“ Br."27. U DUBROVNIKU, 4. JULA_ 1903. GRVENA HRVATSKA Godina XIII. Cijena je listo unaprijeda: za Dubrovnik sa donašanjem u kuću, za Austro-Ugarsku, Bosnu i i štom: na godinu 10 kruni, na po godine 5 kruna. Za inozemstvo; 10 krun& i po- štarski troškovi, Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto polugodište, Izlazi syake subote, pr Pojedini broj 20 para. frankirana pisma ne primaju se. Pretplata i oglasi plaćajn:se upravi ,Crvene Mrvatske“ u Dubrovniku gdje su utušljivi. Za ve, priopćera, zahvale plaća se 40 para po retku, a za oglase 20 para. Oglasi koji se više puta skaju po pogodbi i uz razmjerau popust, Dopisi salju se Uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju, & ne- t Na čemu smo? s Kad smo vigjeli da Srbi dolaze u susret, i proučili izjave, učinjene sa srpske strane, u prošlom smo broju istakli, na kratko, poglavi- te razloge, za koje držimo, da je nuždan spo- razum Srba i Hrvata, koji su do sada, misli- mo, i previšo sa svojim razmiricama radili na uhar otugjeloj državnoj policiji. “> | ove današnje retke nadahnuje jednaka misao. U ,Novom Listu“ od 24. Juna t. g. ima članak pod naslovom: ,&Pravi uzroci nemira u Hrvatskoj“. Piscu je pošlo za rukom, da te uz- roke predoči neobičnom bistrinom. Oni sasto- je: u neprekidnoj povrijedi, počinjenoj sa stra- ne vlade 'državopravnih zakonom zajamčenih odnošaja; u uskrati svake zajamčene. slobode i u izrabljenju svih izvora zemlje, s toga, što je sve na ekonomskom polju udešeno tako, da koristi jedino Magjarskoj. Ko pročita prva tri poglavlja onog spisa ostaje uvjeren, da tu ne postoji vlada koja bi upravljala zemljom u modernom duhu, na te- melju jednog administrativnog sustava; a ako o kakvu sustavu može da bude govora, da taj ide jedino na to, da sistematično gazi opstoje- će i priznate zakone. n' opkoljen četom nemoralnih ljudi, koji mu se prodadoše, da na trošak izmrcvarene domovine, vode udoban život, raspolaže, po volji, sa svim -upravnim i sudbenim aparatom. Tako ne:saimo da se: zabranjuje sve ono, što je: zakonom zajamčeno / glede «slobode gragja- na; nego se:i same: sudbene presude izdaju po njegovoj volji. Te azijatske odnošaje stvorio je demora- lizator, kojemu 'bi uzalud iskao para u ljud- skoj povjesti; pak pod nebom nema zemlje, gdje je cinizam, spojen sa brutalnosti, slavio i slavi svoje orgije kao u Hrvatskoj. Tako stanje, srestvom podkupljene štam- pe -—— reptila —- pošlo je za rukom onom čo- vjeku, da učini e bi prošlo za mnogo godina, pod firmom lažnog konstitucionalizma. A da infamija bude gotova prikazalo se je potlačene Hrvate kao austrijske žandare neke osobite vrsti, da tako bolje otskoči lažbni liberalizam. Dok u istinu pravi austrijski žandar u prvom je redu on. Ali svaka stvar ima neke granice, što se ne daju prekoračiti. Hrvatska počme se buniti. Ban silnik pokuša, da pokret u začetku uduši u krvi, a. da se ne bi za nj ni saznalo izvan granica zemlje. Nego ima Hrvata i Srba, do kojih ne dopire njegova moć, te se u ra- čunu prevario. almatinski i Slovenački jednoglasni pro- svjed, a osobito dolazak većine dalmatinskog sabora u.Beč, da tuži pred krunom toga veli- kog krivca, postigoše to, da je danas, pred ja- vnim. mnijenjem, skinuta ona gusta koprena, 'što je himbe i zlodjela prekrivala. Hrvatsko je itanje tako postalo Europejskim, bar toliko oliko maćedonsko. | svak živ danas zna, da stanje u Hrvatskoj, ako nije gore, nije bolje nego u onoj turskoj guberniji, tom razlikom, da dok za posljednju stoji samo kao projekt intervencija, u, datim okolnostima, tugjijeh sila, ban. i njegovi treba da zahvale samo austrij- skoj oružanoj sili, ako ih već davno narodna bura nije otpuhala iz Hrvatske, kako tu skoro dinastiju Obrenovića iz Srbije, ego da se. povratimo na naš predmet. Bistrina, koja. je pratila 13 »Novog Lista“ u opisivanju uzroka hrvatskih nemira, sasvim mu se je iznevjerila u četvrtoj glavi njegova spisa, gdje hoće da riješi pitanje kako da se okrene na bolje stanje u Hrvatskoj. Da se poboljšaju : protuzakoniti odnošaji, on misli, da bi trebalo dati u ruke Hrvatskoj sve uvjete, kojim se okrenu na korist financi- jalma vrela, tako da u tom pogledu bude ne- odvisna. Na autonomnom pak polju, da se u Hrval- skoj stvori: savjesna vlada de tako nastane je- dnom era mira, reda, zakona i rada. Bez toga spisatelj kaže da će nastati od- nošaji'pogibeljni za samu narodnu eksistenci- ju, pak predlaže neku koncenfraciju poštenih o/t- menata, koja bi imala da spasi zemlju od pro- sti Sve su to lijepe stvari, ali, u današnjer rei stanju, neizvedive. Zahtjevati agjari pristanu na financijalnu atrtonomi Hrvatske, dok su bili pripravni da podigr m a ju 'u vješala samo za to, što su Hrvati hoćeli na ja- vnim zakonitim skupštinama da prozbore o to- me to je gorka iluzija na kojoj političaru nije dopušteno da budućnosti gradi. Ban, inače magjarski satrap i njegovi tra- banti, bacili su bezobzirno pod noge sve za- konite odredbe glede prava udruženja i saku- pljanja skupština, samo da zapriječe, da se o toj financijalnoj samoupravi govori. Logično odat- le proizlazi da bi, za zboriti o tomu, trebalo u prvom redu, utamaniti Magjare; a kako da se to dostigne, kad cijela ubojna sila monar- hije stoji na magjarskoj strani, spravna da u- duši svaki pokret, kako smo gorkim iskustvom vigjeli. Pitati da se dade Hrvatskoj savijesna vla: da — dok je onaj, koji je upropastio, persona grata i postaje magjarskim ministrom presjedni- kom, a istodobno se na opću sablazan, prizna- je velikim krivcem počinjenih zlodjela, i prosi lakoumnim cinizmom, koji nas gadi, zaborav da je bio banom u Hrvatskoj, on pouzdanik svete ugarske krune, koji se utječe sinu Lajo- ša Košuta, to pitati po našem mnijenju ne ma političkog smisla. Takog poniženja ne bilježi još historija te bi se reklo da i sama istrošena stara Europa, zapanjena gleda taki do sada nevigjeni pojav. Dok dualizam vlada, puštajuć na milost i nemilost magjarskoj Hrvatsku, položaj se bit- no promjeniti ne da. Marazam je to neizlječi- ve naravi, gdje će, lutajuć od krize do krize, Hrvatska mučenica još će za mnogo biti izlože- na, i njezino će se političko stanje sve to ve- će približavati onomu, koje je nekad vladalo u Combardiji i Mletačkoj, nešto jer je udes ta- ko htio, a.većim dijelom, radi poznate nasilao politike, koja je. talijanskoj narodnoj misli policaj- ski spiiječavala svaki i najmanji odušak. Magjari drže u ruci svoj plijen i držat će ga sve dotle dok im ga ne otme fizična sila. To je samo istina. Shvaćajuć tako položaj treba potegnuti i posljedice, koje iz njega nastaju. Velika politička pitanja ne riješavaju se od jednog časa do drugog. Za to u politici treba ne samo znat mnogo zaboraviti nego i mno- go čekati. € Ne ufajuć i ne uzdajuć se u nikoga treba gledati u budućnost i žu budućnost pripravlja- t kakowse Golje može i zma, dok ne nadogje kakav povjesni_svjetski dogogjaj, koji će stva- ri preokrenuti. 7 U tom pogledu zadovoljstvom bilježimo, da nas Magjarske šovinističke intemperance, o- sobito vesele. U njih polažemo najbolje nade, jer kad iste prekorače svaku razboritu mjeru, što ufa- mo, da nije daleko, državni faktori možda da uvide ono, što mi obični smrtnici već od dav- na uvigjamo, da stvar ovako dalje ne može. X.U toliko svako zlo nije za gore, jer kao posljedicu za opću domovinu žalosnih dogo- gjaja, mi već danas bilježimo veliku stečevinu u zbliženju jednokrvne braće Srba i Hrvata. Pak imaju pravo i u Beču i u Pešti kad drže Khuena za velikog čovjeka, velikog diplomatu a osobito velikog državnika. On je sve to i još više! I u istinu njemu je pošlo za rukom da učini ono, što je ne dalje od tri mjeseca nazad, svaki, u naše jade i nevolje upućeni čo- vjek, držao nemogućim; a ipak_je Khuen us- pio te pomirio Srbe: i «Hrvate! / Ne govorimo sada i o drugim zaslugama toga uprav genijalnog muža. On veliki držav- nik, nakon dvadeset godina svojeg vladanja, ostavlja Hrvatsku opojenu krvi, vapijuću osve- tu pred svijetrm i Bogom. Te mi gojimo, u ovom udesnom času, opravdanu nadu, da će njegova misija uspjeti u Magjarskoj i roditi o- nim istim plodom, kako je uspjela i urodila u Hrvatskoj. Ako tako bude to bi moglo biti i kori- sno za našu narodnu stvar. Pa da čovjek kad sve to ozbiljno promo- :! " reće: quam parva sapientia regitur_mun- us! Et Ko uspjeva u Austriji? Kada bi htjeli sastaviti katekizam unutarnje politike u Austriji, onda bi morali u njega svaka- ko metnuti ova pitanja i ove odgovore, pa ih da- ti i staroj i mladoj djeci našoj, da ih na izust uče i nikada ne zaborave : ! Pitanje ; Što je 'Adistrija? Odgovor: Austrija je država sa mnogo naroda a još više stranaka, u košoj niko nije zadovoljan. “ Pitanje: Što je Austrijski parlamenat? Od- govor: Austrijski parlamenat je burza na kojoj se objavljuju tek kurzovi, koji se ustanovljuju izvau njegi, megju strankama koje trguju megjusobno i sa vladom te megju vladom — kao poduzetnikom — i strankama, koja nastoji da od burzovnog po- sla izvuče za sebe što veću dobit, ' Pitanje: Ko uspjeva u Austriji? Odgovor: Onaj, koji se najmanje za nju oduševljava najmanje popušta od svoga u korist cjeline kakova je danas. Ako ko misli, da nije tako neka samo po- gleda na dogagjaje zadnjih godina i na sadanji na- gli zaključak parlamentarnoga zasjedanja u Beču. Parlamenat je tek puka formalnost -- a u istinu se vodi cjela politika izvan njegove velike dvora- ne, u ministarstvima, u dogovorima i pregovorima, na konferencijama i drugdje. Ko je bio u bečkom parlamentu mogao je na svoje začugjenje opaziti ovu sliku: dvorana na pola puna, zastupnici čitsju novine, pišu, šeću i glasno debatiraju. Predsjednik se zabavlja sa kojim zastupnikom i ne čuje ništa — kad bi i htio da sluša. Ministri riješavaje svoje akte. Koerber se ha par časaka pojavi, raz- gleda se, reče par riječi ovomu, a par onomu i opet ga nestane. Megjutim tamo negdje po strani govornik govori. Tiho i jednolično govori i ne sluša ga nitko — doli ona dva stenografa što uz njega stoje i bilježe, Tek na mahove — ako je govor- uik nemio kojoj drugoj stranci, čuju se poviči koji se brzo izrede u psovke, pa nastane epet mir. Ovi prizori očito zabavljaju zastupnike. I onda se kaže da je bila burna sjednica! Čitava ovakova sjednica čini prije dojam va- šara nego zakonodavnoga tijela. Mrmljanje i ko- tudšuvije kao nu vašsvu, pa na Čas prepirka i krika — kao kad se neko na vašaru svagja, pa opet mrmljanje i komešanje. Rijetko se samo dogodi, da nastane u kući mir i da se sluša govornika. To biva samo u vrlo važnim zgodama, ili kad govori koji stari, avaženi parlamentarac, A tih danas ne- ma baš mnogo! U opće čovjek dobije dojam, da tu nikoga ne zanima baš mnogo ni sam parlamenat ni država, a još manje druge stranke. O tom da bi ko slušao razloge — netreba ni govoriti! Svak se ponaša tako, da je jasno, kako smatra cijeli taj parlamenat jednom pukom formalnosti. Glasovanja su unaprijed zaključena, a vodi ih redovito ili pr- kos, ili su munevar stranaka jedne protiva drugoj, a još češće manevar prama vladi, I ta glasovanje — to je ona tačka, u kojoj setnajviše očituje — tr- govina, koja se sklapa izvan dvorane. Nema jedne većine, nema jedne vladajuće stran- ke. Dapače nijedna stranka ne voli postati vlada- jućom i preuzeti odgovornost u vogjenju države. Svi rado prepuštaju današnjoj činovničkoj vladi da vlada i — da odgovara. Od aje pako traži svak za sebe što više može. Koerber — koji bi bio već sto- tinu puta pao u pravoj parlsmentarnoj državi — odklanja opet odgovoruost od sebe i okrivljuje par- lamenat i stranke, On je u cjelo doba svoje vlada- vine slijedio jednu vrlo udobnu formulu: najvažni- je sporove neka rješe megju sobom sami ioteresanti, Na taj način je uvjek umio baciti kost megju na- rode i stranke, započeti beskrajne pregovore, koji su već unaprijed pokazivali da neće dovesti do re- zultata — i ma taj način je održao sebe — odgo- dio i zategnuo rješenje sviju najvažnijih pitanja — osobito nacijonalnih — dobio vremena da — bi parlamentarnim putem, bilo putem $. 14. rješi naj- prešnije državne potrebe i — da se cjela lagja tu- ra nekako daije. Austrijska politika je politika krpanja i po- litika pazara. U takovoj politici najmanje će uspje- ti onaj, koji je krotak i lojalan, onaj, koji hoće da nešto postigne razlogom i milom, onaj, koji se po- ziva na ,dobro shvaćene interese cjelokupne drža- ve.“ Uzaludu je takovo pozivanje — kada toga , do- brdga shvaćanja“ nema u naroda, ni u stranaks, kađa ga nema ni u vlade. Jednom nam je jedan iskusniji stariji gospo- din, koji nije aktivan u politici, ali je bio u zgodi da dobro upozna pravo stanje stvari u kratko pri- kazao cjelu situaciju ovako: ,Glava naše politike je gospodin ministar izvanjskih posala Goluchow- sky, ali najčudnije je to, što je onsam često — bez glave. On uvjek tako daleko gleda — da ne vidi ono, što se dogagja pred nosom. Tako se dogodilo, da se je u ministarstvu dovagjalo hrvatske nemire u izravan savez sa macedonskim ustašama! Isto ta- ko vanjski ured — najveća je smetnja zdravoj unu- tarnjoj politici. Jedino tako se može razumjeti, da Talijani i Njemci imadu sve pogodnosti — jer su najmanje austrijanci. Na drugoj opet strani Koerber pazari, zavlači i odgagja sve poslove. Zajednička je pak oznaka onih u Beču — da ne poznaju svoje države, di njezinih naroda I tako nastaje nered u politici, & pod Koerberom je nastao i u samoj upravi. Kad se ko slučajno odviše razviče — onda mu se zatvoriti usta kakvim obećanjem ili ako to neide — dade mu se u istinu nešto po volji — da mu se to opet do zgode oduzme. I tako bi cjelu ta po- litiku mogli označiti jednom rječi: zabašurivanje, a glavni psihološki uzrok njezin je strah! da se ne odkrije svijetu sav taj nenaravni sustav i njegove slabosti, strah da ko ne dobije odviše, strah da se ko treći ne umiješa. Strah je to, od budućnosti. Niko se za tu budućnost ozbiljno ne brine, niko ne misli na nju, svak vuče na svoju stranu. Od radikalnih promjena se zazire, jer niko ne zna što bi moglo doći, niko naime ne vjeruje ni u sebe ni u solidnost današnjih temelja države. To je baš tako, kao u kući, koja propada bez po- tomka, pa svako gleda na svoj način, da nešto od- nese i prisvoji.“ : I : its je nekako ovako. Ne znači to, da će se naša movarhija raspasti — ne, to nije u in- teresu ni vlasti ni samih naroda monarhije, ali to znači da se današnji sustav približava rasapu. Za- to i narodi i stranke ne čine drugo nego nastoje kako da se za svaki slučaj što više ojačaju, osigu- raju i obogate. Eto to je današnja politika u Au- striji. Na jednoj strani čine to u najvećoj mjeri Magjari, na drugoj Njemci, Poljaci, pa Česi. Svak na svoj način. Magjarske vlade traže od Beča kon- cesija tako, da plaše Austriju sa svojim košutov- cima i ostalim ultraradikalcima, .Njemci se pozivlju na tradicije i plaše sa panslavizmom, te izrabljuju poslovičnu bečku konservativnost. Poljaci ićaju ie vladi svojom podporom u. svako a Česi operiraja sa svojom opgtrakcijom. 1& pako očijukaju s Italijom i obećaju :kfotiti Hrvate i Slavence —:i tako je pazar gotov. | 2 0 A što činimo .mi Hrvati? Kakva je naša po- litika, gdje je naš oslon, gdje naše strašilo, koja je naša cijena, gdje naš bič? Na ova pitanja % koj bi morali razmišljati nećemo u ovaj čas n8Prečac od- govoriti, ali ćemo upozoriti gamo na ne&o)e nega- tivne momente: Mi se pozivamo na prošlost ina našu krotkost, mi govorimo ji dokazujemo, Mi Mo- limo" i “ističemo rado svoju skromnost :&.. diu- gi, bučimo ali be: efekta i g narhiji nemamo pravih sveza i doticaja s dr&im faktorima, obavljamo formalnnst — ali ne sklaPa- mo prije toga iza kulisa trgovine. Mi smo na ve gledaoci i moraliste — a nismo trgovci, za toi tim trgovcima u poslu samo smetamo, kao besP0- sleno djete u srod velike prometne ulice. Za to smo i dobivali udarce s desna i lijeva. Tu se t"- žiti ne valja, nego treba stupiti u vrevu, a i nedati se van. Treba naći sveza i naći — rob? za nogjanje, ili barem sredsthva za iznugjivanje. Treba povesti politiku stvarnu, politiku jačanja, politiku praktičnu. Treba da našu staru i mladu djecu učimo onim trim tačkama političkoga kate- kizma, što ih na početku spomenusmo, te ds još nikada ne zaboravimo onu narodnu: u kakovom si kolu, onako i pleši! Tajna Khuenove misije. Od prijatelja u Beču, koji je crpio informacije iz pouzdanoga vrela. dobivamo ovo razjašnjenje : Sve gotovo novine ne mogu da zataje začugjenja. kraljev pouzdanik išao ugovarati sa Košutom i učinio mu toliko koncesija. I u istinu je cijelo ovo krize u Ugarskoj zagonetno. Sz6ll, koji je toliko vre- imena prkosio opoziciji i nije bio nakan popustiti od onoga, što je tražila vojna uprava i dvor, Szell, libera- lan i obljubljen u svim strankama, koji je proveo čiste izbore i zastupao čisto konstitucijonalno načelo, na jed- nom se je morao u Beču uvjeriti, da njegovu politiku dvor ne odobrava i da ga napušta, Kad je onomadne polazio Szćll u Beč — nije ni sanjao, da će morati istinu demisijonirati, te je bio ne malo. osupnut, je našao u Beču hladnoću, kojoj se nije nadao i si nije mogao protumačiti. Njegova demisija — strta kralju — u povodu toga — primljena je, a za jelu je Uguraku bila veliko jedno .iznenagjenje, Posi Tisze bilo je drugo , dočim je njegov uspjeh bio za predvigjati, Ali treće i najveće iznena- gjenje bio je poziv Khuena i način kojim je on. sasta- vio ministarstvo. Svi se čude i ne mogu da se snagju. Mogjutim niko nije nadošao na pravi, a vrlo jednostavan trag tajni. Cijela sa tajna može otkriti sa par kratkih ; Mi. sija Khuenova ne znači riješenje već od. godu riješenja Ugarske, a pokušaj riješe. nja Hrvatske krize, ši: see Neka vas ovo ni malo ne iznenadi, jer ćemo od- mah vidjeti da je tako: Ponajprije treba znati, da. je ea_- o -— prazno. U samoj 'o- . |