< Sem E hogorača i Francuža bi da poleti u paručia Turaka, na se pušta prevariti od Lanristona, al' neće ni da ču- je za Petra Cetiniskoga, ovaj naš simpatični Dubrov- nik, koji gleda sav razvitak arpskih buna i ratova i ostaje pasivan, a drbće od miline nad lovorima Jela- čića, o pa . (kako bi rekao?) ovaj naš domaći Dubrovnik, imena su nam puna usta, koji je *lušao Ivana Kabogu, da se seli u Tureku, a ne po- sluša, u naše doba vidje Puciće, gdje ga uvode u Hr- vatsku i zaklikta od veselja. I danas on ide vedra čela tom stazom put bijeloga Zagreba, e osjeća, da će sa- mo-tada, kad se dovine cijelji, napokoa otpočinuti u grobu i kosti omb, koji su vidjeli p&d slobode ovoga grade, radosni 6 su im pozni augragjani doživjeli uskrs nsroda. kojemu ovaj grad pripada; utješeni, da ipak Dubrovčane, i poslije p&da republikaoske slobode, pije pikeda ostavio barem dah sloboderskoga ponosa, kojim su sačuvali tradiciju ,od daleko“, i kao što su gragjani u doba domaće vlasti u svemu slušali vlaste- Ju, eto su je poslušali i kad nestade t6ć vlasti, jer su nam ona, prva kazala i ovaj put kud ćemo i kako ćemo: to Pućić! Ako je 1808 prestala državna moć dubrovačke gospode, ostala je moralna. Njoj se i danas pokoravamo, U senatu moglo je biti njih, koji su se oprli prijedlogu Kaboge, da se ide u Tursku Dubrovniku nebi ni jednog vlastelina, koji reče da se ne ide u Hrvatsku, a cvijet njezia to i potakao, za tu misao i živio. Ovo je iztorija dubrovačka poslije pada republi- ke, & slušajte današnje Srbe! po njima: austrijanska kamarila nam je napisala ono, što je u stvari vlasto- ručna oporuka paše vlastele, Istorija će reći, da se u Dubrovniku dva puta ponovio prizor, kao nigdje i ni- kad na svijetu pučke privrženosti svojej gospodi U doba republike jednom, kad se ljuto zavadiše vlastelini, puk, mjesto da upotrijebi prigodu i da ih sruši, išao je u sv. Vlaha moliti se da bi se pomirili. U naše doba oni su mrtvi, u Lapadu.... a puk i mrtve sluša. Divan li je, uzvišen li je ovaj puš dubrovački, pa pod barjakom republikanskih sloboda, pa pod trobojom hrvatskih pravical!... —— amt — — Bolje ništa nego svašta. Opet je ,Dubrovnik“ na nas baš Jupitrovim gnje- vom uskipio, a uz to usvojio nekakav tobožnji katedra- tični ton. Gimnazijalna se je rek bi sfera premetla kod Srba u idrofobiju, od koje svi već boluju, & gosparu Toni okladilibi smo se, i po noći će se 0 tomu suije- vati, jer on za sada drugih predočaba, osim gimaazije, nema. Kazali smo u prošlom našem članku, da ako iko, to mi Hrvati jedini imali bi razloga, da se pa škole tu- žimo, jer se nije našao još slučaj, da su naše škole pohrvatile sina, koji je iz kuće kao Srbin u školu do- šao, ali su posrbile i posrbljaju mnoge, koji iz kuće kao Hrvati u školu su došli. Obrana svoga podmladka, svoje narodnosti, svoga ponosa, potakla naa je da di- guemo krinku srpskoj propagaadi, jer ko mirno gleda, gdje mu se djeca odnarogjuju, nije dostojau čovječjeg Imena. Ovakovo pak odnarogjivanje nazivlju Srbi na- rodnosno-političkom borbom, gdje bi se školski podmla- dak imao melnuti isvan bojnih redova & štediti, i to radi toga, što u večini slučajeva on nije odgovoran sa svoja djela. Znadu dakle gospoda oko ,Dubrovnika“ da one nevine žrtve nijesu bile krive, jer zavedene, pa zašto tad zavoditelji nijesu na srijedu izbili, djecu za- vedenu opravdsli, a sebe okrivih i kasnili? Naprotiv znali su zavodnici, da se tad baš kavaljerski potriju, a sad cinički plaču nad nevinim žrtvama. Obranu hrvatskoga podmlatka nazivlje , Dubrov- nik* optužbom i nadodaje da oni €. j. Srbi, podižući glas u obranu srpskog tka, nijesu optuživali učenike Hrvate. Da je to grdna laž, i da se Srbi ni- jesu odricali, pa bilo ne zuam česa, samo da bi i Hr- vate — ne samo učenike ma i učitelje okrivili a svje- dok nam ,, Dubrovnik“ br, 41. od 123. Oktobra pr. god. gaje su Jude om judin broj — trinaest optužaba — skovali, a evo i O podrušnicama. O večerama pohrvaćenim učenicima. . O podlim riječima sa školskih skamija. O profesuricima, koji napadaju ugledne du- ju čardaka. i wu čardacima i igranju karata. dopisivanju «x novinama. ju sa sumnjivim osobama. savjeri prama gadovima (čitaj Srbima gi- šalei ). urotam i kugjenu na Srbe nastavnike. wutjecateljnim T pošti prema nasivu Srsko- Hrvatski. i spiionači Na kojoj su dakle strani protkane lašne denuncije. ko- jih di se morali sramiti + plaćeni špijoni, a na kojoj obrana svoga podmlatka ? »Dubrovaik“ je krupnim slovima pečatao naše ri- ječi lepi sni o Crnoj Gori i Velikoj Srbiji, te riječi objesio o veliko zvono, kao da mu se o tomu nikad ništa ni u snu gaijelo nije, Mi ćemo biti toliko dobri, da ćemo mu vjerovati, ali nam ne može iz glave ona stara riječ, starija od ovgješojih S.ba: Svaka tica svo- »pRop REP. Oooo CSOSO Jrmd tt fd hd op PO U[me jatu, a da je tako evo vam dokaza: Nije li megju djecom, gospodo, koja su se na sastanke okupljala, bio dobro poznat i rašireo list ,Paoma“ koji ste vi u po- četau zatajivali, dok vam kobasica iz Beča nije zače- pila usts? E pa dobro. List je izlazio, javlja kobasica ; pokrenuo sam ga ja i moje kolege gimnazijalci, a ba- vio se beletristikom. Poslušajte beletristiku, koja mora da bade neke nove vrsti, a to crnogorsko-srpski: du« brovačka je literatura srpska i samo srpska, a mi mo- ramo da učimo 1z školskih knjiga sa svijem inače. — Nama Dubrovčanima nije dopušteno da o čisti, ovejani srbi. (List Paoma br. 1. god. 1901.) — Slo- vinski je samo srpski. (L P. br. 2) — Srbi svi i svu- da, famosni sastavak Vuka Karadšića (L. P. br 5 6) — Srbi u Austriji rerjjan aura tE NO gjenijeh semalja srpskijeh najvidnije mjesto (L. P. br 8.) — Mi smo Srbi, jer smo Dubrovčani. Prošla su ona vremena, kad je veliki patriota p. Castrapelli napajo duše gimnazijalaca pravom i čistom istinom o srpskom svom porijetlu. Poma je reakcija na sve napadaje na Srbe. — Srbi gimnasijalci! Vaš je šivot u gimmasiji najbolje okarakterisan, ako vas nasovemo mučenici (L. P. br. 9) Sad se smijte, ovi lepi crnogorsko-srpski snovi, za naše su Srbe beletristika, Zbilja zaslažuje skinut kapu toj novoj vrati srpske beletristike. Zašto ne tražite i vi, piše ,Dubrovnik“, zajedno s nama reviziju, da uzmožete još više Srba učenika u- propastiti ? Pa da se ne zove ovo pisati svašta? Zove li se upropastiti nekoga, ti se proti najnemo- oro sti od i d U (o niti mogw, proti odnarogjivanju svoje djece mu pak pale žrtve nek vale vašem kavalijerstvu, jer kako ste sami priznali, oni su & j. djeca u narodnos- nim razmiricam bili nezreli, a krivi su zreli, vama do- bro poznati koji su ih u tomu rukovodili i do pro doveli; a revizija sa kojom toliko čeznete, samo da se većim mučenicima p ite, & naše vam je strane u- vijek balaljena i dopuštena, Okladili bi se pak, da bi vi dragovoljuo potanju revizija odbjegli, kad bi joj mje- sta b'lo, ali kad zuate, da ljudi i vlasti nijesu kuku- mari, i kad se ne možete opravdati, dobro vam stoji i galamiti, e bi se bar rekla, i ovi će imat nešto prava, kad toliko viču, neg slimo. Prostite gospodo, ali ovaj put — a biće slučajnu se je snijelo. Mi nijesmo, kažete, će biti ime- novan prof. Zglov upraviteljem Dubrovačke gimnastje, po gradu mi, gospodo, kazali da ste rešli da će biti imenovau ? Evo aaših takstualnih riječi; Prva nam je što čujemo, da je prof. Zglav imao biti naimenovan upraviteljem mnazije; &a što kažete, da se je pu gradu govorilo, begenisat čarija g. grad, u Šarićevoj spičariji sepresiono u. List je Dubrovnik“ velikog apetita, što ne puje- Prije nego što napišemo, i dva i tri puta promi-| gaj — ne samo da nijeste ni jedanput RED ma vam | trošći u noćao zaklonište, prijateljski pozdravljsjuć: Dobar dan vam, pošteni ljudi“, — , Nekoć ni“ — ozivlje se jedan, ,Ne smeta“, odvrati Luka., Ja znam i lopove častiti*, Niko ne pozna tog starca, ali na svakog djeluje, kad on stane govorit: da je čovjek po sebi istina, da se niko ne smije smatrati tepsbijenia čeljadetom. To &e kosne tih propalih ljudi, to Da jednom usebi novu snagu, hotjeli bi živjet novim po- mplagjenim životom. . Gojuena špilja, s jedinim prozorom, sa malo svi- jetla .— tw je: noćao saklonište, U istom prostoru spa. vaju jednako muški i ženske, Gospodar je Kostlev, zao je ponsta sa avojim I a : ž e i : : e i : dii hi ki HI : : ii EE H HI 57 ž š i Svi prija vodke, ali niko kao glumac, Kojemu oso Qa vijeda kako je na posoraici pljesknaja, sli so no ojeća. &bog fi sij: rz ii 7 i i s i | i i i š ž -E i i f si ki ila | i i iš di i RE : ih i ! E i i : : ill si fil: iri i ii i ; i dinih osoba tiče, osobito ako su to popovi. Što ga pi- tamo u zadnji naš članak ulaze doturi i kanonici, kad pisac ov.h redaka nije ni dotur ni kanonik? Zar bi g. Toni btio, da mi doturi i kanonici zaprijeće istinu gu- diti, samo da njegovi prati ne buda modri? u gostione, da se skladno w ljubavi pogoste i počitnu, samo učenici Srbi ne smiju. Ko je opet to, gospodo oko ,Dubrovnika“ kazo? Mi nijesmo rekli: nego dokazali, da pe može bit uporegjenja, meqju sastaja- njem Srba gimnaszijslaca u krčmi sa tro Li četverogo- dišnjim izletom sjemeništarskih djaka. Da su pak sje- meništarski izleti nevini i čisti, vi ste isti, gospodo oko »Dubrovnika“ prizasli, kad ste u 42. broja ,Dubrov- nika“ pisali: Toliko je to jedan stari gjački običaj, da s sjemeništarci, koji u tome imaju dvostruki joj gostions isvan gra- da poigraju sma beći 4 štogod poigraju na 1 sagrisu. Rasvigjite go- spodo, kakvo je vaše pisanje; što ste otrag dva mii a ća u sjen ivdali, to im sada u grijeh a- pisujete i u nebo viku dižete, pa da vam nije gimna- sijalna afera mozak iapila? Svak pametan, opetujemo vaše riječi, čudiće se ovoj logici i doista je divljenja do- stojna još kad se doda, da na u takove lqgike, naši Srbi toliko galame prave. Što nam pak "Dubrov. uik“ poručuje da štedimo podmladak, mi smo ga uvi- jek štedili 1 štedićemo ga, ali ne ćemo migda dopustiti, da nam ga iko, pa bilo na kojimudrago način krade, jer na mlagjemu svijet ostaje; a mi nijesmo krivi, da svak nije crvenaš, ili bolje, da svak gsrvonila u obrazu aema. Sinceritas. Dopisi iz Cavtata. lipravak općiaskog upraviteljstva u broju 8 &Du- brovnika, pruža nam nepubitai dokaz da je Dubrovni- xova pisanija lažua od glave do pete, da je sveosve iz- mišljena. A hoće se prave bezubražaosti za izmi ati orojke i činjenice koje muti su opstojale niti opstoje. Po pisanju ,Dubrovaika“ možemo suditi da ge aa tajnika napadalo najviše radi toga Što bi tajnik i blagajnik bio, a ispravak kaže da je blagajnik prisjed- nik Divizić i niko drugi. To su doušnici ,Dubfovnika« znali, a ipak su izvrtali. Razabiramo takogjer da je tajnik činovnik na svome mjestu, da ureduje ma zado- voljstvo starijih ipo njihovom naputku. | ovo sa na »Dabrovniku“ znali, a zašto su lagali? Možemo još ra- zumjeti da tajnik Općinu nigdje ne prestavlja, već pre- stavljaju zakoniti zastupn:ci; ergo smatramo da je sa osnom iasinuacijom ,Dubrovnik“ htio omalovažiti općinsku upravu. A je li to pošteno, kad je u stvari poči-[sve obratno?! Podmetalo se općinskoj upravi d« je po- stila tajniku da cijele anagrafs učini u općinskom ure- du na šteta stranaka, kad tamo. komstatereko je a je marod popisivao na lica mjesta, a i to ne po tajaiku. Sto ovo dakle hoće reći. — Jeli varalica ko tako pise? | Izmialilo se da je Cavtajska općina u zad dine im&la 138000 kruna dvhotka i 55000 a E troška, to sve da se tobože putem nekih brojaka usta- novi, kako bi se u općiuskoj blagajni imalo naći 83000 kr. Onda se takogjer izmislilo i pisalo da je u općiasškoj blagajni samo 3000 kruna, i pitalo naš druge 80000? D ugim pravkum pobijene 14 133000, i da se \ blagajni nalasi 18000 kruna), i njihova je lažuost usosporivo došašana, ali ugs rume- alo oblijeva pri samo) pom sli da takovih zlo$vora me- kju nama ima, pa sve da se 1 nalazu u 8rpiko-talijao« skom taboru. Ljudi Koji su mogu zaati, kako sa i saali, da se ite tri godine potrošilo za same škole krana 26000 Lieđuiše kruna 15000, houiće 5000 - gradaje puteva, ž : g = ha i ; i i F i :