U DUBROVNIKU 4. APRILA 1903.

Godina XIII.

 

 

VM

 

NAVATSA

 

 

Cijena je listu unaprijeda: za Dudrovmik sa
wu #

polugodište.

u kuću, saMAustro- Ugarsku, Bosnu š
poštom: na godinu 10 kruna, na po godine 5 kruni. Za inozemstvo: 10 kruva i po-
štarski troškovi. Ko re vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto

 

Izlazi svake »ulote.

—o

Pojedini broj 20 para.

i
|

frankirana pisma ne primaju se.

 

Pretplatu i oglasi plaćaju se upravi ,Crvere Hrvatske“ u Dubrovniku gdje su utužljivi. Za izja-
ve, priopćena, zahvale plaća se 40 para po retka, a za oglase 20 para. Oglasi koji se više puta ti-
skaju po gogodbi i uz razmjeran popust. Dopisi šalju se Uredništvu. Rukopisi se ue vraćaju, & ne-

 

Što se čuje.

Naravno je, ako će ko pitati, prema današ-
njoj situaciji u Dalmaciji i držanju Hrvata  pre-
ma vladi, što se na posljedku ište; bez dvojbe svi
Hrvati u prvom redu ištu sjedinjenje Dalmacije s
Hrvatskom, ali je svakome jasno, da na to od tio-
bre- volje neće pristati ni jedna od toliko vlada
naše monarhije, jer se to, sjedinjenje, postiže u
danom času, koji čas, naravno, mi moramo pod-
strekavati, mjesto da ga čekamo. Nego, to je spe-
cijalno naše narodno pitanje, koje se nas tiče, kao
što je i ono sračunavanje Hrvata s Talijanima u
zemlji. Za to ne ćemo nikada iskati vladu; niti
bi ona na to ikada pristala, to su naše stvari, u
koje se i nema niko miješati. Ali pošto je očita
borba sviju Hrvata u zemlji proti današnjoj vla-
di, razumije se, da se s vladine strane radi, a da
se utiša, a s narodne da moraju takogjer biti ja-
sni i spravni uslovi za nekakav modus viven-
di, uvijek mimo pitanja sjedinjenja, već dakako
radi upravnih i ekonomskih posala. Čuli smo, da u
tome megju narodnjacima vlada jedno mišljenje,
kojemu javno daje izraza neki njihov prvak, ai
pravaši d« su saglasni. Ne upuštajući se u ras-
pravljanje tih uslova za modus vivendi, mi ćemo
ih, kako smo čuli, iznijeti, da poslije kažemo ra-
zlog i za što iznosimo.

Čujemo, dakle, da se sa strane nadležnih sa
hrvatske strane, jer smo ovdje svi Hrvati, nagla-
šuje, ca se jednom svrši sa talijanskom gimnazi
jom u Zadrp, jer je bez ikakove potrebe, a zadar-
ska talijanska realka da se pohrvati i prenese u
Šibenik, da se dograde željeznice Sarajevo-Bugoj-
no i Knin Novi, da se zemlji dade prava trgovač-
ka-obrtna škola, u središtu; da se za pomorstvo
uradi ono, što su toliko puta vaglašivali hrv. za-
stupnici, da se država obveže na pristojnu godiš-
hju svotu u ime školskog doprinosa, a da se po-
boljša stanje učitelja, da se uradi sve, što je po-
trebno i što se pristoji, a da se poboljša i stanje
svećenika u Dalmaciji, da se za prvih 5 godina o-
dredi barem 10 milijuna kruos u miljoracije zeu-
lje, a vrh svega, da &e lirvatski jezik proglasi u-
redovnim, i uništi vinska klauzola, da se priznadu
grebačkoj universi i da se dalmatinski
eu Splitu.

= Ponavljajući, da se ne upuštamo u rasprav-
ljinje pojedinih uslova, mi iznosimo, što čujemo,
veka zemlja, neka svi Hrvati vide, da se ne radi
bez pravca i da je današnje otporno držanje svi-
ju Hrvata naravna posljedica našega stanja, koje

' su nam stvorile vlađe, Biće ih, pa će htjeti i više
od ovoga, ali što se nas tiče kažemo, da ćemo svi

biti složni, svi kao jedan čovjek, da nam se ba-

rem ovo dade, a da se uspostavi neki modus vi-

venđi, i to bez obveza slobodnih ruku uvijek za

svaku 'akciju gdje god se radi o našim narodnim
pitanjima.

Dok ovako Hivati rade, za opću korist cije-
le zemlje, i dek će svi biti složni za ovo, a ko

 

mum, što rade Talijani i Srbi ? Podvlače se vladi
da ih primi bez ikakovih uslova, da ih uzme u
zaštitu, a da će joj oni biti svašta, samo da ova
jadna zemlja ne dobije nikad ništa.

Mi idemo, da vidimo kako će se sve razvijati, a
milo nam je da ni jedan Hrvat neće više na ničiji
lijepak praznih obećanja, ili mrvica, pa slobodno
vladi, da pokuša: zadnji cksperimenat sa Srbima i
sa Talijanima, mi se ne bojimo. Može biti borbe i
neka je bude, al' da ćemo nadjačati u to smo si-
gurni, još više, kadse ni bez nas, ni proti nama u
ovoj zemlji ne može višerništa? raditi.

Zabtijevi hrvatskoga naroda čedui su i opruv-
dani,fmogu im biti protivni samo? pojedini talijan-
sk: činovnici u Zadru, kojima ako pristanu i naši Sr-
bi, oteščaće naš položaj i produljiće; 'bijedno? sta-
nje ove zemlje, ali za neko vrijeme, jer će najpo-
slije narod slaviti pobjedu, i jao svima, koje za-
piše u raboš, da je u kritičnom času služio biro-
kraciju, na štetu najvećih interesa zemlje, samo da
pojedincima bude profita.

Ovo stanje u zemlji, kakvo je danas, nije mo
gućno više podnositi. Radi toga i jesu svi Hrvati
složni proti njemu, a nami je milo, da su nam slo-
žni ti redovi, a i svijesni dužnosti, da mora biti
nekih odregjenih pravaca, da se zna što hoćemo.
Naravno neki više, a neki manje, ali svi ono što
se gori istaklo, jer je ono najmanje, i svi sjedi-
njenje sa Hrvatskom, koje, dakako, ne u-
lazi u ovu raspravu, jer je sjedinjenje ideal narod-
ni, za koji se sam narod brine, a po više kojega
niko i nikad ne će postavljati nikakovih uslova, jer
ono zahtijeva od sviju nas samo jedno, da ga ostva-
rimo.

Hrvatska individualnost

U austrijskome parlamentu doviknuo je gosp.
Biankini u zadnjem govoru, da se ostave i Njemci
i Magjari tlačenja proti Hrvatima, zaprijetio je i
revolueijom, ako i dalje ustraje to tlačenje, jer će
Hrvati biti prisiljeni, da opet pregju Dravu. a svi
potlačeni narodi Ugarske nama će se pridružiti
Dualizam, nastavio je, dalje me može postojati.
Valja sjediniti Hrvatsku, jer Hrvati, ne imadu vi-
še što da izgube i do prve prigode tražić će oži-
votvorenje svojih prava.

U ovom času ovaj govor bio je potreban, pa
je vrlo zgodan. Vidimo, što se radi u Ugarskoj,
gdje Magjari očito razvijaju revoluciju.  Magjari
snijevaju o svome imperijalizmu, da nas unište, pa
je dobro, da čuju, e još ima Hrvat& i da im to
umiri živce. 1 ovih dana n. pr. slušali smo, što su
u ugarskom parlamentu govorili zastupnici Košuto-
ve ili revolucijarne stranke. Namigivali su Srbiji i
Srbima, jer bi ih htjeli predobiti za se, dok o Hr-
vatskoj i Hrvatima, s kojim ih veže nagoda, ni je-
dne riječi. To je dosta, da se vidi, što nam misle,
Ali nam jednako misle i Nijemci, sa njihovim Ta-
lijanima, tako da je naš položaj vrlo kritičan, pa
su s toga i došle u dobar čas riječi Biankina, da
se zna što hoćemo. Unutrašnja kriza u našoj dr-

žavi jako je akutna; svak vidi i razumije, da se
ovako daije ne može ići, ili valja da se nagje iz-
laza krizi, ili bi vrlo lako moglo doći do vrlo oz-
biljnihžizmegju Austrije i Ugarske, pošto se Ma-
gjari neće zaustavljati na putu, kojim s2 upntiše,
ali ni Austrija im više ne smije, radi sebe popu-
štati. Svemu je ovome krivnja u dualizmu, koji je
najteži jaram nama Slavenima. Ukinućem dualizma
mora da se ostvari federalizam, i tada je naše na-
rodno pitanje spašeno. Podržavaujem dualizma ide
se na susret dogagjajima, za koje moramo biti
spravni. A spravni tako, da se zna i da svi zna-
ju, što hoćemo: Hrvatsku ujedinjenu; bi-
va ne vaditi više kestenje za nikoga, već za se,
i kad bi se danas sutra što uzburkalo, da se hr-
vatstvo nagje na okupu i u zgodnom času samo u-
zme, što mu se neda i ako mu je priznato i obeća-
no. A tu je opomena i Beču, kao u gori navede-
nom Pešti. Magjari moraju razumjeti, kad se po-
davaju poznatome im šovinizmu, da još živu Hrva-
ti i da su uvijek oni od 1848, ali i Beč mora ra-
zumjeti, da je 1848., Hrvatima pružila krasuu lek-
ciju, a neće se više ikada izložiti za tu, da budu
nagragjeni apsolutizmom Beusta. Koga jednom u-
pekne zmija boji se i gušterice. Nas je zmija upe-
kla više puta, pa se čuvamo svakogi. A nama je o-
vo naše jadno stanje dodijalo, te moramo sve za-
ložiti i izložiti, da se promijeni, da se svi sjedini-
mo s Hrvatskom, a Hrvatska bude sebi svoja, za
što je najpotrebnije, da mi prvi znamo što smo i
da ističemo sada, više no ikada, hrvatsku indivi-
dualnost. Ko nas svjetuje na ostupanje od te indi-
vidualnosti to je maš dušmanin, taj radi da nam
škodi. U času, kad Srbi razumiju, da se Rusija ne
će za njih izlagati, u času, kad na nas Nijemci juriša-
ju, a Talijani nam niječu ime, u času kad mi za
Magjare ne postojimo, i kad isti ministar-predsjed-
nik Koerhcr ne vidi u Dalmaciji naroda hrvatsko-
ga, već slavenskoga, mi moramo visoko podići hr-
vatski barjak, kako je kazao i g. Biankini, jače no
ikada istaknuti hrvatsku individualnost.

Na protiv ,Slavenska Misao“ jače, no ikad»,
nam tu individualnost poriče i nastoji, da je baga-
teliše, sa frazama o slavenstvu i narodu
slavenskom u čemu slijedi Talijane i ostale,
pa i ministra Kerbera, jer i svi ovi kažu isto, da
smo Slaveni. ali neće da priznadu, da smo Hrvati.

Rad ,Slavenske Misli“ je štetan i hrvatstvu
i slavenstvu, pa je grehota, da mu kumnje jedan
naš proslavjeni pjesnik, i ako nije kriv, a milo nam
je da će s onog lista ostupiti.

— eeej —

,Llemenite namjere“ A. Jakića.

Nebi se bili osvrnuli na ono, što nam Jakićeva
"Slavenska Misao“ odgovara, da to nije prenio Dubrov
nik“, U onome odgovoru Jakić predpostavljajući, da je
njegov list plaćen ,od Rusije ili budikoje slavenske dr-
žave“ veli, da to nebi bila sramota, kad vas svijet zna-
de da su plemenite namjere njegova lista; na pro-
tiv, da je sto puta bolje primati rublje za zagovaranje

Ante Jakić zaletio se, u koliko si pomišlja, da
ga okrivljujemo s rubalja, kad zna, da bi time i poča-
stili njegov list, cijeneći ga tako zvanim, da se za nj
interesuje Rusija. Da li mi držimo, da se baš Rusija ne
prti u naša pitanja, pa se odlučno /ogradjujemo proti
»Sl. Misli“ da smo nato i pomišljali.

»Slavenska Misao“ ima svoj odregjeni, stanoviti
pravac, da na sve moguće načine i u svakoj prilici u
Hrvatima ubija svako oduševljenje,' te7da upravo izvr-
gava ruglu hrvatsku? politiku, dokle je očevidan program
da ruši; hrvatsku;individualnost, | Ne znamo je li za to
plućen“onaj list, jer: nijesmo nit" kazali tako, ali ako se
o komežraznose razni? glasovi,“ mi nismo krivi.“ Ali zna-
mo, kada bi bilo neke?istine utim glasovima, da nipo-
što iz Rusije ne šalju rublje, da'se ovako 'radi proti
Hrvatima, jer se u Rusiji zu sve, što je na jugu jako
malo i zanimaju. Ako; koga;zanima,“ da 'se roši hrvatska
individualnost. siježmalodušje megju$Hrvatima i omalo-
važuje politika naroda hrvatskoga,: bez 'dvojbe toj zani-
ma Beč i Peštu. Neka ne promislifodmah !Ante Jakić,
da bi s/ovim htjeli reći, da ga plaćaju iz Beča i Pešte,
jer mi to i me kažemo, ali da ,Slavenska'Misao“ sa
svojim pisanjem služi i koristićBečuTi" Pešti, to u nas
razumiju i djeca. ui

Dok bi se radilo o Bosni: it Hercegovini, razumje-
li bi n. pr. držanje ,Sl. Misli“ radi "Srba, ali kada jeo
njoj bilo i jedne riječi u prilog sjedinjenja Dalmacijegs
Hrvatskom, kada i jedne riječi radi naše braće u Istri.
»Slavensku Misao“ ništa ne zanima, što ije hrvatskoga,
gdje se Hrvati bore. i za što bi ih valjalo pohvaliti, već
ona vazda pomnjom istražuje, da nagje što mu drago,
da Hrvate osugjuje, rabeći pri tome takav  farizejizam
i bizan:inizam, da se i grsti čitati list Jakićev.

Ante Jakić dobro bi u ostalom uradio, da?fnam
reče koliko ima predplatnika Hrvata. Manje nego i je-
dan naš list, mislimo ni stotinu. Opetujemo, da mu ne
kažemo, da od ikoga prima nagrada, ali kada nas po-
teže za jezik, željeli bi, da dokazima pobije sve one
glasove. po kojima bez čije pomoći nebi se mogao uz-
držati, a ta pomoć može biti i u broju onih  pretplat-
nika. koji su dušmani hrvatski. .

On je predpostavio i ,da bi primao rublje iz Ru-
sije“. Mi to pobijamo, ali predpostavljajući po njegovoj
predpostavci, kada bi on primao rublje iz Rusije za da-
našnju mu ,Slavensku ,Misao“ njegov list bio bi sra-
m otan. Jakič govori da nebi, a mi govorimo da bi,

Njegov list je sa svojim farizejizmom i bizantini-
zmom naperen proti narodu hrvatskome, u ovom sluča-
ju bio bi, da hrvatski narod izigrava pred Rusima. A
plaćali Nijemci i Magjari koga, da radi proti Hrvatima

 

otvoreno, ili Rusi, da Hrvate potajno napada i omalo- -

važuje pred Slavenstvom, to nije sve jedno, jer bi ovo
drugo bilo gore; ruski rubalj bi u tom slučaju u ruci
Ante Jakića bio judin u ruci jednoga Hrvata proti svo-
me narodu.

Ovo prema predpostavci njegovoj, premda i bez
predpostavke ostaje dužnost ža svakoga čovjeka, da se
najprije bori za svoj narod. Jakić se ne bori, niti on
pokreće listove radi naroda, ver radi sebe. Barem
»Slavenskoj misli“ izgleda da mu hrvatstvo dobro do-
lazi, da u njegovo ime za se čini dobre posle. ,Crvenu
Hrvatsku“ ne ćemo braniti od insinuacija, da prima od

 

nesložan samo da se dade i više, jer jo ovo mini-

PODBLISTAK.

NAD GROBOM
SVOG NEPREŽALJENOG ŽUPNIKA
Don JURJA PETRIĆA
ae Mi su e e ai
procvalo janam cv'jeće;
Kroz lišće ag dotai leptir ljeća
milo i ružmarin miri.

 

SONET
U SMRT
LOVBA nadji 0TIĆA

li:
:

k \
%

:
Đ
i

a
i
i
i
s

3
=

!
ž

š

3%

š
=ž
:

i

=

:
ž i

li

F
g:
g!
i
* <

i

ii
i

MIRAMAR."?

Spjevao Giosu& Carducci
proveo Arsen Weonzelidos.
O Miramare, k bjelkastim tvojim kulam
Tmurnim, jer jo oblačno nad njih nebo,
Poput kobnih letećih ptica, tmasti
Oblaci hode.
O Miramare, tvojemu prot' granitu
S groznog mora dižuć se, kO da duša
Ukor nose pečalnih, udaraju
Sivkasti vali.
I u sjeni oblaka sjetni glede
8 tornjevima gradovi onih usred
Dr&ga : Piran, Egjida, Poreč, Muje,

Alemi morski,
I b'jes svaki
Prot'

hujeći goni more
bedemu ovom, 8 kojeg
Dvostrukijem Adriju zr'ješ vidikom,
Hasburška
Tutnji nebo tog

tvrgjo.

uzduž, a i Trst na dnu
Ovijenu bl'jescima diže a E
a :

Kako sve se sm'ješilo ljupkog onog
Jutra travnja, kadno je islazio,
Sa lijepom družicom plavi care

' Morem da brodi.
Carske vlasti muževna snaga mirno ')
Njemu s lica sjevalle. Modro oko
Njeg've drđge ponosom motrijaše

Prostrano more,

o u 70204002 m ide e MM 3407, Bejo je

sno krun6 unaprijed.

 

1) Tog jutro seM akoimiljan i njegova žena Karlotta bijabu

bratske sloge. nego krune u okviru,“
Zbogom ostaj kulo za sretne danke,
Zalud gn'jezdo ljubavi sagragjeno !
Drugi vjetar pustošnim ocednom
Nosi mladćnce.
Vrućom nadom puštaju svoje dvore
Ukrašene pobjede znakovima *)
I sa mudrim izrekam. Dante i Gothe
Zalud s okvira
Gospodaru govore. Sfinga neka
Okom nepovjerljivim vuče k moru
/ Njega. On se podaje, a romansjer *)
Pritvoren osta.
Oh, ne da ga ljubavi p'jev i zgoda *)
Očekuje i zvuk gusil& tamo
U Španiji onih Azteka *)! Kakvo
Dugo po vjetru
Salvorskoga kobnog sa rta ide
Naricanje mukli uz plač valovA?
Poju I' mrci venetski, ili stare
Vještice Istre!
Oh, zlo pa te more kad naše brodiš
Na ,Noviri“, hasburški sine, kobnoj !
S tobom brodi Erinia *) crna, vjetru
Raspinjuć jedra.

sbreai na bojan slete gleesot, > di po Meksika, gdje je

U kab zaseoku Mi , bio je iden-
GE E mek
il tekićeni Isinskim poslovicama. :

s) Maks. je čitao rijetko izdanje kasti-
ljecokih rocucasi, Koje i

on ostavio.
4) Naime ovakvih, kakvih je čitao

 

5) Pleme, kojem su pripadali Meksikanci,
6) Smrt

dandanas stoje pritvorene, kako ih |"

Gledaj kako stinga mijenja lice
Ispred tebe himbena uzmičući !
To je b'jelo Ivanke lude lice

Tvojoj prot ženi.
Otsječena lubanja Antoniette
To se tebi kesi. I smradnim očim
Monteziime 7) runjavo lice žuto

Upire u te.
Izmegj strašnih agavskih šuma, koje
Vjetar nikad ne giblje ljupkim ćuhom,
Piramidi stoji u svojoj, jareć

Modrikast plamen
Tropsku kroza zaparu, Huitcilo —
potli, 9) bog od Mexika, krv ti njušeć;
I brodeći pogledom po pučini

Urliče: — ,Hodi,
»Ta, od davna čekam! Bijelac kruti
»Tron mi sruši; moje razori hrame ;
»Dogji žrtvo odana, Karla petog

Unuče, hodi.
»Ne bezbožnešpregie ti susičave,
1" od bijesa kraljevskog izgorjene ;
,Sćah jattebe; biram te, obnovljeni

rški cv'jete,

I velikoj Gvatimozima *) duši,
»Pod sunčanim čadorom koji vlada,
,Zrtvujem te nevini, jaki, čisti

Maksimiljane !“

 

 

 

 

 

geČRaJŽoDoOoOeOeBeBe—EEeEBeBeEEBeERRIREAEAOGOOOće _ m ua Oo —)—o a li ll S