Br. .28.

11. JULA 1903.

Godina XIII.

 

 

VATSMA

 

GRVEMA 1

Cijeva je listu unaprijeda: za Dubrovnik sa donašanjem u kuću, za Austro- Ugarsku, Bosnu i Izlazi svake subote,
godine 5 kruna. Za inozemstvo : 10 kruna i Pr.

smatra se da je predbrojen i za došasto

Hercegovinu & poštom : pa godinu 10 kruni, na po
štarski troškovi. Ku ne vrati list, kad mu pretplata wine,
polugodište,

U doba obrata.

Kao priča nam danas zvuči, kad čujemo pri-
povijedati ili čitamo o zgodama i nezgodama tamo
iz godine 1848. ,Veliko doba! Znamenito doba !“
šapućemo sa nekim strahopočitanjem. Isto tako nam
se pričinja epskom borba, koja se vodila iza abso-
lutizma i proglašenja ustava na početku šesdesetih
godina minuloga stoljeća. One velike nade i one
velike mogućnosti, koje su podvostručile energiju
i domišljatost sviju faktora u našoj monarhiji —
do nedavna su mnogima od mlagjih izazivale neku
zavist spram starijih, koji su se u ondašnjem životu
isticali i u pravom smislu riječi — stvarali povjest.
A stariji uzdišu takodjer za onim vremenima, iza
kojih dogjoše dani gorki, dani razočaranja i  pre-
varenih nada, iza kojih se izjaloviše mnogi poku-
šaji rada u velikom stila i usjede naš život kao
brod na sikama ili kao mlaka u kotlini, što ju
stvorila oluja, a sada je oko nje zrak u kome se
teško i diše i u kome se zdravlje gubi. ,Usudno
doba! Teško doba!“ šapućemo s nekom boli i go-
tovo resignacijom.

Ali jedno ipak smetnusmo s vida, a to je, da
se povjest ne stvara samo u ovakim  usudnim ili
velikim dobama, da ju ne stvaraju samo onakovi
veliki i sretno rogjeni muževi, nego da se ona stva-
ra svaki dan i da ju pomaže stvarati i svaki onaj
najzaboravljeniji ,mali čovjek“. Dapače bi mogli
reći, da ju baš ti mali ljudi grade, kao što zidari
palaču zidju, da baš svakidnevni rad gomila njene
opeke i njeno kamenje, a oni velikani tek planove
izragjuju; u onim velikim dobama se tek polažu
temelj-kameni ili slavi dogotovljenje. 1 što su mar-
ljiviji, vještiji, organizovaniji i brojniji ovi mali
ljudi, što više i što bolje izrabljuju svagdašnje vri-
jeme — to bolje napreduje gradnja, to se čvršće
stvara povjest. 1 — budimo iskreni — muogo i
innogo razočaranje, mnoga i mnoga prevarena na-
da, što je nas i naše vogje ojadila — mora da se
svede ua to, što nije bilo dovoljno i dovoljno va-
ljanih onih ,malih ljudi“, što nije bilo dosta one
dnevne rabote“ u našemu životu i tako ostaše pla-
novi — na papiru, a temelji pokriveni otpadcima,
što ih na gomile nabacaše om, koji su umjeli da
svoje zgrade dograde, — a to su baš naši nepri-
jatelji — u monarkiji i izvan nje.

Ali što nije bilo ima da bude i bit će, ai
vremena se velika vraćaju i dani se usudni pribli-
žavaju. Novo doba obrata na vidiku je i već se
sprema svak, da ga ne zateče usudni čas. Ne bu-
dimo zavidni onima, što su pred pol. vijeka stvara-
li i udarali temelje — dolazimo i mi do iste zgo-
de — i ako trijezno promotrimo položaj — umje-
sto radosti morat će da nas obuzme briga i tjesko-
ba, jer su teški posli, što nas čekaju i teška je
odgovornost. U danima nevolje i apatije — slavi-
li smo oce naše — danas moramo da učimo od njih
i crpemo pouke od njihova nastojanja i —  razo-
čaranja. Jer, pazimo što se zbiva:

Sva javnost je na čistu, da cijelokupna  mo-
narhija proživljava tešku krizu, kakve nije od do

POBLISTAK.
Hrvatski pokret.

Usrijed boja ne piše se povjest, ali i uslijed boja
treba da znamo za glavne vanjske i unutarnje momen-
te toga boja Jer inače izgubismo orijentaciju i utro-
šismo u tutanj mnogo naših sila, koje bi inače, uz ra-
cijonalniju uporabu bile bolje i uspješnije uložene. Za
to ni ja ne kanim, niti je danas još moguće pisati po
vjest najnovijega hrvatskoga pokreta, ali nekoliko opa-
žanja i nekoliko glosa, osobito o onim stranama, koje
mućno dopiru na javu — potrebito je iznijeti, da na-
djemo tako u njima i poruke i poticaja za daljnji rad.

Nastale su nove prilike i novi se je duh javio u
narodu našem u ovo zadnje doba. Nove prilike iziski-
vaju i novi posao i bude li taj posao prema tim prili-
kama neće ovaj pokret značiti samo probugjenje i 0-
čajni otpor naroda već pravi preporod i početak novo-
ga života. I baš za to je potrebno, da se odmah sada
kuša dati račun o nekojim pojavima, da se tako odre-
di njihovo znamenovanje a njihova vrijednost ocjeni.
Budno nam valja prisluškivati svakom kucaju bila, koje
u narodnom tijelu danas žestoko kuca, a isto tako bu-
dno nam valja motriti i sve pojave duševnoga raspolo-
ženja naroda, da iz ove krize današnje uzmognemo i-
zaći čili i zdraviji no što smo bili prije.

Bolestan je bio naš narod — to si morimo otvo-
reno priznati — i mnogo šta je sam sebi skrivio. Za
to je i naravno, da je morao doći do kritičnoga časa.
Ali jedno je danas jasno: da nakon toga časa bolest kre-
će na bolje — i sada treba da sav naš rad ide za tim,
* da bolesnik posvema ozdravi, da ojača i stane na svo:
je noge svježiji i vedriji nego li je prije bio.

Nekoliko malih prinosa kušati ću da o tom pi-

po-

U

ba dualizma još bilo. Jadikovanje 'dualističkih li-
stova — i to javno i otvoreno jadikovanje tih i-
nače vrlo opreznih listova — nije bez uzroka. Du-
alizam i još više način kojim se je provodila nje-
gova politička misao, danas se u temeljima klima i
nijesu osamljeni glasovi o reviziji ustrojstva mo-
narkije. Ostala je nedementirana i vijest, da bi kralj,
u slučaju da kriza potraje, odstupio. Pronosi se vi-
jest, da bi prestolonasljednik u tom slučaju radi-
kalno počeo liječiti zlo. A poznato je u upućenim
krugovima, kako je on o novoj godini znao odri-
ješitom izjavom, gotovo grožnjom prisili Szčlla i
Koerbera, da sklope u zadnji čas nagodbu.  Ma-
gjarska oporicija, bar se tako danas shvaća stvar
— je pobijedila, t. j. prisilila je državu, da — wa
i privremeno — odustane od zahtjeva, koji nužino
izlaze iz dualizma. U ovoj polovici neriješena to-
lika nacijonalna pitanja, a uslijed toga — težak
je položaj države u pitanju megjunarodnih ugovo-
ra. Česi ne kane popustiti i voditi će mak na konac,
Nijemci pak složili su sve svoje glavne stranke u
jednu organizaciju a u obranu svojih narodnih in-
teresa. U susjedstvu zbivaju se isto tako važne pro-
mjene (kao u Srbiji) ili čekaju se zamašna riješe-
nja (u Macedoniji).

Dvije činjenice zadnjih dana pokazati će ka-
ko se ozbiljnom drži u ovoj poli situacija. Dne 5.
o. mj. držala je njemačka pučke stranka za Morav-
sku u Brnu sastanak i tamo je Dr Beurle izlagao
ciljeve nove sveze sviju njemačkih stranaka. On
je naglasio megju inim i to, da _u pitanju nagodbe
sa Ugarskom imadu odlučivati narodne i ekonomske
koristi ove pole, t. j. da se od interesa ove pole
ne imade popustiti makar i uz cijenu dualizma, jer
tako rade i Magjari. Druga njegova izjava je još
zamašnija. Rekao je, da u slučaju, da dodje do
personalne unije (dakle Nijemci računaju već i na
to) su Ugarskom, ove -pola mora-tražiti-što tijesni«
je priključenje k Njemačkoj i to u svakom pogle-
du. Što bi to za Slavene značilo i ne treba istom
govoriti.

Drugi je pojav u savezu s ovim: sa cijelom
ozbiljnošću položaja. Kako iz Praga javljaju poči-
ma se tamo već wisliti na to, da se sazove jedan
pouzdani sastanak sviju slavenskih uglednijih po-
litičara monarkije, da se dogovore za sve slučaje-
ve. Dakle kao g. 1848. Ovo sve pokazuje kako
su vremena ozbiljna.

Koji je put do riješenja iz ove krize? Po sta-
rom običaju odlučivati će se i ovoga puta — je-
dino ,odozgor“ i obazrijet i pitat će se samo one,
koji budu na obzir silili, Preuzetno bi bilo
ako bi mi odovuda preporučivali  raliiranje sviju
Slavena, ako bi zagovarali federalizam na mjesto
dualizma i slično. Ali to nam i ne treba činiti. Te
formule će već doći na tapet čim dogje vrijeme
riješavanju — jer nijesu ješ misli, što ih nadah-
nuše izumrle, dapače su i sazrele pod pritiskom.
Ali glavno je sada — i to može imati uspjeha —
da mi najprije kod kuće nagjemo način da dogje-
mo do moći i da se do zgode po toj moći umet-
nemo u račune državnika.

tanju ovdje iznesem i to otvoreno i bez obzira, ali i
bez ikakove prikrivene namjere: onako kako držim da
je u današnje doba najbolje, to jest iskreno i mirno.

 

Tri političke misli.

Kao što ima Engleska svoje stalne dvije povjesne
stranke tako bi mogli reći, da ima i Hrvatska tri hi-
storijske stranke, ili bolje reći tri historijske političke
misli. Ove tri misli ishode iz položaja u kojemu se na-
šao naš narod iza krunisanja Kolomana Arpadovića,
a pojav, da su se one neprestano naizmjence u našemu
narodu vraćale i izbijale na javu, sad jedna, sad druga,
a sad opet treća moramo tumačiti time, što se taj po-
ložaj bitno nije kroz vijekove mijenjao.

'Te tri misli su ove: misao unijonistička, misao či-
sto hrvatska i misao jugoslavenska.

Velik je dio staroga plemstva pristajao uz misao
saveza sa Ugarskom — i to poglavito s razloga, jer je
u Ugarskoj plemstvo uživalo najviše prava i bilo pra-
ma kralju (na osnovu zlatne bule) najviše slobodno. 1
mi u cijeloj povjesti našoj vidimo, da se redovito 1i-
suo konstitucijonalna javlja u spoju sa mišlju unijoni-
stićnom. Tu su očito odlučivali u prvom redu interesi
gtaleški, a ne državni, ili narodni. Dapače se g. 177':,
dogodilo 1 to da od bojazni za konstituciju i stule-
ške slobode — hrvatsko plemstvo podvrže Hrvatsku
govovo posvema Ugarskoj.

Druga misao, čisto hrvatska, javlja se amo tamo.
ali ne toliko izrazito kao prva. Zastupaju ju redovito
najmoćnije porodice, a i njoj nije teško naći razlog:
te porodice i odviše su osjećaje svoju moć i odviše su
u njima bile budne stare tradicije slobode državne, a
da bi se imale bojati bilo koga. I mi vidimo kako su

| Pojedini broj 20 para.

| traukirena pisma se primaju se.

 

, Prvi je uvjet : rad, onaj rad o kojem smo pri-
je govorili. Rad i spremanje u samom narodu, jača-
nje i organizovanje. Iz ovoga izlazi dvoje: politi-
ka naša ima da se postavi sasma na demokratski
temelj — jer nema nas mnogo i treba da sve si-
le prikupimo, a drugo: treba da se provede sloga
i ujedinjenje, te jedinstvena organizacija sviju ne
odvisnih stranaka i elemenata. Što tijesniji spora-
zuma i neprestani dodir sa Slovencima a u svim ve-
likim pitanjima narodnim sloga sa Srbima — eto
to su putevi i načini, koji nas mogu dovesti do
moći. Jer jedno je o čemu moramo biti na čistu:
hoćemo li u politici nešto postići moramo postati
faktor: a danas postaje faktorom onaj, koji se na-
metne kao takav. Doći do moći prvi je izgled u
uspieh. Ne zaboravimo, da je sa mladočeške stra-
ne laniske godine otvoreno pala rijeć: mi moramo
doći do moći bilo pod koju cijenu i bilo uz koje
žrtve! I oni su se te parole držali, drže je se i
Magjari i Nijemci i oni ulaze u račun. Pamtimo i
mi to i tražimo puteve i načine, pa morali žrtvo-
vati na oko i stotinu najljepših programa i najsklad-
nijih načela. Načelo nije moć ako ne stoji iza nje-
ga snaga, a da načelu pribavimo tu snagu moramo
svim silama nastojati.

Vremena su teška i ozbiljna i približava se
doba obrata. I kad vijci jednom u stroju popuste sa-
mljeti će slabiće. Bdijmo i jačojmo se! To je u svoj
kratkoći označen cijeli ogromni posao, kojim  mo-
ramo da ostvarujemo naš aktuelni program. Boij-
mo i -- jačajmo se!

On IJŠŽ O GO B

Dalmacija i Banovina.

Primamo i uvršćujemo od uglednoga prijatelja ove
retke: Ovi zadnji dogagjaji u Hrvatskoj u velike do-
prinašaju čišćenju atmosfere od kojekakvih miazama,
kojima jetbila prepuna, da niši mogao više ni disati.
Mimoigjimo za sada sve druge, pa se zaustavimo na
jednom najnovijem pojavu. A to je odnošaj izmegju
Banovine i Daluacije. Ne kanimo govoriti o političkom
odnošaju, ne kanimo spominjati ni onaj veliki i utješ-
ljivi pojav solidarnosti, što ga je pokazala ovom zgo-
dom Dalmacija. Radi se sada poglavito o odnošaju Dal-
macije, ili da budemo točniji, o odnošaju dalmatinske
štampe prama hrvatskoj opoziciji.

U zadnje smo doba mogli čitati opetovano u dal-
matinskim listovima, a poglavito u ,Jedinstvu“ i u
Narodnom Listu“ članaka, dopisa ili bilježaka u koji-
ma se izražava nezadovoljstvo sa pretstavništvom hr-
vatske opozicije. Ovo je dalo povoda ovih dana i ,Ob-
zoru“, da kuša reagirati na nekoje, često i odviše tem-
peramentne izjave dalmatinskih novina.

Ne bi bilo dobro, da se iz toga niti pokuša stvo |
a to će se izbjeći najlakše :
time, ako se pokuša taj pojav rastumačiti. Znamo, da |

riti bilo kakova afera -

je teško, vrlo teško prvacima opozicije u današnje do-
ba što odlučna poduzeti, Isto tako znamo, da im je sa
magjaronske strane bila postavljena stupica, kad im se
je predbacivalo, da se ne ufaju staviti na čelo na-
roda. Bio je to izaziv, cinična i gadna presija i kušnja,
a rezultat bi bio --- zatvor čim bi se maknuli. Mora da
Zrinskih i Frankopana, obitelji, koje su najviše osjeća-
Je u sebi duh suverena i htjele si to suverenstvo i pri-
baviti. Njihov tragični konac, pokopao je njihove osnove.

Zanimivo je i to. da ta misao nebi bila  zazirala
od izmirenja sa Turskom (Zapolja, Bukovački u Zria-
sko Frankopanskoj uroti). dočim je bila odlučno prota-
austrijska. Osnov joj je historija i uspomena na staru
slobodu i slavu. ;

Treća misao javlja se doduše manje od prve, ali
više i jače od druge. Ona se javila u 25godišnjem po-

kretu kada se kušalo prenijeti u Bosnu središte narod- |

ne južnoslavenske države, ona se javlja u Dubrovniku
i javlja se opet u Ilirizmu. Ovu misao prati uvijek ra-
zmah kulture i ne zna se jeli ona iz prosvjetnih  tež-
nja ili ove iz nje izlaze. A to je i naravno: prosvjeta,
kojoj je osnov jezik i narodni duh - jedna je megju
raznim plemenima.

Tako je bilo dok su narod raprezentovala vlaste-
la. Ali i onda, kad je njihovu baštinu počeo preuzima-
ti cijeli narod, u doba demokratskoga nacijonalizma —
i onda vidimo te iste tri misli, koje zastupaju i tri
stranke,

U INlirizmu se još miješaju sve tri misli i ako je
pretežna jugoslavenska. Da su bile pako u istinu  po-
mješane i ne odlučeno medju sobom može nam služiti
dokazom to, da su u kasnije doba od Iliraca mnogi bi-
li unijoniste (Vukotinović, Bogović) drugi opet čisti Hr-
vati (Kvaternik, Starčević) a treći za jugoslavensku mi-
sao (Strosmajer i drugi)

Iza Ilirizma se i opet te tri misli odlučuju i stva-
raju stranke: unijonističnu, staru narodna (Strosmaje-
rovu), te pravašku, [ sada im ostaju — dakako uz mo-
difikacije, prama novim prilikama — iste oznake i pri-

 

 

jedni od najizrazitijih zastupnika te misli bile obitelji

 

bližno isti temelji: stari unijoniste sklapaju u hitnji na-

Pretplata i oglasi plaćajn se upravi ,Crvene 11.vatske* u Dubrovniku gdje su utužljivi, Za isia-
ve, priopćera, zahvale plaća se 40 para po retku, a za oglače 20 para. Oglasi koji se više puta ti-
staju po pogodbi i uz razmjerau popust. Dopisi sslju se Uredništva. Rukopisi se ne vraćaju, & ne-

se neugodno doima u ovoj situaciji tih prvaka dakle
isti prigovor čuti i sa narodne strane. Ali treba. da ga
shvate, treba da shvate i politički domašaj toga prigo-
varanja i njegov politički zadnji uzrok.

Mi ovgje u Dalmaciji bili smo već maln: izgubili
svaku nadu u banovinu. Odanle nam je dolazilo samo
zlo i strančarstvo, odanle se širio neki zadušljivi zrak
apatije i gnjileža. A uz to — nije bilo izgleda, da će
krenuti na bolje. Bile su to za nas teške ure, ure ku-
šnje. Kad ali na jednom, digao se narod listom i,po-
kazao, da je još živ i da hoće da žive. To nas je i
presenetilo i napunilo ganućem do suza, zanosom do
besvjesti. Nada se povratila i snaga se povratila a Dal-
macija je pokazala u izjavi solidarnosti sa Banovinom
daleko više svijesti, više sloge, zanosa, upornosti i po-
žrtvovnosti nego je to u zadnje doba ikada pokazala
za sebe i svoje stvari. Što to znači? To znači mnogo
i to je važan politički momenat: to pokazuje, da Dal-
macija znade, da je njeno srce i njena glava Banovina,
da odanle dolazi i njoj život i moć, da je budućnost
Banovine i njena budućnost. Ovo treba da shvatimo i
onda će biti razumljivi i prigovori. Ta politička spozna-
ja. ujedno je i psihološki uzrok nestrpljivosti i tempe-
ramentnosti dotičnih izjava. A uz to ne smijemo zabo-
raviti ni to, da mnoge od tih tužba — dolaze baš iz
Banovine.

Dalmacija bi htjela vigjeti Banovinu jaku i pre-
porogjenu. oporbu jednovitu, prožetu jedinstvenom mi-
sli narodnoga rada, vigjeti ju aktivnu u najvećoj mje-
ri. vigjeti ju što skorije pobjednicu. Sadanje vrijeme je
zgoda — tako se misli u Dalmaciji, a nestrpljivost ima
takogier svoj razlog: nama nije dobro, dapače zlo nam je,
i kad pogledamo ispred površine vigjeti ćemo, da nismo
jaki i da nam se gore sprema. Beč se uvlači pod kožu
našu. I neka strepnja ide marodom. Za to bi i htjeli što
prije vigieti preporod Banovine — i naći tako oslon u
njoj, dobiti od nje svježe krvi, sile, nade, dobiti unu-

“Pravnjegu čjačanja i moralne i ine pomoći. Izjava soli-

darnosti Dalmacije bio je vapaj Dalmacije u pogibelji
i nada njena i želja. To moramo znati mi, a to moraju
znati i oni u Zagrebu, pa će ono, što im je bilo možda
neprijatno — biti utješljivim pojavom. Ali dužnost i
odgovornost se njihova bez sumnje time povećava i o
tom neće biti valjda sumnje. I za to neka učine sve
što mogu, neka se pomlade, osvježe, ujedine u radu, u
radu i opet u radu. Ojačati treba Banovinu, jer je to -
i naše ojačanje — i za to imamo mi ne samo interesa
nego i neku dužnost, da potičemo one u Banovini u
radu, kao što smo ih bodrili u borbi, S druge opet stra-
ne naša je prva dužnost, da u Dalmaciji činimo sve što
nam je moguće da idemo na ruku narodu Banovine u
njegovom političkom životu.

 

Novi ban i — ništa više.

Nakon kratkoga interregnuma — i mi Hrvati do-
bismo novoga bana. Ali ta vijest nije ni malo oduše-
vila ni narod ni iste vladajuće krugove. Niko ne kliče,
niko nije odahnuo — tek što ,Nar, Novine“ doniješe
dužni slavospjev novom glavaru zemlje. Ostala javnost
nije pokazala nikakva posebnog uzbugjenja. Novi ban
ne znači naime odlučnu promjenu ni u kojem pogledu.

godbu sa Ugarskom 01 straha pred bečkom neustavno-
šću. Starčević gradi sve na historiji i na idealnom sbva-
ćanju hrvatstva, te piše uvijek o Turskoj simpatično,
a Strosmajer napokon i njegovi dižu prosvjetni rad na-
da sve i snuju saveze i preobrate u državnoj konstelaciji.

I te tri stranke upoznaše bazu svoju — pa tako
vidimo, da Strosmajerova stranka najviše ističe 26. go-
dišnji pokret (Šenoa u ,Kletvi“ i Marković u zasnova-
noj tetralogiji ,Hrvatski pokret“, isto čini i Rački),
pravaši pako govore o narodnim kraljevima i slave
Zrinsko-Frankopansku urotu.

I tako te tri političke misli živu kroz vjekove —
jer su tri jedine mogućnosti, da se sačuva naš narod.
Ustav, državna individualnost i razvijena narodnost —
to su tri historijske težnje u narodu našemu, One su
ge u historiji često pobijale. a u novije doba upravo
uzajamno progonile — a ip&k ništa mno od to-
ga, da se izmire i sastave u trojednu misao, Ali u pro-
šlosti se ne izmiriše radi toga, jer su bila odviše is-
ključivo shvaćana t.i njihova osnova: staleški interes,
historijski pono: i opći narodni interes. U novije. pako
doba ne izmiriše se radi toga, jer njihovi nosioci nisu
bili toliko zreli da obuhvate sve njihovo znamenovi
i shvate njihove uzajamne odnose, Ali čini se, da će
opća nevolja i veliki pritisak, omogućen baš tom ne-
zrelošću, pritisak, koji je doveo o ovoga novoga po-
kreta hrvatskog, moći ozdraviti prilike i dovesti do
nove konstelacije stranačke u Hrvatskoj. Ali ako ho-
ćemo da dobro shvatimo i ocjenimo znamenovanje tih
novih pojava potrebno je, da razmotrimo dosadanju
stranačku konstelaciju. njene osnove i — njene po-

(Slijedi)

sljedice.
M. Marjanović,