sai € SALA aii U. e AES 2 ERIE mii Dogogjaji u Hrvatskoj. Vijesti is Zagreba. Bečke i peštanske novine jav- iavnih željeznica podmetnuta dinamitska patrona, koja je puknula i učinila neku ne veliku štetu. Na tutanj se sabralo mnogo svijeta. Inače iz Zagreba nema ništa nova. Sva pozornost političkih ljudi obraćena je k ugarskoj krizi, u kojoj grof Khuen igra tako važnu ulogu. Svikolici žele, da grofu Khuenu pogje za rukom sastaviti kabinet, pa da tako ode iz Hrvatske. Mnogo se govori o njegovu na- slijedniku i najviše se spominje ime grofa Erdedy. Grof Erdedy je banov osobni prijatelj. On se ipak priznaje Hrvatom i Slavenom. Njega se dakle najviše spominje. Ali moglo bi biti i iznenagjenja. Buna i prijeki sud u Ludbregu. Javljaju nam od onud, da je u noći izmegju 21. i 22. ov. mj. nastala u Ludbregu formalna buna, kakova se još nije vigjela u Hrvatskoj za svih ovih zadnjih izkaza. Narod se je li- stom digao na demonstracije. Demolirana je štediona, koja se nalazila u rukama režimu prijaznim. zatim su polupani prozori na oblastima. Potankosti ob ovoj pobuni nismo još mogli nikako dobiti. Znamo samo, da su otišle u Ludbreg dvije es- kadrone ulana i jedna kumpanija regimente br. 16., državni odvjetnik i dva sudca istražitelja. Veliki župan Rubido Zichy zatražio je, da se nad Ludbregom odmah proglasi prijeki sud, inače, da će on odstupiti od svoga mjesta. Njegovom je zahtjevu hitro udovoljeno. Jučerašnje službene novine donose o tom sljedeću notu : Naredba bana kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije od 23. lipnja 1903. br. 3588. Pr., kojom seu obsegu upravnog kotara lui- brežkog, županije varaždinske, odregjuje prijeki sud. Obnašao sam temeljem $. 370. i 271. kaz. post. dogovorno s presjednikom stola sedmorice odrediti pri- jeki sud na zločinstvo bune, umorstva, razbojstva, pa- leža i javnog nasilja zlobnom oštetom tugjeg vlastništva ($. 85. k. z.) u području upravnog kotara ludbrežkoga, županije varaždinske. Za bana : Krajesovics v, r. Zagreb, 24 lipnja. U današnjoj saborskoj sjednici doneseni su predlozi imunitetnog odbora, da se izruči sudovima zast. Šobata i Vukmanića, a da se ne izruči Štekovića, te d.ra Derenčina radi $ 25. tiskovnog zako- na, nego dase Derenčinn izruči sudu radi smetanja javnoga mira. U današnjoj sjednici ukinuta je porota. Dotična osnova na predlog Dra Švarca nije ostala tri dana na dnevnom redu, nego je bila prvo donesena. Šilović je govorio prori poroti, da ju se mora ukinuti, jer da su porotnici većinom ljudi iz naroda, te da neće u svojim pravorijecima biti nepri i. Većina je glasovala. Za- kon && imati vnu moć i za sadauje tuženike. . Gagreb, 24 lipoja. U Pregradi je došlo do pobu- ne, u kojoj saučestvuje više hiljada ljudi. Bijaše napa- dnut stan D.ra Damaške i Brezinšćaka. Potankosti fale. Zagreb, 24 lipnja. Jutros su dovršili piaydojeri drž. odvj. i branitelja radi optuženika iz Zaprešića. O suda će biti proglašena u subotu. Postalia. XXXV. Ravnateljstvo Pošta i Brzojava u Zadru, premda najbolje pozna svoje osoblje i vrlo dobro znade, koliko činovnika pozna njemački, a gospodin Pattay može ih ćak na prste nabrojit (ta to mu je najprva i najglav- nija evidenca l), ipak dopire tako daleko, da u odluka- ma, okružnicama i Naredbenim Listovima pozivlje pot- činjene Urede na vršenje propisa sadržanih n. pr. na toj i toj strani spomenutog ,Handbuch a“ ! Kad ovo i ne bi bila nezakonitost, kao što jest. svakako je očita drzovitost, jer ni državni (a kamo li nedržavni!) poštarsko brzojavni činov nici u Dalmaciji nijesu dužni poznavati njemački jezik po nijednom poštarsko-brzojavnom propisu ni po zakona; pače u programu ispita, što moraju polagati svi državni poštarsko-brzojavni činovnici. su držanom u Ministarstvenom Naredbenom Listu Poštu i Brzojava broj 78. god. 1897., zahtijeva se (na: ravno uz zemaljske jezike, koje mora poznavati svaki državni činovnik još prije nego li stupi u državnu služ bu) samo poznavanje francuskog jezika, iz kojega se jezika samo i polažu ispiti, & o ni spomena nema, niti se od njih na ispitu Valja još nadodati takogjer da njemački jezik ni je sa činovnike u Dalmaciji ni prometni (to je samo francuski i baš ga zato moraju poznavati svi poštarski državni činovnici), ni državni odnosno posredujući (10 tekar traže Nijemci sa takozvanim , Pfingstprogramm om" god. 1899), a još manje zemaljski ili uredovni! XXXVI Pouks o rukovodstvu listovne i vozne pošte; po- uka o predavanju preporučenih listovnih pošiljaka i nov- čanih pisama; pouka o uknjiživanju, uračunavanju i pregledavanju poštarskih doznačica; pouka 0 uporabi propia& o biljegovini; propisi o novinama nabavljenim posredovanjem pošte; pouka o poštarskom rukovodstvu pošiljaka, koje su podvržene carinarini; propisi o pre- poštarske dohodarine; pouka o službi ma po- putevima; pouka o poštarskoj štedioničkoj službi pri poštarskim uredima; pouka o vogjenju raču- na i o blagajničkoj službi kod poštarsko-brzojavnih kršajima štarskim izdaje Uprava žavni činovnik mora da prouči, ikoje im da- nomice trebuju. A sve ove knjige, kao i sva sila dru- gih knjiga i pouka — kako već rekoh — svo ama baš gvo opstoje jedino na njemačkom i na talijanskom jeziku! Pouka o telefonskoj službi, kao najmodernija — razumije se — sastavljena je samo na njemačkom jeziku ! XXXVII. Ako ikakovu knjigu, odnosno pouku mora da pro- uči i u glavu utuvi jedan poštarsko-brzojavni državni činovnik i poslužnik, to mora da prouči tako zvani »Službeni red“ (,Dienstordnung“ ,Regolau.ento di ser- vizio“), jer ovaj sadrži sve propise, kako se ovi činov- nici i pošlužnici imadu ponašati u službi i van službe, te propise o njihovim službenim dužnostima i pravima u opće, o službenoj disciplini i. 0. Nu pošto je i ovaj ,Službeni red“ jedino na nje- mačkom i na talijanskom jeziku (i to samo u Nared benom Listu kod njekih državnih Ureda), razumije se, da ga mogu proučiti samo oni činovnici-potčinovnici i poslužnici, koji znadu jedan od ova dva jezika. Pošto pak, kako već spomenuh, ima potčinovnika i poslužni- ka pri državnim Uredima, koji ne znadu ni njemački ni talijanski, dokih većina sasvim slabo zna +tglijsnski a 0 njemačkom ni govora ne može biti. očito je, da je za ovo osoblje tako važna pouka mrtvo slovo. To i jest baš glavni. uprav jedini uzrok, da su česti prekršaji propisa sadržanih u ,Službenom redu“ sa strane po- štarskih poslužnika, koje Ravnateljstvo Pošta i Brzo- ava u Zadru znade samo nemilosrdno kazniti. Dočim je dužnost Ravnateljstva, kao svake Vlasti, da potčinjeni- cima pruži sredstvo, da se oni mogu upoznati-sa pro- pisima o njihovim dužnostima i pravima, pak, kad se sa svim time upoznadu, a štogod skrive, tad se tekar može misliti na kaznu. Inače, prosta je tiranija! Ali italo-germanska gospoda na poštarskom Olim- pu u Zadru, i ako to i oni sami vrlo dobro razumiju i znadu, ipak ne će: jer bi tad ,Službeni red“ morali izdati na njima toli mrskom hrvatskom jeziku! XXXVIIHI, Poslužnici kod državnih poštarskih i brzojavnih Ureda, da mogu biti promaknuti u više razrede i da se mogu popeti do potčinovnik4 moraju, počamiši od g. 1900. položiti prije ispite ili za listonošu, ili za kondaktera, ili pak za nadglednika brzojavnih žica. Da se pripravi na ispite konduktera i po tom da položi odnosne ispite, dotični poslužnik mora da prouči svakako za to propisane pouke: naime pouku za kon- dukture, pouku za kočijaše, te djelomično već spome- nutu pouku o rukovodstvu listovne i vozne pošte. Da se pripravi na ispite za nadglednika brzojav- nih žica, mora se proučiti pouka za nadglednike brzo- javnih žici, te na temelju ove, imadu se položiti od- nosni ispiti. Da se pripravi na ispite listonoše. ima se prou- čiti ,pouka za listonoše“ i ,pouka za listonoše, koji su uoblašteni isplaćivati poštarske doznačice.“ Koli pri prvim, toli pri drugim i trećim od spo- menutih ispita, ispituju se poslužnici, naravno, i o prak- tičnoj službi, i o službenim stvarima, koje nij&+X 'i do- 'tičnim poukama, ali koje se tekom službe i u praksi mogu naučiti. Sve ove pouke, koje služe za usposobljeuje u glužbi konduktera, nadglednika brzojavnih žica i listo- noša, a koje su im, dabome, i za položenje ispita ap- solutno potrebite, Uprava Pošta i Brzojava izdaje samo na njemačkom i na talijanskom jeziku!! XXXIX. Kako smo već spomenuli više puta, ima poslužni ka kod državnih poštarskih i brzojavnih Ureda, koji ne znadu već samo hrvatski, dočim gotovo svi znadu bolje hrvatski nego talijanski a o njemačkom ne mo- že ni govora biti. Da je pak njihovo znanje talijanskog jezika tako- vo, da se dotičnom poukom, pisanom pravim grama- tikalnim talijanskim jezikom, ne mogu zaista vele po- moći, jer su i sa samim talijanskim narječjem na sto belaja. mislim da su suvišni dokazi. Pri tom paka ne valja zaboraviti da ovi posluž- nici nemadu Bog zna kakovih školi i da je za njih pri- praviti se i položiti ispite (za njih svakako teške) iz pouk& pisanih i na materinskom njihovom jeziku, zaista krvav zalogaj; a kad su još sve te pouke na njemač- kom jeziku, koji oni ne razumiju i na talijanskom. koji takogjer ne razumiju ili sasvim slabo, mislim da je su- višno dokazivati, da im je to apsolutno nemo guće! I tu bijednu djecu hrvatskog naroda koju nije zaista obijest otjerala od kućnog praga, mješte u daleki svijet, u poštarsku i brzojavnu službu, hoće italo- germanska gospoda na poštarskom Olimpu u Zadru, da pa taj način prisili i prikvači, da se dave njemačkom ili talijanskom slovnicom! Kao da je tim bijednicima bilo malo muke kroz dugogodišnje krvavo službovanje pod puškom, kao da im je malo truda pri prenapornoj dnevnoj i noćnoj sadašnjoj službi, kao da im je malo jada i čemera u vlastitoj kući, boreći se uz kukavnu platu s ljutom nevoljom, već uza sve to hoće eto da im naprte jednu nevolju više: hoće eto da i njih po- švabe ili potalijanče ! Težak je i pretežak posao za te stare i iznemo- gle mučenike njemačka ili talijanska slovnica, pak se zato moraju odreći promaknuća, ili pak moraju otrgnuti od svakidanjeg zalogaja dječici svojoj, da plave onoga, koji će im odnosne pouke prevesti na hrvatski jezik. kao što se zbilja i dogagja. I tako eto bijedni i nevoljni poslužnik mora da- kle da gladuje sa cijelom obitelji, da može otkinuti svotu od kukavne svoje plate, koju valja da dade | prevodiocu ! A ponosni dubokogrmeći bogovi gromovnici sa visokog poštarskog nedostiživog Olimpa u Zadru spa- vaju s uha na ubo i uživaju jade ovih bijednika, šap- čući jedan drugome: ,Drang nach Osten !* » viva la lega !* Treba na sve ovo nadodati da je dušnost Ravna- teljstva Pošta i Brzojava u Zadru da ono samo sve ove | skom prevodu. samo ako hoće, a da ni prebijene pare ne potroši, kako to već prije dokazah (v. pogi. XXVII.). Da, kako vec rekoh, Ravnateljstvo u Zadru ne će da se makne, već eto sve to mirno gleda i mirno trpi i podnosi, niti hoće da se smiluje, ni da uzme u obzir molbe i vapaj 97%, pučanstva Dalmacije, a megjutim novac se troši za njemačka, u Dalmaciji protuzakonita izdanja, koja nikomu ne služe i za talijanska izdanja, koja malo kome služe, i bacaju se hiljade i hiljade kru- na za premještaje činovnik&, svakako nepotrebne i po njih štetne, &a sve to iz mržnje proti hrvat- skom jeziku, proti hrvatskom narodu!!! XL Pouka za listonoše. koja vrijedi za listonoše pri državnim ppštarsko-brzojavnim Uredima, vrijedi tako- gjer i za one pri nedržavnim poštarsko-brzojavnim Uredima. Listonoše su pak kod nedržavnih Ureda, kako već spomenuh. veoma rijetki. koji znadu talijanski, dok o njemačkom ni govora ne može biti. Svaki listonoša kod nedržavnih Ureda mora da prouči tu pouku i da je uza se nosi, da se uzmogne istom do potrebe poslužit. Je li pak moguće da oni prouče te pouke i da im iste služe, kad su tiskane samo na talijanskom ili ma njemačkom jeziku, dok listonoše ne razumiju ni jednog od ovih dvaju jezika i dok oni nijesu ni dužni, kao privatni poslužnici, da ih znadu, mislim. da ne treba odveć razbijati glavu i da ne treba biti visokopoloženi ili malopoloženi poštarski činovnik, za ustvrditi, da _ap- solutno nije. Moglo bi mi se primjetiti, da, ako ne znadu li- stonoše talijanski ili njemački, da znadu njihove stare- šine, biva poštarski majstori ili poštarski poslovači, pak da im te pouke oni mogu prevesti Nu i ako bi po poznavanju jezika gdjekoji to mo- gli učiniti, ipak nikakav zdrav razum ne može to od njih zahtijevati, a — razumije se — niti ikakav im starješina. jer su oni i tako odveć zaposleni sa obič- nom službom; a kad ne bi ni bili, oni to nijesu dužni činiti, jer su jednostavno plaćeni, da vrše poštarsko- brzojavnu službu, a ne da mukte prevagjaju službene knjige, dok Uprava Pošta. čija je dužnost da to radi, ne će da ih prevagji ne samo, ali onaj novac, što bi se imao uložiti za jedino?potrebite hrvatske služ- bene knjige, troši u taman za talijanske i za njemačke, u Dalmaciji sasma izlišne ! Kako će tekar vršiti službu listonoše, koji ne zna- du već samo hrvatski, kod onih Ureda. činovnici koji takogjer ne znadu nego samo hrvatski, na to neka odgovore gospoda na poštarskom Olimpu u Zadru, a mi puštamo vrapce da sude, jer bi bilo odveć ža- lostno da ljudska pomet o tome osudu daje! Niko dakle neka se ne tuži i ne čudi. ako do- tični listovoša ne služi po propisu. jer, eto. njima ne samo to nije moguće, ali se ovim bijednicima dapače moramo divit, da oni dopiru vršiti službu po propisi- ma sastavljenim u jeziku, koji ni oni ni njihovi stare- šine Ureda ne znadu i ne razumiju! XLI. A sad nas evo na vrhuncu praktičnosti i mudrosti gospode na poštarskom Olimpu u Zadru! Da se svak uvjeri, kako se ta gospoda starajn za povjerenu im službu 1 kako su praktična, evo lijepog dokaza: "Službena knjižica za poštarske kočijaše \(posti- ljone)“ u Dalmaciji, koja sadrži ništa manje već 68 paragrafi općih propisa za kočijaše; Pravilnik o odo- rama (monturama) su 12 paragrafa; te pouka o načinu davanja znakova su 23 paragrafa; i napokon kajde za znakove trubljom, izdato je samo na talijanskom jeziku ! Tako, eto, naši kočijaši. za koje valja zahvaliti Bogu. ako znadu pročitat i zamrčit koje slovo i na hr- vatskom jeziku, moraju da prouče i na pamet nauče svu tu silesiju paragrafa, |za kočijašku glavn zaista ogromni materijal, na talijanskom je- ziku, na jeziku dakle, u komu ne znadu ni beknuti! Pak da to nije mudrost, da to nije praktičnost! Koje čudo dakle, da nijesu baš rijetki slučajevi da poštarske kočije skrenu s puta; koje čudo, da naši kočijaši, koje Ravnateljstvo Pošta znade samo kazniti ili bez ikakova milosrgja baciti na sred puta sa nevolj- nom obitelji, ne mogu vršiti službu tačno, kako to do- tični propisi zahtijevaju ?! One pak, koji bi možeda mislili, da su te knji- žice izdate od Poštarske gospode na zadarskom Olim- pu, za talijance ,dalla madre patria“, upozorujemo, da to nije moguće, jer postiljoni moraju biti samo austrij- ski podanici. Za naše i samo za naše hrvatske ljude izdate su dakle te knjižice, a, to se zna u istoj namjeri, kao što su izdate sve ostale službene knjige i pouke! Što nijesu mogle ,legine“ škole, hoće eto ireden- ta na poštarskom Olimpu u Zadru, da ove u poštarsku službu ne od obijesti stjerane priproste al' i pripoštene naše ljude, na taj način potalijanče! Tako je, eto, zaslijepljena ta iredenta na poštar. skom Olimpu u Zadru! Da se pak cijenjena gospoda čitaoci malo nasmiju, spomenuti ću još, da je formula svečanog obećanja na prvoj strani službene knjižice, koje obećanje postiljoni moraju položiti, takogjer na talijanskom jeziku, a koja formula završuje ovim riječima: , ....e di com- portarsi esattamente e puntualinente di conformita alle prescrizioni contenute in questo libro che gli furono lette, non meno che a quelle che veranno emanate in seguito“, Kočijaš (postiljon) Hrvat polaže dakle svečano o- bećanje za postiljonsku službu na talijanskom jeziku i onaj, u čije ruke polaže obećanje, mora da kočijašu pročita svu silu paragrafi, sadržanih u službenoj knji žici za postiljone, na talijanskom jeziku, dakle na je- siku, u kome kočijaš ne zna ni beknuti!!! A može sve ove pouke i propise izdati na hrvat- Kočijaš dakle polaže svečano obeća-| mije, a mi sad pitamo sve one, koji su pri sebi, jeli ili nije ovo prava mahnitost?! Koliko pak vrijedi svečano obećanje položeno na ovaj način, suvišno je trošiti riječi, jer na to mogu od- govoriti i vrapci. Čovjek ne bi vjerovao, da ima ljudi, koje mržnja proti hrvatskom jeziku može dovesti do ovoga, dokle je, eto, dovela gospodu iredentovce na poštarskom Olim- pu u Zadru, ali pred golim faktima, čovjek mora, da i nevjerojatno vjeruje! Gosparu Pattay e compagni, izvinjivajte se koliko hoćete, vrtite i okrećite, sve je zaludu, fakta su tua oni najbolje govore. Ako nije ovo ovako Vaše postu- panje mržnja na hrvatski jezik, hrvatski narod, pobij- te me, dokažite obratno ! Ne bojim Vas se, praha imam, olova mi dosti, ne treba nego primićat (ovaj put mješte vatrom, mokrim mastilom), pak ću onda prida Vas stupit: ,Evo me, ja sam oni vražji ,Dubrovčanin“ ,della Crvena“, koji bezobzirno desno-lijevo bodem. Ponavljam: ne bojim se nego Boga, jer se ljuto varate, ako mislite da sam o Vama odvisan, da sam Vaš činovnik: ja sam slobodni i neodvisni Dubrovčanin. Nekako će Vam ovi zadnji retci izgledat kao za- glavak, pak ćete reći: Bogu fala, presto je oni vrag u Crvenoj“ | Ali znajte, da smo tekar jedva na po pu- ta, a ko se ima s po puta vratit, bolje da se i ne u- pućiva, stoga evo me, da adjuvaute Minerva nastavim, pa zato i stavljam na dno ovog članka u zaporke (slijedi). Dubrovčanin. Petar I. Novoizabrani srpski kralj Petar I. Karagjorgjević došao je u Biograd, gdje je dočekan od naroda svoga oduševljeno. Putem iz Geneve do Biograda bio je na više mjesta pozdravljen od Srba, a osobito od srpskih djaka. Od svega toga što se dogodilo prije nego je uo- vi kralj prispio u Biograd najznačajnija su dva pojava: oprost njegov sa Švajcarskom i doček u Beču. Ovo su dvije stvari, koje stvaraju donjekle i pogled na sliku budućnosti, što se prikazuje našim očima u času u ko- jem stupa novi srpski vladar na prijestolje, koje je o- snovao njegov djed, a na koje ga opet pozvao srpski narod Kralj Petar I. rekao je više puta, da je on u Šraj- carskoj naučio mnogo i da je tamo našao duh slobode i naučio poštivati zakone stvorene od naroda. On je i sada na odlasku klicao sa suzama na očima, da neće Švajcarske zaboraviti nikada. Nemamo razloga sumnja- ti o iskrenosti tih njegovih riječi, pa se baš zato ina- damo, da će i u Srbiji sve njegove čine nadahnjivati o- naj duh slobode i demokratizma, što ga je usisao u svojem dosadanjem boravištu. Ako to bude, onda će i u Srtiji nastati bolji dani i razviti se bujan život. Kralj Petar I. razgovarao je na putu sa jednim bečkim novinarom i kazao mu je, da on ne pozna u Srbiji stranaka, on pozna samo srpski marod i za taj hoće da radi. On da želi, da se sve stranke slože i na- tječu u radu oko unutarnjega ojačanja naroda na polju gospodarskom u prvome redu. Rekao je, da Srbija i- made sada takav slobodoumni ustav, da nema naprosto razloga za unutarnje stranačke borbe, a on sam da će najmanje dati povoda kakovim stranačkim rasprama. On kao strogo ustavan vladar hoće da sluša narodnu volju. Iz ovoga programa kralja Petra L izbija onaj duh o kojemu smo prije govorili, da ga je u Švajcarskoj u- sisao pa bude li on i provodio taj program učiniti će bez sumnje novu eru u Srbiji o kojoj se je toliko go- vorilo i za kojom su čeznuli oni, što su smatrali nuždnim da ogojem i mačem istrijebe staru dinastiju. Ovakovo novo razdoblje želimo i mi Hrvati Srbiji :od svega srca. Narodan vladar, ustavnost i sloboda u po- litici, jačanje i preporod gospodarski ono je, što je 8r- biji trebalo. Posla imade dosta i ako ga se bude Srbi- ja prihvatila svom dušom neće imati vremena da poči- nja pogriješke, što su joj do sada na žalost škodile. Da se takovom preokretu na bolje nadaju i da ga - to najbolje dokazuje doček kralja Pe- tra I. priregjen u Beću. Srpski djaci htjeli su da ma prolazu kroz Beč dočekaju i pozdrave novoga vladara. Odmah su se njima pridružili i Hrvatski djaci, te Slo- venci, a bilo je i nešto Bugara. Hrvatski djaci sudje- lovali su kod dočeka u vrlo velikom broju .i hrvatsku himnu. Kralj je bio ganut, a razdragani Srbi i Hrvati. Ovaj doček bio je u jednu ruku izražaj radosti, što se je srpski narod oslobodio onih, koje nije podnašao i i koji nijesu pazili na njegovu volju i njegove potre- be, a-u drugu ruku opomena za one, koji ne pase ni danas na prava, na potrebe i na volju naroda ko- pouke dade na hrvatski jezik prevesti, jer je to i u interesu same službe. nje, koje ne razumije, na propise, koje ne rasu.