U DUBROVNIKU 4. APRILA 1903. Godina XIII. VM NAVATSA Cijena je listu unaprijeda: za Dudrovmik sa wu # polugodište. u kuću, saMAustro- Ugarsku, Bosnu š poštom: na godinu 10 kruna, na po godine 5 kruni. Za inozemstvo: 10 kruva i po- štarski troškovi. Ko re vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto Izlazi svake »ulote. —o Pojedini broj 20 para. i | frankirana pisma ne primaju se. Pretplatu i oglasi plaćaju se upravi ,Crvere Hrvatske“ u Dubrovniku gdje su utužljivi. Za izja- ve, priopćena, zahvale plaća se 40 para po retka, a za oglase 20 para. Oglasi koji se više puta ti- skaju po gogodbi i uz razmjeran popust. Dopisi šalju se Uredništvu. Rukopisi se ue vraćaju, & ne- Što se čuje. Naravno je, ako će ko pitati, prema današ- njoj situaciji u Dalmaciji i držanju Hrvata pre- ma vladi, što se na posljedku ište; bez dvojbe svi Hrvati u prvom redu ištu sjedinjenje Dalmacije s Hrvatskom, ali je svakome jasno, da na to od tio- bre- volje neće pristati ni jedna od toliko vlada naše monarhije, jer se to, sjedinjenje, postiže u danom času, koji čas, naravno, mi moramo pod- strekavati, mjesto da ga čekamo. Nego, to je spe- cijalno naše narodno pitanje, koje se nas tiče, kao što je i ono sračunavanje Hrvata s Talijanima u zemlji. Za to ne ćemo nikada iskati vladu; niti bi ona na to ikada pristala, to su naše stvari, u koje se i nema niko miješati. Ali pošto je očita borba sviju Hrvata u zemlji proti današnjoj vla- di, razumije se, da se s vladine strane radi, a da se utiša, a s narodne da moraju takogjer biti ja- sni i spravni uslovi za nekakav modus viven- di, uvijek mimo pitanja sjedinjenja, već dakako radi upravnih i ekonomskih posala. Čuli smo, da u tome megju narodnjacima vlada jedno mišljenje, kojemu javno daje izraza neki njihov prvak, ai pravaši d« su saglasni. Ne upuštajući se u ras- pravljanje tih uslova za modus vivendi, mi ćemo ih, kako smo čuli, iznijeti, da poslije kažemo ra- zlog i za što iznosimo. Čujemo, dakle, da se sa strane nadležnih sa hrvatske strane, jer smo ovdje svi Hrvati, nagla- šuje, ca se jednom svrši sa talijanskom gimnazi jom u Zadrp, jer je bez ikakove potrebe, a zadar- ska talijanska realka da se pohrvati i prenese u Šibenik, da se dograde željeznice Sarajevo-Bugoj- no i Knin Novi, da se zemlji dade prava trgovač- ka-obrtna škola, u središtu; da se za pomorstvo uradi ono, što su toliko puta vaglašivali hrv. za- stupnici, da se država obveže na pristojnu godiš- hju svotu u ime školskog doprinosa, a da se po- boljša stanje učitelja, da se uradi sve, što je po- trebno i što se pristoji, a da se poboljša i stanje svećenika u Dalmaciji, da se za prvih 5 godina o- dredi barem 10 milijuna kruos u miljoracije zeu- lje, a vrh svega, da &e lirvatski jezik proglasi u- redovnim, i uništi vinska klauzola, da se priznadu grebačkoj universi i da se dalmatinski eu Splitu. = Ponavljajući, da se ne upuštamo u rasprav- ljinje pojedinih uslova, mi iznosimo, što čujemo, veka zemlja, neka svi Hrvati vide, da se ne radi bez pravca i da je današnje otporno držanje svi- ju Hrvata naravna posljedica našega stanja, koje ' su nam stvorile vlađe, Biće ih, pa će htjeti i više od ovoga, ali što se nas tiče kažemo, da ćemo svi biti složni, svi kao jedan čovjek, da nam se ba- rem ovo dade, a da se uspostavi neki modus vi- venđi, i to bez obveza slobodnih ruku uvijek za svaku 'akciju gdje god se radi o našim narodnim pitanjima. Dok ovako Hivati rade, za opću korist cije- le zemlje, i dek će svi biti složni za ovo, a ko mum, što rade Talijani i Srbi ? Podvlače se vladi da ih primi bez ikakovih uslova, da ih uzme u zaštitu, a da će joj oni biti svašta, samo da ova jadna zemlja ne dobije nikad ništa. Mi idemo, da vidimo kako će se sve razvijati, a milo nam je da ni jedan Hrvat neće više na ničiji lijepak praznih obećanja, ili mrvica, pa slobodno vladi, da pokuša: zadnji cksperimenat sa Srbima i sa Talijanima, mi se ne bojimo. Može biti borbe i neka je bude, al' da ćemo nadjačati u to smo si- gurni, još više, kadse ni bez nas, ni proti nama u ovoj zemlji ne može višerništa? raditi. Zabtijevi hrvatskoga naroda čedui su i opruv- dani,fmogu im biti protivni samo? pojedini talijan- sk: činovnici u Zadru, kojima ako pristanu i naši Sr- bi, oteščaće naš položaj i produljiće; 'bijedno? sta- nje ove zemlje, ali za neko vrijeme, jer će najpo- slije narod slaviti pobjedu, i jao svima, koje za- piše u raboš, da je u kritičnom času služio biro- kraciju, na štetu najvećih interesa zemlje, samo da pojedincima bude profita. Ovo stanje u zemlji, kakvo je danas, nije mo gućno više podnositi. Radi toga i jesu svi Hrvati složni proti njemu, a nami je milo, da su nam slo- žni ti redovi, a i svijesni dužnosti, da mora biti nekih odregjenih pravaca, da se zna što hoćemo. Naravno neki više, a neki manje, ali svi ono što se gori istaklo, jer je ono najmanje, i svi sjedi- njenje sa Hrvatskom, koje, dakako, ne u- lazi u ovu raspravu, jer je sjedinjenje ideal narod- ni, za koji se sam narod brine, a po više kojega niko i nikad ne će postavljati nikakovih uslova, jer ono zahtijeva od sviju nas samo jedno, da ga ostva- rimo. Hrvatska individualnost U austrijskome parlamentu doviknuo je gosp. Biankini u zadnjem govoru, da se ostave i Njemci i Magjari tlačenja proti Hrvatima, zaprijetio je i revolueijom, ako i dalje ustraje to tlačenje, jer će Hrvati biti prisiljeni, da opet pregju Dravu. a svi potlačeni narodi Ugarske nama će se pridružiti Dualizam, nastavio je, dalje me može postojati. Valja sjediniti Hrvatsku, jer Hrvati, ne imadu vi- še što da izgube i do prve prigode tražić će oži- votvorenje svojih prava. U ovom času ovaj govor bio je potreban, pa je vrlo zgodan. Vidimo, što se radi u Ugarskoj, gdje Magjari očito razvijaju revoluciju. Magjari snijevaju o svome imperijalizmu, da nas unište, pa je dobro, da čuju, e još ima Hrvat& i da im to umiri živce. 1 ovih dana n. pr. slušali smo, što su u ugarskom parlamentu govorili zastupnici Košuto- ve ili revolucijarne stranke. Namigivali su Srbiji i Srbima, jer bi ih htjeli predobiti za se, dok o Hr- vatskoj i Hrvatima, s kojim ih veže nagoda, ni je- dne riječi. To je dosta, da se vidi, što nam misle, Ali nam jednako misle i Nijemci, sa njihovim Ta- lijanima, tako da je naš položaj vrlo kritičan, pa su s toga i došle u dobar čas riječi Biankina, da se zna što hoćemo. Unutrašnja kriza u našoj dr- žavi jako je akutna; svak vidi i razumije, da se ovako daije ne može ići, ili valja da se nagje iz- laza krizi, ili bi vrlo lako moglo doći do vrlo oz- biljnihžizmegju Austrije i Ugarske, pošto se Ma- gjari neće zaustavljati na putu, kojim s2 upntiše, ali ni Austrija im više ne smije, radi sebe popu- štati. Svemu je ovome krivnja u dualizmu, koji je najteži jaram nama Slavenima. Ukinućem dualizma mora da se ostvari federalizam, i tada je naše na- rodno pitanje spašeno. Podržavaujem dualizma ide se na susret dogagjajima, za koje moramo biti spravni. A spravni tako, da se zna i da svi zna- ju, što hoćemo: Hrvatsku ujedinjenu; bi- va ne vaditi više kestenje za nikoga, već za se, i kad bi se danas sutra što uzburkalo, da se hr- vatstvo nagje na okupu i u zgodnom času samo u- zme, što mu se neda i ako mu je priznato i obeća- no. A tu je opomena i Beču, kao u gori navede- nom Pešti. Magjari moraju razumjeti, kad se po- davaju poznatome im šovinizmu, da još živu Hrva- ti i da su uvijek oni od 1848, ali i Beč mora ra- zumjeti, da je 1848., Hrvatima pružila krasuu lek- ciju, a neće se više ikada izložiti za tu, da budu nagragjeni apsolutizmom Beusta. Koga jednom u- pekne zmija boji se i gušterice. Nas je zmija upe- kla više puta, pa se čuvamo svakogi. A nama je o- vo naše jadno stanje dodijalo, te moramo sve za- ložiti i izložiti, da se promijeni, da se svi sjedini- mo s Hrvatskom, a Hrvatska bude sebi svoja, za što je najpotrebnije, da mi prvi znamo što smo i da ističemo sada, više no ikada, hrvatsku indivi- dualnost. Ko nas svjetuje na ostupanje od te indi- vidualnosti to je maš dušmanin, taj radi da nam škodi. U času, kad Srbi razumiju, da se Rusija ne će za njih izlagati, u času, kad na nas Nijemci juriša- ju, a Talijani nam niječu ime, u času kad mi za Magjare ne postojimo, i kad isti ministar-predsjed- nik Koerhcr ne vidi u Dalmaciji naroda hrvatsko- ga, već slavenskoga, mi moramo visoko podići hr- vatski barjak, kako je kazao i g. Biankini, jače no ikada istaknuti hrvatsku individualnost. Na protiv ,Slavenska Misao“ jače, no ikad», nam tu individualnost poriče i nastoji, da je baga- teliše, sa frazama o slavenstvu i narodu slavenskom u čemu slijedi Talijane i ostale, pa i ministra Kerbera, jer i svi ovi kažu isto, da smo Slaveni. ali neće da priznadu, da smo Hrvati. Rad ,Slavenske Misli“ je štetan i hrvatstvu i slavenstvu, pa je grehota, da mu kumnje jedan naš proslavjeni pjesnik, i ako nije kriv, a milo nam je da će s onog lista ostupiti. — eeej — ,Llemenite namjere“ A. Jakića. Nebi se bili osvrnuli na ono, što nam Jakićeva "Slavenska Misao“ odgovara, da to nije prenio Dubrov nik“, U onome odgovoru Jakić predpostavljajući, da je njegov list plaćen ,od Rusije ili budikoje slavenske dr- žave“ veli, da to nebi bila sramota, kad vas svijet zna- de da su plemenite namjere njegova lista; na pro- tiv, da je sto puta bolje primati rublje za zagovaranje Ante Jakić zaletio se, u koliko si pomišlja, da ga okrivljujemo s rubalja, kad zna, da bi time i poča- stili njegov list, cijeneći ga tako zvanim, da se za nj interesuje Rusija. Da li mi držimo, da se baš Rusija ne prti u naša pitanja, pa se odlučno /ogradjujemo proti »Sl. Misli“ da smo nato i pomišljali. »Slavenska Misao“ ima svoj odregjeni, stanoviti pravac, da na sve moguće načine i u svakoj prilici u Hrvatima ubija svako oduševljenje,' te7da upravo izvr- gava ruglu hrvatsku? politiku, dokle je očevidan program da ruši; hrvatsku;individualnost, | Ne znamo je li za to plućen“onaj list, jer: nijesmo nit" kazali tako, ali ako se o komežraznose razni? glasovi,“ mi nismo krivi.“ Ali zna- mo, kada bi bilo neke?istine utim glasovima, da nipo- što iz Rusije ne šalju rublje, da'se ovako 'radi proti Hrvatima, jer se u Rusiji zu sve, što je na jugu jako malo i zanimaju. Ako; koga;zanima,“ da 'se roši hrvatska individualnost. siježmalodušje megju$Hrvatima i omalo- važuje politika naroda hrvatskoga,: bez 'dvojbe toj zani- ma Beč i Peštu. Neka ne promislifodmah !Ante Jakić, da bi s/ovim htjeli reći, da ga plaćaju iz Beča i Pešte, jer mi to i me kažemo, ali da ,Slavenska'Misao“ sa svojim pisanjem služi i koristićBečuTi" Pešti, to u nas razumiju i djeca. ui Dok bi se radilo o Bosni: it Hercegovini, razumje- li bi n. pr. držanje ,Sl. Misli“ radi "Srba, ali kada jeo njoj bilo i jedne riječi u prilog sjedinjenja Dalmacijegs Hrvatskom, kada i jedne riječi radi naše braće u Istri. »Slavensku Misao“ ništa ne zanima, što ije hrvatskoga, gdje se Hrvati bore. i za što bi ih valjalo pohvaliti, već ona vazda pomnjom istražuje, da nagje što mu drago, da Hrvate osugjuje, rabeći pri tome takav farizejizam i bizan:inizam, da se i grsti čitati list Jakićev. Ante Jakić dobro bi u ostalom uradio, da?fnam reče koliko ima predplatnika Hrvata. Manje nego i je- dan naš list, mislimo ni stotinu. Opetujemo, da mu ne kažemo, da od ikoga prima nagrada, ali kada nas po- teže za jezik, željeli bi, da dokazima pobije sve one glasove. po kojima bez čije pomoći nebi se mogao uz- držati, a ta pomoć može biti i u broju onih pretplat- nika. koji su dušmani hrvatski. . On je predpostavio i ,da bi primao rublje iz Ru- sije“. Mi to pobijamo, ali predpostavljajući po njegovoj predpostavci, kada bi on primao rublje iz Rusije za da- našnju mu ,Slavensku ,Misao“ njegov list bio bi sra- m otan. Jakič govori da nebi, a mi govorimo da bi, Njegov list je sa svojim farizejizmom i bizantini- zmom naperen proti narodu hrvatskome, u ovom sluča- ju bio bi, da hrvatski narod izigrava pred Rusima. A plaćali Nijemci i Magjari koga, da radi proti Hrvatima otvoreno, ili Rusi, da Hrvate potajno napada i omalo- - važuje pred Slavenstvom, to nije sve jedno, jer bi ovo drugo bilo gore; ruski rubalj bi u tom slučaju u ruci Ante Jakića bio judin u ruci jednoga Hrvata proti svo- me narodu. Ovo prema predpostavci njegovoj, premda i bez predpostavke ostaje dužnost ža svakoga čovjeka, da se najprije bori za svoj narod. Jakić se ne bori, niti on pokreće listove radi naroda, ver radi sebe. Barem »Slavenskoj misli“ izgleda da mu hrvatstvo dobro do- lazi, da u njegovo ime za se čini dobre posle. ,Crvenu Hrvatsku“ ne ćemo braniti od insinuacija, da prima od nesložan samo da se dade i više, jer jo ovo mini- PODBLISTAK. NAD GROBOM SVOG NEPREŽALJENOG ŽUPNIKA Don JURJA PETRIĆA ae Mi su e e ai procvalo janam cv'jeće; Kroz lišće ag dotai leptir ljeća milo i ružmarin miri. SONET U SMRT LOVBA nadji 0TIĆA li: : k \ % : Đ i a i i i s 3 = ! ž š 3% š =ž : i = : ž i li F g: g! i * < i ii i MIRAMAR."? Spjevao Giosu& Carducci proveo Arsen Weonzelidos. O Miramare, k bjelkastim tvojim kulam Tmurnim, jer jo oblačno nad njih nebo, Poput kobnih letećih ptica, tmasti Oblaci hode. O Miramare, tvojemu prot' granitu S groznog mora dižuć se, kO da duša Ukor nose pečalnih, udaraju Sivkasti vali. I u sjeni oblaka sjetni glede 8 tornjevima gradovi onih usred Dr&ga : Piran, Egjida, Poreč, Muje, Alemi morski, I b'jes svaki Prot' hujeći goni more bedemu ovom, 8 kojeg Dvostrukijem Adriju zr'ješ vidikom, Hasburška Tutnji nebo tog tvrgjo. uzduž, a i Trst na dnu Ovijenu bl'jescima diže a E a : Kako sve se sm'ješilo ljupkog onog Jutra travnja, kadno je islazio, Sa lijepom družicom plavi care ' Morem da brodi. Carske vlasti muževna snaga mirno ') Njemu s lica sjevalle. Modro oko Njeg've drđge ponosom motrijaše Prostrano more, o u 70204002 m ide e MM 3407, Bejo je sno krun6 unaprijed. 1) Tog jutro seM akoimiljan i njegova žena Karlotta bijabu bratske sloge. nego krune u okviru,“ Zbogom ostaj kulo za sretne danke, Zalud gn'jezdo ljubavi sagragjeno ! Drugi vjetar pustošnim ocednom Nosi mladćnce. Vrućom nadom puštaju svoje dvore Ukrašene pobjede znakovima *) I sa mudrim izrekam. Dante i Gothe Zalud s okvira Gospodaru govore. Sfinga neka Okom nepovjerljivim vuče k moru / Njega. On se podaje, a romansjer *) Pritvoren osta. Oh, ne da ga ljubavi p'jev i zgoda *) Očekuje i zvuk gusil& tamo U Španiji onih Azteka *)! Kakvo Dugo po vjetru Salvorskoga kobnog sa rta ide Naricanje mukli uz plač valovA? Poju I' mrci venetski, ili stare Vještice Istre! Oh, zlo pa te more kad naše brodiš Na ,Noviri“, hasburški sine, kobnoj ! S tobom brodi Erinia *) crna, vjetru Raspinjuć jedra. sbreai na bojan slete gleesot, > di po Meksika, gdje je U kab zaseoku Mi , bio je iden- GE E mek il tekićeni Isinskim poslovicama. : s) Maks. je čitao rijetko izdanje kasti- ljecokih rocucasi, Koje i on ostavio. 4) Naime ovakvih, kakvih je čitao 5) Pleme, kojem su pripadali Meksikanci, 6) Smrt dandanas stoje pritvorene, kako ih |" Gledaj kako stinga mijenja lice Ispred tebe himbena uzmičući ! To je b'jelo Ivanke lude lice Tvojoj prot ženi. Otsječena lubanja Antoniette To se tebi kesi. I smradnim očim Monteziime 7) runjavo lice žuto Upire u te. Izmegj strašnih agavskih šuma, koje Vjetar nikad ne giblje ljupkim ćuhom, Piramidi stoji u svojoj, jareć Modrikast plamen Tropsku kroza zaparu, Huitcilo — potli, 9) bog od Mexika, krv ti njušeć; I brodeći pogledom po pučini Urliče: — ,Hodi, »Ta, od davna čekam! Bijelac kruti »Tron mi sruši; moje razori hrame ; »Dogji žrtvo odana, Karla petog Unuče, hodi. »Ne bezbožnešpregie ti susičave, 1" od bijesa kraljevskog izgorjene ; ,Sćah jattebe; biram te, obnovljeni rški cv'jete, I velikoj Gvatimozima *) duši, »Pod sunčanim čadorom koji vlada, ,Zrtvujem te nevini, jaki, čisti Maksimiljane !“ geČRaJŽoDoOoOeOeBeBe—EEeEBeBeEEBeERRIREAEAOGOOOće _ m ua Oo —)—o a li ll S