vu u Dalmaciji sve samo hrvatski; da su barem službene knjige, pouke i naredbe (iz kojih moraju do- tični činovnici i poslažnici da uče, kako će vršit po- vjerenu im službu i iz kojih moraju polagati propisane ispite) na hrvatskom jeziku. Ne treba pak biti nikakov strukovnjak za uvjeriti se da je to u interesu same poštarsko-br- zojavne službe apsolutno potrebito. Ipak, na žalost, sve je to samo njemački ili talijanski, izuzevši tri četiri neznatne knjižice, koje su prevedene na hrvatski, kao n. pr. pouka za se- oske listonoše, za poštarske sabirače i pouka o njekim propisima o dostavi. Tako daleko eto dopire mržnja proti hrvatskom jeziku. Dubrovčanin. (Slijedi) — ada Bratsko saučešće. Na 9. tek. mj. primio je gosp. Dr Pero Čingria slijedeće pismo : Jaska, 6/6. Veleučeni Gospodine! Poslasmo na Vas prije 3 dana sa 50 gragjanskih potpisa provigjeni brzojav slijedećeg sadržaja: ,Zahvaljujemo se od sveg srca na jednako objektivnom ko što istinitom manife- stu, kojim otkriste Europi rane, koje nas tište. Izra- zite našu duboku hvalu i ostalim potpisanim zastupni- cima.“ Ovaj bje brzojav obustavljen u Zagrebu. Odličnim štovanjem Dr Gastav Gaj v. r. Blato, 8/6. Jučer veličanstvena demonstracija. Pod trobojnicom i glazbom prisustvovalo oko tri tisuće va- rošana; pjevajući rodoljubne pjesme obagjosmo varoš, stupivši na trg zapjevasmo himnu: lijepa naša domovino, uz oduševljene poklike: Živila Hrvatska, Slava Jelači- ću, slava poginuloj braći, dolje Hedervary, doli tirani- ja magjarska ! — Općina i varošani dali za postradale 1718 kruna. Uz pozdrav Bog i Hrvati! Omladina blatska. Sućurac, 7/6. Danas Lukšićko općinsko vijeće jed- noglasno dalo oduška ogorčenju i žalosti radi nasilja u Hrvatskoj; bi prihvaćeno 100 kruna pripomoći, a dal nji se milodari već sakupljaju. Orasac, 9/6. Bijaše poslan D.ru Mihaljeviću u Spljet ovaj brzojav: — Danas držane svečane zaduš- nice za poginulu braću u Banovini, po sred crkve po- dignut katafalak. Masa naroda, uz krasni spol, u sveča- nom ruhu pridruži se Općinskom Vijeću, koje korpora- tivno uputi se crkvi. Misa impozantna; učestvovalo ne- kolicina župnika. Položena katafalku četiri krasno ude šena vijenca sa strane Općine, djevojčica i mladića. Vi- jeće odlučilo jednoglasno izraziti sućut i žalost, tro- dnevnu crninu. Sakupljeno od rodoljuba do danas kru- na 800 za obitelje stradalih. Budu li nemiri trajati, sazvat će se javna skupština za doći pie žrtvam kneza TUVADDVVV KIICAIU s um: Pereat poznati krvnik ! Općina. Babinopolje, 1/6. Netom stignuli užasni glasovi, Općina razdade ovaj proglas —: Hrvatski narode! Da- našnji krvavi dogogjaji, koji se dogagjaju u Banovini ražalostiše srca! svakoga pravoga Hrvata. Danas Hr- vatska nije nego krvavi prizor, nije nego poljana krvo- prolića. Ljudi se vješaju, ubijaju, zatvara se mlado i staro, muško i žensko, a nadasve zadnjih dan& mnoštvo je nevinih žrtava predalo svoju dušu Svevišnjemu. Na- rode mili! Iz krvi nevine poginule naše braće, osvanut će Hrvatskoj zora bolje budućnosti, a da se odužimo slavnoj uspomeni poginulih mučenika, priregjuju se u ovomjesnoj matici sv. Vlaha zadušnice dne 29. tek. mj. u 9 sati jutra, te Vas se pozivlje da prisustvujete u mnogo višem broju službi Božjoj, da se pomolimo i našu molitvu Svevišnji primi na korist duša poginule braće, a na utjehu ožalošćenih obitelja i za slobodu mile nam, ali sad krvne majke Hrvatske. — Općinsko Upraviteljstvo. — Babinopolje, 26/5. 1908. — Načel- nik: pod. Hajdić. Tekom držanja zadušnica prisustvovaše mnogo na- roda. Istodobno sakupljaju se po cijeloj ovoj općini milodari za postradanike, odnosno za njihove obitelji. Do sada u samome cdlomku Babinapolja, sakupljeno je preko 140 kruna. U odboru za sakupljanje milodara | jesu gg. Ljubimir Taljeran i Petar Dabelić Petrov. Velaluka, 3/6. Čim na Spasovo stigne u ovu va- roš potresna vijest, da se u Hrvatskoj krv lijeva, za- vlada u puku velika uzbugjenost i žalost. Općina isti mah najavi u mjestu trodnevnu žalost. Isti čas bjehu upravljene na Nj. Vel. Kralja u Budimpeštu sa strane Općine, Hrvatskog Napretka, privatnika i žena prilo- žene brzojavke. Narod je svaki dan znatiželjno i sa sa- žaljenjem hitio da čuje nove glasove iz Banovine. Da se oduži svetoj nspomeni narodnih mučenika i da se pomoli za upokoj njihovih plemenitih duša, naročiti od- bor sa gosp. načelnikom na čelu, pozove narod na sve- čane zadušnice, koje su se obdržavale na . tek. mj. u matičinoj crkvi. Taj dan cijelo je mjesto bilo crninom obavito, zastave tužno na po koplja spuštene, cjelivale su krv za domovinu prolitu. Zadušnicama prisustvovao vas narod. Općinsko je Upraviteljstvo sa Vijećnicima korporativno pristupilo; isto tako društvo ,Hrv. Na- predak“ pod društvenim trobojnim barjakom. Svak je prsa okitio trobojnom vrpcom obavitom crnom kopre- nom. U crkvi se je podizao ukusni katafalak okićen mnoštvom svijeća, vijencima i prigodnim pjesničkim sa- stavkom. Vijence položiše: Općina, ,Hrv Napredak“ i Velelučani. Sonet posvetiše palim mučenicima harni Ve- lelučani. Po dovršenim zadušnicama uputi se vas narod pod trobojnim barjakom na prostranu poljanu pred Či- taonicom pjevajući ,L'jepa naša . .“ Poljana se napuni narodom. Popenje se vrli naš opć. liječnik D.r Brašić te sa njekoliko ćustvenih i oduševljenih riječi opiše narodu kobne dane po braću n Banovini pozvavši na- rod, da se braće sjeti milodarima. Zatim progovori mjesni kapelan Don Ivo Matić. Na licu vidje.a mu se je duboka sućut za: braću u Hrvatskoj, a svaka riječ, mig i pogled odavao je žarku ljubav prama domovini. Svaka njegova riječ imala je u sebi njeku moć a ćitav govor bila je jezgra duševnih osjećaja i žarkih čusta- va, tako da ih je većinu i suza orosila na njegove ri- ječi. Ganut narod i oduševljen u svojim patriotičnim o- sjećajima pozdravio je u svom ćustvn harnosti pale ro- doljube buraim poklikom ,Slava mučenicima!“, a dalo oduška svom pravednom ogorčenju burnim ,Dolje He- dervary!“, ,Dolje izdajica!“ Zatim se je narod mirno razićao. Odbor već kupi milodare, pa se je u našem i- nače siromašnom mjestu već dostigla neočekivana svota. Općina će u prvoj sjednici yotirati doličnu pripomoć. Slava mučenicima ! Živila Hrvatska ! Istom prigodom bijaše objelodanjen i slijedeći sonet : Slava mučenicima! U kobuvuar Uauu KUSNJE, DON, MUKA, Kad narod hira kuga — izrod svijeta — Vas mučenike dirnu ljubav sveta, Za prava svoga patničkoga puka. Sveta vas k cilju vodila je ruka Narodu svomu do višega leta; Al' paste žrtvom nametanja kleta — A za dom pasti ne bila vam mika — Tijelo vam primi tamna zemska raka, Te u njoj trnne spomen nikad neće! — Jer s' grude zemlje gdje vam tijelo, spava. Do boljeg dana — dotle bila iaka — Oživiti će, procvast' će ko cvijeće, Sloboda rodu — vami vječna slava!!! Harni Velelučani Kuna, 1/6. Ovdje su držane zadušnice za poginule borce, u crkvi lauretanskoj, dne 27/5. Na 8 sati u ju- tro rečenog dana skupilo se je pred općinu mnoštvo naroda, otkle krene pod zastavom na po stijega, da pri- | sustvuje zadušnicama, kličuć: ,dolje tiranin, dolje lopov, glava mučenicima !“ Poslije sv. mise, dični franjevac o. Lujo Krešić predoči narodu u par riječi ovaj va- žan momenat, koji nas je ovdje tolike sakupio, da se Bogu pomolimo za milu braću, divne borce, koji su po- ginuli, braneć domovinu. Narod je zanositim srcem i suzom na oku slušao mladoga franjevca. — Jučer smo imali skupštinu zbog dogogjaja u Banovini. Na skupšti nu dohrlio je sav narod, dvorana je bila dupkom pu- na, a pred dvoranom stalo je mnogobrojno pučanstvo. Skupštini je presjedao kap. A Tomašević, koji u kratko obrazloži zadaću skupštine, veleći: ljubav na- pram braći preko Velebita potakla je naša srca i do- vela nas ovdje u tolikom broju, da 'prosvjedujemo proti barbarskom sistemu u Banovini. koji tlači prava Hr- vatske; progoni i vješa rodoljube, zatvara novinare, de- moralizira narod u svakom pogledu. it.d. Na to pita ri- jeć općinski liječnik Dr D. Cerineo, koji u svom krasnom govoru, po prilici, reče ovako: U Hrvatskoj danas, na stolici slavnih hrvatskih banova sjedi čovjek, bez čovještva, i nedostojni ban Khuen Hedervary, koji je kroz dvadesti godina svoga nasilnog banovanja izdo njezina prava. pogazio njezine zakone i časti, ukinuo porotu, financijalno zemlju opustošio, sve ustavne gra- ne u Hrvatskoj skršio, izborno pravo. pravo sastajanja, slobodu štampe ukinuo, sve podjarmio, te je htio da od Hrvatske stvori magjarsku županiju, da uništi Hr- vatsku i Hrvate Ali, eto diže se narod. jer mu je do- jadilo i viče tom svomu krvoločnom tirjaninu: dosta više! Probudila se Hrvatska. Hrvatska omražena za- boravljena, stupa danas na pozornicu pred čitavu FEu- ropu, budi se iz ropstva i viče svojim nametnicima i domaćim izdajicama: nećete me lako satrti. Hrvatska je pokazala, da kola i vri u njezinim sinovima ista krv, koja i u Zrinskim, Frankopanima, Svačiću i Jelačiću, koji nijesu htjeli, da budu tugje roblje. Hrvatska za to mora, da ustraje u borbi za jedinstvo i slohodu, i brzo će nam doći uskrsnuće. — Iza toga govorio je Dum J. Violić o financijalnoj podregjenosti Hrvatske, i ka- ko Magjari Hrvatima svake godine kradu milijuna, a hrvatski narod mora da seli. — Onda je govorio gosp. 1. Poljanić, pozivljuć rodoljube, da kako ko može, nek se sjeti i doprinese pomoći postradalim borcima i obiteljima u Banovini, veleć, da se svi u znak vijerno- sti zakunemo hrvatskoj trobojnici, našto je narod po- dignuo tri prsta i prisego vijernost. Iza toga govorilo je još njih njekoliko; za tim su pročitane resolucije Spljetske skupštine, i jednoglasno primljene. Nakou to- ga bude izabran odbor, koji će se brinut za sakupljanje milodara. Skupština svrši, a dvoranom odjekne: L'jepa na, i ,Napred zastave slave . . .“ Član ,Napretka“. Dogogjaji u Hrvatskoj. Zagreb, 6 lipnja. Jučerašnje ,Narodne Novine“ do- nose slijedeću rezoluciju, prihvaćenu u konferenciji klu- ba narodne (magjaronske) straoke: ,Narodna (I) stran- ka, stujeći ua vemelju nagode (!), sklopljene izmegju kraljevina Hrvatske i Slavonije i kraljevine Ugarske, odbijati će u buduće najodrešitije svaki pokušaj, koji smjera na uzdrmanje državopravne sveze zemalja kru- ne Sv. Stjepana, dolazio on bilo iz tuzemstva, ili iz i- nozemstva. Narodna stranka upotrebiti će sva ustavna sredstva (lj), da se neokrnjena uzčuvaju prava ovih kra- ljevina, kako na narodnom. tako i na gospodarstvenom polju (!!l), pa zato odobrava posvema na to upereni rad (!) hrvatsko-slavonske delegacije na saboru zemalja kru- ne S. Stjepana, kao i rad (!) hrv.-slav. regnikolarne de- putacije. Narodna stranka u interesu onog zakonitog odnosa, koji nas veže sa narodom ugarskim, duboko ža- li, što je s izvraćanjem činjenica (!!) i bezprimjernom agitacijom uspjelo zavesti i poslanike naroda izvan o- kvira raše državne zajedaice (!) na korake, koji taj od- nos samo pomutiti mogu, te se nada, da će N. P. ban, naprema kome narodna stranka goji nepokolebivo po- vjerenje, znati na put stati ovakovom izopačenju činje- nica (I), dolazilo ono sa strane javne štampe, ili iz dru. gih izvora, — i to tim više, što su. uslijed takovih bez- |dušnih izopačivannja (!) nastali u nekim dijelima zem- lje megju seljačkim pučanstvom nemiri, koji su se voj- nom silom i vanrednim sredstvima ugušiti morali (!!!), čime su uz ostale nesreće i nevolje silni troškovi sva- ljeni na i onako siromašni i dosta opterećeni narod“, Dovoljna je ova rezolucija, da karakteriše svu himbe- nost magjaronskih matadora i laž, na kojoj počiva nji- hov politički opstanak. Ova je resolucija istodobno i neke vrsti ,samoosuda“, jer pokazuje, kako bi moralo biti ono, što danas, zaslugom njihovom, tako nije. Zagreb, 6. lipnja. (S. V.) Sinoć se pročulo, da će magjaronski zastupnici imat ,soupp6“ kod bana ma Markovu trgu. U 10 sati na večer planula je na saj- mištu vatra. Pogovara se, da je vat.a bila podmetnuta, da se je čulo kidanja telefonskih žica, da se je vidje- lo po Tuškancu na hiljade svijeta . . . Namah su iza- šle dvije eskadrone ulana, u kasarni bio je dan alarm. Markov trg čuvalo je 8 kumpanija vojništva sa 40 žan- dara, te nije nikoga prepuštalo u četvrt gornjeg gra- da. Gragjani, koji gore stoje, nijesu mogli kući. Ban nije spavao u palači, nego u svojoj villi Iste večeri bilo je uhvaćeno preko 20 osoba, o kojima se do da- nas ne zna ništa. Stvar je uopće previše misterijozna, a da bi vas mogao potanje izvijestiti. U zagrebačkoj Plinari nagjena j€ bomba. Plinaru čuvaju svake veče- ri dvije kumpanije vojništva. Na Markovu trgu nagjene su dvije dinamite, Stanje je jako ozbiljno. Narod je u- zrujan i spreman na sve, Pozvate su u Zagreb tri es- kadrone dragona iz Mar bora. Pravnika Petrisa, istrani- na, pustili su iz zatvora. Zagreb, 7. lipnja. (S. V.) Iz pokrajine stižu alar- mantne ktijesti. U Sušaku su nalemali profesura Sukni- ća, jer je optužio gjake, koji su demoustrirali. Zagora je usplamtila. U Maču blizu Zlatara narod je, prova- liv u općinsku sgradu i polupav sve, uhvatio općinskog bilježnika Ivana Brajdića, svezao ga i zatvorio u svi- njac, Banovu sliku, koja se je nalazila u vijećnici, na- rod je ogorčenjem ispljuvao i spalio. Žandar, koji je u Zagori bio ranjen, umro je ma putu izmegju Mihov- nika i S. Križa. Po raznim kućama rodoljuba obavlje- ne su premetačine, razumije. se: negativnim uspjehom. Vijećnici općine Zlatara neće da idu u općinu, niti u vijeće. Vlast im se grozi ogromnim globama, ali to njih ni malo ne smeta. Kotarskog prestojnika Kneževića se- ljaci su napali i grozno nalemali. U Martinčici blizu Zlatara narod je navalio na željezničku stanicu, te je sve razlupao. U l'etrijancu blizu Varaždina narod je polupao sve putokaze preko dravskog mosta. Poslata je vojska, da ga čuva. U Vinkovcima sukob je bio ta- kav, da padoše jedan demonstranat i jedan žandar. Vin- kovci su opkoljeni vojskom. Plaše se, da se pokret ne prenese 1 u Medjumurje. U Zajezdi su magjaronu Hal- peru podmetli vatru na imanju. U Dugomselu i Jalko- vu, gdje su nahrupili na željezničku stanicu, vojska je morala posredovati. U Pitomcu i Kloštru kra) Belovara narod se je sukobio s vojskom. Uhvaćeno je 20 osoba, a 3 su lako ranjene. Iz Primorja stižu glasovi, da su one žene, koje su bile odvedene [u zatvor iz Hreljina, ostavile kući nejaku djecu osamljenu. Grozno i sramota! Trst, 8. lipnja. Današnja ,Edinost“ donosi vijest, da je oblast u Zagrebu ušla u trag zavjeri proti životu bana Khuena Hedervarya. Zagreb, 8. lipnja. (S. V.) Narodno je ogorčenje prekipjelo. Dinamite i revolveri počeli su djelovati, Ban ne spava u svojoj kući, već se krije. Banica se tako- gjer ne nalazi u Zagrebu. U Opeku seljaštvo je nava- lilo na imanje grofa Bombellessa, jer je bilo čulo, da se tu banica nalazi; nu nje nije bilo. Moralo je posre- dovati: konjaništvo. Svakojaki glasovi kolaju Zagrebom, što bi se moglo dogoditi. Kako se ovakovo stanje mo- že svesti u pravi savez sa izjavom bana njegovih laka- ja? Narod se neće umiriti, dok se slavna banska sto- P 6B LI$T AK. Soko-grad u Konavlima. Piše Miho Kusjanović, Na taj način republika primi iz ruke Sandaljeve cijele Konavle, cijeli grad Soko, ali nepravedno, ier je samo polovica bila njegova, a druga polovica pripadaše po smrti Petra Pavlovića Radoslava, s toga se valjda i dignu na noge žitelji onijeh predijela i satjeraju Du- brovčane, tako da je bio usilovan Sandalj. kao nekad na Petra Pavlovića, ,sa svojom i Balšinom vojskom“ pokoriti nemirnjake *) Nakon toga Radoslav pošlje poslanike Vijeću s mol- bom da ga ono pomiri sa Sandaljem, poručiv mu u isto doba da mu pošalje svoje poklisare, ako želi imati nje- govu baštinu, koju će dati uz ,poštene uvjete.“ Vijeće pristane i dne 8. Novembra 1420. obveza se šnjim i potomstvom njegovim na vijeke živjeti u prijateljstvu ih od svačijeg napadaja, slobodan ulaz dati njemu i njegovijem ljučima kadgod žele u Dubrovnik. Radosav istog dana jednako obeća iste stvari i su- potvrdi Konavlje i Sokol baš onak, kako to bija- hu potvrdili Ostojić, Sandalj i Tvrtković.“ *) Taj se savez u brzo razvrgne, a tomu uzrok bi- jahu Dubrovčani svojim ogovaranjem Radoslava. Što ovaj dočuvši ne bi mu ni malo milo, te za to prekide odnošaje s njima. Radi toga Vijeće ga dne 12. Januara 1491. prekara, a ne dalje od 18. Februara zaboravlja isdavajući novi proglas o svojoj ljubavi prama Ra- na što ovaj Aprila 1421. izda opet sličan i potvodi. ali samo gonuj pol Konavli što je bilo voje- Sandalja i tojže dal i zapisa! gradu Dubrovniku i vlastelom u baštinu.“ Svoje polovice ne dade, već se s V i s i da = s petljanijah i nek iskreno rekne: koliko novacah želi dati Radoslavu za njegovu baštinu? i koliko ljudi u pomoć, ako bi sebi htjeo novi grad graditi?“ *) Na 28. Juna iste g. Vijeće mu odgovara ,za ti njegov djel Konavli i grad Sokol i za Captat i Obod i što je u dol:- njoj gori u Konavlah i u Vitalini i u vse kotarjeh Ko- navalskom, što je bilo kneza Pavla..... za v8e..,. (nabraja se dar Sandalja) a njemu hoćemo dati osam- deseti tisućah perper i baštinu i pet set perper na go- dište...... i hoćemo ga primiti za našeg počtenog i slatkoga vlastelina i vićnika.“ %) Sandalj uze zbiljski raditi i s trudom uspje mu. Sam Vijeću javlja da je imao muke, da tu stvar kraju privede. Radoslav da je obećao poslati svoje poslanike, ali da mu se iskreno kaže što će dati za polovicu gra- da Sokola, što za Župu.“ *) Vijeće srdačno zahvali Sandalju na učinjenoj lju bavi, obećavajući dati znatan dar njemu i Radoslavu, Megjutim se ovaj ugovor prekine, jer Dubrovčani ot- prave poslanika Radoslavova, koji je došao da pokupi neke dugove, praznijeh ruka. To razljuti Radoslava, te nagovori svoje ljude da se podignu na noge. Pobunjeni narod ,porobi i poruši u Konavlima kuću Dubrovač- koga kneza Pavla Rastića i zapovjednika grada Sokola, svijet rastjera, a imanje ote.“ Ne osta to bez pritužbe Dubrovčana osobito Sandalju, javljajući mu na 26. Fe- bruara 1422. ,kako je (Vijeće) čulo od njegova kneza Radića iz Sokola da je Radoslavov knez Branko u utor- nik na poklade u noći poslao junake iz Sokola, priku- piv još seljanah iz okolice i spomenuta zla počinio, te ga moli da mu se dade zadovoljština.* +) Od Vijeća bude javljeno sve Radoslavu i Branku, ali se ne dobije zadovoljština nego u riječima; jedino se Sandalj zauze za Vijeće kod Radoslava. Na njegovu poruku ovaj od- preko | govori, da ništa ne zna, ali da će stvar razvidjet i što bude pravedno učinit, ,a za grad Soko da je pripravan paninit se bilo s Vijećem, bilo ss Sandaljem.“ *) Izmje nivši pisma sva četvorica ipak se nije došlo do pravo- ga mira, dok se Sandalj ozbiljno ne stavio dokinut kr- voproliće, svjetovao Vijeće da Radoslava ,poljubi i po- čtuje vlastelstvom i da je viećnik.“ (Slijedi.) 1) Kasšević, idem. 2) Idem. 8) 1dom.fć) Idom. 5) Idom, Kolo hrvatske mladeži. 1. Hrvatskoga našeg Roda, Tamni zatvor, se i voda, U kolo se drug uz druga, Svetost nam je ta sloboda ; I u lancim sladki san dra se ga m E A dušmane krije smrt. Krv i život... sreća roda, evera, s toplog juga; U : Jer slobode dan. Na okupu da smo svi! g e tok. Pi Sikću zmije ? Stu 3080 »Žive slavan Rod Hrvata, Brige nije & nado, y: »Hrvat mora biti svoj !“ Ocielna grud. U sred kola pjesmu poj: Kolo, kolo Lovor za to djelo nRodu dosta tuge, jada U okolo, Okitit će naše čelo »Vojska sad se diže mlada, »Hrvat mora biti svoj !“ Sa svih strana našeg Roda, Kome mila čast, sloboda, U kolo se samo daj ; Kazat ćemo mi krvniku Da hrvatstva na braniku Stražu straži stoglav zmaj. Bratac bratu ruku Neka vrazi Roda Kojim pravcem mladež ide ; Nek ih snadje jad i vaj! — 2. , Zdravo, braćo — momci, zdravo !“ Pozdravlja nas narod sav, daj, > vide 3. U kolu je narod cieli, — Predvodi ga starac sjed — Sluša pomno šta mu veli at + ekane: slied ; e Složno pjeva »10 je , to je pravo; : Hrvaćanin uz Slavonca, »Hrvat treba da jo Ir Zo slava ! ei I Dalmacije a, »Na braniku ; "Tvrda stranka prava. Bošnjak uz svog Hercegovca »Prot krvniku "Jedini su a e SR RNA stranin . . . se Jede zo e Popucaše lanci teški mo 0, vajmo u u, Sve je možno Uspjet ćemo u svom radu: : narod se naš viteški U kolo se — zove nas Kazali smo što smo mi. Za slobodu, a prot sili U iti i zatvor, gvožgje k J Don a none čl — > Slomaa tiki iafo ite —— Vodi je dobri Bog Oj kolika, braćo, ! Slava 1... slava!.. jeknu jeka Nij' zamrla stara slava Domovina tu nas svala Podigao se narod sav, Posječenih slavnih glava — — Penjali na vješala — Dost je bilo prieka : org je Jošter živ 4 Nad nam ona ima vlast Hrvat junak — Hrvat lav, pr Fon da a Nek nas, braćo, hrabrost kiti res =e U kolo se, da strgamo će dobar dati plod Deh Gdoio 100P8 io. De E eia ću tegla o Di jal Hrvat bit će svoj na svom u ; . To nalaže naša čast. — bore dom 4. Nek svak znade Nema bol, njih bi kuja a NME RE E ee Da valjade, Mogla ljuta odbit boja Da vam pjesma svetu, De naš narod svegjer sam ga vode dušom svom HR To AMA O ao prije — Tu Koga od nas časovita da saštiti diku a svojaj, semi vlada, e tr : i Rod nam slavan ko i prije; a reke degerijo. Nika braćo a kom ga e Jerbo toga bilo nije je dati njenom sinu sa prvih Juna. Koj slobodu mogo strt Svoje blago — život svoj ! — R.