< Himbenost je prekipjela. U MH it HE PRES NEE: kil i ? špi i * ili i iji larkigi:: i =. fi i ! g 2 i | i Hi ! ši E s ž i E s s e aš IK; i ž f i i il Hi s = Bšs i i i i li H E : g i i : i ii i i : £ hi ž sd i = £ E i ; F ši i 33 i i ss? 8 | i U ii H i: e. e | li ih: i ili i E. * E z š ti jit i Hit | i i i ik hi "s anE COD ELI PV OVISE. a SENA si! i F i u votoši i. gnjije, dok se u prah: ne obrati i vjetar ga ne SJ Simcarićas. AAA Dubrovnik, 7 Februara egzem jer da je ona historija ,samašne vrijednosti pa je pravo da ju srpska Štamparija ,na taj način ot- me propasti i zaboravu“. — Da pravo rečemo nama iz- kai š Akaeemije, -jeye povjesti. ,Od prilike do g. 1400 po- je gra-ja ista koja i w ljetopisima nama sa- in; od te do 1526 imao je pred sobom ljetopise od sadašnjih ponesto drugačije, a svakako obilnije; od 1526 do 1541, prema Raszi-u, zija ovelika praznina u našima; nu od 1526: do 1547, dvogubo pripovijedanje ii ispuštano* (N. Nodilo, Prvi ljetop. dabrov. Rad. LXV. Raszi nam umije malo što više sudbine da se Srbi istom sada dosjete da stara dubro- vačka književna i politička alava ipak nešto vrijedi, puk pokle više nemaju ništa boljega da preštampaju (jer je sve najbolje od Hrvata preštampaoo i zaboravi oteto) prihvatili se eto Raazi-a, jer da je tobože. njegova po- van ako to nije njegovo svjedočanstvo o kojim su govorili stari Dubrovčani, što u osta- Filip de Diverais potvrgjuje, Razzi naime kao o- da u ono doba ni sami vlasteoski mladići razumjeli talijanski jer im materinski je- »Quando ia quaresima vanno (i putti prediche achiavone a san Domenico 6& (predicandosi nel Daomo in lingua i- loro non bene intesa), col loro gsidare & mettono a romore quei due religiosi cou- in buona parte nobili, non si puč ma conviene haver paziensa“. Nu, ponav- kao historićar ne opracdsva toliku zabri- sa srpske strane sa njegovo djelo, ko- doista zamašnim povjesnim neistiaam. jest Razzi-eva tvrdoja da je Stjepan omanja (I) darovao Dabrovčanima Žapu (,! amena di Breno“), iza kako bi im tobože već prije toga Po njemu bi dakle Dubrovčani bli dobili Ston pa onda Župu! Ovo doista nije nijedan historik kazao, ovo je dosta i savi- Razzi pozaavao dubrovačku hi- u tome i sastoji sa neku čeljad lamašna vrijednost“ one povijesti, —rtDjoo—- Crnogorci u Tratu. (Naročito pismo). 3 tiši il & STE SEM E A AO E E AE Al rem 44 U HUMA 0468, + .[jega putnike, plati mu dobro, što sve putnik, na po -[jamčevine, ako bude kome krivo. Ovo je društvo ov «| Francusko društvo, 'a neka crnogorski list preporučuji opet teče uporedo, samo da je tamo iamo koješta gdje| mjesam nadao. + [Kruni“ primjetit, da joj nije ovo prvi put, da doaos pak neka govori sa mAvNA. *IVijenca“ 1902 — kad nije još bio u rukama moder: |tad, kad nije bilo više , Života“, kad nije bilo više b |gadovoljatvo putnika. Ali ima skitača crnogorskih o dje, koje brane neki u ,Glasu Crnogorca“, da zavaraj prosti narod. Nekakav Jovanović, bez prebijene pare čak se proglasio i agentom, te istoga preporuča crn gorski list Ko ga ne pozna, mogao bi se i prevariti (dn prosto stoji na usluga Lebanu, te dovede li ma ko! ku, Lebapova poslovnica šalje ovake ljude craogord i u Polu, da do Treta nagovaraju putnike, neka ko! |Lebana uzmu karte, Nama Leban, Hočevar, ili Pirelli biva sve jedad ali su nam na srcu ljudi, koji idu u svijet, Nije zalod; Fravcusko društvo položilo kod naše vlade 100.000 K: dje postavilo za sgenta Hočevara, da stvar ide u pod punom redu. Za to mi, radi naše čeljadi, preporučujem; |Lebenovu agenciju, da time bude pri ruci svojim Cr Inogorcima, koji su ovoj agenciji na usluzi, a koje uglu ge plaćaju — putnici. U opće pak, radili ili ne radili za Lebena, putni ci čuvajte se u opće Crnogoraca u Trstu. Svak, ko j s njima imao posla, na njih se tuži, a ima i za što, | —— ritam - — Mladom Dubrovčaninu. *) Ja sam mislio, da osim mojih intimnijih znanaca malo ko čita moje razne radnje. A kad tamo radi krat koga članka ,Diljem kojiževaosti“ u-br. 2. ,Crv. Hrv.* [koji je već bio počeo padat u zaborav, osvanuše \ »Hrv. Krani“ čitava dva stapca: korsivom, debelim |slovima, navodima i citatima!!! Ugravo od srca zahva, ljujem ,Mladom Dubrovčaninu“ za reklamu. Zbilja sq Bili mu odgovarao, ili ne bi? Ne bi smio, jer st to protivi mojim. načelima, jer no zaam s kim. imag posla — ali moram, da odbijem njegove izmićljea« Sad počimimo. Njegov članak glasi: i,Dvije rijeći odgovora Cc. Hrvatskoj i nješinom suradaicu g. A. W.* Taj je ma. slov pogriješen, Zašto baš godgovora*? U ćijo se ima ML D. ozivlje? Sto ga ulazi ,Cre. Hrv.“ kad sam sf ja potpisao? Nelogičuo bi bilo, da ja napadam ,Hr+ Krunu“ radi članka Mi, Dubrovčanina. Jedino ću ,tirv takvih članaka, koji ipak dobro dolaze u nestašici do brih satiričaih listova. Neka se ugleda u dr. Fraoka koji je polemićaim člaacima i brošurama branio moder nizam. Ako je Mi. D. htio štogod prunjećivat, mogao je jedino stavit slijedeći naslov: ,Nekoliko prigovora g A, W..suradaiku Crv. Hrv.“, te list ostavit u miru List, da bude libaralao i da odgovara svojoj svrsi, mo ra otvarat svakom svoje stupce, makar se i ne slaga 3 njim. Mi. D. premda odaje, da me pozaa, čini se ne, vješt, te kaže, da ne zna, koji sam delija? Stavimo di ne sna, od sada, neka zna. Da li sam ja taleoat ili ni jesam, da li mi je glava aršenal eaciklopedičkog zna, oja ili nije, što oa zaa? Koji sa moji nazori o umjet nosti, to ja nijesam u dušaosti nikoma otkrivat, naj manje pak jednom, koji navaljaje iz bašija, krijući sa pod pseudonimom. Ja sam uvijek otvoreno s potpisom radio, krijući se jedino, dok sam bio gimaazijalac. Ji bi se sramio govorit ,ima to biti osoba, koja se pun« utvara“; ja bi se stidio pošprdao nazivat ,neki“ idru go sličao. Jesam li ja rekao, da su zakoni logike, etike- |estetiko za ropotaraicu? Mi. D. ili nije mogao shvatiti moj članak; ili ga je slobao iskrivio. Ja.sam bio u svom članku: samo po imenu apo1 menuo Pragbyssewskog i d' Aunuazis, a Mi. je D. tt toliko namrčio, nit ne spominjuć što je dobra u njima, tako, da se tu najbolje vidi njegova zlobna namjera, Mi. D. vidi u moderaismu samo zlo, & rozenia vidi. Zna li on, što je imoderaisam ? Čia: mi se, da da mu nijesam dušao raštuvnačit, Neka ga prije prouči; Mi. D. kaše, da se svak može uvjerit tis samogi ulsta — da su Gjalski 1 Kraajčević suragjivali u list gitarih*, Kao da sam ja mislio baš na god. 1903, a Mici age VR AVANN DO» MA SNI (davali svoje smotre u Pragu, Boću i Zagrebu? Ako j Gjalski dao u ,Vijenac“ (1902) koju stvarcu, to j&bi Ja sam u svom člaaku samo spomenuo Hraallo. pre mien drv stn m lažan slijedi prilog.