NERON E I E E E ERE EEE NEEE NEEE NENEESIEENEENISSNINESNNESS NENESEEIESESSSESSSSNSSESESNSSS SSS CJ RRmRHNNNiillšćššliišiiiilliiiii“i“ o" da se za sve to Hrvati na vas ni najmanje ne lju- te. I ta bi se htjela! Mi vas uprav žalimo, jer je velika grehota da ste taki, grehota radi vas, više nego radi nas. Da nijeste vi taki iskreni i gospod- ski, danas bi biti i te koliko pred Bugarima na Bal- kanu, a u hrvastvu bi imali najveću polugu. Nije zaludu uzdisao neki vrlo ugledni Srbin, da ije Bog stvorio srpske radikale za nesreću Srbi- je i Srb&.... a mi kažemo i sviju južnih Slaven?. e NVVV SVN O Mare nostrum. Na 27 Aprila bila je sjedaica u Veneciji, koju je sazvao oljamošnji funicipij, pokrajinsko zastupstvo i trgovačka komora, da raspravljaju o saobraćaju izmegju Jadrana i Istoka. Bile su zastupane skoro sve pokraji- ne Italije ja učestvovalo je i 157 zastupnika i 37 senatora. Tu je conte Tiepolo kazao otvoreno, da se mo- ra glasovati n& samo za rezoluciju trgovačkoga saobra- ćaja & Istokom, ali i političke misli prisvajanja našega mora: ,del mare nostrum“. Na ovo je ,Ja- dran* odgovorio vrlo zgodno i to talijanski, pa ćemo i mi koju reći. Što je kazao conte Tiepolo nije nikakova taj na, niti nas ižnenagjuje, da je mjeguva rezolucija bila prihvaćena jednoglasno; &li je zanimivo, da je i u ovoj prigodi iredenta dobila zvanični oblik; kad 157 zastup- nika talijanskoga parlamenta i 37 senatora u jednoj privatnoj sjednici mletačkoga nunicija ovako otvoreno izjavljuju; da hoće i ove hrvatske obale, jer im je to »mare nostrum“, treba, li da više iko dvoji, a da Itali- ja ne vreba svaku priliku, da osvoji i Trst i Istru i Dalmaciju? Do duše, ludost je na to i promišljati danas. Ali ko zna, što je kome zapisano u knjizi sudbine. te ko može jamčiti, da se nekad ne bi mogla nalaziti na- ša monarhija i u kakovoj neprilici, U tom času, od ko- ga bi se morala najviše čuvati, ako ne od svoje savez- nice, koja očito vreba, da što zgrabi, ako se ta prilika ikada pruži. Uvijek smo mi iz Dalmacije upirali prstom u talijansku propagandu iz Italije; pa i ako je tako jasno, da iz Italije amo dolazi novaca, da se talijanski konsuli u nas ponašaju čudnovato. da se upravo sa stra- ne talijanaša izmišljaju afere, samo da mogn u Rimu pisati i bučiti, u Beču su uvijek bili — nijemi. Jedini razlog što im valja, jeste, da je Italija lojalna savezni- ca naše države i da oni ne vide razloga za što bi se Italija miješala i u dalmatinske posle. Evo im razloga! Onamo u Italiji hoće mare no- strum, ali znaju da ga neće imati nikada, ako se ne sluči koja vanredna prigoda, ako im se ne pruži zgo- dan čas, za koji pripravljaju zemljište, i za to troše, za to ovako rade A naša vlada! Eno joj sistema u I- stri, eno u Trstu, dok i u ovoj jadnoj Dalmaciji, gdje ne ima ni 15.000 Talijana uživaju više, nego.da bi ih bilo i 500 000. Mi ćemo dozvoliti vladi, da je tobože pametna, pa da ona zna što radi, ali nek se i nama Hrvatima dozvoli, da i mi znamo što rade Talija- ni. A o tome smo sigurni kada bi Italija, predpostavi- mo, osvanula na ovim obalama hrvatskom narodu osva- nuo bi crni: petak, bez Uskrsa, i za to ove iredentske vijesti i austrijski sistemi i zabrinjuju u velike Hrvate, jer se radi 0 našoj koži i opstanku. Ne bi ovako bilo, niti bi se morali da Kojimo, dalj je Dalmacija sjedinjena s Hrvatskom Bilo bi ispunjeno narodno jedinstvo, a danas di lomacija računa s narod- nim načelom, kad je ono ostvareno. Kad nije, tad ga bagateliše, ali kad jest, tad mu se klanja, i tek tada bi se Italija odrekla svih aspiracija, kada bi pred so- bom imala narodnu državu, na temelju narodnog načela. Ne varajmo se; sve dok se to ne dogodi, dok se ne sjedinimo s Hrvatskom uvijek ćemo imati velikoga okapanja radi Talijana, a lijepo i ako im se i ne pruži nikada onaj čas, što ga čekaju, a "ojega, ufamo se u Boga, i neće dočekati; oni će uvijek mutiti, raditi, tro šiti proti nama, što će nama uvijek stvarati smetnja i neprilika. Eto, sad su nam posijali i socijalizam, čiji smo primili prvi (pokušajni) broj od 1. Svibnja i razumjeli da je to čedo ,Danta Alighieri“, kojemu su kumovi i- redenti, nadjenuli ime ,Socijaliste“. Po ovom prvom broju čini se, da će u stilu i nad- mašiti Camberov Sole. a to je i naravno, jer ga go- ve pjesme. Kako divno opisuje noć u pjesmi ,Ne Groblju“, pjesma III. Ne mogu nikako propustiti, a da Će prepišem ove divne stihove: Slatka kao sansk, što ga Divi sniju, , što ga ečuć po duši trista ljutskih jada, ae vlažnom mekanoga vjetra Na k s 1 rm g ind M a sunca s š Što iropdciJebdeć sred čleih slaiča Kao žuto klasje sa jesenja stoga . . Divnog li opisa noći! Čitao sam u dosta naših pjesnika opis noći, ali nigdje ue nagjoh ovake krasote. Kad se (1901) pjesnik odijelio za čas svoje Bosne ponosne, došao je k žalima našeg tihog Hvara Tu su iznikle tri sjajne zrake koje prepliću njegov vijenac poput zlatnih sunčevih zraka — tu su iznikle one tri jasme ,Na grobu! Hanibala Lucića“, ,Na morskoj o- bai“ i treća, koračnica hrvatskog pjevačkog društva nHektorović“_u Hvaru. Malo sam rekao o Alaupoviću, te mi se čini kao da nijesam ništa rekao o njemu. Tugomir Alaupović može se ubrojiti s pravom megju naše najbolje pjes- vike. Njegova jedna nit što se vuče kroz njegove pjes- me jest Nomori na. On ljubi domovinu, spravan je dati za nju i sam svoj život, i Tugomir Alaupović je pjesnik — pjesnik koji prelijeve na hartiju žar svoga srca, koji polaže na ol- tar domovine ono što je ona zaslužila — polaže nje- govo veliko znanje, svoj veliki talenat. Premalo sam rekao ovdje o Alaupoviću, ali i ovo je dosta, da pokažem svijeta tu dobru dušu, dušu pu- nu domovinske: ljubavi. Želimo (o4p: Alaupoviću svaku sreću, da nam još poda našoj književnosti rova, koje ćemo sa svim sreem primiti. Živio! Na- predovao mili pjesniče na korist i dobrobit ala Sokolu. U : : DR SR e. ti naroda. e Smiljan ie visšba Bošije, # Za crvi kharia se Soko-grad u Konavlima. a. Jiećitna, Jed SR ovie visoka je (de +e da sam morao pristati na primjedbu jed Konavlja ie Miho Kusjanović. Tll.- \ spari nijesu ni pokrenuli za drugo već da grdi, napa- da i vrijegia Hrvate. To je milo talijanskoj, a nije mrsko ni austrijskoj vladi, jer obje ne vide rado jačanje !Irvata na ovim o- balama, koje bi htjeli Nijemci i Magjari, a Talijanci ih već i drže da su njihove — da im je ,mare nostrum“, atta Odgovor Gosp."" ,,Rastresenonapulanome“. Čitajući Vašu pisaniju u prošlom ,Dubrovniku“ pod naslovom ,Bokeška noć“ ,tuš Prečasnome“, veoma me je obradovala, kako lijepo znate navaljivati na ne- dužne osobe. Čini mi se, po onoj Vašoj pisaniji, da ste imali nakanu odgovoriti na članak u ,Crvenoj* ,Dvi- je tri_o bokeškoj noći“; je li gospodine ,rastresenona- puhani“? To nijeste ni iz daleka postigli, Odma u na- slovu Vaše pisanije, ćajući ,tuš“ Prečasnome, pogrije - šili ste, vjerujte mi; naprosto po našu čoče govoreći, uhvatili ste ,rožinu za svijećicu“, Nije nijedan Prečas- ni ono u ,Crvenoj“ pisao, nemojte misliti, opet Vam kažem. S toga Vi, ,rastresenonapuhani“ gospodine, že- leći dati tuš Prečasnome, ponavljam Vam, uhvatili ste veliku tT....uU £8:8..4.5.. u“, pa nek Vam svijetli, kad Vam se ne vidi. Što Prečasnome dajete ,tuš“, na- ravnije bi bilo, da ga pričuvate za sebe, đa Vam se malo, ,rastresenonapuhani“ gospodine, razbistri glava, ljeni. Vi ste imali nakanu, da pobijete moje tvrdnje, ali nijeste, već što ste htjeli pobiti, to ste po vašem starom bizantinskom običaju izvrnuli. Samo jednu. Ka- žete da povješću tvrdim, da i ako je bio koji mornar Srb, da će biti prije valjalo, da se nauči kod Bokelja Hrvata brodarstvu. To nije istina, već gola, izmišljena laž. Ja toga ,rastresenonapuhani“ gospodine ne kažem, ali da ste prije pošli pod ,tuš“ pa onda pročitali 15. br. ,Crvene“, to ne biste bili napisali. Ono poviješću ne potvrgjujem, jer da je to istina znaju i vrabci na krovu. Ja se pozivljem na povjest glede Peraštana i Petra velikoga. Pročitaj bolje nebore! S toga nemajući mi što predbaciti, onda se hvataš drvlja i kamenja, pa se šprdaš sa vjerskim stvarima; vidite do čega ste do- šli, ali to je vaša osobitost, kad nemate što da pred- bacite, da odma pregjete pa vjeru, što vam i da po glavi. Napokom prosite, Vi lajik, blagoslov u Prečasno- ga. Da sam Prečasni, nebi Vam dao blagoslova, nego bi se za Vas, ,rastresenonapuhani“ gospodine, svaki dan vruće pomolio Bogu, da Vas jadne prosvijetli, ali to nije moguće, s toga ostajem i u buduće Vaš stari Trn. li e Postalia. IX. Od kakovih nedoglednih poslijedica mogu biti go- re nanizane neurednosti za sve one, te imadu posla sa brzojavom, kakova od tuda šteta može biti i za poje- dine i za trgovinu i promet u opće, lasno je shvatit. Ali dok je to svakomu jasno, dok to svak može lasno da shvati, gospar Pattay i njegov irredentiatičko-italo- germansko-generalni štab — i ako najbolje sve shvaća — ne će da za to znade, jer njemu nije do redovitog vršenja brzojavne službe,.do životnih interesa hrvatskog jer već postaje vruće a Vi ste opet i po krvi raspa- | ; naroda i hrvatske ove zemlie., već, do, što .višog. mat=li-. ančivanja i pošvapčivanja ili što se tiče imena mjesti, bilo za brzojavne činovnike, tiskane su na hrvatskom, javnog činovnika u Dubrovniku pozvali na odgovornost ćak za to što je u uvodu brzojavke na hrvatskom jezi- ku iza riječi ,iz“ pisao ,Dubrovnik“ mješte (kako oni proti zakonu hoće) ,Ragusa“, makar je Dubrovnik za- pala ta velika rijetkost i sreća da se ne nalazi izmegju onih 53 mjest& kojim nema traga hrvatskom imenu u Imeniku, te premda dakle stoji čisto i bistro i u Ime- niku pisano ,Dubrovnik“ i premda je on (dotični činovnik) tako morao pisati, baš na temelju opstojećih propisa. Na isti način bio je pozvat na odgovornost jedan brzojavni činovnik, Hrvat, za to što je u uvodu (ti- skanu i na hrvatskom jeziku) brzojavke s hrvatskim tekstom za Komižu, pisao ,Komi- ža.“ Ni pd jada, ali čujte i čudite se što je moguće pod ovom erom: Toga su činovnika kaznili radi toga što je brzojavni činovnik u Zadru (dakle zviždulin) pod nadzorom italianskog kontrolora 'ovu istu brzojavku (0 kojoj sam već rekao da mu je Hrvat činovnik dao na žici za Komižu) proslijedio mješte u Komižu (čujte!) u Nagy-Kanizsa u Magjarsku.- Ovako ta italo-germanska gospoda poznaju hrvatska mjesta hrvatske Dalmacije, koja ih hrani!!! Kazniti dakle Hrvata i za ono što je skrivio zvi- ždulin! Ele, ko te bije kadija, ko te sudi kadija! x. _ Uslijed ovog zuluma mi vidimo kako na brzojav- kam ćak i s hrvatskim tekstom, što ih danomice pri- mamo, stoji napisano ime Ureda, kod kojeg je dotična brzojavka predata, talijanski ili još gore po zadarskoj kovačnici pa sve i ako je to hrvatsko ime ureda i uvrš- teno u Imeniku. Ovo se dogagja usprkos pravu i pra- vici usprkos opstojećih propisa i makar se stranke da- nomice na to tuže i Uredima i Ravnateljstvu Pošta ! A sve to i samo zato jer se tiče hrvatskih imena. Dokle će te tako gosparu Patlay i plemenita italo- germanska gospodo ? Mi ne pitamo od Vas kakove ponoći kakovog zalegja, mi pitamo samo prava naša, prava ovog jadnog i bijednog naroda, koja su prava na sablji i s krvi ste- čena i koja nam zakon daje i potvrgjuje. A zašto se ta naša sveta prava tako. na lahku ruku krše i gaze, zašto se ne stane već jednoč na put tim nezakonito. stima?! Hrvatski narod zna dobro da od nikoga nema da se nada kakovoj pomoći ili milosti, pa zato nije nigda ni pito niti pita; zna dobro da mu je svo ufanje i sva pomoć jedino uzdati seu se iu svoje kljuse, jer : ,Rod hrvatski je samac na tom svijetu, Tugjinac mrzi ga, a brat napušta, Baš od nikud mu prijatelja nema O baštinu mu stotinu se trga. Ime mu niječu, rugaju se časti I služe njim se, a u svrhe svoje.“ Stoga, kako rekoh, pomoći ni zalegja ne ište, ali ište svoje, ište ono što mu je Bog, Pravda i Zakon dao, a zlobni ljudi digli. Hrvatski narod ne pita ni ne moli, nego najener- gičnije zahtjeva svoja prava. XI. Uvod tiskanic& na kojima se pišu brzojavke u polasku i dolasku (koje su tiskanice za uporabu stra- naka), kao što i sve ostale rubrike na ovim tiskanica- ma u,kojima se pišu_ dotične, bilieške .bilo za, Mio javci u skraćenoj fđtmi kao ,Rp“, ,D“, itd. ili ma fran cuskom jeziku kao ,R6ponse payće“, ,urgent“, itd. što je dabome u internacijonalnom prometu i po- trebito. , Po $$. 29. i 30. I og dijela brzojavnog cijenika na njemačkom jeziku te se osobite oznake na brzojavkama u unutrašnjosti hapsburške Monarhije mogu pisati u skraćenoj formi, kao ,Rp“, ,D“ ili , Antwort bezahlt“, ,Dringend“ itd Po istim $$. brzojavnog cijenika u talijanskom iz- danju te se oznske mogu pisati takogjer i talijanski kao n pr. ,Risposta pagata“, ,urgente“ itd. Zdrav razum sad dakle kaže — a da se i ne osvr- ćemo ma prava gragjana zakonom zajamčena, koja se ne mogu nikakvim propisima pogažit (eto ih gaze ! Opa- ska slagara) - da se te osobite oznake mogu pisat i na drugim jezicima-u Hapsburškoj Mon:rhiji, jer taj isti zdrav razum ne može da tumači taj propis tako, da je samo Talijancima i Nijemcima dat za to monopol. Ali da! Što vrijedi sve to gosparu Pattay i nje- govom iredentističnom italo-germanskom generalnom štabu, te njihovim kalauzima razasutim po svim brzo- javnim Uredima u Dalmaciji ? ? | Oni naprošto ne će da prime brzojavke sa hrvatskim osobitim oznakama, te zahti- jevaju od gragjana Hrvata da to napišu samo talijanski ili njemački, ili pak u skraćenoj for- mi; dočim se činovnici Hrvati proganjaju i kazne ako prime brzojavke i sa hrvatskim osobitim oznakama. (Slijedi.) “aco oce — Hrvati i ,,Srbi“ (Vlasi) u Bosni i Hercegovini. VI. Po teoriji bosansko-hercegovačkih ,vlaha“ (Srba), svi tamošnji stanovnici govore ,srbskim“ jezikom. Oni su Caru i Kralju, pa i Europi tužili ne samo bo- sansku vladu, već i katolike i Hrvate. jer da je još uvjek (tako oni tvrde!) pred organima zemaljskih vlasti grijeh i zločin nazivati svojim pravim s1hskim“ ime- nom narodni jezik, sa. kojim da: jednako govore sve vjeroispovjedi. Oni nadalje tvrde, da je po nauci jedino i neizključivo , čisti: srbski jezik“ onaj, kojim govore svi stanovnici Bosne i Hercegovine, te da vladini organi i u zvaničnoj upotriebi, uvjek i vazda svakim drugim ime- nom radje nazivaju, :samo da ne nikada ,srbski“ ; da ga ovi nazivaju (jezik) još i ,bosanski“ i ,zemaljski“, a da ga najradje nazivaju hrvatskim jezikom, a da je to sve u očitoj namjeri, da svaki trag ,srbske“ naro- dnosti sbrišu, i da od srbskog stanovništva“ učine na- rod hrvatski, a što da bi značilo ,narod bez naro- dnosti“ (111) : Žale se pred Europom, da je još uvjek ,čirilsko pismo“ predmet zapostavjenja i trebljenja od strane or- gana zemaljskih vlasti, a da one to rade po nadahnuću iz Rima, Beča i Zagreba, a da je ovaj postupak ze- maljskih vlasti veoma uvredljivo i neopisivo štetno ne samo za grčko-istočnu vjeru, nego i za cieo narod ,srb- ski“ u QGosni i Hercegovini. Vele nadalje, kako je ćiri- lica staro pismo ,cielog“ (?!) tamošnjeg naroda bez raz- R8-vjete; aš je tobož uživala (ćirilica) za carsko- otomanske vlade, ravnopravnost sa državnim turskim ovakih da- ri najviše da gleda, kako će bolje ugodit Magjarima. Tako je n. pr. već izdao dvije okružnice (Naredb. List broj 7. god. 1901. i broj 9. god. 1902.) samo zi to, da se za Boga ne bi upisalo u uvodu brzojavke njemački ,Ofen Pest“ već , Budapest“ ; a hrvatska mjesta i njihova ime- na za njega su što i kučku peta noga! Gospar Pattay i njegov pomenuti generalni štab upotrebljava one propise — koji su tu samo i jedino za to da se točno vrše u interesu službe i gragjana — tek za to da s istijem siluje svoje činovnike a i stran- ke da zovu i pišu hrvatska imena hrvatskih mjesta u Dalmaciji onako kako su ih skovali u zadarskoj kova- čnici po želji italo-germanske iredente, te nadalje da im budu dobra izlika da mogu i radi hrvatskog pisanja hrvatskih mjest& proganjati potčinjene im činovnike i sluge. Ovo je na žalost istina i dade se potvrditi činje- nicama. Evo. Zaslijepljeni tom italo-germanskom ire- dentomanijom pošli su tako daleko da su jednog brzo- ovoj glede primanja ikoga u grad Soko, te ne pripada- še posadi. Da je on ravnodušno gledao kako se često izmjenjuju posijela obližnje gospode gradskome kastela- nu i soldatima, to tim ne bi priznavao znamenitost tvr- gjave i za stalno bi bilo bez ikakve koristi imao grad Soko ili ne, ali je njemu do: Non pro toto libertas venditur auro. (Cijenje je sve zlato nego sloboda). Iskustvo od trijestak godina u kini, dok je steko Konavle i Soko bijaše wu otvorena knjiga krvavijeh posljedica, za to ne žalio nikakove žrtve. Dosta nam budi spomenuti kneza Damjana Judu i njegovu smrt, ia namah možemo opravdati i osudu izrečenu nad o0- miljelijem pjesnikom e Ko što je nekad Šoko bio tvrdi stražar, tako je 1 sad samo uzdržao ime. Danas okolica mirna i melan- količna, te seljak, prolazeći mimo Soko, neće ni okom da se baci na nj, znajući, da mu neće s njega nad gla- vom zahukat bumbarda, ni bacit se balista, nego jedi- no u notnjome mraku da kakva jejina (ušara) proleti, a ćuk zaćukne nad mjestom, gdje su po stajale. Narodno mišljenje kazuje Sokograd da je bio vi sine kao i brdo uza koje se penje. Obronak brda pak da je bio sa svrhom grada spojen mostom, po kome se tre. Osvem toga ne daje mu dug vijek, tvrdeći njemu da je gragjevina carice Marije Terezije. Nije na odmet, ako se uzgred sačuvanje ove st rine vladi živo tai jer dobro opaža velezaslužni aroh Mrcina ga. ice Vodopić, ako se narodu ne za: rani satiranje te gradine, da će u malo godina sasvim isčeznuti, jer narod slabo pojmi uzdržanje ove vrsti sta ne. Mnogu je štetu nanijela gradini gradnja nove cr- kve*) tik neke stare, sada porušene, koja ima bit pri- nina, te mi reče: ,baš su nam stari bili junaci“, "Na vojska u nj sakupljala; još bi se s vrhova dodavale va- So talijanskom i njemačkom jeziku. Zdrav razum dakle uči — kad sve i ne bi bilo propisi — da se taj uvod odnosno sve ostale rubrike ispune u onome jeziku u kome je sastavljena brzojav- ka. A mi što vidimo? Mi eto danomice primamo brzo- javke na hrvatskom jeziku, a taj uvod i te rubrike ispunjene su isključivo njemački ili talijansko-njemački Brzojavni činovnici, koji se usugjuju da te tiska- nice ispune prama jeziku u komu je sastavljena brzo- javka te koji na isti način i brzojavljaju dotične brzo- javke, udaraju na protivštine sa strane njihovih kolega i starešina, italo germana, jer ovi ne će da prime ta: kove brzojavke. A to je baš uzrok da brzojavke često zakašnjivaju, te radi toga — razumije se — progonje- ni su samo činovnici Hrvati i štetovane stranke. xu. Po članku XII. Pravilnika za internacijonal- nu brzojavnu službu osobite oznake kao : odgovor pla- ćen“, ,prešno“, itd. imadu se pisati na dotičnoj brzo- mentici, sada dobrašno izlizanoj, a samo ma jednoj je mač. Slika te ploče izgleda ovakova: tverokutna pa po vrhu i po duu manja, ne- go li stranama, U ploči oskočeni štit obli pri dnu, na polumjesec na vrhu. Vrhu štita, mač križar, i vrh sidra. sa oblim okom. Našim pradjedovima Soko bijaše veoma omiljelo ime, te se dogodilo, da su češće svo im gradinama na- gjedali ime soko. Knezovi Franko ni imagjahu svoj Soko-grad, dok je i u Srbiji kod Banje gradina istoga imena a drugijeh još nekoliko ne spominjem. Soko-grad u Konavlima spominje f Vid Vuletić Vukasović, Vojvoda Stjepan sa grada Sokola, kod bo- gate Trebinjske župe, bio je — piše gospar Vid junak na glasu, a po izbor slovinski gospodičić rada so- kolova, pa mu se u Vrsinama (Wrčinanca) s toga i ple- meniti grad zvao Soko. : Po narodnoj priči, da je knez (Stjepan Kosača- Hranić) u Sokola obljubio mrtvu djevojku, Vrsine_pro- zvale se Mrcine. Zaprosi naime vojvoda Stjepan Kosa- pismom a da je svemu narodu u one dvie hrvatske pokrajine latinica inostrana, koju da tobož bosanska vlada i katoličko-hrvatska propaganda od doba okupa- cije, silom i svim inim sredstvima nameće narodu. — Kad čovjek i zbilja pročita sve ove izmišljotine, sve ove niske osvade i infamne insinuacije protivu katolika i Hrvata, mora da se upravo čudi, puno čudi, kako još mogu tiskati ozbiljni listovi europejski takove nečuvene blezgarije. — Čuditi se je, kako oni imadu obraza tvr- diti, da je ,irilica“ pismo ,grčko-istočne vjere“, da su se toga pisma ,svi“ (?!) stanovnici Bosne i Hrcegovine služili do okupacije, kad se ipak znade, da su mnoge knjige, štampane od istih svećenika grčko-istočne vjero- ispovjedi, latinicom; a da je uz to od vajkada latinica bila ona, koje su se izključivo kršćani u potonje doba (prije su se služili glagolice) u Bosni i Hercegovini, služili bez razlike vjere, Nije li poniriteljno i stidno, kad oni u politične listove objelodanjuju i sliedeće iz- jave: ,. . . . Za nas pravoslavne, tako oni pišu, je i Svojoj duši. Nemoj, dušo, da te svlada U tvom m rodoljubnom l'jetu, Znaš da vjek će tebi iznenada Moja vila pružit kupu svetu. Pojit suzom majčinijeh nad& . . . . Dok te s' nova nevidi u ljetu Ko oružje tugjem u prometu veto - pravo. zar da nam se gubi, Pod pritiskom nepravde i jada? an se nad dan diže u prosvjetu, vječanstvo koja samo Vb — Svoj na svome neka svojim vlada! da':se Dubrovnik gotovo u svijem Nema šumnje, prilikama razumno, trijezno i sebi korisno vladao, pa i druge dvije, tri ploče opaža se trag starinskoj orma- EM +) Crkva Gospe male. ča u Cavtatu djevojku i bi mu obećana, jer _ imagjaše Triolet. takmaca, ako učini kakvo znamenito djelo. On dovede ' rodu u Čartt, a o njegovu dela bude pored demol | SN magla svjet odaje s e e jješte živu donese j g s a ad h I blagopokojni biskup dubrovački Mato Vodopić u Stara r'ječ 20.01 kada : svojoj pripovijesti Marija Konavoka govori 0 Sokola. loma d postaje.“ iznoseći. i kratak opis njegov.**) Otmičar Vule u Soko je onda temelj sreće? je sakupio svoju družinu namjeravajući izvesti s tom Uzgajačim to a družinom grapču nad Marijom. Stara. r'ječ je ia: : POEA bode do o belt opoma sa. ore leo ps Po djelu se svak poznaje.“ radnji #. a čajere iHarambaša“, Slovinec €. 1684. br. 3. si. V. M. Sarajlija. E : i malo ae po malo sruši i danas nema do obalina, osim U Mariji Konavoci* Matičino izdanje g. 1808, str. 146 i ib su u dobrom stanju i malo ne 149 ovo toga opisa: pisdiže se stanac kamen, visok desetak se. | Na Soko %e pljedenio s sunt, sa sa tanja | gotovo okrogliasl. Vrh mu rama | M Nara TA jedva moće veći jedne sa — Navrh kuka 4 is- az tvrgjavica Kod je vlada Dubrovačka g. 1419. bi. tvegjavice 00 mala, poljana. ogragicna saskele slet: ani E ooničalree | ba dolje usdrisai bosan- sidom, Vrata tvrgjavice odgovaraju u poljanice (?), all ski plemić, Dabrončai a 10 dalo ir or driisa ia|trwopeia Ne podanku sažeo va kome Ud čke Bia. slaivi Kotar N' krivim okom melabvi, Dobroračku jur jedite ivica Goepo Mal a see e Droenom bi diguuta posada & tvrgjavica ovako SE zoo je ka oo 1 pustod.