s 7. dijena je listi utiaprijeda i im ,. zomici polugodište. ia EE: otkrića. Od nekog doba u našim školama počeli su slati “pove geugrtfske karte, to jest one naše mo: narhije, jednake po starome izdunju, samo, što se m ;710p0 e avene bri&la boja, koja je ka- št U e. uŠlavohfje Očito je, za čim se ciljalo; da se i oči naše djece uništi i po- jam o Hrvatskoj i Slavoniji, koje su samostalne, Ugarskoj ne prisajedinjene, a što znači mnogo. Jer :du baš. i teži glavna podloga našemu idealu za što tražimo sjedinjenje s Hrvatskom; ona je naš Pi- jemont. Kako se vidi ove nove karte izragjene su u zloj namjeri, da nas izazovu: i uvrijede, a proti su: istini i nauci, što je baš zabranjeno u školi, gdje se mora .brapiti i jedno i:drugo. : Jedinstvo“ je razlogom planulo ua ovaj atentat, na što je odgo- vorila ,Smotra“, pobijajući ga nedozvoljenim sar- kazmom, te. poričući, da i ima t+h novih karata, bez označenih miejaša. Na to su ustali gg. Borbić, Grgić, Milić i Maugier, narodni zastupnici i nad- uJedinstva“, a prva dvojica i članovi škol- skih vijeća sa izjavom, koja je ;po Smotra Dal- matinsku“ upravo :porazna. Proti njezinom porica- nju.oni su dokazali, da: one: patvorene geografske karte postoje, da ih protaruju u naše škole, :, ad je u nas svak pitao: kako je onda mo- gla: ,Smotra Dalmatinska“ poricati, kako je smje- la na onakav način dokazivati da nešto nije, što jest. 1spovijedamo, da: je to unicum blamaže jed nog vladinog poluslužbenog lista, radi čega je u 5. a biće tako svuda, izazvao veliku senzaciju. 1 mi smoke raspitivali, pa evo što smo doznali: Iz Beča se: te karte šalju direktno školama, malo po malo, sad ovoj, sad onoj; dakle bez zna- nja našeg pokrajinskog školskog vijeća i nazornika. Nije se, dakle, čuditi, aku je g. Stroll onako ; otvoreno. poricao, premda Je način njegove polemi- nike bio: vrlo nesretan i za osudu; On je poricao iz ii dubokog uvjerenja, što: bi :se imogao zakleti, da tih falefikovanih karata mije ni vidio. Ali; sada :se pojavljuje nova škandalozna po java, koja nadopunjuje onu, (po ,Jedinstvu“ izne- šenu.. Viša školska: vlast u: lječu izbrisala je i po- kraj. školske vijeće: i nazornika.u Zadru. Uradila je nešta, preko njihovih: legja; što: nije smjela. Bez njihova znanja uvukla se kradom u njihov dje- “okrug ii ovako: ih: grdno izložila. Ispovijedamo, da ise ovakih: stvari može dogoditi samo u Austriji, & i to kad ise radi, da se naškodi nama Hrvatima. \) Ali patvorene i đažne geogratske karte su i- :zragjene i šalju nam :ih; Smijemo li mi to trpiti ? U zadnje dobacovu je drugo ofkriće, jer su se na isti način; /tajuo ;i :Skvovito, prošurivali i poznati fermani «proti našem jeziku, tako da: moramo reći, i da sesproti hrvatskom narodu naše: zemlje udeša- vaju zasjede i busije, da se iz njih: nišani u hr- vatske pravice: i svetinje, :Nema, mislimo, primjera da :bi: igdje: i jedua vlada ovako postupala prema ma kojemu narodw : Dok:smo mi: izloženi napadajima: i napastima 'sa Dubrovikik sa đonašanjem u kuću, za Austro-Ugarsku, Bou i u 10 krurd, na po godine'& kruni. Za sindsemstvo: 10 kruva i po- \ araki taikov. Ko ne vrati ta; kad : mu PRA mine, smatra se da je predbrojen i za došasto | U DUBROVNIKU 28. MARTA 1903. | tolikih dušiniva, ocrnjeni i vrijegjani, jer smo o- vo se najviše moramo čuvati lagu- = de nast ovo. give | ajviš 8 > uwjanava jaš više, da je vaši jedino mjesto u Zagrebu. Mi u toliko čekamo, što će sad uraditi gospo- da u Zadru. Oni“su se smijali, ali su, pred ova- kim ignorisanjem iz Beča, oni ostali smiješni. Mi- slimo (a to bi mi s mjesta uradili) da im, radi njihovog obraza, a i odgovornosti pred narodom ostaje jedan i jedini izlaz: postaviti vladi condifio sine gua, da se one karte ne samo povuku, nego da se i unište, a dosljeduo pokraj. školskoj za- kladi nadoknadi sav: trošak, što je za njih do sad potrošeno, te da s vladom u Beču utanače čisto i bistro, da se ona u naprijed ne usudi išta ura- diti u pitanju pučkih škola, bez znanja i dogovo- ra sa našim pokr. školskim vijećem, jer na posljet- ku vlada na ovaj način ruši našu autonomiju. Ako to ne uradi pokr. školsko vijeće, veći ovu progu- ta, ostaće na cijeloj zemlji, da mu ona izreče sud. Ovdje se čianovi vijeća ne smiju kolebati ni jedan minut; oni su bili izigrani, a premuče li, tada bi nam dokazali, da su u vijeću samo za to, da budu igračke vladine i proti svome narodu i proti znau- stvenoj istini. Na ono, što se iznijelo u ,Jedinstvu“ mi smo bili dužai, radi dopune, da iznesemo i ovo, što sino doznali, a da se ova gruba stvar ne smije ovako ostaviti, to će priznat svako ozbiljuo čeljade. Postupanje pak onih, koji su iskrivili geograf- ske karte i odabrali ovakav put, da ih provuku u naše škole teško je, vrlo teško ocijeniti, jer za to postupanje: i nema kvalifikačije, tako jer nigdje ču- veno, 'ni vidjevo. 'Proti Hrvatima počeli su iskrivljivati i geo- grafiju ! — REZA ČSE Srbi“ (Vlaci) u Bosni i Hercegovini. I *) Novosadska ,/Zastava“ u svome Br. 49. o. g. po- čela je objelodanivati raspravu pod naslovom: ,Pri- mjeri katoličke propagande.u Bosni i Her- cegovini — Mitropolita Save Kosanovića“. Pokojni mitropolit Sava Kosanović, bio je za cie- log mu života i djelovanja, najljuči dušmanin hrvata, pa i nesnosan protivnik katoličke crkve u ovim okupi- ranim hrvatskim zemljama. Primjera radi navesti ćemo, da su ,Srbi“, od ka- ko je hrvatski narod počeo raditi na tome, da se nje- govo vjersko-politično stanje tamo uredi, odma stali agitirati protivu katoličkih popova i obtuživati zemalj- skn Vladu, da tobož radi po komandi rim-papske pro- pagande na zator političnog morala i budućnosti crkve- no-prosvietne grčko-istočnog plemena. Koliko je u tome inače neistine, držim. da će mo dokazati u nizu ovih članaka. Na žalost naši patrioti s “Ove krasne članke sri: spisatelja, dragovoljno pre- poštamo u list, om pre štajoći q. iscu odgovornost na 0 no što pit ii bilo . ugodno rje izrič toj želji pravopis stajo notekaut. Spisatelju zak osobita hvala, sa živom željom oo se nas iu oajeljed spom Hrvati i ći svoje trubljače a gradovi svoje muzikante za razlike * PODLI$TAK, “e Bietažlki“ | i razvoju vojničkih i gradskih. muaika *) s osobitim obzi: rom na postanak i, razvoj gradskih muzikA o, boli u Dubrovniku. , 1, Piše Josip. Onyszskiowies. :Trebalo je dobrih sedam vijekova da se usavrši moderna: muzika. :Feudalizam,: ;romantićisam, trideset- rat. duma haorha Ruropa # Turcima, sazlike re- svo su: ovo mnogostrani faktori razvitka mu- Sredovječni trabatlori koji su obilazili po: Evropi A njihovim pjevanjem, mogu se zaista: nazvati prvi ute- meljitelji mušike sa publiku na otvorenu.:: Kad je ovih padomjestiše ih obilazeći muzikanti, koji su se aii svoje pokvarenosti i: cijenili kao lu- poši i ubojice. Ali se ipak ovim obilasećim. društvima ima zahvalit postanak narodne muzike, jer ova društva io MR od:pokoljenja do pokoljenja stare melodije, i stvaralu i praširivahu nove. Koliko su bili . eljenjeni: ovakovi mugikanti najbolji je dokaz /ovaj_je- dan primjer: Jednoč u Saskoj istuče dobro jedan gra- nekog SRNA imusikanta. . Ovaj svečane zgode Češće unajmljivahu i načelnici manjiq gradova svirače u diple da zabavljaju radnike, dok bi ovi radili puteve ili što drugo. Ali prva prava gradska muzika nastane u Basileji, koja se sastojala. od tri glasbila za puhanje. Mjesni je načelnik naredio da se ta muzika sastavi i naredio je da svaki dan u stano- vite ure udara na otvorenu, publici za zabavu. Čuvari sredovječnih kuli, koji su upotrebljavali rogove (korne) za davanje znakova, bijahu radi njihove sposobnosti prvi učitel!! - javnijeh muzika, Za muzike puko nastane doba pravoga napretka kad car Sigis: mundo (1426) digne zabranu udaranja trublje, što je do toga doba bilo dopušteno samo plemićima. Prije 17.ga vijeka vojnička se muzika sastojala samo od sviral i tamburh a bila je ograničena samo na to da ritmički osijeca korak pri koracanju. Tride- setgodišnji rat, ustrojivši modernu stalnu vojsku, usta- novi vojničke koračnice, koje djelovahu sentimentalno na vojnike. Ovakove muzike bijahu u početku privilegij samo izabranih regimenta, ali njihov uckajući i osoke- ljujući efekat bi uzrokom da postadoše vlastnost svih regimenata. — ' Docnije uzete zapadnjaci od Turaka veliki bubanj, poludricu (cembale) i muzikalni trokut (trianguo), Pri u svrsi 17. vijeka ustanoviše dapače kraljevi poljski i pruski osobitu muzika nazvanu janjičarsku, pred kojom se uvijek nosio polumjesec sa tri repa. Na početku 18. vijeku obična se muzika sastojaše od dva flauta, dva oboje. dva roga (korna), jedne ili dvije trublje (trom- be), dva ili tri busa i jednoga trombuna (posaune), do- čim danas broji od 30-100 glasbila. Jedna od majboljih i najglasovitijih opstojećih mu- zik — muzika engleske kraljevsko m — opstoji Izlazi svake +uLote. ——— MRVATSKA \i | frankirana pisma: ne primaju se. #3 < Sa E Mesto u Ečsni i Hercegovini, nisu našli ni s' daleka ovu o- bećilu predusretljivost a niti obećanu brzinu za rije- šenjć mnogi stvari odnoseći se bitnih interesa katolič- ke štkve i hrvatskog naroda tamo; dočim n. p. brzaju uprititelji Bosne da dozvole posvećenje mitropolita Sa- ve Čosanovića upravo, kao na ustuk prav&a katoličke crkte. Srbi se tada bijahu razkokotili od prevelikog vestlja radi ove značajne pojave u historiji grčko-istočne crkve u Bosni i Hercegovini. Imali su i pravo! Mi ne možemo doista ni danas pojmiti, kako ,Sr- bi“ madu obraza judati se radi tobož zlosretnog stanja njihqve crkve i prosvietne struke njihovog elementa, kad od vremena ukinuća Pečke patrijaršije (1767), pa do aistrijanske okupacije, nikada nijedan ,Srbin“ nije bio jostavljen za mitropolita. Mi nećemo ovdje takodjer iztrativati dali je put kojim je pok. Sava Kosanović doša«4 do vladičanske mitre u Bosni i Hercegovini, kao i pršike u kojima se onodobno stvari razvijahu, bijahu takote, da su Bosanskoj Vladi nalagale, da to odma izvede i dozvoli. \ Pokojni Sava Kosanović, kao zakleti dušmanin ez i Hrvata, i prije nego ga je Njegovo Veličan stvo imenovao Dabrobosanskim mitropolitom, radio je i ka4 narodni učitelj, i kao svećenik protivu hrvatske ideje) katoličke crkve i austro-ungarske monarhije, pa i neimožemo pojmiti, kako se ,Srbi“ smiju žaliti, da neuživaju starodavna (?!) prava u pogledu crkveno- narođne samouprave, te se tuže, što Vlada tobož milu- je katolike i Hrvate na štetu njihove crkve i naroda. > Iz ovih primjera, kao i sviju ostalih, što će mo ih redom navesti, štovani će se čitatelji odma uvjeriti mo- ći, da zemaljska Uprava nije sa grčko-istočnjacima po stupala onako, kako oni pišu i trube po njihovim no- vimana; dapače mi hrvati i katolici, imademo sa pu nim se pravom tužiti, što taj postupak vladin nije ni najmanje pravedan bio i da smo mi hrvati vavjek ma- nje Mlibećo uživali, u svemu i u svačemu, od naših II PJiom, 200, kako rekose _.ne: oski.:nočavoni mo, da i danas ,Srbi“ vrlo mnogo stvari, a često i ta- kove, koje zasjecaju u najobičnija i najbitnija čovječja prava, ziorabe na njihovu korist, a na štetu našeg hr- vatskog naroda tamo. Još jednako politične Vlasti u Bosni i Hercego- vini, podržavaju ,srbski“ elemenat i u svemu ga udo voljavaju, dočim često oteščavaju hrvatskom narodu, da osnuje koje Društvo, ili da priredi koju narodnu zabavu. ,Srbima“ se dozvoljavaju škole; ,srbima“ se obećava osnovanje srednjih zavoda za izobraženje nji- hove omladine ; obećaje im se, da će se dozvoliti po- digauće čak i škole za učiteljske pripravnike (prepa- randiju za učitelje), ako da i u vladinoj učiteljskoj pre- parandiji oni uživaju najveća prava. Oni hoće, da ima- du posebnu učiteljsku školu (preparandiju), da naime mogu uzgajati fanatične propagandiste protivu hrvatskog naroda i katoličke crkve pa i same monarhije. Oni tu potrebu opravdavaju time, što tobož vladina Preparan- dija ne zna da odgoji talrove učitelje, kakvi da su po- triebni za grčko-istočne škole, u kojima (oni vele) da se mora na prvom mjestu njegovati ,srbske“ narodne osjećaje i grčko-istočna vjera i njezino crkveno ,bla- goljepije“; dakle, treba im preparandija za njego- sama od osam muzikanata, Docnije se poboljša kad joj madodaše 24 muzikanta Nijemca. Godine pako 1856. kad preuzme na se upravu ove muzike poručnik Da- nijel Godfrey, postane glasovita. Prva potpuna moderna muzika bila je muzika pruskih gradskih draguna sastavljena godine 1812. Danas su najbolje muzike ona njemačkih grana- tijera, belgijske počasne straže, ropublikanske francus- ke garde, kraljevske engleske brigate, avstrijske počas- ne straže i regimente cara ruskoga. U Americi javna muzika bje ustanovljena otrag jedna 50 godina. Amerikanci ljube mnogo ovu vrstu muziče, a ljube je i oni kojima se ne mili zvuk orhe- stre. Nema grada u Americi, pa koliko bio malen, da nema svoju gradsku muziku, često veoma dobru. Sad je najveći na glasu u Americi učitelj muzike Filip Sou- sa, On utemelji izvrsnu muziku, koja ni malo ne ovisi o vlaji Svaka koračnica nova, koju on napiše, donosi mu koristi 20,000 dolara! U Sjedinjenim Državama i- ma mnogo dječijih muzika, koje su veoma dobre, Iz- megju tih jezmajbolja muzika katoličkog protektorata u New. Yorku, jer je tako dobro uregjena kao najbolja vojnička. Koliko danas vrijede muzike evo najboljeg pri- mjera; Jednoć naredi neki francuski ministar da se raz- metna vojničke muzike a to radi jekonomskih okolno- sti, navodeći u Odluci da je tAJ trošak suvišan, Ali br- zo pad vojničkoga duba i mlohavost u disciplini poka- zaše koliko su vrijedile muzike, tako da je Francuska bila prisiljena ponovo ustanoviti vojničke muzike, koje i danas znatnim troškom usdrži, & ne će nikomu tako lahko pasti na um da predloži njihovo ukinuće! (Slijedi), Pretplate i oglasi plaćaju se upravi ,Crvene Hrvatske“ u ve, priopćena, zahvale plaća se 40 para po retko, a za oglate 20 para. Oglasi koji se više puta ti- Pre II skaju po gogodbi i uz razmjeran popust. Dopisi šalju se Uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju, a ne- Pojedini broj 20 para. Dubrovniku gdje su utužljivi, Za izja- vanje ,srbske narodnosti“ i njezine, prošlo- sti kao da i zbilja Bosna i Hercegovina nisu čiste hrvatske zemlje i kao da može biti kakovog govora o »Srbskome“ (vlaškome) narodu u njima! (Slijedi). Dr. 3. X. -- BOOOEEO CORE — Bolje ništa, nego svašta. HI. g Pustoga li glasa, koji u pustinji viče, jadnoga li sapluna, koji se troši ma ono, što se oprat neda. »Du- brovnik“ mješte da na razlog dogje i da nam dokaže: 1). da Srbendarske propagande nije bilo; 2). da list ,Poma“ nije bio duša te propagande; 3). da nije bilo krčmarskih sastanaka ; 4). da Srbende nijesu optuživali Hrvate; 5). da Srpski profesuri nijesu izdali srpstvo; što om čini? O svemu tome mramorkome šuti, a u 11. broju » Dubrovnika“ spočitava piscu ovih redaka, da nije pola profesora Srba na dubrovačkom gimnaziju (grande ar- gomento) i da su svi Pomaši gimnaziju svršili. I ako sam u drugom mom pismu kazao, da stav- ljam punctum u ovoj stvari, kad meće Srbende da se i u ovom kavaljerski vladaju, sasvim tim bio sam pri tomu, da odvratim par riječi na spomenute dvije tačke u 11. broju ,Dubroviiika“ kad na sreću pri svrsi spazih katedratične riječi: Do vigjenja. Bogu fala, rekoh u sebi, bacih pero i olovku, e mišljah biće ljudi, držat će se onoga na čemu smo, dojdući broj dokazuje, da propagande nije bilo. Na ža- lost prevarih se, jer u zadnjem broju mješte zlatnog muka, ako ništa drugo, a to ponovni izaziv i (tvrdnja, da je ideja o ,Pomi“ nazad tri godine ponikla i nazad tri godine propala. Ovo je ne samo bit duge kose a kratke pameti, nego tondo e rotondo bez pameti. Maglušavom svojom pisanijom ,Dubrovnik“ ne čipi drugo nego neprestane Kopa jema. a da u nju po- nije. S jedne strane žalimo jadnu zavedenu djecu, a s druge se grozimo nad bezobrazlukom ,Dobrovnika“ koji dok reviziju ište, dok plače i kuka nad već palim žrtvama, istodobno im opet izazivanjima jamu kopa. Zlu treba ubjegnut dok je na vrijeme, ali jeli se jed- nom dogodilo, djetinjarija je nad njim lijevat kroko- dilske suze. Dok mi Hrvati zavedene vaše žrtve štedi- mo, vi ih sami u ludosti vašoj upropašćujete. Drage bi smo volje bili prekinuli svaku daljnju polemika ob ovoj stvari, da nas vi za jezik. opetovno potegnuli ni- jeste. U zadnjem broju ,Dubrovnika“ gospar Antun piše: Jeli dakle pošteno za ono što je dav- no nestalo kriviti sada nedužne gjake?.Mi dakle lašci, gosparu Antune? E pa dobro. da bi bili rado zavedene vaše žrtve štedili, ali milo vama, pravo nama. Vi se pečite i bečite za tu blaže- nu reviziju; krokodilski plačete. nad palim žrtvama; nebo i zemlju na osvetu pozivljete; mučenicima se gla- site, pa kako ćete da pred vas stupimo? Ne bi željeli da vaši izazivi budu smjerali na to, da nas opet pro- glasite denuncijantima a vas mučenicima (u krautu); ne bi htjeli da i opet farizajički na naša legja navalite pule žrtve, a da se mi opet u vašim jadikovnim+ suza- ma potopimo, pa ćemo sasvim oprezno coi piedi di piombo, da vas služimo. Javno u svom listu izjavite g. Antune, da vi pri- mate na se svaku odgovornost, dotično koje bi nastat mogle za učenike i njihove tužne roditelje; izjavite istodobno, da nas ne ćete za dokaze glasit de- nuncijantima a svoje mučenicima, pa ćemo mi tondo e rotondo, coi nomi e cognomi dokazat: da je »Poma“ živovala do najzadnjih mjeseca: gdje se je pi- sala i od koga; komu se je obećavala i davala; i ko se još i danas hvali, da ga je Hrvatska dobrota u to- mu poslu spasila. Da, gosparu Antune, vi koji ste to- liki junak u vikanju i potezanju za jezik, pokažite se junak i u tomu uzmite prije na se odgovornost nevolj+ ne mladosti, koju žalibože više štedimo mi nego vi &a- mi, pa evo nas na biljezi. Ne ćete li tako, a vi se us. trpite, il tempo č galantuomo; kad nam ruke ne budu vezane, kad ne bude zla za nikoga, kad li tad li na predmet ćemo se povratiti, a da se još u boljoj svjetlosti prikažu neka srbendarska lica, a sad slobodno vičite, da nas vi za jezik ne potežete. = GSincerites. opa. Sloga. Iz glavnog našeg M u ogosicljs nijesu sustale na opet dva važna korska očni o. i i i ši 23 tisa Bi: li dobru, tala ća tat i i sa