HHRHREHHESEE=mmznNInENINII Br. 12. GRVENA HRVATSKA U DUBROVNIKU MEA 1903. Godina XIII. Cijena. je listu unaprijeda: za Dudrovmik sa donašanjem u kuću, sa Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegoviuu s : na godinu 10 kruna, (na po godine 5 kruni. Za snosemstvo: 10 kruva i po- štarski troškovi. Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto polugodište. Izlazi svake eubote. o Pojedini broj 20 para. frankirana pisma ne primaju 89. Pritplatg i oglasi plaćaju se upravi ,Crvere Hrvatske“ u Dubrovniku gdje su utožljivi, Za vr, priopćena, zahvale plaća sc 40 para po retka, a za oglase 20 para Oglasi koji se više puta ti- skaje po gogodbi i uz razmjeran popost Dopisi šalju se Uredništva. Rukopisi se ne vraćaju, & ne izja- U malo dana, koliko stvari. Gosp. dr. Rade Kvekić srpski zastupnik u Be- ču puno je mačao; radi dugog muka napadali su ka i isti srpski listovi, pa je mučao i onda, kada je po ,Srpskome Glasu* i ,Dubrovniku* morao tami a kad su Zore, Fabris i dr. bili pod is- tragom. Na posljedku progovorio je i dr. Rade; a kada je on progovorio na to su ga morali natjera- ti veliki razlozi, kao što nijesu bili maleni ni oni, za što je mučao. Progovorio je dr. Rade u parlamentu, 4ao sin Boke Hotorske njegove su riječi, da se potuži na sistem vlade prema Srbima, čudeći se, da vlada baš Srbe najviše ne miluje, kada su oni najodaniji i najlojalniji. Ako sada nešto opozicioniše, to je po onoj: ,kako vlada nama i mi njoj“, rekao je dr. Rade i svršio govor, neka vlada pruži ruku Srbi- ma, ona će se uvjeriti, da su joj u zemlji najbolji. Kada se ovo zbije u malo riječi izlazi: ,,Vi- soka Vlado, evo ti nas, evo ti Srbđ ; mi ćemo za te sve što ti hoćeš, samo nas, visoka vlado, uzmi pod troje zakrilje. Milosti! Milosti ! aman za goga, vlado visoka, milosti!“ Ovome je vapaju dr. Rade predhodila poznato odobravanje u ,Dubrovniku* ministru Koerberu, kada je onako cinički odgovorio zastupniku Vuko- viću radi Dalmacije, i poznata izjava ,Srpskoga Lista“, u kojoj se kazivalo vladi, da se ona _u Dal- maciji može osloniti jedino na Srbe protiv Hrvata. Stvar je vrlo zanimiva, pa zaslužuje, da joj se obrati malo pažnje, a upozorujemo i ostale hr- vatske listove, da prate ovo što danas Srbi pišu i govore, jer neće proći mnogo i mi ćemo imati š nji- ma velikog belaja, kao sa žandarima u civili bečke politike, na hrvatstvo i tako nadrfe. Odmah, poslije posjete Lamsdorfa u Beču, pri- mjetilo se, da su Srbi bili pokunjeni; za posjetom čuo se glas iz Petrograda, da Rusija ne misli žr-| tvovati za to umišljeno veliko srpstvo ,ni kapi kr- vi, ni jedne pare“. Ovi naši Srbi, za koje, osm nas niko i ne zna, mišljeli su i vjerovali, da car ruski i nema ništa drugo u pameti do srpskoga pi- tanja; jednom ovako razočarani i uvjeceni, da se Rusija i Austro-Ugarska slažu, odmah promijeniše pravac i odmah u drugu skrajnost. Oni, koji su do jučer nama vikali, da smo tobože austrijski žanda- ri, danas ponizno mole Beč, da ih primi u žanda- re. Nakon što je Rusija javno dokazala, da joj srp- sko carstvo nije ni u pameti, doživjeli smo i ona- ki poklon ernogorske vlade, koja javno u ,Glasu Crnogorca“ priznaje bosanskoj vladi prijataljske aujedske odnose i hvali je, takogjer javno, da je bosanska vlada humanitarna! A sada zapomaganje dr. Radel Sve ovo u malo dona, čitavi ovaj preo- kret, u srpskoj štampi, kod srpskih zastupnika, na Cetinju, u Dubrovniku, u Zadru, u bečkom parla- mentu . ,. poslije Lamsdorfijeve posjete, a prvi je sigual dao gospar Luko Zore, sa onim junaštvom, da: smo se svi smijali, kad je doletio u Dubrovnik, da sam nase uzme odgovornost za sve ,nesigu- tan“ da inu neće biti ništa. Kako svak vidi Srbi su promijenili politiku na čitavoj liniji. Dok su mišljeli, da će za njih sve POBLISTAK. Želja. Jadh! tako li ti bijedna, sirotiće moja, tako li si uboginjo moja, tako li si svisnula, žalosti moja ! Nema tome vele kad, od krajine. Drača ili od Bara ido istarskih gora; a u širinu do Dunava rijeke, razlijegala se pjesma tvoja, jača od šuma rijeke, slagja od slavujeva poja; tvoja se rijeć slagja od međa čula i srcu + Kroz godine 548. 580, 551, 688. 698. kao grom, kao trijes,; kao munja, kroz ubojito oružje te kroz klance jeđikovce, protisnula si se u današnju domovinu svoju, sirotice bijedna. rogjena hrid, odvažna ko ti tijesno 641. godine mogućem orlu za- u tvojoj Mi oboli rimljanine, još ne i ži ii uraditi Rusija, išli su jednim pravcem, ne radeći ništa, jer oni u opće nikada ne rade, oni uvijek ištu da im izrade drugi. Kad su se glede Rusije razočarali svom dušom i svim srcem bacaju se u naručja Austrije, na milost i nemilost, spravni da joj za svašto posluže, samo ne za špijune (ier su ovi takovi karakterl, da još nikada nije bilo ni a (jednog Srbina pravoslavne vjere, da bi se bavio špi- junstvom). uvjereni, da će tako Austrija njima po- moći, da uništi hrvastvo, kad nije za to fajde od Rusije. A kako su namirisali, da Hrvati neće ku- ljučiti nikome, i da je ojačala, kao nikada, struja za sjedinjenje i jedinstvo Hrvata, znajući Srb', da to nije milo ni Njemcu, ni Magjaru — misle: eto njima, ete Srbima, zgodnoga časa, da se.... ponude. I u malo dana doživjeli smo toliko stvari, da se ,Srpski List“ nudi, a ,Dubrovnik* klanja, da Glas Crnogorca“ strahopočitanjem hvali hofrathe u Sarajevu i ministre u Beču, i da se dr. Rade Kvekić otvoreno razmeće ,uajvećom odanošću Sr- ba prema vladi“, a traži milosti, pa ako će postu- pati š njima u politici, kao i sa uškopljenicima. Odurua je ova slika ovako časovite promjene pravača i načela, žalosna je ova pojava, da na o- u način Srbi u 24 ure znaju sve mijenjati., Rekli bi bili do jučer, da su neki Obilići pred kapijom Balkana, tako su se pretvarali, eto vam ih danas, u politici gorih i od žbira na granici, Gdje je tu u toj politici čovještva, gdje mo ralne podloge, gdje i sjenke ideala slaveaskih? Jer da su oni iskreni, kada se i Austriji nude, ne bi im ni riječi kazali; kao što nebi, da je u njih bi- lo i trunka istine, "kad su dosagjivali Rusiji. Ali u Rusiji su se preporučivali lažima proti ,kato- ličkoj propagandi“ da tako ocrnjuju Hrvat«, a pre- poručuju se sada Austriji obećanjima, da 'će oni sve učiniti, da se Dalmacija ne sjedini s Hrvatskom. Uvijek smo im mi pred očima, a nikada ovi jedni srpski političari i novinari da rade kadgod i za srpstvo, već uvijek proti hrvastvu, radi kojega sva- kome služe i na svašto su spravni. Da. nijesu oni onaki, Srbi u ovoj državi bili bi u slozi g Hrvati- ma i radili bi, da zajedno uskrisimo Hrvatsku, da se na jugu ove države sastavi hrvatska država, vazda slavenska, Ali oni neće toga; taka im je krv, i ćud, duša im je taka. Od kad se zna za Hrvate, nijesu se hrvatski listovi ovako i ovoliko ulizivali Beču, kao srpski u malo dana ; a možemo se lako predomisliti, što će biti u naprijed, možemo biti uvjereni da će Srbi (već ako se i megju njima ne nagje dio, pa se o svijesti i sjeti slavenstva, ako i neće brastva) pro- ti Hrvatima, u borbi za naše deljentob, postati na- jodaniji (stupovi Beća i Pešte Eto ih tamo, neka rade što im drago, nije nas briga; ali je dobro, da su se jednom i odkrili, I kad su ovaki, bolje da su proti nama, nego me- giu nama, Manje smetnje! Samo bi preporučili dr. Radu, da se ne razmeče odviše, kao sin Boke Ko- torske. Ne misle onako pošteni Bokelji, niti slavna Buka osjeća — kako i on, Ako on ima posebnih računa, da se udvara Austriji, Boka Kotorska ne- wa, i kad mi kažemo, da Boka Kotorska čezne za- jedno s Dubrovnikom k jedinstva hrvatskih zema- godimice darivaše zlatni prsten morskoj sireni, a Alek- sije Komnen morade mu o vrat veliku zlatnu povelju visiti. Na 8000. lagja koje je krilati lav svijetom šiljao, u verigama sapeti i gladni i žedni i goli i bosi bili su mrnari, sama djeca tvoja, mučenice moja. Vrijeme bi i progje. Lav malaksa — ušmagne — crkne — a Zadar hrvatskim pojem prati od crkve do crkve rimskoga papu — Trogir se hrvatskijem dverima ponosi, Spljet grli hrvatske kraljeve, a Dubrovnik po- staje hrvatskom atenom. Negda rimski Spljet, Zadar, Trogir i Dubrovnik, sada se okreću i klimaju glavom gordom lavu, koji na obali ponosne Venecije zube iscirio. Hrvatska zastava opet zalepršala, nad cijelom se hrvatskom Dalmacijom razvila, Hrvatska se pjesma opet ori, hrvatske galije plove na dugo i široko, hrvatski se stijeg na kopnu i na moru vije. S istarskijeh gora hrvatska vila pjeva a ona joj s Drača otpjeva, Dalmacija je i po pravu i po krvi hrvatska zemlja. To je slatki usklik, to mila deviza, to medena spomen sina kršne Dalmacije; ama gdje god se nalazio, +[ama gdjegod, bilo uživao, bilo bijedno kuburio U ko- bnijem časovima, hrvatski mu duh snagu jača, u oča- janju ga tješi, a u veselju mu se za kalpakom vije, a iz grla izvija. Bilo na uzburkanom okeanu, bilo na le- denim stepama mrzle Siberije; bilo na junačkom me- + [ gdanu, bilo u veselom kolu, hrvatski mu je duh ona magnetićna iskra, koja mu snagu, 1adost i veselje u srce toči, bez koje bi bio prosti osjen, pusto ništavilo, Dok bi drugi Adamov sin na svome kršu u plač udario, u prosjačtvo MR SAO AS ija,uvjereni smo da tumačimo želje sviju Bokelja, koji znaju najbolje koliko im je Beč pomogao i po- maže, a da bi mu se ulizivali kao dr. Rade, dok vjeruju, da nama prava pomoć može doći je :ino iz Zagreba, kad budemo sebi svoji, slobodni i uje- dinjeni u ovoj državi, pod našom trobojom hrvatskom ! LEDA Dubrovnik, 18. Marta. ,Glas Srpstva“ izlazi u Beogradu; uregjuje ga. kako smo više puta čitali po listovima neki bivši krč- mar iz Bosne, koji se poslije bavio i fakinstvom, koji je bio i osugjen u Bihaču za privatne posle, a pisalo se # o nekoj istoriji rubalja... Ovaj list u 32 broju piše, da je spas Hrvatima u slozi sa Srbima, ali tako. da im je conditio sine qwa da prigrle pravoslavlje, da se vrate ,u svoju pradledovsku veru“, koju im je ,krv- lju i mačem otela krstaška vojska papina“ i onoga ča- sa ,kada u Hrvatskoj triumfuje pravoslavlje triumfova- će i sloboda Hrvata.“ Vidi se, da je urednik onog lista bio svašta. »Slavenska Misao“ pak prenosi ove riječi, popra- čajući ih : gori savjeti nijesu baš loši.“ »Slavenska Misao“ svaki dan to bolje otkriva kar- te, da pod ulogom sloge ruje proti Hrvatima, sada je otkrila i ovu za pravoslavlje. Zna Ante Jakić, da sa ovim neće ništa postići u nas, ali se čini da piše, kako mi naregjeno u ime opstanka. Ante Jakić svakome dijeli lekcije, a u polemici vazda nastoji, kako bi iz gledao kao neki profesor svima, premda zna, koliko se njegova broji megju nama, tako da baš njemu i treba dati jednu stvar da je brani, a da se ta stvar, pa da je najsvetija, kompromituje, jer na cijelome slavensko- me jugu znaju i djeca za ,uvjerenje“ — Antuna Jaki- ća. Dok on piše kako se hoće, neka ga, ali je žalosna i beznačajna pojava gledajući ga, bivšeg svećenika ka- toličke crkve, kako na ovaj način ruje i proti svojoj vjeri; da to radi jedan bivši svećenik ; odviše je sabla- žnjivo, jer baš i da bi htio, morao bi u sebi promisliti : »Neću baš za to, jer sam bio svećenik, da ko ne pro- misli, da sam prodao ruku i dušu.“ Čitali smo i to, da jes Antom Jakićem i neki rasfratar Barbić, koji da više ne govori ni mise; pa je žaliti, da se u Trstu ne nalazi i Ljudevit Vuličević, jer bi tako ova tri značajna političara rasvjetlivali pute narodu hrvatskom onako, kako ih rasvjetljuje i zloglasni urednik ,Glasa Srpstva.“ S ovim je ,Slavenska Misao“ rekla sve Hrvatima, koji će znati da joj prozru u namjere, pa se čuvati da te namjere pomažu pretplatom, tim više, kad onim na- mjerama nije ni potreba od pretplat& hrvatskih. Dobro su plaćene s dvora. Zanatski kalugjerizam ,Slavenske Misli“ proti Hr- vatima najbolje se vidi i u članku joj, u kojemu ,Cr- venoj Hrvatskoj“ odgovara na ono, što smo poručili Dubrovniku“, kad nam je dobacio, da u Zagrebu ima Njemaca, a na Rijeci Talijana. Rekli smo, da ih ima, ali svuda manje nego prije, kao i u Dalmaciji, jer se mi odupiremo, borimo jer mi ipak mapredujemo. Na protiv N. Sad, Sombor, Pančevo i druga nekad srpska mjesta u čijim su danas rukama ? ,Slavenska Misao" tu se umiješala, da ludovima da razumjeti, kao neka guvernanta izmegju nas (tako joj služi radi onih s dvo- ra) pa svima dijeli lekcije, tom razlikom da za sve kod Srba krivi Magjare, a sa sve kod Hrvata krivi Hrvate, Vidi se, da bi Ante Jakć htio o svemu pisati, a ne pozna ni ljude, ni okolnosti, nijesu mu poznate ni naj- primitivnije prilike javnoga života ugarskih Srbi. Ža- lostno je, da se ovaki ljudi, bez ikakove kulture, koji nijesu kadri napisati ni dva slova, kako valja, i u nas i kod Srba ističu kao urednici nekih viših pravaca, jer je ,Slavenska Misao“ dostijia Glasa Srpstva“ & oba urednika dorasla aa m se MUZU Uuvt dw št. pisuju, nego li da raspravljaju o velikoj i maloj politici. Odziv. G. uredniče, molim dozvolite mi u Vašem vrlom listu malo izjave. , Dubrovnik“ se više puta sjeti moje malenkosti ; čini mi se s toga, jer kadgod pišem o čemu u ,Crve- noj Hvvatskoj“, što je istina, i ako nije istina da pi- šem sve, što mi se pripisuje, jer u svakom broju bude moga najviše jedan stupac, jer za sad me mogu više. U ,Crvenoj“ pišu i druga gospoda, pa mi nije milo, da mi se jiripisuje i ono, što nije moje, jer valja svakome priznati trude, i radi toga ovoliko izjavljujem, dok zna- ju najbolje svi dubrovački Hrvati, ako sam do sad ikad i slova napisao u ,Crvenoj“ za platu, i ako nebi ni to bilo ništa nedopuštena, jer sam novinar i od toga ži- vim. Ali mi je drago izjaviti, da bi uvijek pisao mukte, dok sam živ, i kad bi imao srestava žrtvovao bi sve, što bi mogao za sve što je na korist hrvatske misli rodnog mi grada. Ne zoam što je profit i prezirem po- litiku profita, a Srbi znaju najbolje, kolik sam intered- žija, i sa koliko sam se punih kesa povratio narodu svome sa njihovih -- pazara, dok će se u svoje doba znati koliko je njih po nekim mjestima punilo i pune takujine na račun srbovanja. Milo mi je i u velike mi je milo, da je ,Dubrovnik“ pokušao koristeći se šoka- rijama jednog novinarskog bugda, okaljati svijetli obraz i nekog starine, divljenja dostojna radi svoga značaja i poštenja, jer je u neku to sokoljenje, da se iznesu baš neke stvarce, koje su mogle ostati i zakopane, o nekim radikalnim srpskim glavarima tamo — i amo, i da vi- de izvjesni jadni mladići, da ne ima srpskog radikala, u kojega nebi našao slabu stranu pred profitom. Ni onaj naslov ,dvostruki Antonije“ 'u ,Dubrov- niku“ ni malo me ne bode, i ako je ,Dubrovnik“ s |o- nim htio reći, da sam duple face, jer pišem u ,Jedin- stvu“ i u ,Crvenoj“. onda, kad su te face prodane ili kupjene, ili kada jednu svijeću pale svecu, a drugu hudobi. U ovom slučaju pišem u listu dubrovačkom jer sam Dubrovčanin, pišem što bi htio i želio, da s rodnog mi grada iščezne jed- nom magla i da jednom kapituliše perfidna bezočnost, unešena s dvora, pred pitominom i starim gospostvom dubrovačkim. Da moj ljubjeni Dubrovnik, čiji mi je svaki kamen svetiji, ko najsvetiji hram, bude uvijek upravljan od ljudi ne samo značaja i poštenja, (jer se ja priznajem nedoraslim ambijenta ,Dubrovnika“, da 0 ičijem poštenju i značaju dijelim diplome, već samo ču- vam svoje) ali i od ljudi, koji nesto vide i nešto znaju. U kratko, da moj Dubrovnik vlastele i gospara, ne spane samo, kao još nekada, na buzde i filibustijere — političke. Osjećam dužnost u tome, kao rogjen u Dubrov- niku, da i ja, koliko mogu, pomognem, kao što rade svi dubrovački Hrvati, dubrovačku stvar, a t& je br- tinac na tom pustom kršu sebi gnijezdo vije, a jer se prvajačenja stidi, žilavom svojom rukom otale sebi hra- nu, novac i blagostanje vadi i tugjinac mu se divi, Ni mito, ni strah, ni glad ni žegja, nijesu kadri da mu iz srca tu veleljubljenu hrvatsku zemlju istisnu. Bog svu je ljubav za njom svojom močnom rukom u srce zapečatio, majka mu ju je mlijekom ralila a spo- men mu je pregja očistila, pa jaoh ii onom ko mu u, tu svetinju nad svetinjami dirne, jal dirnuti se usudi. Tako je hrvatski dalmatinski narod. Ni okrutni Romu- lovi potomci, ni prevejani Vizant niti mletačka lija, ma koliko nastojali taj mu sveti plamen ne ugasili; dapače, ko što silna bura i zapreteni ugljen uspiriti znade, tako i njemu ma bilo koji nasrtaji u hrvatskom srcu hrvat- ski plamen rasplamtali i on plane, da u više navrataja plane, te lice osvjetla svoje, a Evropu spasi. Hiljade i hiljade puta nastojalo se s lica ga zemlje zbrisati. Hiljade i hiljade puta načeli, da ga ignoriraju; al koja fajda kad se on vavijek istim bezdušnicima nametnuo? Na žalost daleko od središta odkuda bi ga žarko sunce grijati moralo, već krat ga ledena bura bije, jer se njegova prošlost te njegova vjera i odaničtvo zabo- ravila, ako je to pametnoj glavi a pravednoj duši moguće. 1 ako su njemu tek mrvice što s obilnog stola padaju namijenjene, ipak ne zdvajaju, jer tvrdo uvjeren da se pravica zatajati možu uništiti nikad, škola je to pokoljenjo njegovu. Duh njegovih Leonida Perikla te Fabricija M njim bdije, a njegovi trmopilski klanci, kojih je pun i prepan, ponosnim ga čine, klonuti mu priječe, spome nik su njegov kakova u čitavom svijetu nije. Jedino pred čim strepi, jedino čega se kao puste strijele boji, to je nehaj. to polutanstvo, to očijukanje i puzenje. To su rane koje bi teško prebolio jer strijela koja bi ga pogodila bracka bi bila, a bracka je rana od tugji- na gora. Jer velik, ponosit i značajan, rado on svoju desnu i svoju stelju svome susjedu pruža, a ma ne niti u dar, niti u naruč, već u ljubav samu, i to dok se s njime bracki radi i postupa. Prekinute piti brastva i niti su ljubavi prekinute. Ono mirno jagnje u bijesna se lava izmeće, ne da tugje grabi, već da svoje štiti a i g radi jer drugeje hrvatskog Imena svoga dostojan ne bio izdajica samoubojica bi bio Pa zar da nije td nego smiješno predbacivati mu, da u ovoj eminentno hrvatskoj zemlji hrvatsku propagandu tjera? Ma ljudi božji što bi dakle htjeli da radi? Ne bojte se, niti tjera, niti je iksda to učinio: jer kad bi to radio, moglo bi mu se kazati da je tu tugjin. A može li svoj tugjin ma svome biti? Ko se ne bi grohotom nasmijao, kad bi #6 reklo, da Inglez u Ingleškoj inglešku politiku, Francus u Francuskoj francusku, Talijan u Mtali) talijansku, Švabo u Švabskoj švabsku politiku tjera? Jer bi dakle Inglez Francusku, Talijan Švabsku tjerati O duplim facama govori se samo rog e VRANE e Sam moon + > mamama a me > ama u \