U DUBROVNIKU,

EM

     

JUNA 1903.

 

Godina XIU.;

 

 

Hercegovinu & poštom

(polugodište,
Zivio kralj!

no imenovala Petra Karagjorgjevića kraljem Srbije;
li s kraja na kraj posestrime zemlje diže se jedan
glas jedan vapaj: živio kralj! Kad se je bogata
i prostrana ta zemlja prvom oslobodila pritiska i
strahovlađe turske, istakao se je “narodni junak,
uglašeni Crni Jure, koji je vješto i junački znao
nekoliko puta svladati ogromne i dobro uregjene
turske čete. Zaslužio je bio da uživa i plod svog
viteštva svoje hrabrosti, ali mu ne bi sugjeuo: pri-
jevara i zavist skriviše da je morao bježati bez
obzira; a kad su se pokazala bolja vremenu, i on
se povratio u milu svoju postojbinu, urota ga na-
silnim načinom umori, Miloš Obrenović znao se je
lukavo i prepređeno nametnuti, i ukloniti golemu
zaprijeku, koju je nalazio u osobi Crnoga Jure,
da dokonča svoje osnove. Od onoga časa pak do
evoljne katastrofe, koja se je onomadne dogodila,
tužna Srbija nije imala časa primirka, časa odaha,
(časa čestita: jer pristaše Karagjorgjevića i Obre-
novića, nadmećali se, nadmudrivali se, i zemlja je
stenjala, materijalao propadala, moralno ne važila
u inozemstvu i sve hodilo sa zla na gore: u stra-
sti se ne razložilo: upotrebljavala se svakojaka
krestva, i došlo se do toga da je svijet užasom
ločekuo grozni završetak nemile borbe dviju vla-
lajućih kuća. Miloš Obrenović tisnuv u inozemstvo
takmaca svoga, vladao je do g. 1842., kad je pro-
i njemu ustala cijela zemlja, jer vladao nasilnički,
i mnogo što neoprezno i nepromišljeno radio. Urota
ostigla svoj cilj, i Miloš bio proguan, a narodna
rolja zazvala sina crnoga Jure, Aleksandra Kara-
jorgjevića, koji nakom malo g., t. j. 1859., stade
ježati bez obzira i zakloni se da ne završi groz-
| swrtt “Od onoga je dana poštait nemila kvar
a izmegju vladajućih porodica, koja je prouzro-
ovala nemilu i nasilnu smrt Mihajla Obrenovića
. 1868. Karagjorgjević doletio da ubere plod
vojih spletaka, ali pristaše ih Obrenovića ipak nad-
ladali, i proglasili kraljem malog dečka Milana.
lasoviti naš Medo Pucić ode u Biograd da uprav-
lja odgojem, tog nadobudnog potomka Obrenoviće-
e loze, Vaspitatelji bez dvojbe biti će učinili sve
to su mogli, ali bilo do ćudi, bilo do izvanjskijeh
kolnosti, na žalost mladi kralj nije odgovorio že-
ji svijeh onijeh, koji su željeli prostranoj Srbiji
treću i blagodat, i pravi procvat u svakomu smi-
lu i gmjeru. Dva golema rata vogjena bez dovolj-
he pripreme, bez vještih vogja, bila bi zemlju upro-
pastila da velike sile nijesu uzeli Srbiju u zaštitu
ne dopaštili da neprijatelj sabere sve plodove
ivojih osjetljivih pobjeda. Nadošla nečovječna ras-
pra Milanova sa tužnom  Natalijom, kad se sila
krubijanska nametla crkvi, uarodu, i očitoj volji
harodnoj i nevoljna kraljica razbrakom osramoće-

 
    
  
   
    
  
   
   
 

 

Cijena je listu unaprijeda: za Dubrovnik sa donašanjem u kuću, za Austro-Ugarsku, Bosnu i H
: ma godinu 10 kiti, na po godine 6 kruna. Za inosemstvo : 10 kruva i po- Ul
litarski troškovi. Ko ne vrati list, kad mu pretplata wine, smatra te da je predbrojen i za došasto

! na, silom prognana bi usilovana kukati i plakati
! daleko od svog vojna, a što je još žalosnije: da-
t leko od jedinca svoga sina, kog je bila prigrlila, u
Brzojav nam kaže, da je skupština jednoglas- ,

materinski skut, i kog je policija otrgla s majčina
skuta. Milau svojom rasipnosti i lakoumnosti do-
vede stvari dotle da je morao se zahvaliti na kru-
nu, a da je sačuva svomu sinu tažnomu Aleksan-
dru. G. 1899. ovaj mlad, zelen, neiskusan zasjede
na prestolje, te je bilo mirno dok su regenti s' nji-
me vladali. Prije vremena on se: proglasi punoljet-
nim g. 1894., i od toga dana sve otigje u zemlji
po zlu. Milao se ponovno došulja, nakon pustopaš-
nog živovanja, i isisa krv državljana svoga sina, te
se ukloni kad sva zemlja ustane na nj.  Hiroviti
mu se sin zaple u zamke žene koja nije bila spo-
sobna da zasjede uza nj na prestolje, bilo i godi-
n4, bilo sa glasa, bilo rad sposobnosti.  Začarala
a, i jadan Aleksandar vršio nje zapovjedi. Izhitri-
la lado i lahkoumno :  zapletaj, kako bi podmetla
tugje djete, da pobere prava Obrenovića, osnova
se izjalovila, i ona postala ruglo i poruga javnog
mnijenja. Prkosita joj se braća zaželjeli prestolja,
i zaviadao opći nemir, da se njihova nakana ne iz-
vrši. Kod njih ne bilo ništa da ih preporuči,  da-
pače oholo i prkosito njihovo ponašanje prama svo-
jim pretpostavljenicima učinilo, da se i stup dina-
stije, vojska podigne proti nevoljnome kralju. Uro-
tnici, koji su ipak bili položili svečanu prisegu vjer-
nosti, radiše potajice i dogovorno, i onumadne u
Konaku Beogradskom odigrala se tragedija koja nas
sa svoje okrutnosti sjeća odvratnih dogogjaja u do-
ba najvišeg raskalašenja i razvrata u rimskom car-
stva. Na obljetnicu nasilne: smrti knjaza Mihajla,
oružana je sila provalila na ponoća u Konak, di-
namitom razvalila gvozdena vrata, unišla prijeva-
rom istih doglavnika, koji su imali kralja braniti,
i njega svega prorešetala olovom, nakazila oružje

u ženu mu iskasapila: Tako sa «radili hretorijinisk
kad bi careve zbacili i na prijestolje dizali, takih
se ogavnih nevolja pojavljalo u najgore doba  bi-
zantinskog carstva, ali od davna Europa nije vi-
djela taku sablazan i zlo.

Čin je svakako za osuditi, niti će itko pame-
tan zato pozvati odgovornom posestrimu zen lju, ali
žaleći čin, veliko jedno dobro, velika se jedna sre-
ća pokazuje posestrimi zemlji, a to je da su Olbre-
novići nestali, i tako neće biti one klice, od koje
je zemlja puni jedan vijek bolovala, neće biti onih
koji će sa strane bacati zublje, kako bi sva zem-
lja ljutim se požarom zaplamsala, neće ulizica, ma-
tikaše naći oslona da sebe goje i da pretljaju pri
tugjim suzama. Srbija, ako hoće, a uhvat je da ho-
će, može sad posve mirno i spokojno sabrati sve
svoje sile, da se uredi i ustali u nutrnjosti, da se
podigue materijalno i moralno te bude vršiti u i-
nozemstvu kako joj se pristoji i po položaju, i po
snazi, i po srestvima. U to ime i mi posestrimi
zemlji ushićeno klićemo: živio kralj! Petar je Ka-

izlazi syak6 tabote.

Pojedini broj 20 para.

mi

ragjorgjević stariji sin kneza Aleksandra i rogjen
le g. 1845., te je po tomu u godinama da tužnoj
fopti posveti sva svojstva umna odraslog muža.
0 ženi je uska svojta kući vladajućoj u Crnojgo-
ri, i po tomu sva je prilika da će nestati i onaj
jaz, koji je Crnugoru i Srbiju odvajao, a na uštrb
srpstvu, koje uije moglo na Balkanu da upre sje-
dinjenom silom, kad to zahtjevaju burna i razvrat-
na ova vremena. On ima odrasle sinove, i tako ne-
staje brige i spletkarenja radi neslijedstva. Uslovi
su dakle svi da Srbija postane srećna i moćna, u-
hvat je da će tako i biti, što bi najviše obradova-
lo svakoga od nas koji posestrimi zemlji želimo do-
bro svako.

Razmatranja.

Prilično se je utišala uzrujanost, palo je odušev-
ljenje ali rijet bi po svijem znacima, da nije utrnuo
onaj plemeniti plam. koji je pokrenuo razdvojena bra-
timska srca. da si pruža ruke na ogrljaj, da časno i
glasno zaviču: do sad smo i jedni i drugi stranpute
hodili, zlovidili smo se  mrzjeli smo se, ali eto zgode,
eto prijeke nužde da se ogrlimo, da upremo:svi u jed-
no kolo! Oduševljenje je isčezlo, a mastupio je hladni
razbor: te kad i pri razboru raspoloženje i odaziv tra-
je, to ima biti od velike utjehe svakom domorodnom
srecu, Oduševljenje jest časoviti plam, koji može planuti
golemom vatrom kako i dobar stog slame, svijetlost
zahvati veliki mah, na daleko otsjeva. ali traje veoma
kratko doba a da nikakve koristi ne donese; razbor je
dobra vatra koja i ako tinja pridušena, i ako se ne
rasplamsa ipak usredotoči svu svoju snagu tako da i
kovine rastali, te joj tragovi na dugo traju. Razborito
promis.iimo radi čega smo se progonili ? Naša je mo-
parhija skup raznovrsnijeh narodnosti, ali pretežiti su

rojem slavjani; magjari i nijemći daleko im zaostaju.
a druge su narodnosti kako rijetke i ograničene oaze
u golemoj pustinji. Monarhija je ustavna i premoć na-
rodnosti ne vrijedi, nego sve zavisi o broju zastupnika.
koji je do danas po sustavu udešen na taj način da su
nijemci i magjari gospodari i gazde, a slavjani prosti
izmećari. Od slavjana poljaci vješto pružajući ruku sad
ovomu. sad onomu. dostigli su mnogo povlastica i uži-
vaju mnoge pogodnosti: česi kulturom, napretkom a
nadasve obrtom svojim svaki se dan to bolje utvrgjuju,
a jer imadu priličan broj zastupnika, ako ne mogu da
zadobiju sve ono što po svome pravu ištu, ne dobiva-
ju izdašne potpore, te se bolje pripravljaju  pro-
mozganom taktikom, kako če ne u daleko malo po
malo ostvariti sve ono što žele. Ta nema ministarstva,
koje bi moglo i smielo ne obazrijeti se na veliki broj
zastupnika českih. U monarhiji jedni smo helote mi
južni slavjani: Slovenci, istrani, i mi dalmatinci pripa-
damo ovoj poli carstva, broj je našijeh zastupnika ve-
oma ograničen, i da primi i po koju sićušnu mrvicu
tr-ba da se utjeće zaštiti i obrani bilo sebičnih polja-

Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Crvene Urvatske* u Dubrovniku gdje su utušljivi. Za isja-
ve, pricpćera, zahvale plaća se 40 para po retku, a za oglase 20 para. Oglasi koji se više puta ti-
skaju po pogodbi i uz razmjerau popust. Dopisi salju se Uredvištvu. Rukopisi se ne vraćaju, a ne-
fraokirana pisma ne prinaju se.

ka, bilo čehu; hrvati, slavonci, slovaci, i srbi pripadaju
drugoj poli monarhije, te su izru'eni grabežljivom im-
perijalizmu  magjarskom, kako najbolje vidimo, osjeća-
mo, i na ižalost kukamo ovih nevoljnih dana, kad je
sila prevršila mjeru, kad se je gorka čaša napunila če-
mera. Naša braća bošnjaci i hercegovci opet sačinja-
vaju jednu skupinu osebice. Mi smo posve uvjereni, da
bi monarhija davno bila anektirala okupirane pokrajine,
da joj na putu ne obstoje nikakve poteškoće, a ako ih
ne anektira da je tomu uzrok e bi tim ojačale slavjan-
ske stranke bilo u Beču bilo u Pešti. Jer netom ih
anektira, treba da budu uživati blagodati ustava, zastu-
pnici bili bi slavjani i u takom broju da pridtuženi
onijem od ove strane crrstva imali bi većinu glasova:
te bi složni u parlamentu zavladali, ili pridruženi oni-
jem s one strane carstva sustegli bi divlju hajku me-
galomana magjara, koji me bi mogli onako neobzirno
tlačiti podregjene narodnosti. Mi južni slavjani dakle
da smo složni i dogovorni u veoma bi smo boljem po-
ložaju mogli biti nego li sjeverni slavjani, ali uz na-
čelo divide et impera znali su nas uz naše pristajanje
učiniti ne gložne. nesložnijeh su nas podijelili kako plijen,
i mi danas i s jedne i s druge strane kušamo gorkosti
našeg slijepila, našeg razdora. Smjemo li i dalje tim
pogubnim putem, koji je nametnuo na usta jednog na-
mjesnika da ne znamo drugo nego prosjačiti, koji ne
dopušta da stečemo ni najmanju povlasticu bilo u na-
rodnom, bilo u jezičnom, bilo u ekonomskom smislu?
Zar misaon čovjek, koji ljubi onu zemlju u kojoj se
je rodio, koji se diči slavjanskom krvi te mu u žilam
kola, koji hoće da koristi narodu svomu, puštat će da
nas posve utuku a da se onda prene i da ište lijeka
ljutoj rani? Uhvat je da se to neće dogoditi, te ako se
je srce najprije odazvalo, ako je ljubav samom jednom
riječi porazila što je nametnica sila nagomilala bila, ka-
ko sviježi vjetar rasprša zadušljivi zrak, rada je dai
razbor okrene istim putem, da promišlja i pokuša sva-
ki načih, upotrebi svako srestvo, te bi smo se svi našli
na okupu, i svi jedrim glasom, jednim sapajem, slože-
nom snagom tražili ono što nam jedino može koristiti
dok je ustava, i dok vrijedi ona, da teže, preteže. U-
mjetne pole carstva i umjetna pregrada koja nas luči
treba da pane, i mi svi da zakonitim putem po ustavu
dobijemo jednu skupinu svih slavjana sa juga, jer on- .
da uz veliki broj zastupnika neće se ni snjeti jednomu
Kerberu, da pošprdno bagatelizira s nama, niti jednom
Szellu da priteže uzde kako mu šune, a još manje jed-
nomu Hedervari da dovede narod do skončanja. Ako u
našoj domovini ima, kako smo uvjereni, čestitih duša,
pravih rodoljuba neće oni propustiti ma znali sa kojim _
imenom, a da ne pokušaju sreću junačku pomirenja i
sloge, jer bi tijem dostigli takovu slavu, tako bi bili
zaslužni, da sve slave do sada stečene pri toj, bile bi
kako blijedi otsjev mjeseca, pri žarkoj sunčanoj žegi.
[de.no da vidimo!

NSA GE S LAELLLSII

 

POBLI$STAK.
Andro _Mitrović.*)

Audro Mitrović rodio se 24. ožujka 1879. u
Bubrovniku, gdje.je polazio pučku školu i gimnaziju.
Dtac ga Marko, trgovac u istom gradu, posla u Zagreb
i glasbeni zavod, gdje je bio redoviti djak pune četiri
kodine. Bio je veoma marljiv, a Više puta vidjevao sam
ta i na universi, kad nam je profesor tumačio glazbe-
u akustiku. '

Na koncu četvrte godine uglazbi prvu skladbu, tk.
v. baladu ,Na Božić“ za vokal uz pratnju orkestra.
Skladba je bila izvedena od učenika glazbenog zavoda,
le je postigla liep uspjeh, Petu i šestu godinu svršio
e u Pragu na konservatoriju. Posvetio se lih kompo-
ticiji, Dobivši absolutorij, bude angažiran za drugog ka-
Melnika u kazalištu u Ljubljani, cdje je i ostao jednu
odinu. Na to je bio pozvan u Šibenik zi učitelja pjev.
Iruštva i glazbene škole, koju je isto društvo osnovalo.
Dudje živi i danas.
Upoznao sam se s Androm prije pet godina. Uvjek
# bio tih i kao nujan, Izticao se nije nikada, a o svo-
im skladbama ne govori nikad, što je kod skladatelja
lista vrlo rjedko. Prošlih ferija sastah se s Androm u
libeniku. Tuj si je savio gnjezdo, Postao je nježnim
Jlubom svoje golubice, Promienio se, -- Ozbiljan glaz-
Mnik, svjestan svoga rada.
Došao sam baš onaj dan k njemu, kad je imao
)bisivanje gjaka u. glazb. školu. Poveo me sa sobom.
Dogje mali zamusanac, postolarski šegrt. Hoće da uči
usle, Drugi podrapanac,. kovač, učiti će ,oboe“. Treći
herio mastui. svoj klobuk ; on će, veli, nešto puhati
M. Prava idila, — Mitrović zna za onu: ,Per aspera
Mi astra,“ On se no oboji rada, niti se stidi svojih pri-
Moraca, U njegova. duša. shvaća ove mališe,
M ih ljubi, jer i oni ljube - glazbu.
1Ja sam ga posmatrao, a on mi stao razpredati

 

trović rado upotrebljava, a i damšnji molerni kompo-
;i eelli kod rijeći: ,Bio si megju njima kao ljiljun* itd.

'Sad uastupa koral više protestantskog:. karaktera, gdje

 

svoje osnove, kako misli, te kako se već unaprjed ve-
seli uspjehu. — Tako živu pravi umjetnici !...

Mitrović je više kompozicija napisao -— megju
inima skladbe za jedno grlo i glasovir, jednu ouvertu-
ru, koja mu je bila izpitna radnja, nHebrejske melo-
dije“, koje je izvelo prošle subote društvo ,Kolo“, a
sada radi na operi; ,Kraljica noći.“

»Hebrejske melodije“ uglazbio je Mitrović još u
Pragu 1900. Profesor Stoicker, učitelj njegov iz kompo-
zicije, pohvalio mu je radnju, te ga nagovorio, da tu
skladbu instrumentira, (radnja je bila zamišljena samo
za vokal). Mitrović je skladbu instrumentirao i odpo-

slao ,Kolu“ za izvagjanje. Skladba ova pisana je u tri | rog

djela. Kiko je skladba bila odregjena samo za vokal,
to je orkestar tanji kraj izvukao i zaostao za lijepim
polifoničkim vokalom. To se osobito opaža, kad orke-
star obragjuje kontrapunktički fugu ili kakvi fugato,
Fuga ne smije imati samo muzikalnu invenciju, ona
mora biti i od estetične vriednosti, pa zato skladatelj
mora imati na umu, da nijesu takogjer ni sva temata
za svaku fugu dobra. Razlika je, piše li se fuga za gu-
dala, ili za orgulje; ili vokal itd., samo tako može na-
stati ono nesretno nenaravno sinukopiranje, Isto tako
umara slušatelja, kad se fuga razteže ol infinitum.
Pored svega toga Mitrović je stvorio nešto velika, lijepa
i trajna.

Orkestar ima nekoliko takti (16) uvoda, iz kojeg
se odmah razabire ozbiljan karakter glazbe, Na to sli-
jedi ,Molitva“, koju pjeva čitav zbor, a «sobito se li.
jepo iztiču t. zv, alternirajući suzvuci, koje u opće Mi»

niste rabe ih često. Veoma lijepu figuru imaju tenori
i što slijedi iza: toga vrlo je dražestno i melodiozno.

muški zbor (rogovi i posaune) pjeva; ,) sinovi naro-
dni“... Vrlo je karakteristična rugalica, što ju svi pje-

vaja: ,Gle lydoga Boga.“ Iza toga oglasi so u basovi- i

svršava ,per augmentationem“ unisone, dok orkestar
kontrapunktira. Tu rade sve mase orkestra. — Čitav
prvi dio pisan je u vokalu četveroglasno.

_. Drugi dio počinje ugodnom frazom, što ju svira
harfa. Sopran i alt imaju ovgje vrlo nježnu melodiju.
Prije no zaori tutti karakterističan pjev: ,Jao. jao!“...,
orkestar nas pripravi na tu grozotu provagjajući dvo-
struki kanon Na riječi ,Omrsiše si vuci“ pjeva ženski
zbor vrlo čuvstvenu ariju. Tromba je ovgje neodoljivo
efektna. a fagotti i muški zbor imaju opet za sebe svo-
ju interesantnu figuraciju. Originalan je pizzicato kon-
trabasa. koji kontrapunktira ženskom zboru: ,Čuj na-
e“, gdje poprimi muški zbor, te svršiu molu. Mladi
meštar Mitrović javlja se kao stari majstor u modula-
ciji, koja nadolazi sada u pjesmi: ,Zasviraj u cimbal,“
Posaune i tube prate ovgje vokal od velikog efekta,
Čitav drugi dio pisan je osmeroglasno.

Treći dio spada u biserje glazbene invencije, te
ćemo jedva naći u našoj glazb. literaturi nešto slično.

i fagotti lijepo izpunjavaju tu harmoniju. Ženski zbor,
dok kasnije tenori prihvate, pun je dražesti, Vrlo su
ljupki sext-akordi. praćeni od harfe i filMute, gdje suk-
cesivno slijede jedan za «drugim. Pun je ljubavi zbor
kad pieva: ,Hajde da pjevanino o sreći“ (slternirana
armonija). Osobito je nježna melodija ,Uzdrhtala je
ka moja, dirnuvši Tvojn“ (tenori imaju upravo pi-
kuntnu figuru). Vrlo je izrazito kad čitav zbor pita:
Gdje si“ ?“, a podpomažu svirale i gudala. Napokon se
svršava treći dio elegičkim fugatom, koji nastupa u tenori-
ma (eolički tonus!) te se provagja u sve glasove, a dotle
orkestar kontrapunktira. Treći dio pisan je šesteroglasno,
Mitrović je označio ovo djelo brojem ,2*. Malo
ima skladatelja, kojima bi bio ,drugi opus“ djelo tolike
glazbeno bogate invencije, a slične vrijednosti, Mitrović
de može u velike ajime podičiti.**)  J, Čanić.

o. Opazit nam je da su se i njemačke uovine vrl povoljno
zrazile ob ovom om muzičaru ujemo +0 i česti.

 

 

% te Narodnih RIMA. ma motiv (dux) sa veliku fugu, koja se s tim tonorom [ aparu Marka Mitro

m
itamo vrijednim S ANIN i ridoljubu, ocu Andra, go-

Gudala i harfa počinju, dok flauta, oboe, clarinetti

 

k g Prde voda
osov Pr
i Ostoja djak čeljednik,

Soko-grad u Konavlima.
Piše Miho Kusjanović.

Na 15. Februara 1423. Vijeće to učini poslav mu
Nikolu Gučetića i Vlaha Žurgovića za čestitanje i da
zamole koju povlasticu. Ovijem se poslanicima pridruži ,
Sandalj, te izrade da na 7. Aprila (iste god.) Radoslav
izda u Boraču povelju ,kojom s Dubrovnikom obnavlja
prijateljstvo i slobodan ulaz u svoja mjesta“ .,. potvr-
gjuje dar Sandaljev, ali svoj dio Konavala i Sokola niti
dariva, nit prodaje, već uzdržava za se. Ovo dogovara-
nje zavede našega Resti da ustvrdi e je te &o-
ko bio sasvim predat Dubrovčanima, (naime g. 1428.),
ali to Dude izvršeno stoprv 4 godine kasnije, kako će-
mo vigjet u susljednijem ratcima.

_ Poslije toga dogogjaja odnošaji se zamrse radi
nezadovoljstva Radoslavovijeh plemića i g. 1427. kona-
čno se ovrši ustup Konavala i Sokola grada, Te g. po-
mire se i pogode Pavlović i Dubrovčani. Ova pogodba
bijašo ,Radosav i sin mu Ivaniš daju Vijeću svoju stra-
nu Konavlja. Oboda i Captata: tu prodaju nigda opo-
reći neće; i sa svom silom branit će da tko ta mjesta
od vieća neotme, vieće će njima odmah dati 13.000,
zlatnih dukatah; svake godine po 600. perperah; pri-
mit ga sa potomstvom u vieće dvanajesterice; kuću u
Dubrovniku koja je bila protuvestiara Žorete; u Ko-
navlju od petog dijela zemlje dati mu tri česti; ako bi
bio na moru, lagju i uzdržanje; branit jih i prot pri-
bjeg u Dubrovnik dopustiti ; njihovu jih protivniku ne
pridati bilo od straha, bilo za novce; i primit 6000.
dukata na kamatu plačajuć 5 na 100; Ovo se je me-
ralo činiti i njihovu potomstvu muškomu;; 01 sko bi:ovo

izumrlo, ženskomu kako krv daje,“ ') Iza toga, slijedi
teška zakletva. Istog dana i godine (31, Decembra 1497.)
izda Vieće sličnu povelju, davši Pavlovi»

ćevim *) novac po pogodbi.
DO pu PRO ora ea
| Radoje Ijubitić, knez Hrailo Tesaletić

i
a