m Žiči ljubezljivosti. U Austriji je takogjer postigao veli- kih uspjeha, u republikanskoj Francuskoj organi zovao vanreduo jake grupe katoličke, u Engleskoj stek tolicizmu jak upliv, u Americi ga proširio v brzinom, s Rusijom živio u najljepšim 0- 3 , u Španjolskoj još jače utvrdio crkvu i njezin upliv, a napokon i sa talijanskom vladom počeo mimije živjeti. vanjska prijateljstva i mir omogućiše u- nu organizovanje, jačanje i širenje Crkve. Or- ganizovale se katoličke stranke, organizovao se jak kršćansko-socijalni radnički pokret, proširile se mi- sije itd. Ali Leon je nastojao, da i u duševnom re ojača i proširi upliv crkve: G. 1879 zau- x je Lav XIII. stanovište proti modernoj znano- sti i opet podjario gojenje tomističke (Tomas Akvin- ski) filozofije, g. 1881. digao se proti protestantizmu, onda opet proti slobodnoj zidariji, opro se je reforma- ciji u crkvi, osudio amerikanizam, osnovao par kato- ličkih sveučilišta itd. I njegove misli nisu ostale pa papiru, nisu puki san, nego se ostvaruju, razvijaj u i dalje a upliv se crkvi širi. Iz daleke Kine i iz Carigrada slali su Leonu XIII. darove i on ih nije odbio jer su ih slali poganski vladari. Živio je u dobrim odnošajima sa cijelim svijetom i sa protiv- nicima — a da nije pri tom nikada napustio na- glasiti crkveno stanovište. I ovo je bila njegova naj- veća sposobnost: navjestiti neprijateljima borbu a ujedno ih lijepim načinom privući sebi. Ne ponizit se nikada, ali ne uzjogunit se i ne uskosit se ni- kada. Nikada ne napustiti glavni cilj, ali nikada ne biti nagao i opor. Uvjek skladan, uvjek takti- čan, uvjek organizator i diplomata sa smiješkom na licu i šutnjom na ustima. Prijatelj svima bio je i prijatelj Slavena, to je više puta naglasio. Znao je što vrijede Slaveni i u svijetu u opće, pa u Au- striji, te na Balkanu. Kao što je uvjek računao u- naprijed, tako je i tu brzo opazio, da su Slaveni na putu da postanu jedan od najmoćnijih faktora. I tako je ostao uvjek sebi dosljedan, uvjek onaj kakav je bio od početka: prijatan, oprezan, promiš- ljen, diplomatičan. Lav XIII. je bez sumnje jedan od najvećih papa, a i jedan od najvećih ličnosti XIX. stoljeća, komu je u drugoj polovici počeo sve više davati svoj pečat. Težak je bio zadatak njegov, još za- pleteniji položaj u Europi — ali Leon XIII. je i- pak sve svladao i svoj zadatak sa svoga stanovi- šta genijalno riješio. Umio je shvatiti i utjeloviti riječi Kristove: ,Budite krotki ko jaganjci, a lu- kavi ko zmije“. Kako se bira papa? Pravo izabiranja imadu samo kardinali. Nu kar- dinali se specijalno ne pozivaju da vrše izbor, nego moraju u tu svrhu sami doći u Rim. Ipak je običajio, ako i nije izravno propisano, da se svi kardinali oba- vjeste pismeno o izpražnjenju papinske stolice. Glede pasivnog prava izbora vrijedi načelo, da se svaki može ' izabrati, kojemu se iure divino ništa ne protivi. Mnienje da samo kardinal može biti izabran papom, prema tomu je sasma krivo. Ne samo svećenici, nego i svjetovne osobe mogu se izabrati i to i u slu- čaju, da nemaju propisane kvalitete za postignuće sve- čeničkog reda. Samo onaj ne smije biti izabran, koji je kriv zločina herezije ili simonije. To su općenito va- ljana pravila crkvenog prava, ali je od XIV. stoljeća neprekidno u običaju, da se vazda izabere kardinal za papu. Čim se smrt vladajućeg pape na svečan način kon- statira, ide kardinalski kolegij, koji ima iz svoje sre- dine izabrati papu, k uregjenjn konklavea. Tu se razu- mije mjesto, na kojem se ima obaviti izbor. Za kon- klave i njegovo pobliže uregjenje postoje obsežni pro- pisi, koji teže za glavnim ciljem: Pospješenje izbora i odalečivanje svakoga upliva. Konklave se redovito uredi u samom Vatikanu. pako, koji su se postavili na čisto državopravno stano- vište, morali su (kako je to i naravno) idealizovati pro- šlost (svaki dakako sa svoga stanovišta). Ali time ujed- no i opet oživješe one tri historijske političke misli (o kojima sam na početku govorio) i organizovaše tri po- litičke stranke umjesto da se na novom osnovu stope u trojednu misao. Sjetimo li se pako, da je staro plemstvo braneći ustav branilo svoja privilegija, i da je tako njegova po- litika bila više manje riješavanje pitanja pravničkih -— onda nam neće biti nerazumljivo ni to, da su novi bra- niči stacih prava bili po taktici — odvjetnici, kao što su bili i po zvanju pravnici. Političar i advokat neka- ko su bili nužno spojeni. Nije onda čudno ni to, da je naša politika postala politikom dokazivanja više nego politikom rada. Zaboravilo se naime, da kod na- rodnih pitanja nema pravoga suda, foruma — ko- ji će slušati razloge -- i suditi, nego da odlučuje ot- poma snaga. Predočiv si sve ovo, biti će nam napokon jasno i to zašto je naš život ispunjavala borba strau- čarskog cjepidlačarenja, a u tom igralo glavnu ulogu . odvjetničko nadmudrivanje, a time rasao razdor i rasap u narodu, koji je vogje slijedio, ali nije svega toga pra- vo shvaćao. Moramo još uvažiti i ovo: masa naroda nije su- djelovaia prije u političkom životu — pa nema za to niti žive tradicije o historijskim našim pravima. Treba- lo je dakle tradiciju umjetno odgojiti. Ali — u koliko nije bio novi, pučki elemenat fanatizovan — morao je lasno osjetiti p;otuslovje u sebi. Njegove tradicije ima- Je bi biti nastavak misli, koju je megju inima zastupao Matija Gubec, a sada «e je on morao zanašati za — Zrinskima, koji sa puk gnjavili! Ovo je samo jedan momenat, a ima ih i više, I eto za to su oslabile u pu- ku i tradicije pučke, a nisu uhvatile pravoga korijena tradicije historijsko-feudalne. Ovim si pako možemo protumačiti pojav za što u nas seljaci odbaciv jednom opsnke izgube demokratizam i postanu tugjiaci i tirja: ni, ovim si možemo protumačiti i to, da se naša inte- ligencija (demokratskoga izvoza) — koja je u mladosti gorila sa staru slavu i prava narodna — čim dogje u To je veliki prostor od soba, koje su jedna uz drugu u istom katu. Tu se za svakog kardinala urede ćelije il komore od dasaka, svaka provigjena sa dva odjela, jedan za crkvenog dostojanstvenika, drugi za služinčad odregjen. Sve te ćelije moraju biti otvorene i voditi neposredno u glavni prostor. A sve prama vani ima je- dan jediti izlaz tako, te osobe u konklavu mogu samo kroz njega stupiti u svezu sa vanjskim svietom. Ćelije se obilježe brojem, te se srećkom dodijele kardinalima. Deseti dan poslije smrti papine skupe se svi u Rimu prisutni kardi.ali u sv. Petra u crkvi. te slušaju misu de spiritu sancto. Tu misu govori dekan u t. zv. saboru kanonika“, propovjed drži posebice odabrani kardinal (obično u kardinalskom vieću najstariji) u la- tinskom jeziku, opomenuv drugove. da izaberu dostoj- nog poglavicu. Povorku otvara papinska glazba, koja zasvira ,Veni sancte Spiritus!“ za njom ide meštar obreda sa zlatnim papinim križem, onda kardinali dva i dva pod vodstvom kardinala dekana, svi odjeveni u crveni grimizni plašt sa znakovima crkvenoga dostojan- stva i sa crvenim šeširom. — Za svakom dvojicom idu sluge i nekoliko Švicara. Onda dolaze ostali konklavisti, koji su odregjeni za ulaz u onaj prostor, te se navlaš za to izaberu u jednoj kongregaciji. To je šest meštara obreda sa slu- gama, jedan sakristan sa asistencijom klerika, jedan tajnik s dva pomoćnika i slugom, dva liječnika, jedan kirurg, jedan apotekar sa jednim ili dva pomoćnika, dva sobara, dva zidara, «va brijača sa dva pomoćnika, napokon 35 slugu, koji su odregjeni za opću poslugu. Povorka pogje u kapelicu, uredjenu u konklavu, gdje bude izbor. Tu sjednu kardinali te pošto odstupe kon- klavisti, ostaju samo meštri obreda i tajnik, te se sta- ve megju klupe. Sad se pročitaju sve naredbe, što se odnose na izbor i konklave, a kardinali zaprisegnu, da će ih točno vršiti. Zaprisegnuće konklavista i činovnika, kojima je povjereno straženje konklaveu, slijedi isti dan po podne i onda se konklave publicira Svi neovlašteni moraju se udaljiti, zabrani se svaki saobraćaj za vanj: skim svijetom, a vrata zatvori kardinal dekan. Svi pro- zori i vrata se zastru i iznutra i izvana zazigju, samo se ostavi mali otvor za svjetlo i otvor za dodavanje hrane. Straže stoje ne samo oko konklava, nego i oko vatikana. Vrhovni nadzor čini prvi meštar obreda i vi- še »relata. Ali i talijanska vlada stara se za sigurnost konklava. te je izdala zakon o jamstvu od 13. svibnja 1871. Izbor se tajno provede, i to pismeno, u koliko iznimno uslijed bez namjere učinjene jednoglasnosti iz- bor ne uzslijedi s povikom: per acelamationem. — O- sim toga može biti izbor per inspirationem, ako svi kardinali, kao po višem nadahnuću, odmah jednoglasno izaberu papu. Redoviti izbor vrši se ovako: — Izborne cedulje imaju osam razdjela: ; rvi je za ime birača, tre- ći za pečat, četvrti za ime onoga, kojemu kardinal hoće da dade svoj glas, šesti opet za pečat, a osmi je za jedno mjesto iz biblije. — Drugi, peti i sedmi razdjel ostane prazan. Te se cedulje zamotaju i metnu u iz- bornu žaru, odakle ih izvade i prebroje tri skrutatora. od kolegija izabrana. od kojih prva dva jedan čitavu cedulju čita tiho, a drugi glasno pročita ime onoga, na koga je glas pao. Rezultat izbora kontroliraju sami kar- dinali s tim, da svaki na predloženomu formularu čini bilješke. Dovoljna je većina od dvije trećine glasova. Ako se u prvom izboru ne postigne, može se polučiti tako zvanim accesus-om tim, da svaki svoj glas onom, što je ostao u manjini oduzme, te ga dadne u prilog drugoga. Na koncu se oglasi rezultat izbora i pita se iza- brani, da li prima izbor. Siliti se ne može, da primi. Primi li izabrani izbor, otvori se izlaz, te se svijetu vani navijesti novi papa sa: Habemus papam. — Sli- jedeće nedjelje, ili sveca, svečano ga posveti kardinal dekan kardinalskoga kolegija i odmah se za tim kruni. Oba čina kao i neposredno za izborom slijedeći poklon — adoratio — biskupa obavljaju se svečano. Tri evropske države, naime : Austro-Ugarska, Fran cuska i Španjolska imadu pri izboru pape pravo ozna- čiti jednog kandidata, za koga ne bi želile, da se iza- sukob sa realnošću — pomagjaronjuje ! I tako smo se eto povlačili od dana u dan, iz jedne krize upadali u drugu. Jedni su uvidjev našu ne- gotovost i slabost uhvatili čas, da brže bolje sklope na- godu s Ugarskom, bojeći se više Nijemaca i Beča nego Magjara. Drugi su gravitirali čas prama Beču, nadajući ge naći oslona megju sjevernim Slavenima, a čas pra- ma Balkanu, nadajući se naći oslona u južnim slaveni - ma. Treći su napokon zaneseni starom slavom htjeli da se oslonimo sami na sebe. Ali prvi su ispovidjev jasno nevjeru u našu i svoju vlastitu snagu i primajući me- gju sebe slične očajnike postajali sve sl biji prama Ma- gjarima Drugi su htjeli voditi diplomaciju i politiku u narodu i s narodom, koji nije bio još dovoljno zrio i politički neodgojen, pa postaše sve osamljeniji i augur- skiji. Treći napokon zanešeni pravom — pregledaše da nema snage. I jedni i drugi i treći borili suse megjusobno još i žešće nego bi proti tugjincu. A i to neće biti teško rastumačiti, ako se dosjetimo, da je svaka stranka ipak za sebe trebala — naroda — i morala ga oteti drugoj stranci. Ali i ako bi to bilo borbu tako zaoštrilo, nue bi ju bilo učinilo tako neplodnom, da nije bilo one pri e spomenute glavne dileme i da se je narod shvaćao kuo skup živih jedinica, a ne kao opstraktni pojam! I baš za to jer je narod živio u dušama naših ljudi kao idealni pojam, svaki od njih si je taj pojam malko drugačije predočivao. Psihološki je onda jasno, da je svaki onaj, koji je ,narod“ nosio jedino u svojoj glavi ili srcu mislio da ga on najbolje shvaća i da on može najbolje govoriti u ime naroda. Za to se je i do: gagjalo, da se sam realni narod nije puno proučavalo i pitalo, nego se za njega, u njegovo ime ali bez nje- ga sve činilo. Ali bilo je opet ljudi koji| su mislili da samo oni pravo shvaćaju i ljube narod — i ti su onda bili ljuti protivnici onim prvim. I onaj koji nije mislio i radio kao oni bio je izdajica naroda t. j. onoga nji- hovoga pojma. Da se je pazilo više na realni narod — ne bi bilo toliko ni ,jedinih spasitelja“ ni ,izdajica“ (Nastavit će se). M. Marjanović. — adja bere, to jest pravo jednom kandidatu dati ekskluziju. To pravo, koje se zove ,jus exelusionis“, vrše države po krunskim kardinalima, t j. po takovim kardinalima, koje je papa na njihovu preporuku imenovao. — Krun- ski kardinali imadu, padne li izbor na kandidata od njih isključenoga, još prije nego je u oglašenju skru- tatora druga trećina glasova puna, izjaviti ovu eksklu- ziju u ime dotične vlade, Ovoga puta neće države vr' šiti ovo pravo. Fran Folnegović (t 18 o. mj. u Zagrebu.) Nije tome dugo što je bio objelodanio prvi sve- zak svojih ,Uspomena“. Od drugoga svezka nije izašla nego polovina u podlitsku ,Hrvatske“. Šteta je što ni- je svršio ovoga svoga zadnjega djela i što ga je zatek la smrt, koja je svakoga, osim najbliže okoline, neoče- kivano iznenadila. U tim uspomenama je bilo manje po- zitivnih podataka i bilo bi možda manje političkoga hi- storijskoga materijala, ali za to više materijala za stu- dij psihologije i harakteristike mnogih pojava naše pro šlosti, a poglavito za studij psihologije i karakteristike autora samoga, koji je u život naš mnogo utjecao. In- formacija bi našli manje, za to jer su te uspomene i zasnovane i prevedene više literarno i didaktički nego li historijski, jer su i odviše lijepo stilizovane i kićene a da bi suhoga historičara mogle zadovoljiti onoliko, koliko literata. Ali baš po tom su te uspomene i vjer- no ogledalo Folnegovićeve naravi Bio je literat, umjet- nik, pjesnik i u politici, kao što je bio političarom u- vijek kad je pisao. Uznesen, poletan, često do fantasti- čnosti pun kombinacija — bio je isto tako govornik skladan, kićen, patetičan. Retoričke figure u njega su živjele zbiljskim životom i ou je i radio mogli bi reći u figurama i retorički, Njegova je narav bila sklona velikim koncepcijama. ali je prečesto pregledavao ma- ljušnost prilika, nezrelost materijala s kojim je imao da operira. Bio je veliki idealista, a htio da bude di- plomata i tako se slučilo, da se je često prevario u računu. Bio je veliki prijatelj kazališta, pa je u istinu i u politici volio nešto teatralnosti. Uvijek pun osnova, puu misli, pun nade, zanimao se više za široke kontu- re života i rada, nego li za sitnim i napornim radom udaranje temelja. Oduševljen već od mladosti za velike “| muževe i velike dogogjaje. neprestano je računao sa velikim promjenama i dogogjajima, htio ih dapače iza- zvati, uživljavao se u miso da živimo u veliko doba, a često bi bio zapeo o malim sredstvima i tričavim zgo- dama. Sve ovo pribavilo mu je dosta i prijatelja i ne prijatelja, pribavilo mu i sjajnih uspjeha i teških ne- uspjeha i razočaranja. Ali nikada nije njegova volja klonula, nikada njegovi planovi i kombinacije ne izgu- biše za njega čar i cijenu. Htio je iz pravaštva stvoriti pravu stranku sa ide- aluom i sjajnom organizacijom i disciplinom i morao je doživjeti, da u času kad je u početku devedesetih godina bio na vrhuncu moći, slave i ugleda, kad je bio postigao najveći vanjski uspjeh i efekat, da je u tom istom času započelo najveće unutarnje raspadanje, raz- dor i on sam postao naskoro predmetom napadaja. Ali ni tada nije klonuo. Kolikogod se je puta povukao, to- liko puta — uije mogao ustrajati po strani. Uvjek bi na novo izašao na javu ina novo kušao uskrisivati, sla- gati, stapati, stvarati nešto veliko, nešto impozantno ! I tako sve do zadnjega časa. Na svakom polju je ra- dio, svagdje htio potaknuti, sudjelovati, reći riječ, ili učiniti nešto. I možda je baš u toj njegovoj širokoj naravi, u tom rastipanju pozornosti i sila, bila njego- va zla sudba. Bio je duhovit pripovjedač i zabavljač, sjajan go- govornik, poznavao je jezik i umio elegantno njime ba- ratati. Riječ mu je tekla glatko kao rijetkima, misao bila poletna i lijepa. geste zaobljene i skladne. Sve je bilo u njegovom radu i govoru stilizovano, zaokruženo. A uz to je bio značajan oporbenjak do kraja. Ljubio je svoj narod onom idealnom, gotovo romantičnom ljubavi. koja je toliko značajna za ljude iz godina šesdesetih, sedamdesetih i osamdesetih, I vjerovao je u taj narod upravo optimizmom zanosnoga mladića. Nije pregledao poroke i mane, ali je u dušu u jezgru i neku mističku sposobnost i dobru sudbu uvjek vjerovao. Bio je jednom riječi tip našega čovjeka, tog zanosnog, često fantasti- čnog, ali plemenitog i na veliko osnovanoga idealiste. Bio je Hrvat i po ćudi i po uvjerenju, Hrvat iz okolice Zagreba, a iz onih boljih i zanosnih vremena narodne borbe i velikih nada. Slava mu! . . . Fran Folnegović rodio se 17. veljače 1848. u Sla- novcu, malenom seocu kod Zagreba, od otca priprostog plemića. Tu je Folnegović sproveo djetinstvo uz osobito brižnu i nježnu majku, od koje se u 7 godini otrgao, pošavši na početne škole u Zagreb. Već kao učenik (četvrtoga razreda pučke škole počeo je čitati novine, a umah se stao zanimati i za lijepu hrvatsku knjigu. I gimnaziju je svršio u Zagrebu, imajući za profesore razne glasovite muževe iz onoga doba, od kojih su na nj najviše utjecali Josip Miškatović, Fran Kurelac i Adolfo Weber, Prvu godinu pravoslovja učio je u Za- grebu, poslje pak u Pešti i Gradcu. Fran Folnegović, kako sam pripovjeda, dobio je već kao gimnazijalac volju za javni život Kao 20-go- dišnji mladić napisao je pripovjetku ,Jesam li ljubio“ i taj njegov prvenac priopćio je Deželićev , Dragoljub“, tada jedini hrvatski beletristički list. U politici, Fran Folvegović umah je prigrlio ideje Ante Starčevića, koji mu je bio uzorom, ali uza nj. Folnegović je štovao i druge za hrvatsku otačbinu za- služne muževe. Još nije ni školovanje dovršio, već je Folnegović pomagao svom otcu, koji je bio općinski ua- čelnik, u vršenju službe, a 1871. bio je imenovan žu- panijskim kotarskim pristavom u Zagrebu. 1876. je u- zeo tromjesečni dopust. U to vrjeme pa.oše i opći iz- bori za sabor i on bude kao 27-godišnji mladić izabran za narodnoga sesvetskoga Votara, kad je ne- kako istodobno počeo svojom publicističkom djelatno- šću u ,Obzoru“, gdje su osobitu senzaciju pobudili nje- govi satirički sastavci , Zanovjetsnja“, koje kasnije , Ob- zor“ iz raznih obzirah nije mogao dalje priopćivati, pak ih je Folnegović izdao u posebnoj knjizi. Folnegović se osjetio izrazitijim pravašem 1867, Iz te dobe potiče i pravaška davorija , Živila Hrvatska i njezina prava“, kojoj je Folnegović napisao rječi za jedne večere u gostionici. Stupivši Fran Folnegović u hrvatsku sabornicu, njegov izbor ne bude potvrgjen. Ali Folnegović bude ponovno, sad jednoglasno izabran, te je od g. 1875. do 1896. skoro neprekidno bio članom hrvatskoga sabora, zastupajuć razne kotare, a posljednji mu je bio sisački. Pisao je u sušačkom ,Primorcu“, a govorio u hrvatskom saboru u pravaškom smislu. U prvoj periodi svog zastupničkog rada, od 1875. do 1878. Folnegović je u tom zasjedanju sabora uzeo do 60 puta riječ. Poslje izborah od 1878. uz njega i Antu; Starče- vića došlo je još nekoliko pravaša, a njihov se broj kod sljedećih izborah povećao, da kod onih 1884. dostigne vrhunac, Za sve to vrijeme razvitka stranke prava, nje- zinog rada u saboru, u novinstvu, u književnosti i u društvenosti, Fran Folnegović igrao je jednu od glav- nih uloga. Uz političku djelatnost istakao se Fran Folnego- vić gotovo i na svim drugim poljima javnoga života. Po- slije smrti Šenoine, primio je na neko vrjeme uredništvo »Vienca“, Kasnije je tu čast obnašao kod pravaške ,Hr- vatske Vile“ a devetdesetim godinam pokrenuo je ,Pro- svjetu“. Kroz dugi niz godina obnašao je u ,Matici“ čast odbornika, a tečajem nekoliko godina bio je pretsjednikom pjevačkog društva ,Sloge“. Neko vrije- me bio je gradski mjesni sudac u Zagrebu, a kroz mno- go godina i zagrebački gradski zastupnik. Mnogo se bavio gospodarstvom, te i u trgovačkim poslovima slovio kao stručnjak a za nezaboravne zagre- bačke izložbe g. 1891. bio je i članom glavnog odbora. Fran Folnegović se po prvi put oženio 1877., ali je već nakon trogodišnjeg braka postao udovac. Iz to- ga braka rodilo mu se troje djece. Po drugi put ože- nio se 1897. Fran Folnegović bio je posljednjih godina svaki čas bolestan, ali se opet oporavio. Proljetos se njegova bolest pokazala pod pogibeljnimi simptomi, te se po- kojnik morao podvrći i teškoj operaciji, koja je uspje- la, ali bez utjecaja na njegovo zdravlje. Fran Folnego- vić mogao se povratiti svojim poslovima, ako i tjelesno oslabljen, jer ga sile vidno ostavljahu. Najvećim napo- rom mogao je 5. o. m. prisustvovati slavi svoga sina Jure, mladomisnika, a sutradan je legao u krevet, da ga više živ ne ostavi. U subotu po podne počeo je te- že disati. Zadnje mu rječi bijahu: ,Isuse, olakšaj mu- ke moje!“ Po tom je usnuo. Iz početka je disao teško, a onda sve laglje, slabije i tiše. U 7 sati na večer opa- ziše oko njega stojeći mili i dragi, da mu je disanje prestalo. Fran Folnegović je umro. 0 narodnoj organizaciji. Po onome što je bilo izloženo u prvom članku, čitalac će bit stekao prilično bistar pojam o djelatnosti buduće organizacije, kao što i o njenoj koristi za na- rodnu stvar. Nu, kako je već istaknuto, ne bude li no- va uredba čvrsto osnovana i sposobna za život, sve će želje i osnove ostati mrtvo slovo. Za to, prije nego li se išta učini, trebat će svaku zrelo promisliti i u ko- liko je moguće, predviditi, e da se narodu prištedi no- vo razočaranje, koje bi mu još više uzdrmalo pouzda- nje u vlastitu snagu. Shvatajuć ovako stvar, držim da bi bilo korisno i potrebito, da se prije zasnovanja bilo kakove uredbe, svestrano izmijene misli, osobito da u pogledu prove- denja organizacije izraze svoje mnijenje ljudi, koji su se do sad bavili ovim radom, te osim znanja imaju i potrebito iskustvo. Nacrt pravila ,Hrvatske zajednice“ za Dalmaciju, što niže slijedi, ide baš za tim, da potakne željenu iz- mjenu pojmova, koja će u toliko biti olakoćena u koli- ko će ljudi imati pred očima gotovo konkretnu osnovu. Radi boljeg razumijevanja iznijet ću u kratko i masli, koje su me vodile pri sastavljanju pravila. Pred očima mi je najviše lebdilo ovo troje: da na- rodna zajednic4 (nazovimo ju tako) zahvati što šire na- rodne krugove, da bude imala što više novčanih sred- stava, bez prekomjernog opterećenja pojedinaca, i da bude raspolagala sposobnim radnicima, koji će se trajno i isključivo baviti narodnim poslom. Osobitu važnost dajem ovom zadnjem uvjetu, znajuć po iskustvu, kako teško uspijeva svako poduzeće u kojemu su radnici do- brovoljci ili diletanti. Životarenje većeg dijela naših društava uvjerit će svakoga, da ne može biti napretka i uspjeha hez stalnih radnika, koji se isključivo bave do- tičnim poslom i za to primaju primjerenu nagradu. O- vakove narodne činovnike imaju kod drugih naroda ne samo sve slične organizacije već i pojedina oveća dru- štva. I u nas bi se dakle imala uvesti ustanova narod- nih činovnika, koji bi sve svoje znanje i sve svoje vri- jeme posvećivali radu za narodnu korist. Ta činovnička mjesta, razumije se, ne bi imala biti sinekure, a još manje zakloništa za iznemogle ili j:ropale ličnosti, već časne službe, pune truda i posla, u kojima bi se &po- sobniji mlagji ljudi pripravljali za budući neodvisni jav- ni rad. Svaki takav činovnik imao bi biti usposobljen. Glavni poslovogja morao bi svakako imati više akadem- ske nauke, a stručni činovnici svu potrebitu stručnu spremu. O broju takovih radnika sad nije govora. U početku nek bude i jedan sam, bit će ipak nešto, Ka- snije, ako se zajednica ojača, moći će se malo po ma- lo povećati njihov broj. Imajuć pod rukom ovakove si- le, upravni odbor zajednice imao bi samo da daje di- rektivu u radu, dočim bi sve opremanje poslova, daka- ko pod nadzorom odbora, bilo povjereno činovnicima, koji bi sačinjavali t. zv. ,narodni ured“, Od ovakove uredbe bilo bi se nadati nekom uspjehu, dočim kad bi se na odbor (pa makar u njemu bili i najsposobniji lju- Slijedi u Prilogu.