Br. .28. 11. JULA 1903. Godina XIII. VATSMA GRVEMA 1 Cijeva je listu unaprijeda: za Dubrovnik sa donašanjem u kuću, za Austro- Ugarsku, Bosnu i Izlazi svake subote, godine 5 kruna. Za inozemstvo : 10 kruna i Pr. smatra se da je predbrojen i za došasto Hercegovinu & poštom : pa godinu 10 kruni, na po štarski troškovi. Ku ne vrati list, kad mu pretplata wine, polugodište, U doba obrata. Kao priča nam danas zvuči, kad čujemo pri- povijedati ili čitamo o zgodama i nezgodama tamo iz godine 1848. ,Veliko doba! Znamenito doba !“ šapućemo sa nekim strahopočitanjem. Isto tako nam se pričinja epskom borba, koja se vodila iza abso- lutizma i proglašenja ustava na početku šesdesetih godina minuloga stoljeća. One velike nade i one velike mogućnosti, koje su podvostručile energiju i domišljatost sviju faktora u našoj monarhiji — do nedavna su mnogima od mlagjih izazivale neku zavist spram starijih, koji su se u ondašnjem životu isticali i u pravom smislu riječi — stvarali povjest. A stariji uzdišu takodjer za onim vremenima, iza kojih dogjoše dani gorki, dani razočaranja i pre- varenih nada, iza kojih se izjaloviše mnogi poku- šaji rada u velikom stila i usjede naš život kao brod na sikama ili kao mlaka u kotlini, što ju stvorila oluja, a sada je oko nje zrak u kome se teško i diše i u kome se zdravlje gubi. ,Usudno doba! Teško doba!“ šapućemo s nekom boli i go- tovo resignacijom. Ali jedno ipak smetnusmo s vida, a to je, da se povjest ne stvara samo u ovakim usudnim ili velikim dobama, da ju ne stvaraju samo onakovi veliki i sretno rogjeni muževi, nego da se ona stva- ra svaki dan i da ju pomaže stvarati i svaki onaj najzaboravljeniji ,mali čovjek“. Dapače bi mogli reći, da ju baš ti mali ljudi grade, kao što zidari palaču zidju, da baš svakidnevni rad gomila njene opeke i njeno kamenje, a oni velikani tek planove izragjuju; u onim velikim dobama se tek polažu temelj-kameni ili slavi dogotovljenje. 1 što su mar- ljiviji, vještiji, organizovaniji i brojniji ovi mali ljudi, što više i što bolje izrabljuju svagdašnje vri- jeme — to bolje napreduje gradnja, to se čvršće stvara povjest. 1 — budimo iskreni — muogo i innogo razočaranje, mnoga i mnoga prevarena na- da, što je nas i naše vogje ojadila — mora da se svede ua to, što nije bilo dovoljno i dovoljno va- ljanih onih ,malih ljudi“, što nije bilo dosta one dnevne rabote“ u našemu životu i tako ostaše pla- novi — na papiru, a temelji pokriveni otpadcima, što ih na gomile nabacaše om, koji su umjeli da svoje zgrade dograde, — a to su baš naši nepri- jatelji — u monarkiji i izvan nje. Ali što nije bilo ima da bude i bit će, ai vremena se velika vraćaju i dani se usudni pribli- žavaju. Novo doba obrata na vidiku je i već se sprema svak, da ga ne zateče usudni čas. Ne bu- dimo zavidni onima, što su pred pol. vijeka stvara- li i udarali temelje — dolazimo i mi do iste zgo- de — i ako trijezno promotrimo položaj — umje- sto radosti morat će da nas obuzme briga i tjesko- ba, jer su teški posli, što nas čekaju i teška je odgovornost. U danima nevolje i apatije — slavi- li smo oce naše — danas moramo da učimo od njih i crpemo pouke od njihova nastojanja i — razo- čaranja. Jer, pazimo što se zbiva: Sva javnost je na čistu, da cijelokupna mo- narhija proživljava tešku krizu, kakve nije od do POBLISTAK. Hrvatski pokret. Usrijed boja ne piše se povjest, ali i uslijed boja treba da znamo za glavne vanjske i unutarnje momen- te toga boja Jer inače izgubismo orijentaciju i utro- šismo u tutanj mnogo naših sila, koje bi inače, uz ra- cijonalniju uporabu bile bolje i uspješnije uložene. Za to ni ja ne kanim, niti je danas još moguće pisati po vjest najnovijega hrvatskoga pokreta, ali nekoliko opa- žanja i nekoliko glosa, osobito o onim stranama, koje mućno dopiru na javu — potrebito je iznijeti, da na- djemo tako u njima i poruke i poticaja za daljnji rad. Nastale su nove prilike i novi se je duh javio u narodu našem u ovo zadnje doba. Nove prilike iziski- vaju i novi posao i bude li taj posao prema tim prili- kama neće ovaj pokret značiti samo probugjenje i 0- čajni otpor naroda već pravi preporod i početak novo- ga života. I baš za to je potrebno, da se odmah sada kuša dati račun o nekojim pojavima, da se tako odre- di njihovo znamenovanje a njihova vrijednost ocjeni. Budno nam valja prisluškivati svakom kucaju bila, koje u narodnom tijelu danas žestoko kuca, a isto tako bu- dno nam valja motriti i sve pojave duševnoga raspolo- ženja naroda, da iz ove krize današnje uzmognemo i- zaći čili i zdraviji no što smo bili prije. Bolestan je bio naš narod — to si morimo otvo- reno priznati — i mnogo šta je sam sebi skrivio. Za to je i naravno, da je morao doći do kritičnoga časa. Ali jedno je danas jasno: da nakon toga časa bolest kre- će na bolje — i sada treba da sav naš rad ide za tim, * da bolesnik posvema ozdravi, da ojača i stane na svo: je noge svježiji i vedriji nego li je prije bio. Nekoliko malih prinosa kušati ću da o tom pi- po- U ba dualizma još bilo. Jadikovanje 'dualističkih li- stova — i to javno i otvoreno jadikovanje tih i- nače vrlo opreznih listova — nije bez uzroka. Du- alizam i još više način kojim se je provodila nje- gova politička misao, danas se u temeljima klima i nijesu osamljeni glasovi o reviziji ustrojstva mo- narkije. Ostala je nedementirana i vijest, da bi kralj, u slučaju da kriza potraje, odstupio. Pronosi se vi- jest, da bi prestolonasljednik u tom slučaju radi- kalno počeo liječiti zlo. A poznato je u upućenim krugovima, kako je on o novoj godini znao odri- ješitom izjavom, gotovo grožnjom prisili Szčlla i Koerbera, da sklope u zadnji čas nagodbu. Ma- gjarska oporicija, bar se tako danas shvaća stvar — je pobijedila, t. j. prisilila je državu, da — wa i privremeno — odustane od zahtjeva, koji nužino izlaze iz dualizma. U ovoj polovici neriješena to- lika nacijonalna pitanja, a uslijed toga — težak je položaj države u pitanju megjunarodnih ugovo- ra. Česi ne kane popustiti i voditi će mak na konac, Nijemci pak složili su sve svoje glavne stranke u jednu organizaciju a u obranu svojih narodnih in- teresa. U susjedstvu zbivaju se isto tako važne pro- mjene (kao u Srbiji) ili čekaju se zamašna riješe- nja (u Macedoniji). Dvije činjenice zadnjih dana pokazati će ka- ko se ozbiljnom drži u ovoj poli situacija. Dne 5. o. mj. držala je njemačka pučke stranka za Morav- sku u Brnu sastanak i tamo je Dr Beurle izlagao ciljeve nove sveze sviju njemačkih stranaka. On je naglasio megju inim i to, da _u pitanju nagodbe sa Ugarskom imadu odlučivati narodne i ekonomske koristi ove pole, t. j. da se od interesa ove pole ne imade popustiti makar i uz cijenu dualizma, jer tako rade i Magjari. Druga njegova izjava je još zamašnija. Rekao je, da u slučaju, da dodje do personalne unije (dakle Nijemci računaju već i na to) su Ugarskom, ove -pola mora-tražiti-što tijesni« je priključenje k Njemačkoj i to u svakom pogle- du. Što bi to za Slavene značilo i ne treba istom govoriti. Drugi je pojav u savezu s ovim: sa cijelom ozbiljnošću položaja. Kako iz Praga javljaju poči- ma se tamo već wisliti na to, da se sazove jedan pouzdani sastanak sviju slavenskih uglednijih po- litičara monarkije, da se dogovore za sve slučaje- ve. Dakle kao g. 1848. Ovo sve pokazuje kako su vremena ozbiljna. Koji je put do riješenja iz ove krize? Po sta- rom običaju odlučivati će se i ovoga puta — je- dino ,odozgor“ i obazrijet i pitat će se samo one, koji budu na obzir silili, Preuzetno bi bilo ako bi mi odovuda preporučivali raliiranje sviju Slavena, ako bi zagovarali federalizam na mjesto dualizma i slično. Ali to nam i ne treba činiti. Te formule će već doći na tapet čim dogje vrijeme riješavanju — jer nijesu ješ misli, što ih nadah- nuše izumrle, dapače su i sazrele pod pritiskom. Ali glavno je sada — i to može imati uspjeha — da mi najprije kod kuće nagjemo način da dogje- mo do moći i da se do zgode po toj moći umet- nemo u račune državnika. tanju ovdje iznesem i to otvoreno i bez obzira, ali i bez ikakove prikrivene namjere: onako kako držim da je u današnje doba najbolje, to jest iskreno i mirno. Tri političke misli. Kao što ima Engleska svoje stalne dvije povjesne stranke tako bi mogli reći, da ima i Hrvatska tri hi- storijske stranke, ili bolje reći tri historijske političke misli. Ove tri misli ishode iz položaja u kojemu se na- šao naš narod iza krunisanja Kolomana Arpadovića, a pojav, da su se one neprestano naizmjence u našemu narodu vraćale i izbijale na javu, sad jedna, sad druga, a sad opet treća moramo tumačiti time, što se taj po- ložaj bitno nije kroz vijekove mijenjao. 'Te tri misli su ove: misao unijonistička, misao či- sto hrvatska i misao jugoslavenska. Velik je dio staroga plemstva pristajao uz misao saveza sa Ugarskom — i to poglavito s razloga, jer je u Ugarskoj plemstvo uživalo najviše prava i bilo pra- ma kralju (na osnovu zlatne bule) najviše slobodno. 1 mi u cijeloj povjesti našoj vidimo, da se redovito 1i- suo konstitucijonalna javlja u spoju sa mišlju unijoni- stićnom. Tu su očito odlučivali u prvom redu interesi gtaleški, a ne državni, ili narodni. Dapače se g. 177':, dogodilo 1 to da od bojazni za konstituciju i stule- ške slobode — hrvatsko plemstvo podvrže Hrvatsku govovo posvema Ugarskoj. Druga misao, čisto hrvatska, javlja se amo tamo. ali ne toliko izrazito kao prva. Zastupaju ju redovito najmoćnije porodice, a i njoj nije teško naći razlog: te porodice i odviše su osjećaje svoju moć i odviše su u njima bile budne stare tradicije slobode državne, a da bi se imale bojati bilo koga. I mi vidimo kako su | Pojedini broj 20 para. | traukirena pisma se primaju se. , Prvi je uvjet : rad, onaj rad o kojem smo pri- je govorili. Rad i spremanje u samom narodu, jača- nje i organizovanje. Iz ovoga izlazi dvoje: politi- ka naša ima da se postavi sasma na demokratski temelj — jer nema nas mnogo i treba da sve si- le prikupimo, a drugo: treba da se provede sloga i ujedinjenje, te jedinstvena organizacija sviju ne odvisnih stranaka i elemenata. Što tijesniji spora- zuma i neprestani dodir sa Slovencima a u svim ve- likim pitanjima narodnim sloga sa Srbima — eto to su putevi i načini, koji nas mogu dovesti do moći. Jer jedno je o čemu moramo biti na čistu: hoćemo li u politici nešto postići moramo postati faktor: a danas postaje faktorom onaj, koji se na- metne kao takav. Doći do moći prvi je izgled u uspieh. Ne zaboravimo, da je sa mladočeške stra- ne laniske godine otvoreno pala rijeć: mi moramo doći do moći bilo pod koju cijenu i bilo uz koje žrtve! I oni su se te parole držali, drže je se i Magjari i Nijemci i oni ulaze u račun. Pamtimo i mi to i tražimo puteve i načine, pa morali žrtvo- vati na oko i stotinu najljepših programa i najsklad- nijih načela. Načelo nije moć ako ne stoji iza nje- ga snaga, a da načelu pribavimo tu snagu moramo svim silama nastojati. Vremena su teška i ozbiljna i približava se doba obrata. I kad vijci jednom u stroju popuste sa- mljeti će slabiće. Bdijmo i jačojmo se! To je u svoj kratkoći označen cijeli ogromni posao, kojim mo- ramo da ostvarujemo naš aktuelni program. Boij- mo i -- jačajmo se! On IJŠŽ O GO B Dalmacija i Banovina. Primamo i uvršćujemo od uglednoga prijatelja ove retke: Ovi zadnji dogagjaji u Hrvatskoj u velike do- prinašaju čišćenju atmosfere od kojekakvih miazama, kojima jetbila prepuna, da niši mogao više ni disati. Mimoigjimo za sada sve druge, pa se zaustavimo na jednom najnovijem pojavu. A to je odnošaj izmegju Banovine i Daluacije. Ne kanimo govoriti o političkom odnošaju, ne kanimo spominjati ni onaj veliki i utješ- ljivi pojav solidarnosti, što ga je pokazala ovom zgo- dom Dalmacija. Radi se sada poglavito o odnošaju Dal- macije, ili da budemo točniji, o odnošaju dalmatinske štampe prama hrvatskoj opoziciji. U zadnje smo doba mogli čitati opetovano u dal- matinskim listovima, a poglavito u ,Jedinstvu“ i u Narodnom Listu“ članaka, dopisa ili bilježaka u koji- ma se izražava nezadovoljstvo sa pretstavništvom hr- vatske opozicije. Ovo je dalo povoda ovih dana i ,Ob- zoru“, da kuša reagirati na nekoje, često i odviše tem- peramentne izjave dalmatinskih novina. Ne bi bilo dobro, da se iz toga niti pokuša stvo | a to će se izbjeći najlakše : time, ako se pokuša taj pojav rastumačiti. Znamo, da | riti bilo kakova afera - je teško, vrlo teško prvacima opozicije u današnje do- ba što odlučna poduzeti, Isto tako znamo, da im je sa magjaronske strane bila postavljena stupica, kad im se je predbacivalo, da se ne ufaju staviti na čelo na- roda. Bio je to izaziv, cinična i gadna presija i kušnja, a rezultat bi bio --- zatvor čim bi se maknuli. Mora da Zrinskih i Frankopana, obitelji, koje su najviše osjeća- Je u sebi duh suverena i htjele si to suverenstvo i pri- baviti. Njihov tragični konac, pokopao je njihove osnove. Zanimivo je i to. da ta misao nebi bila zazirala od izmirenja sa Turskom (Zapolja, Bukovački u Zria- sko Frankopanskoj uroti). dočim je bila odlučno prota- austrijska. Osnov joj je historija i uspomena na staru slobodu i slavu. ; Treća misao javlja se doduše manje od prve, ali više i jače od druge. Ona se javila u 25godišnjem po- kretu kada se kušalo prenijeti u Bosnu središte narod- | ne južnoslavenske države, ona se javlja u Dubrovniku i javlja se opet u Ilirizmu. Ovu misao prati uvijek ra- zmah kulture i ne zna se jeli ona iz prosvjetnih tež- nja ili ove iz nje izlaze. A to je i naravno: prosvjeta, kojoj je osnov jezik i narodni duh - jedna je megju raznim plemenima. Tako je bilo dok su narod raprezentovala vlaste- la. Ali i onda, kad je njihovu baštinu počeo preuzima- ti cijeli narod, u doba demokratskoga nacijonalizma — i onda vidimo te iste tri misli, koje zastupaju i tri stranke, U INlirizmu se još miješaju sve tri misli i ako je pretežna jugoslavenska. Da su bile pako u istinu po- mješane i ne odlučeno medju sobom može nam služiti dokazom to, da su u kasnije doba od Iliraca mnogi bi- li unijoniste (Vukotinović, Bogović) drugi opet čisti Hr- vati (Kvaternik, Starčević) a treći za jugoslavensku mi- sao (Strosmajer i drugi) Iza Ilirizma se i opet te tri misli odlučuju i stva- raju stranke: unijonističnu, staru narodna (Strosmaje- rovu), te pravašku, [ sada im ostaju — dakako uz mo- difikacije, prama novim prilikama — iste oznake i pri- jedni od najizrazitijih zastupnika te misli bile obitelji bližno isti temelji: stari unijoniste sklapaju u hitnji na- Pretplata i oglasi plaćajn se upravi ,Crvene 11.vatske* u Dubrovniku gdje su utužljivi, Za isia- ve, priopćera, zahvale plaća se 40 para po retku, a za oglače 20 para. Oglasi koji se više puta ti- staju po pogodbi i uz razmjerau popust. Dopisi sslju se Uredništva. Rukopisi se ne vraćaju, & ne- se neugodno doima u ovoj situaciji tih prvaka dakle isti prigovor čuti i sa narodne strane. Ali treba. da ga shvate, treba da shvate i politički domašaj toga prigo- varanja i njegov politički zadnji uzrok. Mi ovgje u Dalmaciji bili smo već maln: izgubili svaku nadu u banovinu. Odanle nam je dolazilo samo zlo i strančarstvo, odanle se širio neki zadušljivi zrak apatije i gnjileža. A uz to — nije bilo izgleda, da će krenuti na bolje. Bile su to za nas teške ure, ure ku- šnje. Kad ali na jednom, digao se narod listom i,po- kazao, da je još živ i da hoće da žive. To nas je i presenetilo i napunilo ganućem do suza, zanosom do besvjesti. Nada se povratila i snaga se povratila a Dal- macija je pokazala u izjavi solidarnosti sa Banovinom daleko više svijesti, više sloge, zanosa, upornosti i po- žrtvovnosti nego je to u zadnje doba ikada pokazala za sebe i svoje stvari. Što to znači? To znači mnogo i to je važan politički momenat: to pokazuje, da Dal- macija znade, da je njeno srce i njena glava Banovina, da odanle dolazi i njoj život i moć, da je budućnost Banovine i njena budućnost. Ovo treba da shvatimo i onda će biti razumljivi i prigovori. Ta politička spozna- ja. ujedno je i psihološki uzrok nestrpljivosti i tempe- ramentnosti dotičnih izjava. A uz to ne smijemo zabo- raviti ni to, da mnoge od tih tužba — dolaze baš iz Banovine. Dalmacija bi htjela vigjeti Banovinu jaku i pre- porogjenu. oporbu jednovitu, prožetu jedinstvenom mi- sli narodnoga rada, vigjeti ju aktivnu u najvećoj mje- ri. vigjeti ju što skorije pobjednicu. Sadanje vrijeme je zgoda — tako se misli u Dalmaciji, a nestrpljivost ima takogier svoj razlog: nama nije dobro, dapače zlo nam je, i kad pogledamo ispred površine vigjeti ćemo, da nismo jaki i da nam se gore sprema. Beč se uvlači pod kožu našu. I neka strepnja ide marodom. Za to bi i htjeli što prije vigieti preporod Banovine — i naći tako oslon u njoj, dobiti od nje svježe krvi, sile, nade, dobiti unu- “Pravnjegu čjačanja i moralne i ine pomoći. Izjava soli- darnosti Dalmacije bio je vapaj Dalmacije u pogibelji i nada njena i želja. To moramo znati mi, a to moraju znati i oni u Zagrebu, pa će ono, što im je bilo možda neprijatno — biti utješljivim pojavom. Ali dužnost i odgovornost se njihova bez sumnje time povećava i o tom neće biti valjda sumnje. I za to neka učine sve što mogu, neka se pomlade, osvježe, ujedine u radu, u radu i opet u radu. Ojačati treba Banovinu, jer je to - i naše ojačanje — i za to imamo mi ne samo interesa nego i neku dužnost, da potičemo one u Banovini u radu, kao što smo ih bodrili u borbi, S druge opet stra- ne naša je prva dužnost, da u Dalmaciji činimo sve što nam je moguće da idemo na ruku narodu Banovine u njegovom političkom životu. Novi ban i — ništa više. Nakon kratkoga interregnuma — i mi Hrvati do- bismo novoga bana. Ali ta vijest nije ni malo oduše- vila ni narod ni iste vladajuće krugove. Niko ne kliče, niko nije odahnuo — tek što ,Nar, Novine“ doniješe dužni slavospjev novom glavaru zemlje. Ostala javnost nije pokazala nikakva posebnog uzbugjenja. Novi ban ne znači naime odlučnu promjenu ni u kojem pogledu. godbu sa Ugarskom 01 straha pred bečkom neustavno- šću. Starčević gradi sve na historiji i na idealnom sbva- ćanju hrvatstva, te piše uvijek o Turskoj simpatično, a Strosmajer napokon i njegovi dižu prosvjetni rad na- da sve i snuju saveze i preobrate u državnoj konstelaciji. I te tri stranke upoznaše bazu svoju — pa tako vidimo, da Strosmajerova stranka najviše ističe 26. go- dišnji pokret (Šenoa u ,Kletvi“ i Marković u zasnova- noj tetralogiji ,Hrvatski pokret“, isto čini i Rački), pravaši pako govore o narodnim kraljevima i slave Zrinsko-Frankopansku urotu. I tako te tri političke misli živu kroz vjekove — jer su tri jedine mogućnosti, da se sačuva naš narod. Ustav, državna individualnost i razvijena narodnost — to su tri historijske težnje u narodu našemu, One su ge u historiji često pobijale. a u novije doba upravo uzajamno progonile — a ip&k ništa mno od to- ga, da se izmire i sastave u trojednu misao, Ali u pro- šlosti se ne izmiriše radi toga, jer su bila odviše is- ključivo shvaćana t.i njihova osnova: staleški interes, historijski pono: i opći narodni interes. U novije. pako doba ne izmiriše se radi toga, jer njihovi nosioci nisu bili toliko zreli da obuhvate sve njihovo znamenovi i shvate njihove uzajamne odnose, Ali čini se, da će opća nevolja i veliki pritisak, omogućen baš tom ne- zrelošću, pritisak, koji je doveo o ovoga novoga po- kreta hrvatskog, moći ozdraviti prilike i dovesti do nove konstelacije stranačke u Hrvatskoj. Ali ako ho- ćemo da dobro shvatimo i ocjenimo znamenovanje tih novih pojava potrebno je, da razmotrimo dosadanju stranačku konstelaciju. njene osnove i — njene po- (Slijedi) sljedice. M. Marjanović,