Br. 11. U DUBROVNIKU 14. MARTA 1903. Godina XIII. GRVENA HRVATSKA Cijena je listu unaprijeda: za Dubrovmik sa donašanjem u kuću, sa Austro-Ugarsku, Bosnu i i : ma godinu 10 krun4, |na po godine 5 kruni. Za inozemstvo: 10 kruvi i po- štarski troškovi. Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto Hercegoviuu s polugodište. Gospodi pretplatnicim. Ne vješamo na veliko zvono, niti nam dopu- šta čednost da svoju radnju hvalimo: a eto go spoda pretplatnici imadu oči, te se mogu sami o- svjedočiti, da je naš list napredovao, i u mnogo se šta poljepšao. Dali smo mu viši format, novi će strojevi zaštropotati i štampa će biti bolja, čitljiv- ljija, a netom nam dogje stalni urednik i štivo će biti pribranije, zanimivije, & to će biti do malo. Ri- ječ bo maša veli: oči gospodareve pretljaju konja, za to kud dogje novi urednik on će se se vas to- me posvetiti, i ufamo da će posve zadovoljiti sva- koj razložitoj želji naših čestitijeh pretplatnika. S naše će mo strane učiniti štogod je moguće, a s njihove nam strane treba pretplata, da toli važni list, koji brani staru našu krajinu od srbenda, koji vojuje odvažno za prava, slobodu, ujedinjenje mile nam Hrvatske, i koji nas je slavodobitno pratio od pobjede do pobjede, bude i dalje vojevao do ko- načne pobjede. Naš list razašiljamo takogjer i muo- goj uglednoj gospodi, koja nijesu pretplatnici. Mu- limo dotične da ga zadrže, jer sko je ikakova žr- tva na oltar domovine biagosovjena, to je dopri- nos ovomu listu, koji bez fondova odbija napasti srpsko-crnogorske, potpomožene od mjesnih zane- šenjaka, Neka znadu ta gospoda, da što je vojsci barjak, to je našim južvim Hrvatima ,C. H.“; iskustvo nas je uvjerilo da kadgod smo oko toga barjaka okupljeni bili, i pobjeda je naša bila. No- vim formatom, moći će mo dati više mjesta dopi- sima. Molimo za to stare vrijedue naše dopisnike, a uhvamo da će nam i novi se najaviti, da nas če- sto obavješćuju, ali istinito, o svemu važnomu, a nadasve o razvratnim pokušajima srbenda, koji nam raskopavaju kućni prag. Vigilantibus jura. Jedini program hrvatski U zadnje doba čulo se je teških uzdaha pa- triotskih gradi, da smo od svakoga zapušteni, da niko za nas Hrvate ne mari, da smo u borbi za sveta nam prava osamljeni. Sve je ovo istina, ali se svemu ovome ni ma- lo ne čudimo, Da nas je deset puta više nego nas je, isto bi nam bilo, kao i drugim narodima, koji su bili, ili su i danas u našem položaju. Koliko je Poljaka više od Hrvata, kako su bogatiji, a i- madu i patriotsku aristokraciju, pa kad je Rusija nekada kažnjivala Poljake i šiljala ih u Sibiriju, je li im iko pomogao. Ako se Napoleon III. zau zimao za poljske emigrante,. nije radi Poljaka, već radi svojih planova proti Rusiji. Poslije Vilagoša kako su i Magjari osjećali osamljenost, a francu- ski pjesnik Lamartine znao je dobacivati Italiji, da je zemlja mrtvaca. Jer valja zadubiti se ume- gjunarodne prilike, pa se jednom uvjeriti, da se onaj računa pri sofri, ko je za sofrom, biva u di- plomaciji evropskoj ili svjetskoj više vrijedi jedan grad od 50000 stanovnika, samo ako je slobodan i nezavisan, nego jedan narod i od 10 miliona bez slobode i nezavisnosti, više vrijedi jedan jedini čo- vjek, ako govori za svoj narod, kao ovlašteni i priznati diplomata, od milijuna ljudi, koji govore bez ikakova prava, da svojim glasom prodru u dvorane, gdje se skupljaju dipl.mati. Imamo do- s=> | | | | kaza s našim malenim Dubrovnikom; koliko i ko- liko puta se radilo, da se uništi njegova sloboda, ali se on uvijek spasio, ne radi svojih bedema, m topova, ni vojnika, već radi svojih diplomata, koji su znali za Dubrovnik izvojštivati pobjedi i na di- vanu u Stambulu i kod dvorova tolikih evropskih vladara, a da ne bi toga, davno bi Dubrovnik bio izgubio slobodu, možda i nekoliko stotina prije do- laska Napoleonova, koji, kad je uništio toliko dru- gih država i državica, republika velikih i malih, uništio je i našu. Ovo nas uvjerava, da smo mi osamljeni, da smo u borbi za najsvetija prava, bez zaštite, jer Hrvatska danas u megjunarodnom pogledu ne bro- ji ništa, kao ni Poljska, ni Čšška, ni Finska, ni Irska; na protiv mnogo manja Belgija i Holandija i druge računaju se u Evropskom Areopagu, raču- na se od nas više i malena republika San Marino. Ovo je dovoljno, da se shvati, da nama ne i- ma i ne može biti drugoga spasa, već da vojujemo za sjedinjenje i Dalmacije i sviju hrvatskih zema- lja sa Hrvatskom, a za to da Hrvatska oja- ča, da se u ovoj državi nametne, da bude ravna Austriji, Ugarskoj i Češkoj, da se ministar Hrvat- ske tako i toliku računa, da bez njega o nama ni- ko ništa ne rabota, a on da bude odgovoran na- rodu za svoje djelovanje. Kada to isposlujemo, ta- da se neće dodagjati, da se preko naših glava išta radi i na Balkanu, tada ne ćemo dočekivati pozna- tih intriga u Jeronimskoj aferi, gdje se radi o na- šoj časti i imenu, tada će postati bolji i panger- mani i Košutovci i talijanski iredenti. Ali bez to- ga, ne ćemo biti nikad ništa i & našom će sudbinom uvijek vijati vjetri tugiih ćeifa Radi toga, ili imi Hrvati moramo uložiti sve sile i raditi svi zu jedan cilj, da Hrvatska bude u- jedinjena, po tome i slobodna, a za to, da se i ra- čunamo u državi, preko ove u Kuropi, ili na_pro-: sto potpišimo likvidaciju, jer ako ne ćeimo svi če- znuti za jedinstvom hrvatskim, tada smo bez. ideala. I s ovim iz Dubrovnika mi Hrvati od govara- mo svima, koji, mimoilazeći pitanje sjedinjenja, predlažu tolike druge razne pregrame, a u zadnje doba i realisti program negacije narodnog ideala, nakon što su se toliko razmetali do sada negaci- jom vjerskih ideala. A ovaki su, jer su naši svećenici i redovnici, zadojeni hrvatskom ljubavlju, najoduševljeniji bor- ci ujedinjene i slobodne Hrvatske; na protiv, da naši svećenici i redovnici nijesu rodoljubi, da su proti sjedinjenju, realisti bi bili za sjedinjenje. Razumijemo tu igru; igru prkosa mladih lju- di, i ako bi i oni morali jednom razumjeti, da se nad udesom domovine ne smije prkositi; tu se va- lja žrtvovati. NVO IVAIVA DUBROVNIK, 13 Marta, Po vijestima. što ih primamo, cijela zemlja o- sokoljena je akcijom narodue hrvatske stranke, što u zadnje doba razvija u pogledu sjedinjenja i poli- tike slobodnih ruku od vlade. U koliko smo izvi- ješćeni za to su složni svi prvaci postariji, na čelu im zaačajni g. Borčić, ali toj akciji daje najviše ži- vota mladi dr. Eduardo Grgić, čovjek, o kojemu smo slušali najvećih pohvala, pun sposobnosti i vr- lina, čovjek, koji se ni u najžešćoj borbi izmegju Hrvata (ne povratila se više nikada) nije izlagao, radeći sve za slogu, a danas kad je sloga postig- nuta, koji se uajviše izlaže, Izlazi svake + ut ote. Pojedini broj 20 para. | frankirana pisma ne primaju sa. Akciju iz Splita potpuno odobravamo; naše su stvari i odviše jasne. Mi moramo Mrvatskoj, jer uam ne ima drugoga spasa. Ima narodnih dušmana, koji nas piaše, da će Hrvatsku tobože progutati Magjari. Pretpostavimo, da je tako, pa što. zar bi se Dalmacija spaslla, kada bi nestalo Hrvatske, zar voglije ove n?> bi došao red i na Dalmaciju i ia [stru i na Bosnu i Hercegovinu ? Dapače, hiljadu puta bi prije i mi bili progu- tani od Njemaca i Talijana, kad bi Hrvatskoj za- klecali u mrtvo zvono; i baš, kad bi dušmani na- rodni imali pravo, što govore, morali bi radi toga ako radi ničega, težiti Hrvatskoj, da joj pomogne- mo, da joj početverostručimo obranu. Ona spašena, i mi smo; inače, ako ona ,mora“ propasti, da pro- panemo svi zajedno, slavno i pošteno, kad bi i onako poslije nje propali. Ovo smo istakli, da se vidi, kako i najveći razlog proti sjedinjenju, što ga iznose dušmani, govori za sjedinjenje; ali ni jedan ozbilju: čovjek neće doći do te misli, da propadaju tako iako na- rodi, ili da se dadu progutati, već ako se sami ne satiru neslogom. Svak će ozbiljan shvatiti, da i- ma drugih, osnovanih razloga, koji nas siluju u borbu za ostvarenje ideala. Ovako, kako nam je danas, za naše milijune moramo prositi od tugjih ruku pare iz gladinjske zaklade, ovako, ka- ko nam je danas, moramo trpiti da se u našoj kući nameće tugji jezik, i da se tugja ideja uvla- či, ovako kako je sada vrata naše zemlje otvore- na su svima protihrvatskim propagaudama, kao kad nijesmo opasani sagragjenim zidom oživotvore- nog narodnog načela i državnoga prava. I s toga smo svi za to, da to načelo i pravo oživotvoruje- mo, i u tvrdoj vjeri, da će naš Spljet, kao sTedi- šte, duša zemlje, ustrajati uvijek u ovom pravcu, čeka ga u istoriji hrvatskog naroda najveća har- svst, u. taj istariji njegova stranica biće naisjajni, ja. Naprijed! — zat jes Bolje ništa nego svašta. I Pisanje je ,Dubrovnika“ pravi fenomen, koji bi zaslužio malo lječničke analize jer bi po svoj pril'ci reko, da moždani iz kojih se onake gluposti sukaju, nijesu na mjestu. U osmom broju ,Dubrovnika“ od ove godine, čita se doslovce; I mi podišući glas u obranu srpskoga (čitaj srbendarskoga) podmlatka, ne optužuje- mo učenike Hrvate. Mi ih nijesmo optuživali ni onda, kad se je vodila istraga. Pisac je ovih redaka u deve- tom broju ovog lista kazao, kako su te riječi grdna laž i naveo je Judin broj tobožnjih optužaba 1z 41. bro- ja ,Dubrovnika“ na učenike i učitelje Hrvate. Što čini »Dubrovnik“? Mješte konstatovati svoje gornje riječi — mi ne optušujemo, mi mnijesmo optušivali. On nam potanko baš na kavaljersku analizira sve trinaest tobo- žnjih optužaba, i tim sebi u grlo ćera laž, koju je iz- valio kažući : mi ne optužujemo mi uijesmo oplušivali, na čemu mi mu harni ostajemo. U svojoj analizi kur- sivnim je slovima pečatao našu riječ skovane optužbe, kao da to tobože nije tako. Ko ijole mozga ima lasno će se uvjeriti, kako su sve one optužbe u oskudici ar- gumenata, ništa drugo nego izlijev osvetne duše, nate- gnute, pritegnute, smiješne. Što tuže Hrvate? Tuže ih da kupvju preprave kod trgovca Hrvata, a ne bi se čudili kad bi im referenat doušio, gdje su učenici Hr- vati i gače kupili. Ko ne vidi da je ovo nategnuto i smiješno ? Što još zla Hrvati rade? Imudu odbor proti Pretplatu i oglasi plaćaju se uprivi ,Crvere Hrvatske“ u Dubrovniku gdje su utužijivi. Za izja- ve, priopćens, zahvale plaća se 40 para po rctk», a za oglase 20 para skaju po gogodbi i uz razmjeran poprst Dopisi šaliu se Uredništva. Rukop'si se ne vraćaju, a ne- Gglasi koji se više puta ti- tugjinštini, i dok njih za to tuže, u sedmom broju ,Du- brovnika“ nas kore, da uvagjamo tugjinštinu i dono- simo njemačke oglase. Nije li_ovo ne samo smiješno i nategnuto ma apsurdno ? Što još čine ti blaženi Hrva- ti? Kupe megjusobno novac. Zašto? — Da kupuju Sr bende i da ih u Hrvate pretvaraju ? — Ne. Pa redom sv; ostale blezgave tobožnje optužbe, jesu li sastojale u tome, da od Srba čine Hrvate? — Nikako, dok smo mi Srbendam dokazali, da ,su oni odnarogjivali našu djecu, činili djelo koje samo hijene u ljuckoj koši po- činiti mogu. Što bi dakle napokon naši Srbende htjeli ? Da vrana ko slavulj zapjeva. a slavulj da ko vrana za- kriešti? Zar bi htjeli da Hrvati kupuju preprave kod Srba u Pančevu, da kupe novac za srpsku zoru, da prodadu jezik oca, a priznadujtugjina ni & konca ni s konopca? Ali ni ovo nije Srbendam dosta; na krivu mjeru, treba metnut priložak. Uz ovako lijepe,fdivne i logične optužbe, valjalo nadodat još koju novu, a da im se srpsko lice i plemenito srce još bolje upozna. Što dakle čine ? U zlobnoj namjeri, a da štetuju kome, ako je moguće, imenjivaju pisca ovih redaka doturom dok nije, na čemu im on puno zahvaljuje, samo moli gospara Antuna, da mu javi, gdje se može izvan Srbije njegovim doktoratom poslužiti. Da je pak Srbendam do časti i poštenja, ne bi nagagjali ko ovo piše, nego bi ragje moz7gali, što je pisano. Srbende nikad ne optužuju, samo nehote u svom članku nešto o Župi natucaju, jer tako kavaljerstvo za- htjeva, a dobričine Hrvati šute, ali i dobrota ima svoje granice. Sveti Jakobe, moli se za njih! »Crvena* was radi gimnasije poleše sa jesik a treba se bramit, ije li i ovo skovana optužba ? Dosta je imat dva zdrava oka u glavi, a da se uvjeriš, Koje izazvao ove naše članke nego neprestana galama Sr- benda, koji su po što, po to, tražili reviziju? Odjdva- naest zadnjih brojeva ,Dubrovnika“ nema jednoga u komu se gosparu Toni ne snijeva o gimnaziji, & raz- gledajte ,Crvenu_Hrvatsku“.-i_prisilite se har jednom! da istinu 'rečate ako možete. Nije ni lojalno ni pošteno pozivat se opet na li- stić Pomu. piše ,Dubrovnik“; a jeli lojalno'i pošteno, list srbendarske propagande, u komu je svaka druga riječ srbendarska, okrstit i nazivat beletrističnim, Zar mislite da ne znamo što je beletristika ? Zar bi ste htjeli, da vam na silu uzmemo rog, a priznamo da je svijeća ? : Zna se ko je onaj listić izdavao i pisao kaže »Dubrovnik“, Izdavali su ga, gospodo i pisali gimnazi- jalci, a to vam je potvrdio vaš orakul kobasica, ne sa- mo, nego vam je poručio, du svi mjegopi (Pome) pisci i pokritači nijesu još gimmozije svršili. Istinu je piso, jer je i nama to dobro poznato, znamo da vas ovo boli, i da bi ste ga bili drugčije svjetovali da je ovdje bio; ali što ćete, istina je starija od srbendarstva. Da pak jednom ovo svrši, jer je više svakomu dogadilo, molimo vas da nam rečete, jeste li ljudi ili djeca Ako ste ljudi, dokažite, ako ste djeca poručite, i tad prekidamo s vama razgovore. Znate li zašto vam ovo poručujem ? Jer ste mi učinili što i košuta u Je- sopovim basnama. Došla do bistra potoka, ugledala u bistroj vodi, da joj otsjevaju rozi, a ona brže bolje no- ge u vodu i zamuti potok, da ne vidi roge. To ste i vi opravili meni. S kruške skačete na jabuku, stoga hajde, da se razumimo. Koji je glavni vaš zahtjev? Revizija na gimnaziji kažete. E pa dobro; onda Hrvate ostavite u miru, a obratite se srpskim profesurima, koji su za sreću ponajviše u svojim razredima imali one buljuke srbenada i po tomu kao razrednici morali su ispitati, razvidjeti, promozgati. zabilježiti, pa napokon u sjednici PODEISTA. LAVU XIII. Učitelju sna nosti — savjetniku kraljeva — Ocu — dobvočinitelju — skrbniku radnika. Dvaest i pet već omiče ljeta, Pola vljeka umrla čoeka, Da kraljuješ nad trećinom sv'jeta, Kako Bog je obećo od vjjeka Crkvi svetoj, svojoj mezimici, Majci našoj, Krsta zaručnici. Kad kroz usta umnih stožernika Duh Te sveti na prjjestolje sjede Rimske crkve, božjeg ugodnika, Svak vladanje kratko vidjeh htjede Al Bog koji diže i obara Ljeta tvoja pomladi nam stara. Istina je, po naravi t'jeku Života Ti stare sastavine, Al je rjedak, ma u kojem v'jeku, Čovjek Tvoga rada i viaine: Život Ti je tek prozirno inje Gdje luč plamsa snanja i svetinje. Sve, što znanje želi i veliča, Mudroslovlje što god iskitilo, Sve to Ti nam veleumno priča, Sve to Tvoje pero pobrstilo — Te kroz svoje umne Okružnice U srce nam sasu naumice. Ne, već neće zlobni svjet vikati Da se crkva protivi znanosti : Ti dokaza, da je ona mati Svakom znanju i svakoj kreposti; Vatikanske knjižnice vratija Rastvori mu, da znanje ispija. Svećenstvu si volju upačio, Iz riznice neka u svjet srće, Veljim duhom još si uočio. Oko čega, da se mar obrće, Te im šane, nek u školam rade, Nek duhove tociljaju mlade. Što je, um Tvoj, što shvatio nije? Gdje je zemlja, a bez skrbi Tvoje? Ko što sunce vasionu grije, Ko što pčele iz ulišta roje — Tako Tvoje misli veličajne Svud se šire, svud s'jevaju sjajne. Na prjjestolje u nastupu Tvome Kraljevi su klupko zmija bili, Svak bo htio naškoditi kome Svak načeo, da crkvu ucvili Svud mačevi, svud se krvca lila, Svud pometnja, užas groza bila. Mnješe jedni — pupstva više nije, Mnješe drugi, propala je vjera : Jedni rekli — još teke da žije — A na vratim čekala nevjera — Al čim Tvoja okruni se glava, Sjekne sunce, svaka presta strava Ko što tane glas čovjeku skine, Ko što zmija pod st'jenom se svije, Ko što vosak na ognju izgine, Ko što jakrep sam sebe ubije — Kad tijarom Ti okrunjen bio, Tako pako sam sebe ubio. Mrki vuci šape ustegnuli Napasnici u Kanosu dosli, Klevetnici mukom umuknuli, A nezvani praznoruki pošli — Crkva sveta opet zaplovila Tiho slavno, nit kog zamrzila. I sve otad krmilar obrani Lagju Krita upravljaš i štitiš, Vav'ljek budan, ma na kojoj strani Da ja umom i svježiš i kr'jepiš. Vas za svakog, svakog srcem ljubiš, E da Krstu jače stado snubiš. Vladarima pomirljiva ruku Pružio si na utjehu zemlje, Spasonosnu upači im luku, Gdje njihove da se sretnu želje, Da svak svojim zadovoljan žije, Sunće pravde, da svakoga grije. Rak ranu im pokaza na dlanu, Koja no im države rastače, Radi koje žive iskre planu Kad nevjerstva val im žale plače. Za uzor im Propetoga dade, Koji svakom pravdu krojit znade. Sve učini, što učinit može, Duhom, umom, žrtvom i oblasti, Za tu zemlju, gdje Te dobri Bože Postavio u najvećoj časti, Da procavti i da svak zavoli Vlastit hljebac, ubog i oholi. Ipak srce Tvoje veličajno Suzi, videć izglodano, jadno, Zapušteno, tlačeno, očajno, Mnoštvo mnogo i golo i gladno, Te ko otac sirotinje svoje, Vapiješ im sreću i pokoje Nauk crpiš iz Propetog rane, Da ti šane, kako bi uspio, E i njima žarko sunce grane, Ne bi li ih sretnim učinio, Te ponovno Tvoje Okružnice : Sv'jetom lete — zvjezde predhodnice ; Da poduče, da rak ranu l'ječe Da sirostvo, radnika, patnika, Sad pridignu, sad mu pad zapr'ječe : Sve na svjetu b'jedne nevoljnike Ti na srce stiskaš, Ti ih braniš, Nad nepravdom grmiš a ne čamiš, Oh da radnik pozno bi Ti srce, Kako za njeg trpiš i nastojiš ; Svoje bi Ti utočio krvce. Videć tužan da se za njeg boriš; Zablude bi kobne zapustio, U krilo bi Tvoje poletio. Ako li se kuka i motika Ne podigla, varanoga av'jeta, Ako li se množina radnika Pod Krst-Barjak danas živo al'jeta To se Lavu zahvaliti mora — Pa ga štuje grad, more i gora. K preporodu jer im stazu čisti — Al ko hrvat ne slavi ga niko, Jer za vjeru tek on mr'jet je viko. U z + \| ; i