silosa sms Izvanredno izdanje ,Crvene Hrvatske“.

Br. 21.a .

ma U DUBROVNIKU, 26. MAJA 1903.

Godina XIII.

 

 

unaprijeda: za Dubrovnik sa donašanjem u kuću, za Austro-Ugarske, Bosnu i

Cijena je listu

polugodište.

Općinsko vijeće.

U Subotu poslije podne bilo je držano općinsko

vijeće sa jednom tačkom dnevnog reda: ,Pripomoć po-,

stradalim u Hrvatskoj.“ Prije nego se prešlo na dnevnu
tačku, g. Ernest Katić, uačelnikov zamjenik sjeti Vije-
će zasluge pokojnog vijećnika -Dr, Kosta pl. Voj-
nuvića, te zove Vijećnike da kliknu trokratni ,Sla-
va“, što se i učini. Iza toga se odmah pregje na dnev-
ni red. S.

Gospodia. Prosjedatelj Ernest Katić osvrće se na
strašne dogagjaje, koji se ovih dand razvijaju. Kaže da
je naša majka. Hrvatska u crno zavita, a njezini sinovi

i naša braća da padaju pred nečuvenim nasiljem, bra--

peći najsvetija svoja prava, Napominje kako nema vele
godina, od kada oni isti ljudi, koji danas, iz \obijesti
jedne neograničene megalomanije, gaze najsvetija pra-
va hrvatskog naroda i podižu vješala našim mučevici-
ma, vapijahu pomoć i simpatiju izobraženih naroda u
ime njihovih pogaženih pravic&, pak sada oni isti ljudi
i žalibože putem izrogjenih sinova, strijeljaju i vješaju
u Hrvatskoj.

Dok sve naše Općine i sva zastupstva pohrliše
na obranu onih mučenika. pozivlje i on gospodu vijeć-
nike, da danas dadu izražaja svojoj boli i da se pris-
koči u pomoć stradajućoj braći, te. 'otvara raspravu 0
predlogu Upraviteljstva.

Gosp. viječnik Dr. iMelko Čingrija pita riječ, i
kaže: Otkada nas narodna volja ma. upravu gradsku
pozva, nikad se na žalobnije, nikad na znamenitije vi-
jeće od današnjeg dana sakupili nijesmo. Ne zove nas
danas dnevni gradski posao — zove nas čitav hrvatski
narod. Uzrok ne ću dalje prebirati, spomenuo ga je
već časni presjedatelj, a: da je i on mučao, ona za-
stava što se na po lijenke na ovom domu - snuždeno
spustila, uzrok Vam najbolje pripovijeda. Kazat ću sa-

mo da Dubrovnik. ne:bi bio dostojan svoje. prošlosti, .|

me bi bio dostojan one pošte koju ne samo svaki Hr-
vat, već svaki Slavjanin prama njemu kao prama sve-

tom simbolu slobode goji, kad se :danas braće preko.
Velebita u mukotrpnoj Hrvatskoj sjetio ne bi. A mi.

gospodo vijećnici, ne .bi bili dostojni narodnog _povje-
renja, koje nas je.ovdje postavilo, kad se prekovele-
bitnih žrtava sjetili ne bi. S toga preporučam Vijeću
da jednodušno prihvati ovaj zaključak: = $

.Za prekovelebitske žrtve odregjuje se pripomoć
od 2000 kruna, a borcima: o zakon i narodne pravice
poručuje se: Dubrovnik je.s Vama!“ :- .

_ Gosp. Vijećnik Dum Amtnn Liepo. ili podupire
predlog Gosp. Dra M. Čingrije i kaže, da je svakomu
Vijećniku dužnost :za to. glasovati ne samo kako Hr-
vatu, nego i radi čovječno+tih priskočiti u pomoć nevolj-
nicima, koji atradaju,*

Gosp.. predlagatelj Čingrija, da bolje obrazloži pre-
dlog za 2000 kruna spominje, da je Op'ina Spljetska
još nazad dana glasovala 1000 kruna pripomoći u istu
svrhu, ali da se je od onda stanje pogoršalo i nevolja
podvostručila, s toga cijeni, .da je posve opravdan nje-

gov '
Stavljen predlog. na glasanje, prima se jednoglasno.
Pošto je time izcrpljen dnevni red, gospodin pre-
sjedatelj, prije nego zatvori sjednicu moli gospodu vi-
jećnike, da kliknu: Živjeli borci narodnih svetinja, a
mučenicima o Hrvatskoj slava! = /
Svi vijećnici ustaju i kliču : Slava im!
Zatim: bi zatvorena sjednica;

Skupština.
U Nedjelju š 10_satl u jutro držao se u Bondi-

nom kazalištu najavljeni witing. Kazalište je bilo pre-
puno naroda kao nikad, a nekoliko je i van u hodnici-
ma

i

iglasuje zašto je ! predlaže imenovanje presjed
nika u osobi g.
primi i burnim aplaasom pozdravi sijedog starća pre

Presjednik naglssuje važnost pve skupštine, napo-
skije rei 1 ike, a ti
su. gg. Dr. Molko ko sil Al-
firević i Dr. Milo Katić, u ža RO

e tani -

 
   

Hercegovinu 8% : na godinu 10 krupa, na po godine 5 kruna. Za inozemst
štarski troškovi. Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto

  
 

 
  

vo: 10 krun& i po-

DUBROVNIK ZA H

Časne gospogje, časna gospodo!

Na osvitku XX. vijeka, poslije punih 100 godina
otkada je veliki prevrat diljem čitavog kulturnog svi-
jeta pronio veliko načelo slobode, «bratstva, jednakosti,
poslije po stoljeća otkada je ta stečevina uljudbe i na-
pretka u svim evropskim državama uzakonjena hila,
u srcu Evrope, u sred pravne države susrećemo čudo:
ropstvo i tiraniju Nije to ropstvo pojedinaca prama
gospodaru, nije klasa prama drugoj klasi — to je ča-
do veće, golemije, to je ropstvo čitavog naroda našeg,
naroda hrvatskog. Kad bi ko hrvatski narod pod mač
bio okrenuo, kad bi mu ko silom bio jaram nametnuo.
još se ono stanje koje vlada u Banovini me bi moglo
shvatiti a kamo li opravdati, jer azijatska satrapija ne
dopušta ni promisliti evropsku uglagjenost. Ali što da
rečem o stanju koje sada vlada u Hrvatskoj kad pro-
mislimo da nikakva sila Hrvatsku pod jaram magjarski
skočila nije, već samo slobodna volja na jednakopravnu
zajednicu dovela! Na dobru vjeru sklopio je Hrvat s
Magjarom nagodbu, ul na njegovu dobru vjeru himba
i prevara mu je odgovor.

Hrvatska nije magjarska provincija, a kamo li a-
zijatska satrapija. To nam kaže i $. 59. nagodbe, koji
piše da je Hrvatska kraljevina politički narod sa po-
sebnim teritorijem. U toj je kraljevini i ustav zako-
nom utvrgjen te je Hrvatska po zakonu ustavna zem-
lja. A kako je u zbilji? Svaki zakon iluzoran, ustav
ugušen. skrajni apsolutizam vlada zakon se krši. narod
moralno i materijalno ubija.

Otimati nam se počelo sve. Na prvom je redu
bila: Rijeka. .Ovaj grad ima po zakonu da bira 2 za-
stupnika u hrvatski sabor. Oni su nam naprosto Rije
ku oteli i njene poslanike u Peštu poslali = Preko hr-
vatskih polja, preko brvatskih šuma. preko hrvatskih
gora sašli su na ovo naše lijepo sinje more u nj se
zablenuli pa izlanuli ,magyar tenger“. Ali to nije ni-
kad bilo. i ne će: jamac im krv, što se po hrvatskom
“primorju lije, jamac im jednodušni prosvjed, što se da-
-nas Dalmacijom die; ovo je more naše i naše će biti

Osvrčuć se na slobodu štampe u Hrvatskoj go
vornik reče, da je grozno o tome i pomišljati a kamo
li govoriti. Ta tečevina uljudbe i prosvjete u Hrvat:
skoj nije ni poznata, te razborita preventivna  censura.
— koja se_u svim. prosvijetlijenim državama već i za:
boravila —- tamo bi bila blagodat. Najbolji dokaz i pri
mjer slobodi štampe u Hrvatskoj neka bude ono ču-
gjenje Bečana, kad su gledali u uredništvu -, Zeit-a“.
hrvatske opozicijonalne novine u potpunoj bjelini Tv
vat je sloboda štampe u Hrvatskoj!

A kako stojimo s izbornim pravom? Dok se cijeli
prosvijetljeni svijet bori za opće izborno pravo, \ Hr
vatskoj ni 3% gragjana tog prava ne uživa!

A i to kako uživa? Izbori u Hrvatskoj nijesu ma-
nifestacija slobodne volje birača, već oružanom silom i
korupcijom postignuti izraz :amovolje Kueneve. Kad se
je i onaj kukavni izborni zakon nešto slobodnije vršio,
onda su w sabor dolazili ljudi koji su današnjeg bana
kao nedostujna nogama iz sabornice istjerali. — Trebalo
je za to hrvatsku sabornicu pretvoriti u palestru gdje
se Kuenovi nametnici, a ne narodni prestavnici, natje-
ču u servilizmu i metenisanju prama njemu :

To vam je izborno pravo u Hrvatskoj.

A što je s p avom udruživanja? I tamo jamči za-
kon pravo udruživanja. Ali koja korist, kad i onako
što u Hrvatskoj zakon jamči, to se baš ne vrši. Ovo

. .kršenje zakona i jest najbliži povod sadašrijem pokretu

ljudi se htjeli sastajati, svjetovati. jade megjusobno
prebirati i lrjeka im tražiti, ali im se ni to dozvolilo
Bije, prošlo bez navoda uzroka, ili šta je i gore na“po-
vreda zakona nadodajuć uvređu i prezirno dovikujuć :
nijeste zdreli da se sastajete. To Vam je pravo udru-
živanja u Hrvatskoj!

Lična se sloboda ne poštuje, a ni hram nauke ne
štedi!

Nu nije bilo dosta moralno udušiti narod već je
trebalo i materijalno ga ubiti Sad se govornik osvrće

«| ma financijalno stanje u Hrvatskoj. Brojkama dokazuje

kako hrvatski milijoni u Ugarsku plove a u Hrvatskoj

-[ni sa najnužnije peostaje, Spominje kako je madžarska

željeznička politika doradila, ne samo da Hrvatska ne:

ma koristi od željeznica, već po njima stvorile su se
kule tuglinštine, koje otimljuć hrvatskim sinovima hljeb.
bahatošću ga vrijegjaju, tugji duh i jezik protiv sakona

uvagjaju. — Spominje zanemarivanje regulacija rijeka,

    

! izrabljivanje šuma, uarono iseljivanje, s tugjinsko ua-

 

Izlazi svake stbote.

Pojedini broj 20 para.

NA MRVATSK

 

I fraukirana pisma ne primaju se.
" < tuta s

Eto tako Miagjar putem Magiarona barata pose:
stri mom zemljom hrvatskom; eto ploda osamstogo-
dišnje zajednice! Sve nam doteli pa na ranu jošte hoće
da nam stid u obraz natjeraju i da nas pred svijetom
prikažu bogeima koji od njihove milosti živimo.

A sad vas braćo i gospodo pitam je li čudo da
je i mukotrpnom hrvatskom narodu dogorjelo ? Je li ču-
do da se i hrvatski rob prenuo, te stao da trese lan-
cima koji mu dušu i tijelo sputiše? Odgovor vam ču-
ijem: Nije. I nije, jer bio inače ko patnik skapao a na-
rodi ne smiju mrijeti. A kad se taj patnik prenuo, te
stao da za zakonom i pravom vapi, koji mu odgovor
ćaše? Uze, puške, tamnice i vješala. Eto tako odgova
ra na vapaj hrvatskoga naroda hrvatski ban, koji srca
nema da pred sud zove narodnog poslanika. koji ga
javno prostim lopovom i varalicom zove moleć da ga
za to sudu tuži.

Da: jeftinije je njemu da se junači junaštvom must ij«
ske vojske, nego li da svoje poštenje pred s'dom opere

Ali braćo i gospodo ne klonimo za to: krv pra-
vediia naroda zora je bolje budućnosti a u božjem ste hra-
mu čuli da sveto Pismo veli: Ko se mačem brani, od
mača će poginut

Frenetični aplaus jedva da je prestao,
i za cijelo vrijeme govora stoput bio govor i prekidan
povicima negodovanja proti bunu i magjarskom nasi-
lju i odobravanja govorniku.

Nakon toga imao je da govori g. Luko Bogdan
(radnik), ali u skupštini se desio i mladi franjevec O.
Tadin, koji ponukovan od nekolicine prijatelja, zamo'i
g. presjednika za rijeć, te progovori po prilici ovo:

Časna Skupštino!

Čudit če te se možda da na ovom mjestu vidite
jednog svećenika koji stupa da javno govori i obranu
svoga naroda, Prvi je put da svećenik stupam na ova
ko javno mjesto da govorim, ali nadam se ne će biti
zadnji, jer kadgod se bude radilo za obranu vjere i
domovine naći: ćete me uz vas, pošto je moja devizu
branit svetu vjeru i mili dom, a najbolji su mi primjer
u tome moja braća fra Luka Imbrišimović, fra Grga
Martić i Ivan Kapištrun. Nije čudo da je i srce jednog
svećenika usplamtjelo rad žalosnog stanja u Hrvatskoj,
pošto je baš nauka svete vjere -,ljubi iskrnjega svoga
kao samoga sebe“, a kako se danas u Hrvatskoj po-
stupa?

Nu svaki narod ima u svojoj povjesnici žalosnih
i veselih epoha. Francuska ima svoj žerminal pod Ro-
bespierom 1798 a ima ga i Hrvatska 1903. nKrv_ pro-
livena naroda, zora je bolje budućnosti, a i Hrvatskoj
će svanut zora bolje budućnosti, ta kad se to ne bi do-
godilo, svijet bi iz svoga riječnika morao isbrisati onu
svetu tiječ pravda“.

Danas se ovako odvraća narodu hrvatskome, ono-
me koji je 48. Monarhiju spasio, danas je mrtav Jela-
čić, ali će iz njegova praha niknuti novi naraštaj, novi
Jelačić, te će hrvatski narod dovesti spasu i slobodi,

U to ime slava mučeničkom hrvatskom narodu.

Preko govora čulo se je raznih 'poklika izmegju
kojih i mnogo ,živjeli Franjevci“, a nakon govora bur
ni aplaus jedva da se stišao.,

Tada presjednik podijeli riječ gosp. Luku Bogda:
nu, radniku, koji od prilike ovako govorio:

"Cijenjena gospodo ! Časni su predgovornici razlo-
žili svrhu ovog sastanka, a meni nek bude dopušteno
kao radniku, da rečem samo dvije riječi  Radništvo je
svukud u svijetu danas jedan od faktora, s kojim valja
da svak račuma. U nas, istina je, nema onog silnog i
brojnog radništva, kao drugdje, pošto konkurencija sa
strane narodnih nam dušmana, pridušila nas je sa svih
strani. Naš hrvatski narod, na žalost. nasijeda toj kon
kurenciji i time pomaže narodne dušmane, upropašćuje
svoje hrvatsko radništvo a osiromašuje sama sebe. Ali
ipak ono što nas je, srce mi raste da mogu reći; ono
ge rame uz rame bori sa drugim narodnim borcima 2a
narodna prava hrvatskog naroda. 1 hrvatski radnik pro-
lijeva ovih dana krv za milu Hrvatsku. S toga kao rad-
nik u ime mojih drugova čast mi je izjaviti, da se mi
divimo onim junačkim pregaocima.

Završajem, da se dubrovačko hrvatsko radništvo
solidarno osjeća s njima. Postigne li se ono na što te
žimo. vjerujte gospodo, radništvo je ono koje je najviše
doprinijelo ostvarenju te velebne ideje: ujedinjenju svih
hrvatskih zemalja. Slava mučenicima! Živila Hrvatska!

Govornik bje burno pozdravlje a neprestano se
klicalo: Živjelo hrvatsko radništvo |

premda je

 

 

via nrilika ovo + a

 

Tada podije dnik riječ gosp. stud. phil
zi Zet p

Pretplata i oglasi plaćaju se upravi
ve, priopćera, zahvale plaća še 40 pora po retku, a za
slaju po pogodbi i uz razmjerau popust Dopisi šslja se Uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju, &a ne-

  

Crvene lrvotske' u Dubrovniku gdje su utužljivi, Za izia-
oglase 20 para. Oglasi koji se više puta ti-

RVATSKU.

Hrvatska i Slavonija, te divne zemlje, danas za-
lite krvlju svojih sinova, pune su nepravde, bezakonja
i nemorala. A zašto? Jer je čovjek, koji je postavljen,
da njem upravlja. bacio bezobrazno ustav pod noge a
apsolutistički vladao, da uzmogne konstiti svome ego-

izmu. da uzmože ugušiti svijest jednog naroda, da uz-
može sbrisati s lica zemlje jednu vijernu zemlju, jedan
mirni i dobri hrvatski narod, da uzmože njegovom krv-

nom dušmanu reći: Evo ti Hrvatske, ugušio sam ju.

Ali 20 godišnji apsolutizam, pod ustavnom krinkom ,

koji je htio da javno reče po Khuenu Hedervaru kroz
malo vremena cijelom svijetu: Hrvatska je Magjarska,
one su jedno tijelo dočekao je odgovor ne od svijeta
već od malenog prezrenog naroda. Narodna volja
zapovjeda, njezina je pobjeda iako krvava.

I taj je odgovor danas dobio nedostojni ban Khuen
Hedervary od hrvatskog. naroda, koji se je listom digo,
da brani zakonom u ruci svoja prava, svoju svetu
svojinu.

Cijela povjest našeg hrvatskog naroda nije ništa
drugo nego borba za opstanak i svoja prava.

Odkad dodjosmo u Evropu pa sve do danas vila
se je preko ove zemlje krvava zastava. Na njoj možete
čitati samo riječi: Krv, 1iiač, oganj, hangjar, top, pljač-
kanje i smrt. Ove su-tiječi dosta da protumače, da su
naši dušmani nastojali ugušiti narodnu dušu, slomiti vrat
Hrvatima ilišiti ih opstanka na ovoj zemaljskoj kruglji.

Sila i nasilje bila su sredstva svih naših dušmana
pa i varalice Khuena Hedervarya, koji nije
imao srca da tuži Dr. Potočnjaka koji je bio izdao je-
duu biožuiu dokazavši da je on prosta varalica. --
Taj čovjek, ta zvijer u spodobi ljudskoj latio se je svih
sredstava, da ubije srce Hrvatske, a to je njezin narod.

Gospodo! Štampa je svugdje štovana i držana
prosvjetljiteljicom narodnom. Ona budi narod iz mrtvi-
la, otvara mu oči u kulturi i narodnom ponosu, vodi
ga k idealu slovode pod svojim zakonitim kraljem. Ovo
vrelo builve svijesti svako štuje dok je u svojim nor-
malnim granicama, jer to vrelo napaja ljude žedne zna-
nja i prosvjete. Hoćete li vjerovati. Gospodo, da se je
ipak na svršetku XIX.og i početku XX.og vijeka našao
čovjek. i to upravo superhomo Khuen, da štampu ruši
i ubija. Stanje štampe u našoj +ajci domovini tako je
žalosno, da ni sami divlji Afrikanderi ne bi tako štam-
pu gljenili kao zlosretni Khuen, Hoće li jedan opozici-
jonaini list da išta progovori, što bi bilo proti magja-
ronskoj vladi u Zagrebu, ne može, jer ne smije reći
istinu. ali lagati to može koliko hoće, jer nemoral je
vlastničtvo Khuenovo, a on ga rado želi rasprostraniti,
i htio ga j€. ali mu nije upalilo.

Vidio Khuen, da mu to ipak malo pomaže pomi-
slio je upotrebiti drugo sredstvo, i to sramotno za XIX.
i XX. vijek. Upotrebio je sredstvo, koje ga karakteri-
zuje čovjekom bez karaktera i bez duše. 'To gadno i
crno sredstvo bilo je ne dopustiti, da narod glasuje po
svojoj volji. Izborno pravo, veta svojina svakog gra-
gjanina bilo je bagatelizirano kano ti lupež od poštenih
ljudi. Korupciju je moralnu proveo novcem, a tim ubi-
jao pruvo slobodna glasovanja. Gdje mu novac nije ko$g
ristio. tu je bajuneta zatvarala u tamnicu slobodu gra-
gjaniua, posjednika i poreznika. Eto nam žive slike u
zagrebačkom saboru, od prvašnje množine opozicijonal-
nih zastupnika, najednom je postao broj 11. A zašto?
Jer je vidio, da mu se temelj ruši i htio ga silom, kr-
vlju, tamnicom i smrću uzdržati, ali mu laba pomoć

'od njih jer je eto propao, kao čovjek [kad se baci u

vrtlog rijekć. koja hoće da naravnim tokom teče naprijed.

Narod je hrvatski bogat po položaju i plodu
njegovih dobitaka. To je vidio Khuen i promislio da će
novac biti njegova zadnja daska, o koju se mora kao
utopljenik prihvatiti. I zbilja naumio je stvoriti svoje
pouzlanike.-ili bolje mameluke, koji će se (radi nova-
ca nota bene) vrtiti, kako on bude htio, te je s toga
i trošio. i bacao i mitio, dok nije uspio.

Nemojte misliti, da je on s hrvatskim novcem gra-
dio škole, dizao kulturne zavode, pomagao nevoljni na-
rod, razvijao trgovinu i bio pri ruci gospodarstvu. On
je dapače htio lišiti hrvatski narod od svoga toga, i 8
toga je novac davao Ugarskoj, da se ona onim novcem
obogati. Čista prihoda ima Hrvatska 86 mil. for. Taj
novac po zakonu mora ostati u Hrvatskoj, 24 mil. sva-
ke godine išlo je u Ugarsku za Magjare, a Hrvatima
ostajale kosti, premda su bili gosdodan, Oni su ed svo-
jih 86 imali samo 8 milijuna za po'rebe /a 4-200:000
za manipulacijonalne troškove, ukupno 12:200:000 Hr-
vatskoj, a ostal hrvatski novac davao se je Magjarima

 

   
  
 

da se hrvatskim novcem pred svijetom diće i gospodar. No

“tvano stižu

O znam

gi