Br. 10. U DUBROVNIKU i. MARTA 1903, 18 polugodište. Iz Dubrovnika Lavu XIII. Nikada iznevjeren vjeri svojoj, katolički Du- brovnik prinosi mu danas srce. Drugoga i nema, a i šta će više? Ovaj grad, koji, kao ikoji, znade što je moralna moć, e ga je ona uzvisivala, a u- spomenu časnu mu sačuvala i do naših dana, divi se danas najvećem junaku te moći na ovome svi- jetu; vičan u prošlosti dahu ljubavi, milovanju i pomoći i svemu sa stolice sv. Petra, u sadašnjosti, spojen sa narodom svojim hrvatskim, kad osjeća u hrvatstvu zaštitu, nad hrvatstvom vidi desnicu Lava XIII. Uvijek ona ruka rimskih papa... . da nas blagosivlje, tješi, da nam ulijeva u grudi n4- de u budućnost. Što smo u vasioni? Izmegju toliko stotina milijuna katolika i nekatolika, za koje se moli i brine Genij u Vatikanskoj ćeliji, koliko je nas Hr- vata? A ipak sa onih mu blažemh usana, više je puta izricana molitva za narod hrvatski, a ipak ve- iki njegov Um, kojemu se klanja čitavi svijet, vi- e puta bio je i umoren mislima, da nam pomogne. š Divno li je ono njegovo pismo nadbiskupu Štadlera, pred kojim je nadbiskup uradio nešto, na što ga je obvezivala i dužnost i savijest, pa Katolika, pa čovjeka, pa Hrvata. Mi "Dubrovčani shvatismo sve ono. Dubrovnik je i onda odvajao, složan s bolima Lava XIII. s bolima za narod hrvatski. Jer se je svega kaziva- lo i pisalo, ali se jedno nije ni spomenulo, da rim- ski papa nije slobodan u svom djelovanju, kao što bi morao biti, Niko, kao mi Hrvati, nije osjetio posljedice 20. Septembra 1870, ali će ih, malo po malo, svak osjetiti. Da u Rimu vlada papa, zar bi ičega doživjeli od onoga, što doživjesmo. Piše se toliko, da je Lav XIII. podlegao po- litici u onome pitanju; da je on pred pravicom, da se prizna malenome nam narodu, mario za po- litiku, ne bi ni izdavao decretale pro croatica gente, a koliko se bojao politike, dokazuje pro- vala u Jeronimski Zavod, koju je politika proti Papi udesila. Ali tu, što je bilo mogućno? Što u Rimu, gdje je i sam Papa sužanj? On je u Rimu danas ono, što je dužda Du- brovnika bio u doba Francuske okupacije. 1 kako je Napoleon I. uništio vlast Dubrovnika, da dogje Austrija, Napoleon III. je glavni krivac uništenju vlasti svjetovne Papa, da u Rim dogje Italija. Ču- dnog li uporegjivanja! Papino odijelo bijelo . znak trajne moći, dok bude svijeta, kako je Pijo IX. kazivao francuskome poklisaru. Barjak dubro- vačke slobode bijaše u bijelu, znak pouzdanja u vjeru. Ali Papa i ako sužanj u Rimu, nad Rimom nad cijelom Italijom, nad čitavim svijetom podiže se ko najjači vladar. Vidio je sve ove države, ve- like i male, stvarati se i propadati, i do svrhe svi jeta sve će se to oko njega rušiti i graditi, ali rimski Papa ostaće uvijek na onoj pećini, da bra- ni i propovijeda istinu i pravicu. Na toj pećini gle- damo i Lava XIII; k njemu knezovi i vojvode, kraljevi i carevi, narodi i države, a neka je on bez vojske i slobode. K njemu svi, a On se brine o svima, da maleoi budu zaštićeni, a velici da budu pravedni — i sa te pećine vidjesmo Njega, najsna- PODELITAR. Petrova lagja. Vrh otajnog onog neba gdje se kriesi zviezdid roj Podigd je Dub svemogi nepristupni priestol svoj ; Silnim mahom pot nezvanog nebeski se valja svod, I promjevam neprestanim podvržen je njegov hod ; Al ko zakon zada svieto, ko mu prvi dade k'ćt Taj ostaje uviek isti, nit ga smeta svieta 16; Gomilama ruševina on se viskom ne da strt, Sve pred njeg'rim očma žive, pa i same orna smrt; Nebeskome slome dubu nejedvak je s njime boj, KO i čooku obolici na zemaljskoj kruglji toj ; Ter pobjedu za pobjedom, sred vrtloga općeg Sam jedini neprestano svemcgući slavi Bog! tog e s Nešto slične dogagja se i sa crkvom božjom tom, Koju Jesus upriliči malom caratvu nebeskom ; Obeća joj pomoć svoju, Glavara joj jednog di, Dok se dogje on da sudi pokolenja ljud+ka sva ; Proreče joj borbu ljutu, biesne vale, tugu, plač, Trepetanje nej restano, glad i šegju, oganj, mač, . Ipak, reče, ne bojte se!..., dame bode strah ves mriet, Ja sam s vema, ugdajte se: ti dobio je sam sviet! moju bros vjekove vrata pabla neće smes', olud će na nju artat novjernikh gordi bie»; već p ćros sve bure | oluje, i kros sama mrklu noć čić pPetrova će legja s:etno a hrmilarom svojim proć; tm GRVEM ADA: ANOM a Sebstiniih 6 aniipna duš i zladiaalk Miloa e : na godinu 10 kruna, na po godine 5 kruna. Za inosemstvo: 10 kruna i po- | štarski reihovi Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto | [ žnijeg i najvećeg vladara na svijetu, kako se mu- či, radi, nastoji, da pomogne Hrvate. A gdje je on počeo i proslijedio, neće se ni jedan od naslijednika mu zaustaviti. Ne! Lav XIII. je htio ispred Evrope i cijeloga svijeta istaknuti ime hrvatsko i On ga je istaknuo, a kada? Kad nam to ime svak vrijegja i briše, kad to imeudi- plomaciji, sred opće protivaosti, nema jednog zago- varatelja. Nije tu uradio Lav XIII. za ovo ili za o- no. Uradio je za pravicu. a gdje se o njoj zbo- ri, tu sv. Stolica može i počekati radi opreza i du- žnih i korisnih, ali neće nikada uzmanjkati, da u- Ve pravici krči stazu, doklen je ne prokrči. Je- dno je tek istina, kad.nas je svak ostavio, kad se sve urotilo proti nama, a nigdje ne imadosmo pri- jatelja, ne ostavi nas Lav XIII., u njemu nagjo- sino Oca. Sa Vatikana one tri riječi, što ih on pa- pisa i potpisa pro croatica gente odjeknuše čitavim svijetom, a napisa ih ljubavlju Oca, a pot- pisa ih rukom najvećeg moralnog dobrotvora. Ni jedan narod ne doživje ove impozantne pojave, da je jedan od najvećih Papa, da je Genij Joakim Pec- ci, kojemu se utječu i najsilniji vladari, poručio malom i prezrenom hrvatskom narodu: , Vjerujte, sve sam htio uraditi za vas, vjerajte viste mi, Hr- vati, u dnu srca moga, ali toliko je tih zaprijeka, da sam ih gorkih i pregorkih okušao“. A mi vjerujemo, da se sve mijenja, jedno sa- mo ne. Mijenja se sve, a najlakše zaprijeke, ali se nikad ne mijenja ona pećina, na kojoj je Isus sa- gradio svoju crkvu, niti ikada u crkvi vidljiva gla- va Isusa na ovome svijetu, mijenja pojam, odluku, namjeru u borbi za izvojštenje pravice, bilo koma. Shvaćajući s ovoga gledišta Lava XIII., svi- jesni važnosti ueizmijerne po našu budućnost, što se je On, kao najveći Gigant moralne moći zauzeo za Hrvate, mi kao Hrvati, sinovi ovoga našeg Du- brovnika, Papi rimskom uvijek vjerna, njemu gra- da uvijek simpatična, okupljeni oko domorodnog o- tara sv. Vlaha, prinosimo iskaze harnosti i vapimo:; Ouako, kao što on želi, da nam se narod do- vine slobode, a da se slobodan i u vjeri učvrsti, želimo i mi, na zemljištu stare republike, da se i rimski Papa oslobodi sužanstva jedne svje- tovne vlasti, i slobodan u Rimu, da učvršćuje svu- da čustvo pravice. Jer... Europa kršćanska i civilizovana, nije shvatila, čini se, u Jeronimskom pitanju nešto, za što će svak i malo obrazovan od stida pocrveniti, netom se poslije stalože strasti. Nije shvatio ni jadni Lujo Vojnović, sin odličnih katoličkih rodi- telja. Najveći vladar na svijetu, jer je On najveća moralna sila, Lav XUI. doživio je u Rimu, uprav- ljanome od framasunarije, da propalice, kakvi su Alačević, Pjerotić, plaćenici pulicijh, osuje- te Njegovu želju, a da hrvatski narod srcu privi- ne onako, kako je htio. Europa to nije shvatila, ali što se danas de- silo nama, sutra će drugome, a preksutra, pa ma kada on osvanuo, Europa će i te kako razu- mjeti, da se mora rimskom Papi zajamčiti slobodu i tad će se istorija sjetiti opet nas Hrvata, koji smo prvi iskusili posljedice njegova sužanjstva .. pa će se sjetiti i Lava XIII., koji nas je pi sa tri Bit će po njoj udar-ca, goleme će štete bit, Krmilar će sem ne rietko gorke suze pad njom lit; Al će melem s neba doći, razvit će se novi šar, Zacielit će rane ljute, nestati će teški kvar ; Ter zefirom nebeskime potisnuta Petra plav Zaplovit će opet more da opkoli svijet sav, I opet će skočit bura, nenadno će prasnut grom, Da prestraši krmilara i uzdrma legjom svom ; Al Petrova neće vjera ni u taj se smesti čas, Ohrabrt ga hoće s neba Sina Božjeg moćai glas: Nebojte se 1,. ja sem s& vama! nek zamukne groma jčk, Nek se stiša sila mora!.. ja sam s vama sad i viek! I mrki se oblak kida i opada morski val I dalekoj u vedrini bezbjedni se kaže žal.... "[ A ra želu vrve ljudi, beskrajan je wjihov broj, Svak se svojim rodom diči i svak zbori jezik svoj ; I svi čudom preatavljeni tu Petrovu motre plav Gdje se bori. stihijama, +0, rekd bi, s lavom mrav, Nepomičas k0 litica, svegj životom novim živ, Stoji Petar na krmilu, ueustrašiv kako div, Dok u logji družba vjer a, prekidajuć mučan dah, Upire se na veslima, dajuć plavi jači mob, o I već oto primiče se da prihvati kopna brieg Isvijajuć na jamboru Peopetoga Spasa stieg : Kad sl maoštvo nedogledao ugledavši znamen taj Priposnalo lagju Potr., ter pritislo cieli kraj ; I klikuje mnoštvo silao pred Izlazi svake subote. Pojedini broj 20. 7*ra, frankirana pisma ne primaju se hi . sum — riječi (pro croatica gente“ pozvao na život, kad su protivnici misljeli, da nas je nestalo, da nas ne- ma. Gorki oni časovi, što ih je jedan Genij, kakav: je Lav XIII., pretrpio za ovako jadni i ma leni narod hrvatski, ostaće u istoriji papstva kao jedna dijamantna stranica moraloe veličine, koja se sa stolice sv. Petra spušta do bijednih i nevolj- nih, da baš njih podigne i uskrisi. Slava Lavu XII., moralnome osvetniku ime- na hrvatskoga ! -—— A — Srebrni jubilej Njegove Svetosti Lava XIII. Nedokučivi su sudovi božiji, a nestalan ljuc- ki život. Na 20. Februara lanjske godine počimala je EN od kako je današnji sretdo vladajući papa naimenovan bio glavom cr- kve. Dubrovačko srce ne može da pusti veselu zgudd, a da joj oduška ne da. Zgoda je velika. U 1900. god. Lav je XIII. drugi papa, koji na- čimlje dvadesetpetogodišnjicu svoga vuaimenovanja. Kako dakle čekati u ovako velikoj zgodi, da se potpuno pavrši načeti god, kad je sjedi vatikanski starac već devedeset treću godinu života prebrdio? Jer nestalan čovječji život, dubrovačko srce, to čekat ne moglo, već još u prošloj godini, dnevice na Petrovdan, priredilo pravi triumf glavi svoje crkve, Isusovu Namjesniku; ali s druge strane ne dokučivi sudovi božiji, dopustili da sijedi starac ne samo mačne već i dokonča dvadesetpeto ljeto. Kako je dubrovčanio bio prvi da ga u početku proslavi, nije htio biti naj zadnji, a da mu i po svršetku ne iskaže svoje sinovsko srce i svoju ljubav. Odbor od lanjske godine, a sa čelu mu pre- svijetli biskup utanači i ove godine u prvu Ne- djelju korizme u stonoj crkvi svečanu sv. misuza svečarevo zdravlje, Na sv. misu, koju je pontifi- alno sam presvijštli biskup otslužio, bile su po- zvane sve vlasti: civilne i vojničke, prestavnici škola i društava. Po dovršenoj sv. misi svečano je bilo ispjevano ,Tebe Boga hvalimo.“ Na večer istog dana, svečaru u slavu, u mje- snom sjemeništu bila je priregjena baš krasna za- bava, u uskom domaćem krugu, a pod upravom vrijednog učitelja pjevanja g. Frana Lederera. Da je zabava nadmašila svako očekivanje, najbolji je dokaz zadovoljstvo, kojim su se oni, te su prisustvovali, od sjemeništa odjelili. Nejaki gja- ci baš krasno izvržili svoju, a nadasve klerik Andro Čurlin, koji je na jednoglasni zahtjev morao ope- tovati deklamaciju, koja nosila naslov: Leonu XIII. učitelju znanosti — savjetniku kraljeva — ocu — dobročinitelju — skrbniku radnika. Svakoga je pak zanio vilinskim svojim glasom g. Luko Begin, koji je takogjer na burno pljeskanje morao po dva- put ispjevati a solo Zajčevu pjesmu , Lastavicam.“ Prisvijetli se je biskup takogjer pobrinuo, te su sve škole u Utorak na 3. Marča, dan papina | p krunisanja — imale praznik. Ovaj dan i mjesne »Sestre Milosrgja“ u svom zavodu priredile su ta- .| kogjer krasnu domaću zabavu na slavu svečarevu, koja je baš majstorski uspjela. KATARINA. Nad štajerskim muklim Gradcem kobna poćca viri, Grozne, strašna, razdrljiva, smrt &e nad njim širi, Iskesila oštre zube, kosu strašnu.diže, Valjda jedan stvor će božji opet; da ne gmiže Na toj zemlji, avaj lažnoj, medj .evjernim ljudi, Gdje najbolje taj uspjeva, koji značaj kudi, Koji no se svojevoljno u podlome ropstvu Ko crv vlači kroz kal svaki, podložan gospostvu Jutrom jednom, večer drugom, samo da ne mrije, KO da trpjet svakom ovdi osudjeno nije, Kobna noć je, davno slične Gradac ne vidio, U njoj bi ti i sam kofor na smrt probi'jedio, Sjever bije, sn'jeg prominja, nigdje duše nije, I zmija se u proc'jepu smrznuta savije ; Ista stijena studen čuje, otpada na peće — Grozna li je, kobaa, tužna ota zimska veče | Tek kroz okna slikovita, gosposkih polača, Čut je posmjeh, vidjet sv'jetlost, halabuku vrača. Al' pustimo te bezćutne, te h'jene bez srca, Davno u njim zamrlo je i srce i krvea; Za nevolju niš ze znadu, nit za ubogara, Nit ne heju ropski stvori, da im dom izgare Nad štajerskim muklim Gradcem kobna noćca viri Groaos, strašna, razdrljiva, smrt se nad njim širi. Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Crveoe lirvatake“* u Dubrovniku ve, priopćena, sabvale plaća se 4) para po retku, a za oglase 20 para. skaju po pogodbi i us razmjeran popust. Dopisi šalju se Uredništvu. i Dao' Bog te naši glasovi doprli do prijestolja svevišnjega, a da nam požavo jol na: dugo Lava XII. Postscriptum. Se non erano ridicoli, si sono fatti. Fabris na silu htio, da nam udahne lo spirito. pro- fetico, htio je da pišemo o dvadesetpetogodišajici poa- tifikata, prije nego se šta čela Da je imala biti sve-_ čana misa, to je u SISA sao OS a javljat svijetu su dvije riječi naprosto m ! vim dubrovčanima, koji su osim ik sve ki su učinit mogli Bolju bi s toga «. Fabris da drugi put reservirs slične vjesti samo za svoju tiju, a da pogje liječit popofobiju. Upozorujemo a Febrisa da mu nemoč ne bi da ovo napiso ni preč. Pišta ni Ljepopili. 3 M 3 i sei AERO SLAVA STARČEVIĆU. Sažalnicu :suzu i mi lijemo vrhu groba velikog otačbenika, nesebičnog vogje oduševljenih hrvata. EA RRRARNOAIDRSRRSO DINKO POLITEO, najpriznatiji neš :no- vinar, još mlad, te i ako slijep vanredno: radišan i plodan, umro je baš onda kad. je bio počeo živije i odvažnije zagovarati prez: va, koja davno pravaši SRNE Velika ne- * sreća. Pokoj mu duši! Što je ,zaslužena lekcija“..: +: : Dokazuje nam liberalni i slavenski ,Dubrovnik“, | koji potpuno odobrava ministru Košrberu, što je ak zavsimanje hrvatskoga zastupnika Vokovića za Mače. doniju, odgovorio, da mu se čudi, što se bavi Maće- | dopijom, kad je glada u Dalmaciji, Već sam Ma, ministra dokszoje, 0%, su Vuković i ostali u Beča htjeli ća ie A Mčiotiju: il “gledista si venskog. Za to nije ni bio po porote roi Kčerberu. Biće mjesec i pO dana, da su svi uju 1 Novi, a i Dubrovnik“ papali baš na gospodu hrvitske ta- stupnike u Beču, jer su osnovali klub radi balirenskih ii stvari. Ooda su pisali, da su osnovali taj klub, da “po. služe njemačkim ministrima ove države put istoka. Da- nas, kad se dokazalo, da nije tako već. da će Hrvsti i, ovdje kao svuda služiti slavenstvu, dubrovački list 04 papira, liberalni i slavenski ,Dubrovnik* ii ture Kčerberove, pa mu pliješće : Bravo Presvišenosti/ Hoch, Ekscelenco ! Ovaki tu Srbi; prefcigani, prevrtljivi, dapla, ek za, profesuri fansriotizma. ž Štu se tiče pak ministrova odgovora, tere NME 6 jedsn mini:tar nebi ni smio onako odgo da ira. parlamenat ne osudi. Svak ima prava, da muiie e vaojsku politika države, najviše Slaveni, dol sko a i glada u Dalmaciji ud sviju najviše bi se imto presjednik državne vlade, da se glad utaži. O bhh shvatili stvar svi slovenski listovi, mnogi češki |. usi poljački do sad+, ali izmegju sviju slavenških jedini srpeki daju razlog ministru, jer što je ii be, ako u Dalmaciji stradaju Hrvati? =... ia € ai Svjedočile, da nemade ikoga van Boga; | 525 050 Jer Severin, O29)j, Zvečaj, Baniljevo divno 763 :1740 Kraljevicu, Crikvenicu, sve ostalo kiono | | => 3 0 Nepravdom im razgrsbiše, na silu oteše, A Jom I Čakovac i sve zemlje bez da 6' mač okteše, =! Sve im, sve im resgrabili, pohsrali teško, | > 573) NN. AO Si Ai | “ isti.