Br. 29. poli ište "CRVEN ijena je listu unaprijeda: za Dubrovnik sa donašanjem u kuću, za Austro- Ugarsku, Bosnu i inu s poštom: na godinu 10 kruna, na po godine 5 kruna. Za inozemstvo : i jtarskij troškovi. Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za \ 10 kruna i po- Ii došasto U DUBROVNIKU, m Izlazi svako stibote. Pojedini broj 20 para. I JUL A 20 frankirana pisma ne primaju se. Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Crvene lirvatske“ u Dubrovniku gdje su utužljivi, Za izja- ve, priopćena, zahvale plaća se 40 para po retku, a za oglase 20 para. Oglasi koji se više puta ti- skaju po pogodbi i uz razmjerau popust. Dopisi salju se Uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju, a ne- 0 narodnoj organizaciji. Odavna, a u zadnje doba sve to češće, javlja se u Dalmaciji želja, da bi se svi Hrvati složili za dobro naroda i domovine. Time se doduše u pr- vom redu cilja na .združenje političkih stranaka ; ali, koliko je god želiti, da se i to što prije os- tvari, kud i kamo je potrebitije, da se takov je- dinstveni rad najprije zavede na prosvjetnom i e- konomskom polju. Svi uvidjamo, da se toli na je- dnom koli drugom do sad narodnim silama sasvim malo postiglo: ne toliko zbog nestašice sposobnih i oduševljenih radnika, koliko zbog pomanjkanja jednog pravca, jedne uprave i zbog pomanjkanja nužne potpore, jednom riječju zbog pomanjkanja organizacije. Nastojanja pojedinaca, više puta neu- pućenih, a skoro uvijek samih sebi prepuštenih, moraju nužno svršiti ili neuspjehom ili predajom pod vladino okrilje, biva gubitkom neovisnosti. %Ši- re općiostvo, koje sve po uspjehu sudi, videć ja- lovost dosadašnjeg kulturnog i ekonomskog rada, opći nehaj našega svijeta za svaku samostalnu ak- ciju, koja nije čisto političke naravi. Sve je ovo uzrok narodne podregjenosti, koja se nužno odrazuje 1 na političkom polju. Jer sva- kome mora biti jasno, da bi nam, porad nepo:olj- nih političkih prilika, ipak bio prištegjen moogi ne- uspjeh i mnogo poniženje, da nam je narod pro- svjetljeniji i ekonomski jači: što bi jamačno bio, da se od početka narodnog preporoda razvio na to- me polju sustavan i neovisan rad. Ali ako se do sad u tom smjeru nije pokazala djelatnost ili se nije mogla pokazati, jer su narodne sile bile isklju- čivo zaokupljene osviješćivanjem puka, borbom za jezična prava, i uopće političkim borbama, krajnje je vrijeme, da se pokrene bar sada akcija, koja će postepeno otvarati narodu oči i pomoći mu da se osovi na vlastite noge. A za to je, kako vidjesmo, potrebita organizacija, biva složno djelovanje svih narodnih sila pod jednom upravom. Stvar nije nemoguća, a niti tako teško. izve- diva, kao što se možda na prvi mah pričinja. drugi uarodi, dotično pokrajine, ne mnogo napred- niji i bogatiji od nas (kao Irci, poznanjski Poljaci i galički Rusi) bili su još nedavno u prilikama, ko- je su više ili manje sličile našima. Videći da dok ih neprijatelji tuku, prijatelji im, pa i braća, iska- zuju samo platonske simpatije, i oni dogjoše do gor- kog iskustva, da im niko neće pomoći, ako sami se- POBLISTAK. ' Hrvatski pokret. Novi osnovi. Uspjeh i realna snaga jedne misli, osobito politič ke, ovisi u prvom redu o onim elementima, koji ju pro- vode ili čuvaju, ovisi dakle o njenim nosiočima. Na o- vo se u nas nije gotovo nikako pazilo kod prosugjiva- nja naše prošlosti i sadašnjosti. A ipak treba upozoriti samo na nekoje pojave, da se uvjerimo koliko je u nas usko bila svezana sudbina pojedinih političkih misli sa značajem i sudbinom njenih nosioca. Nosioc misli |0- svemašnje samostalnosti i slobe de Hrvatske države bilo ja isprva 0:0 starodrevuo plemstvo koje je ovamo na jug došlo, te imalo od svih slavenskih naroda najve- ću, gotovo bi mcgli reći neslavensku, germansku, drža votvornu i organizatornu snagu i sposobnost. I dok je to plemstvo bilo čisto i jako — nepomješane krvi -— ono je i dalo života i suage čisto hrvatskoj državnoj misli, kako se je očitovala u samostalnom hrvatskom kraljevstvu. I dok je to plemstvo bilo zatvoreno u sebi jakom plemenskom sviješću, koja je dolazila od tuda, što se nije miješala tugja krv — dotle je i politička misao bila čisto plemenska, ekskluzivno hrvatska. Ali pomalo se počelo to plemstvo miješati že- nitbama sa susjedima, bilo slavenskim, bilo romanskim ili ćak (u posljednje doba) magjarskim, a osobito ove dvije potonje mješavine povezale su to plemstvo s tim susjedima i pomalo rastočile njegovu prvobitnu čistoću i razbile na više mjesta onaj željezni krug izoliranosti, koji ga je činio jakim. Ovaj rasklad unutarnji je uzrok — pada hrvatske samostalne države, Zanimivo je to, da je najviše degeneriralo u tom pogledu plemstvo na jugu — baš u srcu nekadašnje kraljevine. Ako na to položimo važnost, onda nam neće biti nejasno ni to, zašto je od sada vodstvo preuzeo sjever. Ali ujedno će nam biti jasno i to — zašto se je taj sjever priklonio Ugarskoj : naprosto za to — jer je tlo izmegju Save i Drave zemljopisno bliže i srodnije podunavlju ugarskom nego li primorje. Ali ipak je ostalo — u sjevernoj Hrvatskoj, te o- ko Velebita, jako starodrevno hrvatsko plemstvo. I to plemstvo bilo je narodno — više mješano i srodno sa ostalim slavenskim susjedima — osobito sa bosanskim = ulje se znalo za nj nikad pravo ni ugrijati. Odatle, bi ne pomognu Za to stadoše raditi da s vlasti- tim silama podignu i što vidimo nakon samih ne- koliko godina ? I njihovi se narodni protivnici mo- raju diviti uspjesima, što ih je u kratko vrijeme po- stigla narodna orgarizacija, bilo na kulturnom bilo na ekonomskom polju. Što je njima bilo moguće za što da ne bule moguće i nama, makar u ma- pjoj mjeri? Po uzoru njihovih organizacija udesimo i naš rad, pa će se i u nas pokazati uspjeh. Nu prije nego li se povede razgovor o tome, kako da se u nas ostvari slična uredba, bit će bez sumnje ko- risno da se u glavnom uoči polje njezine djelatno- sti, biva da se vidi čime bi se u nas imao osobito baviti organizovani narodni rad, s obzirom na po- sebne prilike naroda i pokrajine. Kad se uvaži, da bi skupni rad imao obuhva- tati sva pitanja općeg narodnog interesa, osim po- litičkih, jasno je da se tu radi o najopširnijem i najrazličitijem djelokruga. Najbolje će biti, da se stvar primjerima razjasni. U prvom redu dolazi rad na prosvjetnom polju. Tu bi se imalo naputkom i poticanjem djelovati na prijatelje puka, osobito na župsko svećenstvo i učitelje, da po mogućnosti u svakom selu priregjuju neprekinut niz nedjeljnih predavanja toli za mladež, koli za odrasle. Središ- nji odbor organizacije imao bi odrediti red i pro- gram predavanja i postarati se, da dobrovoljnim suradnicima po selima olakoti posao, izdavajuć krat - ke i razumljivim pučkim jezikom napisane brošure, u kojima bi predavači našli gotov predmet preda- nja i dovoljno obragjen razgovor. Za naš svijet, koji sam čita, odbor bi imao perijodično izdavati opsežnije brošure, koje bi se bavile svakom lijepom i korisnom naukom. U savezu s time imalo bi se nastojati, da se u svim povećim mjestima ustraja- ju pučke knjižnice, kojima bi centrala slala bes- platno knjige, što bi ona opet besplatno primala od tolikih zavoda, knjižara i privatnika, koji danas za pravo, ne znaju kome bi korisno poklonili knjiga. Što češće imali bi se, po direktivi odbora, priregjiva- ti javni sastanci i poučna predavanja, osobito po gradovima, o pitanjima dnevnog interesa. S ovakim radom trebalo bi dovesti u sklad djelovanje po- stojećih pučko-prosvjetnih društava, osobito čitao- nica, koje bi se time preporodile i opet podigle na prvašnju visinu. Uredba bi išla na ruku u opće svim narodnim društvima, koja bi kod središnjeg odbora našla i svjeta i potpore, što danas u dezor- ganizaciji često uzalud traže. S druge bi strane ta postojeća narodna društva bila najčvršći oslon skupnom organizovanom radu. Za to, i radi važuo- posve čistim slavenskim narodnim plemstvom. Ako to znamo -— onda nas neće iznenaditi ni to, što je za do- ba Sigismundovo dvadesetipetgodišnji pokret u Hrvat- skoj bio osnovan na širokoj narodnoj bazi i išao za u- jedinjenjem velikog dijela jugoslavenskih oblasti i dr- žava. Ali padom prvaka toga pokreta, a onda kasnije padom Bosne — nestaje i te misli. Megjut m potpunim preokretom ragja poraz naš kod Udbine. Ovo je mome- nat — do sada vrlo slabo uvažen — koji je najviše sudbonosan u našoj starijoj povjesti. Na krbavskom polju pade cvijet Hrvatskoga plem- stva. Tako čitamo u knjigama — ali ne mislimo, što je to značilo.-A značilo ie to ovo: sve što je bilo bo: ljega. ponosnijega. čiščega i moćnijega — palo je — & ostade ono slabije, bljedje, kržljavije. Ban Derenčin. ko- ji je skrivio ovaj rasap — bio je ,Ugrin* i ondje, pod Udbirom riješila se je naša sudbina. Ali ne zada- de nam usuani udarac Turčin — jer njemu smo se i u buduće umjeli oprijeti — nego nam onda, neizravno i nesvijesno — nekom igrom sudbine -— zadade najteži udarac — Ugarska. Pali su nosioci, i braniči misli sa- mostalnosti — i ostaše slabići — nosioci, od sada, mi- sli unije sa Ugarskom. Narod je dobio novi osnov -- & taj — i ako je bio feudalan — nije bio onaj stari, či- stokrvni, hrvatski. I padali smo na niže — ali ne od vanjske sile Turske — nego od unutarnje nemoći prama Ugarskoj. Zemlju smo našu napokon — oslobodili od vanjske sile ali stori duh nijesmo više mogli osloboditi od Ugar- ske premoći. Ostalo je doduše još par jakih porodica (Zrinjski i Frankopani) ali njihove težnje izjaloviše se usred općega rasapa slaboga i produjnoga plemstva — dok i oni ne poginuše — a s njima je izgubila svaku moć — i njihova misao. Zašto je to plemstvo bilo slabo i prodajno? Eto i tu pitanja, na koje se u nas nije ni kušalo pravo od- govoriti. Megjutim odgovor nije težak : plemstvo u pri- morju i Dalmaciji narodnosno je oslabilo i romaniziru- lo se -— sljedeći proces mješanja počet još za doba narodne dinastije — a gragjanstvo nije još u dovolj- noj mjeri bilo sbavizirano. Zato je i Dalmacija pomalo gubila u narodnom političkom životu moć i važnost i slobodu. Banovina ostade gotovo bez plemstva. A Tur čin osvoji Bosnu. 1 što se dogodilo? Bosna stisnuta sti, koju imaju društva kao ognjište narodne / svi- jesti#t kao prosvjetni faktor, trebalo bi da organi- zaciji uvrsti u ovaj program i pitanje 0 osnova- nju ovih društava, gdje je potreba, o shodnom preuštrojstvu postojećih i o grupiranju svih u po- sebne stručne zajednice, kojima bi se pojedina dru- štva ojačala, kao što drugdje u svijetu biva. Kad promislimo, da se za hrvatska narodna društva u pokrajini troši godišnje više od 200:000 K., ako li ne više od 300:000, uvidit ćemo koliku važnost ima samo pitanje o preuredjenju naših društava na način, da od tolikog novca bude bar nešto više ko- risti za narodnu stvar. Razumije se po sebi, da se za to pojedinim društvima ne bi smjelo ni moglo činiti nasilje. Sve bi se moglo postići u skladu i dogovoru. Nova uredba ne bi u ničemu ometala postojeća društva, već bi ih nasuprot podupirala i jačala, kako je već istaknuto. Na polju ekonomskog rada imao bi odbor na- rodne organizacije promicati ustrajanje težačkih za- druga i posebnih udruženja za razne struke narod- nog gospodasstva, kao što i zadruga za proizvod - nju, te izvoznih i konsumnih društava. Nadalje bi odbor imao vršiti ulogu posrednika izmegju poje- dinih takovih zadruga i nastojati da se i kod njih provede posebna organizacija po strukama. Sličau bi zadaću imao središnji odbor u pogledu osnivanja i skupnog organizovanja seoskih štednih i zajmov- nih blagajna za koje bi se u prvom redu imalo na- stojati, da se udruže u neovisnu zajednicu, u sa- vezu s kojim velikim hrvatskim novčanim zavodom. Svim pomenutim zadrugama i novčanim zavodima središnji bi odbor išao na ruku savjetom i naput- cima, pa i novčanim potporama, u koliko bi sred- stva dopuštala. Jedan od načina, kojim bi se radi- lo na ovom polju, bilo bi izdavanje i nagragjivanje stručnih djela za poduku težaka, obrtnika i trgo- vaca, Uporedo s time išlo bi stručao proučavanje ku!turnih, gospodarskih i prometnih prilika zemlje, koje bi služilo osnovom cijeloj akciji za podignuće narodne snage. U programu bile bi i gospodarske, obrtne, pa i folklorske izložbe iz pojedinih kotara ili iz cijele Dalmacije, kuje bi se makar čedno iz početka, priregjivale u zemlji i u važnijim sredi- štima izvan pokrajine. Nekim posebnim pitanjima trebalo bi obrati- ti odmah u početku osobitu pažnju. Megju najva- žnije takove vrste spadaju : sfvaranje zdravog o0- brtničkog i trgovačkog stališa, namještanjem šegrta sa sela u gradske radnje, pitanje o unutrašnjoj ko- lonizaciji, biva o naseljivanju Dalmatioaca po plod- nim krajevima Slavonije i Bosne, te uregjenje vanj- megju dvije već dosta jake plemenske svijesti (hrvats- kom i srpskom) sačuva najdulje državnu samostalnost - ali ni narodne ni plemenske svijesti nije bilo u njoj u tolikoj mjeri, kao u obaju susjeda. A nije je bilo za to. što je i Bosna bila zaštićena od izravnoga sudara sa tugjim življem -- pa nije tako ni razvila prave na- rodne svijesti. Plemenske svijesti, posebno bosanske — nije bilo — jer nije bilo posebnog bosanskog plemena. Ostade dakle neka opća narodna, slavenska ali naro- dnosno neizragjena i neizrazita svijest, i ostale — ja ka državna svijest. Ako pak znamo, da se je ta svijest u ono doba osnival na staliskoj feudalnoj samosvjesti i interesima onda ćemo lako rastumačiti i druge nekoje pojave. Osuda nam neće biti nerazumljivo ni to, što je velik dio bosanskoga plemstva prešao na musli- manštvo da zdrži sva privilegija, što ih je davao feudalni ustav. I eto — tako je staleški interes — po- kopao državnu misao — jer nije bilo iske narodne svijesti. Mi velik dio bosanskoga plemstva počeo seliti -- i to baš u plemstva lišenu banovinu tako, da je veći: nu zagorskoga plemstva bosanskoga porjetla, a baš ovo je plemstvo bilo novi osnov i nosioc politike u Banovini ! Ali sada pazimo na ovo: doseljeno iz Bosne plem- stvo — ako je htjelo sačuvati svoja privilegija i u no- voj domovini — moralo ih je tražiti od zakonite dr- žavne vlasti. A ta je bila u <- Ugarskoj. kasnije u Beću! I tako se ono pomalo povezalo s tom vlašću, tako je taj nov nosioc - zajedno sa ostancima autoh- tunih nosioca — poslalo sve slabije prama Ugarskoj. 'Tradicije hrvatske slobode u obiteljima nije bilo - država je bila nal plemenskim ponosom, ustav nad dr- žavnom misli, a staleški interes nad ustavom. I ta- ko smo padali? sve niže i niže, dok nisu g. 1700. u saboru staleži i redovi“ — predali sudbinu ostataka stare kraljevine posvema u ruke Ugarskoj : — nemo- čni, da ju više sami brane, Leto — tako možemo razabrati u historiji tri etape padanja: najprije se kvari staro narodno plem- stvo, onda kod Udbine pada gotovo suvereno feudalno plemstvo, napokon pada i dvorsko plemstvo. A gdje su novi osnovi, novi nosioci ? Drugdje se po malo razvijalo — gragjanstvo u istoj mjeri u ko- joj je padao feudalizam. U was gragjanstva naprosto ui nema, a u primorju nije pravo narodno i ovisno je ske emigracije, biva zaštita naših iseljenika od bez- dušnog izrabljivanja špekulanata ustrojenjem po- sebnih narodnih agencija za iseljivanje, koje će e- migrantu osim prevoznih polakšica, dati, još prije polaska u tugji svijet, sve potrebite upiite:i savje- te, te mu olakšati prvi boravak u t Za to bi se naša organizacija imala staviti > savez sa sličnim narodnim agencijama, koje bi se imale u- strojiti u mjestima, kamo naš svijet najragje seli. Tako bi se uspostavila i toli nužna sveza naših i- seljenika, toga najzdravijeg i najžilavijeg dijela hr- vatskog naroda, sa starom domovinom, kojoj oni premda zapušteni ipak toliku ljubav iskazuju. Napokon bi vrlo važna zadaća zamišljene or- ganizacije bila izvješćivanje tugjega svijeta, putem štampe, o našim kulturnim i ekonomskim prilika- ma, kao što i upoznavanje naših ljudi sa prilika- ma, koje vladaju u inozemstvu. Ovim nije ni iz daleka iscrpljen cijeli program rada, tim više što, netom bi se projavilo bilo koje novo pitanje opće narodne koristi, bila bi dužnost narodne organizacije, da ga uzme u pretres i da poprimi incijativu u radu, koji bi se pokazao nužnim. U mnogima će ovako opsežan pobuditi nepouzdanje glede uspjeha, pače sumnju da htijuć mnogo, ne će se postići ništa. Doista, kad bi zamišljena organizacija po svo- jim organima imala da do kraja izvagja sve, što se dosle navelo kao njezin program. bilo bi posla ne za jedno, već za deset društava s ogromnim nov- čanim sredstvima i s mnoštvom sposobnoga i ne- odvisnoga osoblja. Ali se ne radi toliko o tome, da nova uredba preuzme na sebe cijelo materijalno izvagjanje pro- grama koliko da daje pravac, incijativu i uputu, koristeći se brojnim radnim silama u zemlji, koje će kao i do sad rado vršiti detaljni rad, s razli- kom da. će taj rad od sad biti sustavan, po jednoj osnovi i ped jednom upravom, E S druge strane nije ni potrebito dase odmah i u jedan put razvije djelatnost na svakom polju. Prema raspoloživim silama i sretstvima prionut će se malo po malo uz razne poslove, pa ako se iu jednom pravcu uspije, isplatit će se uloženi trud i trošak. A da će bar u toliko uspjeti, prizuat će i najveći pesimiste, samo ako organizacija bude prak- tična i ako bude raspolagala bar nekim umnim i novčanim silama. Sve se dakle svagja na to, kako će se uredba provesti. Nu o tome govora u dru- gom posebnom člaoku. Za danas završujem ističući, kako bi od slo- žnog sustavnog i neodvisnog rada na kulturnom i od Italije. Ono malo pak gracjanstva u Banovini — bi- lo je tugjega porijetla, većinom njemačkoga. Dakle i ono bez tradicije narodne, bez narodne fiziognomije. 1 tako je došla napokon godina 1848. — koja ima po naš unu- tarnji život daleko veće znamenovanje nego se to obi- čno prikazuje. Godina 1848. Devetnaesti vijek zovemo rado ,vijekom narod- nosti“ — i u istinu se je u tome vijeku probudila u svim evropskim narodima živa narodna svijest. Ali ne smijemo zaboraviti, da se je taj plamen toliko razbuk- tio jedino za to — jer je bilo prije priregjeno i ogajište i gorivo. Preduvjet modernoga nacijonalizma — bio je i ostaje demokratizam. Jedan je pojav s drugim us- ko spojen stvarno i uzročno, Stvarno 2: to, jer na- cijonalizam je misao, koja označuje neku unutarnju je- |dinstvenost sviju članova jednoga naroda, oma je rezul- tanta sviju slojeva, sviju struja, sviju poluga. sviju po- jedinaca koji pripadaju jednom narodu, ona je oznaka za jedan organizam, za jednu individualnost sastavljenu iz više uda i čestica. Za to i narodnost nuždno traži, dajoj svi članovi jednako daju sadržaja i da sačinja- vaju erte njene fiziognomije, kao što i da svi mogu svoje volje susebice spojiti u volju narodne cjeline. A to znači, da su nacijonalizam i demokratizam neraz+ druživi. Oni su i u uzročnoj svezi, jer vidimo, da je tek onda, kad su prestale staleške ograde — i narodna imisao dobila sve ono veliko znamenovanje, koje da- nas ima. I tuko se je u XIX. vijeku zbila zamašna promje- ua: prije su ,narod“ bili privilegovani staleži, danas je narod“ osnovan na demokratskoj osnovi. Prelaz je drugdje bio naravao i postepen i novi nosioc narodne misli (t. j. široki slojevi) bio je jak i spreman, & s to je taj novi nosioc sebe organizovno u torbi sa sla- rim poretkom — on je na sebe prenio reprezeataciju unaroda“ borbom, Kako je bilo u nas? Sasma drugačije. Staroga no- sioca -—— nestalo je gotovo posvema — & novoga sile bilo. Plemstvo je posvema oslabilo ili palo prije nego je gragjanstvo bilo stvoreno i ojačano. Nastao je pre- lom, pukotina, koju je ispunilo za ilirizma malo plem- stvo (,šljivarija“ zvano) — ali uza sve to — proki- nuo se je pravi unutarnji kontinuitet, Sta- roga ,naroda“ nije više bilo, a novoga još nije bilo. " s