a stranka u našoj monarhiji — dvorska. Ta stranka nije brojna, ali je jača od sviju narodnih inte- resa i od sviju parlamenata. Dinastična je poli tika u Austbiji i danas najodlučniji faktor, A sada valja paziti na ove činjenice: Sz6ll je u- vjek lojalno, ali i otvoreno zastupao stanovište Ugarske i nije bio nikakvi pravi pouzdanik dvora. Ali to ne bi bilo smetalo, da se nije nekako u jednako vrijeme sa magjarskom opstrukcijom razmahao i pokret u Hrvat: skoj. Na prvim skupštinama za financijalnu samostal- nost primale se i rezolucije proti novim vojnim tereti- ma. Khuen je bio voljan isprva ne praviti zaprijeka po- kretu za financijalnu samostalnost, jer se je nadao, da će ostati sve samo pri riječima i rezolucijama, a on da će s obzirom na zahtjeve naroda moći od Magjara is- hoditi bar nešto povoljniju nagrodu za svoj sustav. Ali dvorske je krugove već onda zabrinulo to, što se Hr- vati dižu i proti vojnim osnovama i traže nacijonalizo- vanje vojske. Ovaj se pojav — nov kod do tada lojal- noga i vojski sklonoga naroda — tumačio time, što su u sudjelovali i socijaliste, kojima je opozicija učinila tu koncesiju. I već onda nije manjkalo glasova, koji su upozoravali, da savez sa socijalistima nije ni- šta drugo nego reakcija na tirjansku vladavinu grofa uena. Ali Khuen je znao onda da shvati položaj, pa je — zabranio sve skupštine. Do toga je došlo uslijed to- ga, jer su mu u jednu ruku Magjari stali predbacivati, da on sam tajno podupire pokret za financije, a na dvo- ru su se zabrinuli zbog sudjelovanja socijalista. U Pe- šti je Khuen čuo na vlastite uši prigovore i on je onda ljutit odvratio. da će sve skupštine zabraniti, da tako pokaže da su glasine neistinite. Time je ujedno mislio udovoljiti i Beču. Megjutim veliko napredovanje pokreta uzrujalo je grofa do te mjere, da je već mislio na demisiju. Bilo je to još prije mjesec i pd dama. Ali — htio je po što po to izaći iz afere na častan način. Najprije je zata- jivao prave uzroke nemira, krivio sve i sva, samo da se ne dozna, da je pokret naperen proti njegove osobe. Ali kad nije mogao stvari zabašuriti i kad je pokret prešao u Dalmaciju i Slavoniju, pošao je i opet u Beč i izjavio, da je voljan predati ostavku, ako se misli, da bi njegovim odstupom nastao mir. Kralj nije ostav- ke primio, koja u ostalom nije odlučno bila ni dana. Ali onda se je već u načelu zaključilo, da će Khuen otići i da će se potražiti častan način za njegov odstup. Da ovo bolje razumijemo moramo znati dvije stva- ri: prvo, da je Khuen pouzdanik Beča, jer je njegova obitelj, jedna od onog malog; broja tobože magjarskih aristokratskih o- bitelji, koje su više manje ,austrijanske“, a na to Beč mnogo daje. Drugo je to, da se je u dvorskim krugovima vanredno dojmio po- kret a Dalmaciji i dolazak dalmatinskih zastupnika u Reč. Oni u Beču su se nadali, da će Handel moći u kratko vrijeme, obećavajući ekonom ski preporod Dalmacije složiti stranke u ekonomskom radu i stvoriti u Dalmaciji jakojaustrijan sko hrvatstvo. koje neće težiti za sjedinjenjem. kad tamo planuo je u Dalmaciji takav plamen solidar- nosti sa Banovinom, kakovoga nije niko očekivao. Krali bi bio rado primio dalmatinsku deputaciju, ali s obzi- rom na Magjare nije mogao. Da se ipak nešto susret- ljivosti pokaže — poručeno ie bilo denutaciji. da je kralj voljan primiti trojicu članova u privatnu audijenciju — ali zastupnici nijesu na to pristali. već su zaključili izdati manifest, Ovo zadnje silno je uznemirilo dvorske krugo- ve, te su kušali i odvratiti od toga. Oni su smatrali taj manifest demonstracijom, koja će i u svijetu i u Dalmaciji duboko djelovati. Osim toga je bila velika bojazan. da se ne proširi pokret i u Bosnu. To pako ne bi se bilo dopustilo ni pod koju cijenu. ni pod cijenu Khuena. I eto za to je bilo odlučeno, da će Khuen otići i ujedno učinjen plan. koji se je sada ostvario. Time si možemo i rastumačiti, za što je Khuen svaki čas bio u Beču. Ali — po starom običaju — nije se htjelo pokazati formalnoga popuštaja. A _ uje- dno se nije htjelo Khuena desavuirati. Kad je bio nedavno u Beču zapovjednik zagrebačke postaje Klo bus, tužio se je, da oblasti političke vojsku izrab- ljuju. Ali mu je rečeno, da on ima slušati i dati voi- sku! Time se je htjelo prikriti pravi plan, koji je bio zamišljen ovako: Szella će se pustiti pusti, tobože pod izlikom. da nema više vremena za ,pasi vni otpor“, Pod istom će se izlikom pozvati na ministarstvo čovjeka. za koga se je bilo sigurno, da neće moći sastaviti ka- bineta. Taj čovjek je bio Tisza, omražen i osamljen. Onda će se pozvati Khuena, i dati mu sve, što hoće, samo da sastavi ministaratvo. Tako je i bilo. 1 tako se nadaju, da je jednim udarcem mnogo toga riješeno ili odgogjeno Szell je žrtva hrvatskih nemira više nego magjarske opozicije, a žrtva je i Khue- nova, pošto ovaj nije htio i smio pasti na niže, nego na više. Tisza je žrtva istih po: java, a oz to i svoje ambicije, Khuen pako je onaj, koji će biti u jeseni prava žrtva — i to dobrovoljna — magjarske opozicije Jer eto kako se stvar sada ima: Dvor je bio voljan, da Khuena makne i to na časni način. Khuen pako još voljniji da ide, ali sme- talo ga —- uz ponos i nastojanje, da ne pane sramot- no — najviše to, što je u Hrvatskim oblasti: ma užasan nered, što financijalna nagodba nije sklopljena, a blagajne prazne, duga mnogo. a fondovi, koji su u pohrani kod vlade — potrošeni, računi pako bog bi znao kakovi. Njegov naslijednik bio bi našao rasulo u kojem se ne bi bio mogao snaći i tako bi bilo izašlo na javu cijelo Khuenovo gospodarstvo, Ali sada se je našao način, da se nered prikrije, a prilike financijalne saniraju. Khuen će kao ministar presjednik sklopiti sa Hr- vatskom nešto povoliniju financijalnu na godbu 1 tako pokrpaši luknje, imenovati će sam naslijednika, koji ga neće odavati i koji će ga slu šati, a da bolje nadgleda sve — pošto sam neće imati toliko vremena — uzeo je u Peštu k sebi Tomašića. Da to sve provede, potrebno je jedno tri mjeseca, a za to vrijeme mora se uzdržati. Za to je on i po- pustio Košutu — do jeseni i tako odgodio — a ne riješio ugarsku krizu, da se uz- mogne riješiti Hrvatske, Do jeseni će sve tekuće po- slove urediti tako, da bude mogao časno otići. Možda će još pokušati sreću i u borbi sa maugjarskom opozi- cijom — ali to je već preko njegove prave misije, to je već posao ,ex privata diligencia“. Novoga bana pako možemo isto tako smatrati 'tek pre- laznim banom, koji se neće takogjer dugo održati. I eto na taj način se misli zakrpati nekoliko škulja u Hrvatskoj, a misli se još uz to ponješto dati i Dalma- ciji — pase nada tako spasiti brod da ne potone. To je eto cijela tajna Khuenove misije i tajna austrijske politike. Argus. Iz Hrvatske. Zagreb, 380 VI... Ban umakao, sabor na brzu ruku zaključen — po- rota obustavljena, sudovi počeli da sude, a narod i na- dalje uzbugjen. ogorčen, diže se i brani. jer vidi. da se nije uvažio ni malo njegov glas, da se nije shvatila dubina ogorčenja, koje je upalilo plamen ustanka do sada u devedeset mjesta. ogorčenja, koje je tako veliko, da sam Zagreb — inače do sada činovnički i mlak grad, ustraje više od tri mjeseca, a s njime či- tava zemlja. Ban je otišao, ali novoga još do sada nema. Ime- na se pronašaju mnoga. ali sigurno još nije ništa. Is- prva se pogovaralo da će biti banov naslijednik Spe- vec. predsjednik stola sedmorice, ali sada su ti glasovi umukli. Vrijedno je ovom zgodom spomenuti, da je Spe- vec seliačko dijete, iz hrvatskog Zagorja. te mu još i danas jedan brat opanke nosi. Spevec bi bio potom dru- gi ban pučanin — kad bi bio. Magjaron je — ali po- šten i pravedan čovjek, koji je imao ipak odvažnosti da i u ono najkritičnije vrijeme dopisniku ,N. Fr. Pres- se“ priopći nekoliko stvari 0 nemirima u Hrvatskoj koje nijesu baš Khuenu bile najugodnije. Khuen je svo- je nezadovoljstvo i pokazao. pa ima glasova, koji kažu da ie i ova mala smjelost Spevčeva bila dostatna — da ne postane banom. Još jedno je zanimivo znati: Spe- vec je bio u doba kal je Khuen učio pravo u Zagre- bu — njegov profesor i — srušio ondašnjega mlado- ga grofića na ispitu. Pogovaralo se još za Erdčodija. Me- giutim ta kandidatura nije najvjerojatnija. Erdčdy je čovjek neugledan, a nakazan do te mjere, da ga zovu čak i Apolonom. On je doduše predsjednikom kluba ma- gjarona. ali nije nikakav govornik, a i onako je do sa- da svu svoiu parlamentarnu vještinu pokazivao jedi no u zgodama vrlo važnim i ,svečanim“. Kad treba po slati deputaciju po bana da kod otvorenja sabora čita kraljevski reskript. kad treba predložiti koju ponzdani- cu, zaključak debate, ili da se koji govornik opozicije isključi iz sjednice — to su zgode u kojima je Erdčdi pokazao što znade. Ali kad bi slučajno i došao na bansku stolicu ne bi biloni malo teško s njime doći na kraj. On sam čitavom svojom vanjskom i unutar- njom osobom daje dovoljno zgode za ruglo, a karika- tura viteza i,čovjeka od časti“ kakav je — lako bi se zatrčao Uz to ne bi mu uspjelo ni to da or- ganiznje — stranku ni zemlju. I još je nešto, što da- je opoziciji proti njemu jako oružje u ruke: ono isto o- ružje. kojim je opozicija srušila bana Raucha. čovjeka od daleko veće spretnosti i neprispodobivo veće ener- gije. A to su poslovi“. Samo je jedna razlika: Rau- chovi poslovi bili su financijalne naravi. a Erdčdijevi su nježnije naravi. Kao treći kandidat ističe se sve više Teodor Pe- jačević, sin pokojnoga bana Pejačevića, Khuenovoga predšastnika. Dapače se bio pronio već glas, da je i imenovan banom. Megijutim je taj glas bio preuranjen. I Erdody i Pejačević su odbili isprva čast. Čini se da obojica osjećaju, da nisu još ni iz daleka He- rakleova soja i koljena, da bi mogli isčistiti Augiasove štale, što ih ostavlja Khuen iza 20 godina svoje slavne uprave. Osim toga se čuvaju ta gospoda za kasnije — za mirnija vremena. Za ovakove bure oni nisu, Peja- čević -- inače po narodnosti, kako on kaže, ,šlavo- nac“ - po jeziku Magjar, a po uvjerenju — aristokrat, — čini se da i sam uvigja, da ne bi mogao uživati u većine ni četvrtinu onoga auktoriteta, što ga je uživao autokrat Khuen, a isto tako čini se, da osjeća i svoju intelektualnu inferijornost. Da on postane banom, iza- zvao bi novo ogorčenje u narodu u jednu ruku svojim ,Slavonstvom“, a u drugu ruku svojom netaktičnošću. Pejačević je nagao i nije ni iz daleka onaki diplomata kao što je bio Khuen. Izbijala su i izbijaju na javu još i druga imena Najprije se je mislilo ma to, da će kr. komesarom postati general domobranstva Čanić. I bio je na dvoru u kombinaciji, jer dvorski su drugovi htje- li već od početka da imenuju iza Khuenovoga otstupa komesara i to vojničku osobu, a ugodnu Hrvatima. I bio bi Čanić imenovan — da nije imao onu poznatu aferu sa banom. Neće biti s gorega da i opet potsjeti- mo na nekoje momente iz te afere, koji možda i nisu svima poznati. Još onda. kad je bila prva pobuna u Zaprešiću poslao je ban Čaniću. da mu dade za čuvanje prkos zastave (magjarske dakako) vojske, Čanić — ličko di- jete, jednostavan i otvoren — odgovorio je poručitelju, da on neda svojih domobranaca za čuvanje magjarskih krpa. I drugi jedan put tražio je ban od Čanića voj- sku, a ovaj mu otvoreno odgovorio: Dok narod ma uli- ci brani zakon, ja ne mogu slati proti njemu vojske. Ove i slične zgode izazvaše spor, koji se je na časni način u potaji riješio — a ban i Čanić jednoga dana — ,da se ušutkaju glasine“ se sa- jedno. To je bilo na viši nalog. Čaniću je škodilo i to što je prijatelj Strosmajerov i što je bio u njega i 0- ve godine. a napokon i to, što mu je narod par puta na ulici priredio ovaciju. Narod se megjutim ne dade umiriti. Dogagjaji u Ludbregu su zagonetni, to jest mi ovdje doznasmo vr- lo malo. U opće u Zagrebu najviše doznajemo iz beč- kih i magjarskih novina. Ovdje nitko ništa ne zna. Fa- li organizacije. Opozicija je izdala preko , Obzora“ neke ruke poziv na narod, da se primiri, ali učinila je to veo- ma nespretno. Ponajprije je trebalo stvar drugačije sti- lizovati, a onda se nije smjelo dati onako nespretno oružje u ruke naših protivnika. Tamo stoji, da su ne miri seljaka zauzeli nepolitički karakter — te se kaže da ,to nijesu više političke izjave nego izgredi i napa- daji“. Ovako su baš htjeli da prikažu i naši protivnici cijeli pokret. Trebalo je najprije ispitati, jeli je tako a onda odvratiti narod od izgreda drugim načinom. Osim toga — neka se ne čudi naša opozicija, da se narod ne zna ograničiti na političke izjave — jer ona koja je bila zvana da ga pouči i organizuje i vodi u ove teške dane — nije toga činila. Isto tako neka se ne čudi, što narod ne zna da uzdrži prave mjere, kad ju ni ona ovom izjavom ne zna da uzdrži, Naši ljudi ni- kada ne znadu da ostanu u sredini -— uvjek ili klipšu ostraga ili istrčavaju pred rudo! Isto tako je i postupak opozicije u saboru u ve- like razočarao. Počelo se sa trubljama. vikom. činelima i doskama — i Zagreb nije još osjetio takovoga zado- voljstva i zanosa, što je one prve dane bilo zavladalo svim duhovima. Mi Hrvati smo dobri ljudi — pa kad i teda negda netko nešto dobra i pametna učini — za- hvalni smo mu i radujemo se. Bila je ta r«dost kratka. Isključiše tri člana, a ova su trojica počinila tu nespretnost. da su za odmora izašla iz dvorane, Mo- rali su ostati, pa makar i preko noći i dva dana — onda bi vigjeli što bi bili učinili magjaroni. Trebalo je izazvati europski škandal — i ne dati si pokvariti cijeli plan obstrukcije — od dvojice parlamentarnih slugu! Isto tako su preostali zastupnici morali već tada biti na čistu — jeli su kadri i dalje voditi opstrukciju - ili ne. Ako nisu se osjećali dosta jakima -— morali su u povodu isključenja one trojice istupiti iz sabora i položiti mandate. Ali ne, njima se je htjelo malko — parlamentirati. I tako su postajali sve mirniji i mirniji i tek onda, kada su u opstrukciji pokazali nemoć — i- zagjoše i time priznaše svoj podpuni uzmak. Ovo je mnoge i mnoge ozlojedilo. Toliko se ih je moralo tjerati na to, da svojedobno izdadu onaj poznati manifest — i kad ga izdaše mole u njemu bana — da se drži zakona — u mjesto (a traže njegov odstup. Sada pako — makon tolikih molba, poticaja i grožnja — započeše obstrukciju — da ovako kukavno izagju ! Ali — na sreću narod sam i bez njih će kao što je do sada — mimo njih, a često i proti njihovoj volji! Jed- no je stalao: U Hrvatskoj je potrebna temeljita refor- ma i promjena personala na vladi isto tako, kao što i u opoziciji. Ta promjena će moći polagano utrijeti put novom duhu, koji se javio u samom narodu. Ako ika. da danas je naš narod uijbolje olsudio sve sveje služ Lene predstavnike : vladine prezreo i insultirao, a oper- bene ignorirao. I u svem zlu — to je bar u glavnom dobro. . Postalia. XLII. Kad smo na poukam, zaslužuje da spomenemo još jedno sasma novo, moderno izdanje ,Pouke za Poštar- ske Sabirače (Poštarska Sabirališta)“, s kojim su italo germanska gospoda na Poštanskom Olimpu u Zadru i- zašli, kako oni kažu, na susret hrvatskom pučanstvu. Ova je knjiga zbilja napisana na desnoj (drugoj) strani hrvatski (a ima ih. koje mješte hrvatskog nose talijanski tekst), a na lijevoj (prvoj) strani njemački. kao što su to njeke praktične slovnice ili riječnici. Mi sad pravo ne bi znali, ili je to prvo pouka da se izagje u susret hrvatskom pučanstva, ili je to ragje slovnica njemačkog jezika, ili pak u svakom slu- čaju očita povreda opstojećih zakona i prava pravcata provokacija i uvreda hrvatskih osjećaja svakog Hrvata, kome ta kujiga dogje do ruka. Čemu njemačka polovica, i to na prvom mjestu?! Koji su to Sabirači, kojima treba njemački tekst? A kako se može što takova izdati u Dalmaciji, u ko- joj po zakonu njemački jezik nije ni zemaljski, ni ure- dovni, ni državni, ni prometni. a koju su ćak i austrij- ski Nijemci isključili iz njihovik , Allgemeine national- politische Forderungen“ g. 189%., tako zvanog »Pfingst- programm a.“ Očito je dakle, da gospoda na Ravna- teljstvu Pošta ovaj korak austrijskih Nijemaca očito žale, kad se, eto, i preko tog programa zalijeću! Poštarski su sabirači ljudi bez ikakvog stručno- poštarskog usposobljenja; oni nijesu poštarski službe- nici, već slobodni gragjani, a kao takovi su i prami Upravi Pošta, koja je dužna poštovati, a ne vrijegjati — kao što, evo, vrijegja sa tim novoskovanim njemač- kim slovnicama — njihove narodne osjećaje. Kad bi dakle njemački jezik i uredovni bio, što nije i ne dao Bog da bude, takovo bi postupanje Ra- vnateljstva Pošta b:lo nezakonito. Bilo bi mnogo bolje i za službu koristnije, da su italo-germanska gospoda sa ono novcu, što su potro- šili za njemačko-hrvatsku i njemačko-talijansku pouku za poštarske sabirače, izdali jednu kakovu drugu od mnoštva spomenutih pouka, na hrvatskom jeziku ! Ali znamo i već višekrat opetovasmo, njima nije do službe, već do pošvapćivanja i potalijančivanja Hrvatski jezik, hrvatski narod i poštarsko-braojavna služba njima je što i kučku peta noga! XLII. 1 posebne pouke za predaju i primanje pošt& i one priložene pogodbama o zakupu prenosa pošte i putnika (kao nm. pr. koloslanica) Ravnateljstvo je Pošta i Brzo- java u Zadru sastavilo samo na talijanskom je- ziku, makar da ima zakupnika (kojim je taj prenos povjeren i koji se imadu vladati po tim pou- kama), koji ne znadu ni cigle riječi talijanski. Kao što su te pouke, tako su i pogodbe o spo- menutim prenosima pošta, koje Ravnateljstvo Pošta i Brzojava u Zadru sklapa sa dotičnim zukupnicima, sastavljene samo na talijanskom jeziku, makar — kako već rekoh — ima zakupnika, koji ne znadu talijanski i premda su njihove po- nude bile sastavljene na hrvatskom jeziku. Zakupnik dakle potpiše pogodbu na je- gziku. koji ne razumije! A u toj su pogodbi nanizani svi uvjeti i način, kako da se taj prenos \rši. Zaku- pnik dakle potpiše ono što ne razumije i t0, a da mu nije prije pogodba protumačena 0d zakle tog tumača! I pogodbe sa seoskim listonošama, koje sadrže uvjete i način kako da listonoša vrši povjerenu mu službu, sastavljene su (promislite!) samo na tali- janskom jeziku, premda ponuda bude sasta- vljena na hrvatskom! Valja takogjer nadodati, da je italo-germanskoj gospodi na Poštarskom Olimpu u Zadru vrlo dobro po- znato, da nema toga seoskog listonoše u Dal- maciji. koji znade talijanski i koji bi mo- gao razumjeti, što ta pogodba sadrži, Seoski listonoša dakle potpiše pogodbu i obveže ge na sve ono, što ista sadrži, a da ne razumije jezika. u kome je ona sastavljena, a ko zna kako mu se protumači. Da ovi ljudi mogu vršiti povjerenu im službu, ne ostaje im drugo, nego da plate komu, da im tu po- godbu prevede na hrvatski jezik, naravno iza kako su je potpisalii iza kako im je ista bila u- ručena. Je li to pravo. kad Ravnateljstvo Pošta to može učiniti hez ikakova troška i kad. baš to moralo učinit u interesu same službe? Je li pak valjana pogodba, koju ne razumije onaj, te je potpiše. veoma je škaklji- vo pitanje (&. 869. Gragi. Zak.). Da sve ovo ne odgovara interesima službe i da nije opet ni s praktične strane opravdano. može svak da uvidi; a da to uvigjaju i na Ravnateljstvu Pošta, ni malo ne sumnjamo, te baš zato valja da dogjemo do zaključka. da se i ovo radi samo iz mržnje proti hr- vatskom j-ziku. — — zasoonas J5a Dogogjaji u Hrvatskoj. Mogju Magjaronima. Kako nam javljaju iz Zagre- ba konačno su sklonuli Teodora Pejačevića. da se pri- me banske časti, te je već možda danas njegovo ime- novanie objavljeno. Megiu Magjaronima se očekuju osobne promjene na vladi — a to je za njih svakako najvažnije pitanje. Krajčović bi imao ići u mir. a i druge bi se osobe ima- le izmijeniti. U Magiaronskoj stranci imade nezadovoljnika. ko- jima sa porasla krila od kada nema više nad njima bana sa bičem u ruci, Još prije dvije godine kušali su ti nezadovoljnici, da osnuju jedno novo krilo u stranci. To su oni. koji bi bili htjeli da magjaronstvo ne bude Khnenova stranka i njegov rob, nčgo prava vladajuća stranka, samostalna i od vlade što manje ovisna. U tu je svrhu bio počeo i pok. novinar Polić izdavati smo- tru ,Hrv. Reforma“, ali ban je nmio te planove zapri- ječiti i smotra je prestala nakon prvoga broja. Nega- dorolinici su kušali dapače skupljati novce i za jedan dnevnik — koga bi imao bio izdavati Granitz ili Ku- gli (knjižar), ali nisu dovoljno skupili, Napokon po- kušaše sreću sa ,Danom“ u Osjeku. Ali i tomu je umio sve iz tiha zakrenuti vratom ban Khuen, a uz to list nije našao nikakovoga odziva u narodu. Sada se opet dižu ti elementi i snuju formiranje nove jedne stranačke skupine, koja bi zahtjevala u pr- vom redu raspust sabora i provedbu novih. čistih izbo- ra, te strogo izvršivanje nagodbe. Ova stranka 'bila bi doduše slaba — jer nema mnogo ljudi u toj grupi — ali se misli i na to, da se oživi i stari centrum, što ga nekada predvodio grof Drašković, pa bi ovi nezadovolj- nici sa centrumom (većinom aristokracija) stvorili jaču jednu skupinu, koja bi stojala nekako izmediu opozici- je i vladine stranke. te za svaki slučaj bila spremna stvoriti jednu pošteniju vladu. Čini se, da ovo nastoja- nje podupire i Beč, koli bi htio imati jednu za vladu sposobna lojalnu opoziciju u Hrvatskoj. Ako do toga dogje. pa ako se novoj skupini pridruže još i nekoji nezadovolinici iz vladinog srpskog kluba — mogla bi ta stranka u velike uplivati na daljnji razvoj dogogjaja). Ali samo je drugo pitanje kako i u čiju bi korist is. pali eventualni novi čisti i slobodni izbori. Nemiri u Zagorju. Dne 26. lipnja bio ie u selu Kunovcu službeno proglašen prijeki sud u prisuću jed- ne eskadrone. vojnika, odnosno konjanika, pa kada su oblasni organi počeli po kućama lijepiti proglase o pri- jekom sudu, sletilo se više stotina ljudi i žena vičuć, da se ne dadu vješati; da prijeki sud nije kralj odre- dio, da ovakav način proglašivanja prijekoga suda 'nije zakonit i da se time samo narod izazivlje i čine mu ne- potrebni troškovi. Narod bijaše oboružan, pa pošto su konjanici učinili iuri& na narod, udariše ovi Kosama i vilama na vojnike, koji sada otvoriše vatru. te ubiše 4 seljaka. 6 bude teško, a 19 lako ozlijegleno. Jedna že- na, mati četvero djece, probodena je kroz oba stegna. Sada nastade hajke na ljude, te ih pohvataše 81. Svi ovi ljudi dopraćeni su juče u uze sudbenoga stola u Va- raždinu gdje ima dosada zatvoreno iz Indbreškog kota- ra upravo 200. Ne samo zatvori sudbenoga stols su pu- ni, već i oni od županije. dapače je iznajmljena _ jedna privatna kuća i konjska štala, u koju su zatvorenici po- put srgjela pogniječeni. Iz natbliše blizine velikog žapana Rubide dozna- jemo, da je isti sada zatražio bezodvlačno ukinuće prje- koga suda. jer vidi. da me je kao obično nrenaclio i da je svojim postupkom samo ljevao nlie u vatru, U Koprivnici i preko u Belovaru čuje se takogjer o silnom gibanju. U Ivancu i Bednji. blizu Varsšdina, tinja tako- gler. te se čini. da će svaki čas buknuti Varaždinskih Toplica i u T' i mo otišla odmah jedna kumpanija pj