Br. 11.

 

U DUBROVNIKU 14. MARTA 1903.

Godina XIII.

 

 

GRVENA HRVATSKA

Cijena je listu unaprijeda: za Dubrovmik sa donašanjem u kuću, sa Austro-Ugarsku, Bosnu i
i : ma godinu 10 krun4, |na po godine 5 kruni. Za inozemstvo: 10 kruvi i po-
štarski troškovi. Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto

Hercegoviuu s
polugodište.

Gospodi pretplatnicim.

Ne vješamo na veliko zvono, niti nam dopu-
šta čednost da svoju radnju hvalimo: a eto go
spoda pretplatnici imadu oči, te se mogu sami o-
svjedočiti, da je naš list napredovao, i u mnogo
se šta poljepšao. Dali smo mu viši format, novi će
strojevi zaštropotati i štampa će biti bolja, čitljiv-
ljija, a netom nam dogje stalni urednik i štivo će
biti pribranije, zanimivije, & to će biti do malo. Ri-
ječ bo maša veli: oči gospodareve pretljaju konja,
za to kud dogje novi urednik on će se se vas to-
me posvetiti, i ufamo da će posve zadovoljiti sva-
koj razložitoj želji naših čestitijeh pretplatnika. S
naše će mo strane učiniti štogod je moguće, a s
njihove nam strane treba pretplata, da toli važni
list, koji brani staru našu krajinu od srbenda, koji
vojuje odvažno za prava, slobodu, ujedinjenje mile
nam Hrvatske, i koji nas je slavodobitno pratio od
pobjede do pobjede, bude i dalje vojevao do ko-
načne pobjede. Naš list razašiljamo takogjer i muo-
goj uglednoj gospodi, koja nijesu pretplatnici. Mu-
limo dotične da ga zadrže, jer sko je ikakova žr-
tva na oltar domovine biagosovjena, to je dopri-
nos ovomu listu, koji bez fondova odbija napasti
srpsko-crnogorske, potpomožene od mjesnih zane-
šenjaka, Neka znadu ta gospoda, da što je vojsci
barjak, to je našim južvim Hrvatima ,C. H.“;
iskustvo nas je uvjerilo da kadgod smo oko toga
barjaka okupljeni bili, i pobjeda je naša bila. No-
vim formatom, moći će mo dati više mjesta dopi-
sima. Molimo za to stare vrijedue naše dopisnike,
a uhvamo da će nam i novi se najaviti, da nas če-
sto obavješćuju, ali istinito, o svemu važnomu, a
nadasve o razvratnim pokušajima srbenda, koji nam
raskopavaju kućni prag. Vigilantibus jura.

 

Jedini program hrvatski

U zadnje doba čulo se je teških uzdaha pa-
triotskih gradi, da smo od svakoga zapušteni, da
niko za nas Hrvate ne mari, da smo u borbi za
sveta nam prava osamljeni.

Sve je ovo istina, ali se svemu ovome ni ma-
lo ne čudimo, Da nas je deset puta više nego nas
je, isto bi nam bilo, kao i drugim narodima, koji
su bili, ili su i danas u našem položaju. Koliko
je Poljaka više od Hrvata, kako su bogatiji, a i-
madu i patriotsku aristokraciju, pa kad je Rusija
nekada kažnjivala Poljake i šiljala ih u Sibiriju,
je li im iko pomogao. Ako se Napoleon III. zau
zimao za poljske emigrante,. nije radi Poljaka, već
radi svojih planova proti Rusiji. Poslije Vilagoša
kako su i Magjari osjećali osamljenost, a  francu-
ski pjesnik Lamartine znao je dobacivati Italiji,
da je zemlja mrtvaca. Jer valja zadubiti se ume-
gjunarodne prilike, pa se jednom uvjeriti, da se
onaj računa pri sofri, ko je za sofrom, biva u di-
plomaciji evropskoj ili svjetskoj više vrijedi jedan
grad od 50000 stanovnika, samo ako je slobodan
i nezavisan, nego jedan narod i od 10 miliona bez
slobode i nezavisnosti, više vrijedi jedan jedini čo-
vjek, ako govori za svoj narod, kao ovlašteni i
priznati diplomata, od milijuna ljudi, koji govore
bez ikakova prava, da svojim glasom prodru u
dvorane, gdje se skupljaju dipl.mati. Imamo do-

 

s=>
|
|
|
|

kaza s našim malenim Dubrovnikom; koliko i ko-
liko puta se radilo, da se uništi njegova sloboda,
ali se on uvijek spasio, ne radi svojih bedema, m
topova, ni vojnika, već radi svojih diplomata, koji
su znali za Dubrovnik izvojštivati pobjedi i na di-
vanu u Stambulu i kod dvorova tolikih evropskih
vladara, a da ne bi toga, davno bi Dubrovnik bio
izgubio slobodu, možda i nekoliko stotina prije do-
laska Napoleonova, koji, kad je uništio toliko dru-
gih država i državica, republika velikih i malih,
uništio je i našu.

Ovo nas uvjerava, da smo mi osamljeni, da
smo u borbi za najsvetija prava, bez zaštite, jer
Hrvatska danas u megjunarodnom pogledu ne bro-
ji ništa, kao ni Poljska, ni Čšška, ni Finska, ni
Irska; na protiv mnogo manja Belgija i Holandija
i druge računaju se u Evropskom Areopagu, raču-
na se od nas više i malena republika San Marino.

Ovo je dovoljno, da se shvati, da nama ne i-
ma i ne može biti drugoga spasa, već da vojujemo
za sjedinjenje i Dalmacije i sviju hrvatskih zema-
lja sa Hrvatskom, a za to da Hrvatska oja-
ča, da se u ovoj državi nametne, da bude ravna
Austriji, Ugarskoj i Češkoj, da se ministar Hrvat-
ske tako i toliku računa, da bez njega o nama ni-
ko ništa ne rabota, a on da bude odgovoran na-
rodu za svoje djelovanje. Kada to isposlujemo, ta-
da se neće dodagjati, da se preko naših glava išta
radi i na Balkanu, tada ne ćemo dočekivati pozna-
tih intriga u Jeronimskoj aferi, gdje se radi o na-
šoj časti i imenu, tada će postati bolji i panger-
mani i Košutovci i talijanski iredenti. Ali bez to-
ga, ne ćemo biti nikad ništa i & našom će sudbinom
uvijek vijati vjetri tugiih ćeifa

Radi toga, ili imi Hrvati moramo uložiti sve
sile i raditi svi zu jedan cilj, da Hrvatska bude u-
jedinjena, po tome i slobodna, a za to, da se i ra-

čunamo u državi, preko ove u Kuropi, ili na_pro-:

sto potpišimo likvidaciju, jer ako ne ćeimo svi če-
znuti za jedinstvom hrvatskim, tada smo bez. ideala.

I s ovim iz Dubrovnika mi Hrvati od govara-
mo svima, koji, mimoilazeći pitanje sjedinjenja,
predlažu tolike druge razne pregrame, a u zadnje
doba i realisti program negacije narodnog ideala,
nakon što su se toliko razmetali do sada negaci-
jom vjerskih ideala.

A ovaki su, jer su naši svećenici i redovnici,
zadojeni hrvatskom ljubavlju, najoduševljeniji bor-
ci ujedinjene i slobodne Hrvatske; na protiv, da
naši svećenici i redovnici nijesu rodoljubi, da su
proti sjedinjenju, realisti bi bili za sjedinjenje.

Razumijemo tu igru; igru prkosa mladih lju-
di, i ako bi i oni morali jednom razumjeti, da se
nad udesom domovine ne smije prkositi; tu se va-
lja žrtvovati.

NVO IVAIVA
DUBROVNIK, 13 Marta,

Po vijestima. što ih primamo, cijela zemlja o-
sokoljena je akcijom narodue hrvatske stranke, što
u zadnje doba razvija u pogledu sjedinjenja i poli-
tike slobodnih ruku od vlade. U koliko smo izvi-
ješćeni za to su složni svi prvaci postariji, na čelu
im zaačajni g. Borčić, ali toj akciji daje najviše ži-
vota mladi dr. Eduardo Grgić, čovjek, o kojemu
smo slušali najvećih pohvala, pun sposobnosti i vr-
lina, čovjek, koji se ni u najžešćoj borbi izmegju
Hrvata (ne povratila se više nikada) nije izlagao,
radeći sve za slogu, a danas kad je sloga postig-
nuta, koji se uajviše izlaže,

Izlazi svake + ut ote.

Pojedini broj 20 para.

 

| frankirana pisma ne primaju sa.

 

Akciju iz Splita potpuno odobravamo; naše
su stvari i odviše jasne. Mi moramo Mrvatskoj, jer
uam ne ima drugoga spasa. Ima narodnih dušmana,
koji nas piaše, da će Hrvatsku tobože progutati
Magjari. Pretpostavimo, da je tako, pa što. zar bi
se Dalmacija spaslla, kada bi nestalo Hrvatske, zar
voglije ove n?> bi došao red i na Dalmaciju i ia
[stru i na Bosnu i Hercegovinu ?

Dapače, hiljadu puta bi prije i mi bili progu-
tani od Njemaca i Talijana, kad bi Hrvatskoj za-
klecali u mrtvo zvono; i baš, kad bi dušmani na-
rodni imali pravo, što govore, morali bi radi toga
ako radi ničega, težiti Hrvatskoj, da joj pomogne-
mo, da joj početverostručimo obranu. Ona spašena,
i mi smo; inače, ako ona ,mora“ propasti, da pro-
panemo svi zajedno, slavno i pošteno, kad bi i
onako poslije nje propali.

Ovo smo istakli, da se vidi, kako i najveći
razlog proti sjedinjenju, što ga iznose dušmani,
govori za sjedinjenje; ali ni jedan ozbilju: čovjek
neće doći do te misli, da propadaju tako iako na-
rodi, ili da se dadu progutati, već ako se sami ne
satiru neslogom. Svak će ozbiljan shvatiti, da i-
ma drugih, osnovanih razloga, koji nas siluju u
borbu za ostvarenje ideala. Ovako, kako nam je
danas, za naše milijune moramo prositi od tugjih
ruku pare iz gladinjske zaklade, ovako, ka-
ko nam je danas, moramo trpiti da se u našoj
kući nameće tugji jezik, i da se tugja ideja uvla-
či, ovako kako je sada vrata naše zemlje otvore-
na su svima protihrvatskim propagaudama, kao kad
nijesmo opasani sagragjenim zidom oživotvore-
nog narodnog načela i državnoga prava. I s toga
smo svi za to, da to načelo i pravo oživotvoruje-
mo, i u tvrdoj vjeri, da će naš Spljet, kao sTedi-
šte, duša zemlje, ustrajati uvijek u ovom pravcu,
čeka ga u istoriji hrvatskog naroda najveća har-
svst, u. taj istariji njegova stranica biće naisjajni,
ja. Naprijed!

— zat jes

Bolje ništa nego svašta.
I

Pisanje je ,Dubrovnika“ pravi fenomen, koji bi
zaslužio malo lječničke analize jer bi po svoj pril'ci
reko, da moždani iz kojih se onake gluposti sukaju,
nijesu na mjestu. U osmom broju ,Dubrovnika“ od ove
godine, čita se doslovce; I mi podišući glas u obranu
srpskoga (čitaj srbendarskoga) podmlatka, ne optužuje-
mo učenike Hrvate. Mi ih nijesmo optuživali ni onda,
kad se je vodila istraga. Pisac je ovih redaka u deve-
tom broju ovog lista kazao, kako su te riječi grdna
laž i naveo je Judin broj tobožnjih optužaba 1z 41. bro-
ja ,Dubrovnika“ na učenike i učitelje Hrvate. Što čini
»Dubrovnik“? Mješte konstatovati svoje gornje riječi
— mi ne optušujemo, mi mnijesmo optušivali. On nam
potanko baš na kavaljersku analizira sve trinaest tobo-
žnjih optužaba, i tim sebi u grlo ćera laž, koju je iz-
valio kažući : mi ne optužujemo mi uijesmo oplušivali,
na čemu mi mu harni ostajemo. U svojoj analizi kur-
sivnim je slovima pečatao našu riječ skovane optužbe,
kao da to tobože nije tako. Ko ijole mozga ima lasno
će se uvjeriti, kako su sve one optužbe u oskudici ar-
gumenata, ništa drugo nego izlijev osvetne duše, nate-
gnute, pritegnute, smiješne. Što tuže Hrvate? Tuže ih
da kupvju preprave kod trgovca Hrvata, a ne bi se
čudili kad bi im referenat doušio, gdje su učenici Hr-
vati i gače kupili. Ko ne vidi da je ovo nategnuto i
smiješno ? Što još zla Hrvati rade? Imudu odbor proti

 

Pretplatu i oglasi plaćaju se uprivi ,Crvere Hrvatske“ u Dubrovniku gdje su utužijivi. Za izja-
ve, priopćens, zahvale plaća se 40 para po rctk», a za oglase 20 para
skaju po gogodbi i uz razmjeran poprst Dopisi šaliu se Uredništva. Rukop'si se ne vraćaju, a ne-

Gglasi koji se više puta ti-

tugjinštini, i dok njih za to tuže, u sedmom broju ,Du-
brovnika“ nas kore, da uvagjamo tugjinštinu i dono-
simo njemačke oglase. Nije li_ovo ne samo smiješno i
nategnuto ma apsurdno ? Što još čine ti blaženi Hrva-
ti? Kupe megjusobno novac. Zašto? — Da kupuju Sr
bende i da ih u Hrvate pretvaraju ? — Ne. Pa redom
sv; ostale blezgave tobožnje optužbe, jesu li sastojale
u tome, da od Srba čine Hrvate? — Nikako, dok smo
mi Srbendam dokazali, da ,su oni odnarogjivali našu
djecu, činili djelo koje samo hijene u ljuckoj koši po-
činiti mogu. Što bi dakle napokon naši Srbende htjeli ?
Da vrana ko slavulj zapjeva. a slavulj da ko vrana za-
kriešti? Zar bi htjeli da Hrvati kupuju preprave kod
Srba u Pančevu, da kupe novac za srpsku zoru, da
prodadu jezik oca, a priznadujtugjina ni & konca ni
s konopca? Ali ni ovo nije Srbendam dosta; na krivu
mjeru, treba metnut priložak. Uz ovako lijepe,fdivne i
logične optužbe, valjalo nadodat još koju novu, a da
im se srpsko lice i plemenito srce još bolje upozna.
Što dakle čine ? U zlobnoj namjeri, a da štetuju kome,
ako je moguće, imenjivaju pisca ovih redaka doturom
dok nije, na čemu im on puno zahvaljuje, samo moli
gospara Antuna, da mu javi, gdje se može izvan Srbije
njegovim doktoratom poslužiti. Da je pak Srbendam do
časti i poštenja, ne bi nagagjali ko ovo piše, nego bi
ragje moz7gali, što je pisano.

Srbende nikad ne optužuju, samo nehote u svom
članku nešto o Župi natucaju, jer tako kavaljerstvo za-
htjeva, a dobričine Hrvati šute, ali i dobrota ima svoje
granice. Sveti Jakobe, moli se za njih!

»Crvena* was radi gimnasije poleše sa jesik a
treba se bramit, ije li i ovo skovana optužba ? Dosta
je imat dva zdrava oka u glavi, a da se uvjeriš, Koje
izazvao ove naše članke nego neprestana galama Sr-
benda, koji su po što, po to, tražili reviziju? Odjdva-
naest zadnjih brojeva ,Dubrovnika“ nema jednoga u
komu se gosparu Toni ne snijeva o gimnaziji, & raz-
gledajte ,Crvenu_Hrvatsku“.-i_prisilite se har jednom!
da istinu 'rečate ako možete.

Nije ni lojalno ni pošteno pozivat se opet na li-
stić Pomu. piše ,Dubrovnik“; a jeli lojalno'i pošteno,
list srbendarske propagande, u komu je svaka druga
riječ srbendarska, okrstit i nazivat beletrističnim, Zar
mislite da ne znamo što je beletristika ? Zar bi ste
htjeli, da vam na silu uzmemo rog, a priznamo da je
svijeća ? :

Zna se ko je onaj listić izdavao i pisao kaže
»Dubrovnik“, Izdavali su ga, gospodo i pisali gimnazi-
jalci, a to vam je potvrdio vaš orakul kobasica, ne sa-
mo, nego vam je poručio, du svi mjegopi (Pome) pisci
i pokritači nijesu još gimmozije svršili. Istinu je piso,
jer je i nama to dobro poznato, znamo da vas ovo boli,
i da bi ste ga bili drugčije svjetovali da je ovdje bio;
ali što ćete, istina je starija od srbendarstva.

Da pak jednom ovo svrši, jer je više svakomu
dogadilo, molimo vas da nam rečete, jeste li ljudi ili
djeca Ako ste ljudi, dokažite, ako ste djeca poručite,
i tad prekidamo s vama razgovore. Znate li zašto vam
ovo poručujem ? Jer ste mi učinili što i košuta u Je-
sopovim basnama. Došla do bistra potoka, ugledala u
bistroj vodi, da joj otsjevaju rozi, a ona brže bolje no-
ge u vodu i zamuti potok, da ne vidi roge. To ste i vi
opravili meni. S kruške skačete na jabuku, stoga hajde,
da se razumimo. Koji je glavni vaš zahtjev? Revizija
na gimnaziji kažete. E pa dobro; onda Hrvate ostavite
u miru, a obratite se srpskim profesurima, koji su za
sreću ponajviše u svojim razredima imali one buljuke
srbenada i po tomu kao razrednici morali su ispitati,
razvidjeti, promozgati. zabilježiti, pa napokon u sjednici

 

PODEISTA.
LAVU XIII.

Učitelju sna nosti — savjetniku kraljeva —
Ocu — dobvočinitelju — skrbniku radnika.
Dvaest i pet već omiče ljeta,
Pola vljeka umrla čoeka,
Da kraljuješ nad trećinom sv'jeta,
Kako Bog je obećo od vjjeka
Crkvi svetoj, svojoj mezimici,
Majci našoj, Krsta zaručnici.
Kad kroz usta umnih stožernika
Duh Te sveti na prjjestolje sjede
Rimske crkve, božjeg ugodnika,
Svak vladanje kratko vidjeh htjede
Al Bog koji diže i obara
Ljeta tvoja pomladi nam stara.
Istina je, po naravi t'jeku
Života Ti stare sastavine,
Al je rjedak, ma u kojem v'jeku,
Čovjek Tvoga rada i viaine:
Život Ti je tek prozirno inje
Gdje luč plamsa snanja i svetinje.
Sve, što znanje želi i veliča,
Mudroslovlje što god iskitilo,
Sve to Ti nam veleumno priča,

Sve to Tvoje pero pobrstilo —
Te kroz svoje umne Okružnice
U srce nam sasu naumice.

Ne, već neće zlobni svjet vikati

Da se crkva protivi znanosti :

Ti dokaza, da je ona mati
Svakom znanju i svakoj kreposti;
Vatikanske knjižnice vratija

Rastvori mu, da znanje ispija.

Svećenstvu si volju upačio,

Iz riznice neka u svjet srće,

Veljim duhom još si uočio.

Oko čega, da se mar obrće,

Te im šane, nek u školam rade,
Nek duhove tociljaju mlade.
Što je, um Tvoj, što shvatio nije?
Gdje je zemlja, a bez skrbi Tvoje?

Ko što sunce vasionu grije,

Ko što pčele iz ulišta roje —
Tako Tvoje misli veličajne
Svud se šire, svud s'jevaju sjajne.

Na prjjestolje u nastupu Tvome

Kraljevi su klupko zmija bili,

Svak bo htio naškoditi kome

Svak načeo, da crkvu ucvili
Svud mačevi, svud se krvca lila,
Svud pometnja, užas groza bila.

Mnješe jedni — pupstva više nije,
Mnješe drugi, propala je vjera :
Jedni rekli — još teke da žije —
A na vratim čekala nevjera —
Al čim Tvoja okruni se glava,
Sjekne sunce, svaka presta strava

Ko što tane glas čovjeku skine,

Ko što zmija pod st'jenom se svije,

Ko što vosak na ognju izgine,

Ko što jakrep sam sebe ubije —
Kad tijarom Ti okrunjen bio,
Tako pako sam sebe ubio.

Mrki vuci šape ustegnuli

Napasnici u Kanosu dosli,

Klevetnici mukom umuknuli,

A nezvani praznoruki pošli —
Crkva sveta opet zaplovila
Tiho slavno, nit kog zamrzila.

I sve otad krmilar obrani

Lagju Krita upravljaš i štitiš,

Vav'ljek budan, ma na kojoj strani

Da ja umom i svježiš i kr'jepiš.

Vas za svakog, svakog srcem ljubiš,

E da Krstu jače stado snubiš.
Vladarima pomirljiva ruku
Pružio si na utjehu zemlje,
Spasonosnu upači im luku,

Gdje njihove da se sretnu želje,
Da svak svojim zadovoljan žije,

Sunće pravde, da svakoga grije.

Rak ranu im pokaza na dlanu,
Koja no im države rastače,
Radi koje žive iskre planu
Kad nevjerstva val im žale plače.
Za uzor im Propetoga dade,
Koji svakom pravdu krojit znade.
Sve učini, što učinit može,
Duhom, umom, žrtvom i oblasti,
Za tu zemlju, gdje Te dobri Bože
Postavio u najvećoj časti,
Da procavti i da svak zavoli
Vlastit hljebac, ubog i oholi.

Ipak srce Tvoje veličajno

Suzi, videć izglodano, jadno,

Zapušteno, tlačeno, očajno,

Mnoštvo mnogo i golo i gladno,
Te ko otac sirotinje svoje,
Vapiješ im sreću i pokoje

Nauk crpiš iz Propetog rane,
Da ti šane, kako bi uspio,
E i njima žarko sunce grane,
Ne bi li ih sretnim učinio,

Te ponovno Tvoje Okružnice :

Sv'jetom lete — zvjezde predhodnice ;

Da poduče, da rak ranu l'ječe

Da sirostvo, radnika, patnika,

Sad pridignu, sad mu pad zapr'ječe :

Sve na svjetu b'jedne nevoljnike
Ti na srce stiskaš, Ti ih braniš,
Nad nepravdom grmiš a ne čamiš,

Oh da radnik pozno bi Ti srce,

Kako za njeg trpiš i nastojiš ;

Svoje bi Ti utočio krvce.

Videć tužan da se za njeg boriš;

Zablude bi kobne zapustio,

U krilo bi Tvoje poletio.

Ako li se kuka i motika

Ne podigla, varanoga av'jeta,

Ako li se množina radnika

Pod Krst-Barjak danas živo al'jeta
To se Lavu zahvaliti mora —
Pa ga štuje grad, more i gora.

K preporodu jer im stazu čisti —
Al ko hrvat ne slavi ga niko,

Jer za vjeru tek on mr'jet je viko.

 

 

U

z
+

\|

 

;
i