren taj dopis i ko ga ili bolje od koga je potekd. Nu da ne bi drugi svijet mislio koji čita tako zv. Dubr., da je baš tako maših se pera da svijetu prikažem ko su i što su ti Lastovski Srbi. Jedan jedini jest tuj Srb na Lastovu, koji po srpsku na sva četiri srpska kraja viće da su Lastovci Srbi pa Srbi. A taj srp- ski srbin srpskog Lastova nije sin lastovskog kr- ša nego ,dogonin“ (služim se riječi X.) nadrisrp- skog srpstva dubrovačkog, nastanjen na Lastovu od njekoliko godina. Ako to nije tako pozivljem ——W——————————= me kostumu starovječne grkinje. Kroz prozore pa- da svjetlo mjeseca a u orkestri avira razkošnu melodiju. Utisak je neopisiv, ali entuzijazam op- Ćinstva nema kraja, kad upozna u kipovima Svoje znance kao g.gje pl. Serragli, pl. Milić. Žumberski, gjica Milica Zore, gg. Negrini i Cu- lić! Grčka dama bijaše grofica Caboga. Ko će da opiše klicanje mnoštva, pleskanje toj nenadkrilji- voj slici ? Sve kazalište i mnogi odlični stranci iz- javiše da je to tako mučno vidjeti i u velikijem gradovima, Potpunu hvalu zaslužuju g. Faggiotto, Poznati mletački slikar, koji je zamislio i izveo va takav sjajni način tu divnu sliku i onu Raujenoga Crnogorca, — A sada eto nam Ženilbe usilovane, eto nam naše lijepe domaće starinske komedije, eto vam miloga materinoga jezika. Iz praha arki- va, izašla Ženitba usilovana u ,Slovincu“ god. 1881 a eto je sada, nakon više od jednoga stolje- ća, pred Dubrovačkijem pukom. Vjeito preragje- na za naše okolnosti, djelovala je kao novost. Ono što su paša stara vlastela prevagjala iz Moliera za njihove domaće zabave, probudilo je zanos cijelv- ga Dubrovnika, oživjelo je nezasituu hlepnju sva- koga Dubrovčanina za narodnijem teatrom. Ko ne pozna ona nenatkriljivu Molierovu farsu Le mariago forcć* — tu komičnu satiru filozofa po- danatA i saljubljenijeh starach ? A ipak — uisli- Česima i zastupniku Spiučiću. — Mi nijesmo na- kani, da ili što spočitnemo vladi ili kritiziramo govore zastupnika; zvano je svakom kad se pred — može se reć — Europu iznose fakta, da isti- vito i tačno moraju biti obaviješćeni. Valaj nije dobro učinio onaj muhamedanac što je negodo- vanje pokazao u ,C. H.“ (7? Ur) zašto mogla se je lako porodit polemika, a_mi se megjusobno prepiruć, koji nas je uvrijegjen, treći će nam krojit po svom aršinu. — Nego treba, da mi našim bolam tražimo lije- kova. Doduše mi nijesmo takove misli, što se god nepravedna i zla sluči, kriva je vlada, jer njeki zna- ju i proti vlade stranputicom zaći, a uvjereni smo da ih vlada skroz pozna ne bi ni oni tako paj- dašili ; ali ljuta rano. ... O odnošajima duvanjskoga kotara dosta ih je crnih u inozemnim novinama izašlo, Pisalo se da kad u kakav ured igješ ili za pravo il krivo strah i jeza te hvata, pa bio kriv ili prav, ali tome iz- javljujemo, nije vlada kriva, jer ne zna odnošaje. U kotarskoj oblasti kancelist Stilinović i su- baše paradiraju ; upravitelj kotara galantan je, ali osoran. Hijeo bi sve pod svoj aršin doćerat — a ui Bog nas nije sve jednake stvorio. Da je u nje- ga malo više ljubavi bolje bi bilo. Istina mlad je, doktor prava te mu se hoće i časti, ali 8 ustrplje- ujem dočekaće je, nek no hit». Spedajšio se s na- čelnikom. Načelnik kažu ljudi, nije baš uzorna ponašanja. Istina to je poznato, ali niko se nije nadao, da će dotle doći, te se sad na sudu traktira pro- ti načelniku — radi zločina silovanja dvanaesto- godišnje djevojčice vjekog G. iz Županjca. Rezul- tat ćemo vidjeti. — Glas je prosuo se koli me- gju gragjanima toli megju seljacima, da je kotar- ska oblast htjela robiti jednog župnika. Aman ja- rabi šta se neće doćekat! — Mi smo uvijerenj bili, da to ne _ može biti, jer znamo franjevci su pod otomanskom vladom privilegijam fermana iz- nimljeni. A eto njih eto vlade, mi iznosimo kao kronista. Kronista. >... .....;.——-—_._—_—_—_——dd————aeaoaoaeeeezuogg mo da ni u originalu nije moguć takav uspjeh kao u izvrsnoj preradbi i prevodu vlastelina Tudisi. 1 to zuate zašto ?., jer francuski jezik Moliera bi- jaše onaj isti divui jezik dvora Ljudevita XIV, je. zik učenosti, plemstva i izobraževja, — dočim Že- nitba usilovana pisana je u našemu milomu dija- lektu, u onoj komičnoj smjesi talijanštine, lalin- štine i hercegovačkoga narječju, što u nas od vla- stelina pak do zadnje butigarice govori i govorio je od stoljeća svak. Ako nadodaš tomu uzorno pri- kazivanje, onda ćete razumjeti zašto je Ženitba usilovana probudila neopisivi ushit, Pljeskanju kli- canju ni kraja ni konca, Izvrsni diletanti gg. Cu- lić, Črngrija, Mičić, Nardelli, Krekić, Zukarija i Valjane g.gjice pl. Biscaro i Zore mogu se dičiti takovijem uspjehom. Ne govorimo ništa o umje- toičkoj mise en scene koja je probudila isto vese- lje i smjeh kako i komedija. — Ugodna pauza bijaše a aolo violončela s pratujom glasovira, što odigraše savršeno prof. Campagna i komtesa_ Kali- ca Vojnović. Općiostvo zahtjevalo je opetovanje, — Zaključna slika s kojom je dospjela ta zname- nita večer može se zvati punijem pravom dogogja- jem. Naše je pero preveć slabo da opišemo sve utiske ganuća, zanosa, udivljeuja, što je probudio zadnji tablequg u duši svakoga Dubrovčanina, Rugjer Dušlović na dvoru franewskome spada me Drniš, 26 Decembra (Svašta po malo.) Sasvim da je naš vitez M. D. bio kažnjen globom fior. 50 a vjegov tajni agent P. U. su fior. 10 ipak još ne- će da se progju rgjava posla — radi toga je pri- kazana protiv istim druga tužba, na kojoj očeku- jemo hoće li javni tužitelj Keko Šare jednoč vje- gov sluga i ortak imati potke za da ga stavi u optužbu. Pošto je pak došao ovdje gospodin Bilježnik Dr. Dudan govorka se da će iskati, eda ga učine za javnog tužitelja a to bi sve mjesto i okolica željela i bilo bi i pravo, jer je doktor prava, čo- vjek miran, došao na novo ter nema zargjalih sta. rih zagjevica sa ikim, pa to dopušta vjerovati da bi pošteno i nepristrano postupao. — Zna li naš Presvjetli Gospodin presjednik Prizivnog Suda u Zadru da je sadašnji Javni tu- žitelj bio osugjen za nadripisarenje od gosp. Pri- slušnika Sudbenog Mandolfa? Zna li je li mu bila izrečena osuda i je li platio globu ? Zna li da us prkos trijuh odvjetnika taj Keko Šare i dan da. nas prikaziva molbenice na sud sa njegovim ru. kopisom a pečatane sa potpisom jednog “doktora (a ne potpisate od istog) kojem je sjedalište.u Ši. beniku? Na dalje naš dr. Buzolić vještak audbeni Doktor je same medicine. Ovdje se zbiva često 6< zledA, ubojstva a najskoli ozleda na rudokoplju u Siveriću, ter zdrav razum dokoziva, da bi morali imati vještaka usposobljena u kirurgiji, Amo se čuje da će općinari i birači o svemu ovom učiniti preko svoga zastupnika: Bišnkina upit na Ministra pravde u dojdućem otvorenju sabora na _Carevin- skom vijeću. i; Čuk s Gradine Pogled po svijetu. — Panama. U političkijem; krugovima Eu- rope ne govori se o drugom nego o Panami. Ho- me rule, dvogodišnja vojna služba u Njemačkoj, papine enciklike sve to isčezava pred ovom naka- zom devetnaestoga vijeka, Panama | Dosta je ova jedina riječ, da danas zgrozi sve ljudi, te se upli- ću u javni život. Affaire je već poznata. Ali nijesu još pozna- te sve potankosti, a niti polovina glavnijeh defrau- dacija, koje se svakim danom sve više otkrivaju, Reinacha, toga glavnoga zavodljivca krije crna zemlja, a danas 82 je dokazalo da se je u zdvoj- nosti otrovao. Nego ako nema Reivacha, ostao je Cornelius Herz, bogataA i član časne legije, neka- dašoji amerikanski liječnik, komu se ministar i dr- žuvnici utječu za pomoć eda dogju do presjedniče ke stolice. Ko je i što je taj čovjek tajna je, zna« mo samo da mu je moć velika, jer je megju prva- cima slobodna zidarstva. Treći je junak daoa bivši prefekt policije Andrieux. Njega se boje kao žive vatre, ali on je Dalje u Prilogu. gju najljepše i pajumjetnije društvene pojave što je Dubrovnik nakon pada Republike ugledao. Sve što je još sjaja, bogastva, starina u starijem po- rodicama njekadanje slobodne države Dubrovačke, sve je izašlo na vidik u konačnoj proslavi jedno- ga od najslavnijeh sinova ovoga grada. Ko će na- crtati prizor kada se zastor podigao i pokazao nam u čarobnoj dvorani na vrh kraljevskijeh stu. ba Ljudevita VII i Mariju Antomietu, okružene od paža i dvorjanika gdje primaju sluvnoga Da- brovčanina Rugja Boškovića praćena od dvojice poslanika republike Dubrovačke ! Ispod prijestolja sukupljen je sav dvor, gospogje u brokatima, zla- tu i draguljima, gospoda u historičnijem nošnjama, naše vlastele kad su po Europejskijem dvorovima sipali bogastvo i nosili visoko ime slobodne naše republike. Hijelo bi se slikarskoga kista i zlatno pero da vam opišem prebogate nošnje kraljice (grofice Caboga) sva u bjelini i hermelinu sa zla- tuijem vezovima, uprav posuta briljantima i bise- rom, ggja pl. Milić, pl, Serragli, pl. Wronowski, Wendailowics, pl, Claricini, g.gjiea Zore, pune dragulja, blještiše se o svilama, skupocjenijem merlima, perjem, dostojne onoga dvora, ili da vam naortam divotne historične kostume komtese Voj. movice i g.gjico Bissarro. Općiostvo rasumjelo je tu bistoričnu misao, taj rodoljubnj, posdrav: pre+