Md. Godina XIII. VATSKA. 'Br. 31. U DUBROVNIKU, 1. Augusta 1903. GRVENA FR Cije pa je listu unaprijeda: za Dubrovnik sa polugodište. jem u kuću, sa Austro-Ugarsku, Bosnu Hor osgovinu ; pa godinu 10 kruna, na po godine 5 kruna, Za inozemstvo: 10 kruna i po- itarski troškovi. Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto = Izlazi svake subote. Pojedini broj 20 para. Pretplata i oglasi plaćajn se upravi ,Crvene lirvatske“ u Dubrovniku gdje su utužljivi, Za isja ve, priopćena, zahvale plaća se 40 para po retku, a sa oglase 20 para. Oglasi koji se više puta #- skaju po pogodbi i uz razmjerau popust. Dopisi šalju se Uredništva. Rukopisi se ne vraćaju, a ne- frankirana pisma ne primaju se. Budimo na oprezu! (Od jednoga zastupnika). U jednom od prošlih brojeva smo u članku ,U doba obrata“ upozorili naše čitaoce na važnost šasova, koje proživljujemo. Svratili smo njihovu pašnju na opću, krizu koja neprekinuto i neoslab- ljeno traje u monarkiji i na pojave, koji daju ma- slućivati, da se mogu dogoditi velevažne promjene. Onom zgodom smo ujedno upozorili naš svijet, da bude na oprezu i da se spremi, da nas ne zateku i ne preteku dogagjaji. Danas možemo, da još po- tanje prikažemo što se sprema. Imali smo zgodu razgovarati sa jednim do- bro upućenim našim zastupnikom na carevinskom vijeću, koji je tek ovih dana došao iz Beča i on je u velikoj mjeri popunio naše informacije. ,Dra- go mi je bilo — rekao je — da ste u Vašem listu onomadne naveli riječi njemačkog zast. Dr. Beur- le-a, od pučke stranke, što ih je rekao na sa- stanku u Brnu. One njegove riječi, da Nijemci ne- maju paziti više na dualizam niti svoje interese žrtvovati dualizmu, nego raditi lih sa svoga sta- novišta i u slučaju personalne unije raditi svim silama, da se Austrijska pola što tjesnije veže sa njemačkim carstvo:o — te riječi nisu puka fraza. 'Taj njemački zastupnik uvažen je faktor i ako se njegovo ime toliko ne ističe u javnosti. Pučka nje- mačka stranka pako u bitnosti ne ide za drugim ciljem .nego idu pangermani, samo je opreznija i taktičnija, te ne trubi svaki dan o svojim osnova- ma. Kada je prije nekoga vremena bio u Njemač- koj sastanak pangermana zastupnici njem. pučke stranke su se ogradili proti tvrdnji pangermana, da su oni jedini svenijemci. Ovo treba shvatiti. Uz to treba znati, da je pučka stanka odlučujuća kod današnjčga Koefićrovoga miiništirstva, koje samo njoj za volju ne popušta Česima i vodi državu od je'ne krize u drugu, od zla u gore, do rasapa. Austrijski Nijemci su u svojem konačnom progra- mu složni. Ne bore se oni proti praveduim zahtje- vima Čeha samo iz ambicije, da budu u Austriji prvi; oni hoće da budu privilezovani i gospodari upravo za to, da u odlučui čas mogu odlučivati s Austrijom u interesu i po intencijama Njemačke. A oni znadu dobro, da se taj odlučni čas pribli- žava, oni dapače svojim postupkom njegov dolazak pospješuju. Oni su danas de facto na kormilu, zna- du da Česi popustiti neće, pa za to i očekuju, da će napokon morati u Austriji nastati neki odlučni preokret, osobito pak s obzirom na razvoj prilika u Ugarskoj“. ,A mogu Vam kazati i to — nastavio je naš parlamentu veliki dio zastupnika te stranke bio u klubu za to, da se podupre prešnost njihova. Tek sa malo glasova bi zaključeno, da stranka ne gla- suje za prešnost -— i to s osobitim obzirom na Koerbera, koji se je bio i toga puta prenaglio i angažirao za Khuena, koji mu se kasnije pokazao toliko nezahvalnim. Nijemci su pako dobro raču- nali na to, da čim bude više uzbune i komešanja u Monarkiji, čim se više slabi dualistička struja, tim su oni bliže onom odlučnom času. Za to sui oni nekoji, koji su.bili za to, da se glasuje za preš- nost, htjeli time učiniti jednu krizu dualizma, t. j. umiješati se u poslove s onkraj Litave. Odatle i njihova zloradost proti Magjarima. Da Nijemci računaju na skore promjene s punim pravom i na temelju dobrih informacija naj- bolji je dokaz to, što u istinu i Magjari idu za per- sonalnom unijom. U magjarskoj vladinoj stranci sve više nestaje upliva starih uvjerdnih dualista a sve više pristaša košutovaca. Osim toga mogu Vas uvjeriti, da ima i velikih i uvaženih magjarskih po litičara, koji rade presonalnu uniju. Ima ih i u najbližoj okolici dvora. Plan je već posvema dozrio i počelo se pristupati k njegovom ostvarenju. Ova današnja kriza ulazi vrlo dobro u ovaj plan, po kojemu bi Česi bili konačno predani na milost i nemilost Nijemcima, a mi na jugu prepolovljeni. Njemački upliv kulturni, politički i trgovački pro- tegauo bi se do jadranskoga mora preko Kranjske, Trsta, Istre i Dalmacije, a Banovina bi bila pre- dana posvema u ruke Magjara. 1 ouda bi mi Hr- vati i Slovenci, a i Srbi bili konačno skršeni do temelja. Nijemci su voljni prepustiti Bosnu sferi Magjarske, uz uvjet, da ovi ne stavljaju zaprijeka njihovom prodiranju preko Balkana na istok“. »Ovo su crni oblaci nad našom glavom — govorio je dalje naš zastupnik — ali moram priz- nati, da se:ovaj plan neće tako glatko. mirnim pu- tem ili ne barem po ovoj metodi dati ostvariti. U Austriji sve veći upliv stiče kršćansko-socijalna stranka, a klerikalui upliv na prijestolonasljednika je velik i dovoljno poznat. Ali niti od ovuda se za nas ne otvara bolja perspektiva. Poznato je, da prijestolonasljednik ne voli Magjare, da je na jed- nom plesu u Beču antisemitskom zastupniku Gre- goriju rekao, da bi im trebalo malko pritegnuti uzde, poznato je, da ga se Magjari boje i da baš za to hoće da imadu svoju vojsku prije nego on nastupi prijestol (to je izrično rekao Vasoniy), On se drži Luegera, a ovaj je takogjer velik neprija- telj Magjara. I njegov list (, Deutsches Volksblatt“) se je vanredno izložio proti njima prigodom zad- njih nemira u Hrvatskoj. Zašto? Lueger je zastup- nik druge austrijanske struje u politici. I on je proti dualizmu, ali on nije za priključak Njemač- < Pod dojmom ovih informacija pitali smo re- čenoga zastupnika, kako misli, da ima biti naše držanje u ovoj zgodi. ,Da budemo ma opre:u — odgovorio je —, da ne precjenjujemo naše sile, ali niti da omalovažujemo naš položaj i našu važ- nost. I nas će se pitati — ali samo prije sukoba, kod "diobe nas se neće pitati, ako ostanemo kao da- nas &ami. Od Magjara se ne smijemo dati izrabiti, ali još manje od Beča i od Nijemaca. Pešti se mo- žemo lakše oduprijeti nego Beču i Berlinu. Za sa- da treba u prvom redu da ujedinimo sve naše na- rodne sile, treba da radimo iz petnih žila za sje- dinjenje Dalmacije sa Banovinom, treba da posta- nemo odlućan faktor — jer će inače preko uas preći na dnevni red. To možemo jedino postići slogom sa Srbima. To je danas za nas jedan od najprvih preduvjeta. Ta sloga ima da naše težište prenese megju nas, da ne budemo proti Pešti, a za Beč, niti obratno, nego da izrabimo situaciju i da bu — za nas same. Nekane misle Srbi, da je sloga samo u našemu interesu — ona je baš isto tako i u njihovom interesu. S njima možemo obra- niti sebe i njih i od Pešte i od Beča, te Berlina, sami pako — ostati ćemo igračka i Pešte i Beča — jer nećemo imati svoga, prijateljskoga zalegja. Da to ne postanemo — upravo je u interesu Sr- ba kao i nas samih. Ako Srbi budu činili zaprije- ka slozi sumnjičeći nas i udarajući neke granice kod čega se samo nesloga ragja — onda ćemo mi nuždno, iz instinkta za samoodržanjem morati — bespomoćni — balansirati izm gju Beča i Pešte — jer ne varajmo se — danas još, a uz Srbe u na- šoj kući nam protivne — mi nismo dovoljno jaki, da sami o sebi i iz sebe suzbijemo sve uplive i navale i dogjemo u stabilan položaj sa težištem u nama samima. Za to budimo i jedni i drugi na oprezu“. wz OL O >O O Sloga Hrvatskih stranaka. Sloga u Banovini, Pišu nam iz Zagreba: ,Čitav ie narod vapio za slogom i onda kad su se naši prva- ci najžešće svagjali. Sve je očekivalo od sloge spas i preokret. A napokon su morali (morali, to naglasujemo) ti prvaci da bace oružje omraze, polemike i strančar- stva, pa da se slože. Kroz ovo zadnjih desetak godina bilo je nekoliko pokušaja sloge i nekoliko puta se slo- ga razbila. Napokon je došlo do trajne koalicije megju obzorašima i t. zv. domovinašima, a lanjske godine i du fuzije, Ove godine, u siječnju, se je napokon fuziji priključila čista stranka prava, te t, zv, realiste, ili na- prednjaci. Konačno je dakle postignut cilj sviju patri- ota i nadali smo se svi, da će osvanuti novo doba u političkom životu Hrvatske, I u istinu je naš život do- bio novu fisiognomiju: nije bilo polemika, bio je megju bnoj svagji. a ne po natjecanju u borbi proti trećemu i u radu za narod. Mnogo rada proti tom trećem i sa narod nije prije bilo, pa ga ni poslije nije moglo biti. Iz ovog tužnog iskustva vidi se, da sloga sama po se- bi ne spašava. Rad spašava — rad bilo bez sloge, bilo u slozi. Doduše je već veliko dobro bilo i to, da nije bilo razdora, odatle i onaj impozantni karakter u za- dnjim dogagjajima. Dapače su nekoji htjeli vigjeti uz- rok tim dogsejajima baš u tome, što se oporbenjaci u Zagrebu složiše. Ali to nije ispravno. Sloga je samo otstranila zaprijeke da do pokreta dogje, a sam pokret potakoše baš oni mlagji elementi. koje se je napadalo, da mute slogu i da su izdajice, Proveli su pako pokret oni elementi u pokrajini, koji su i onako bili složai — i za vrijeme nesloge zagrebačkih vogja. Ali i tu se.nerad oporbe ljuto osjetio. Da je bila provedena organizacija, zaključena i zasnovana još prije dvije godine — ne bi bio pokret ovako trpio na desorganizaciji i bilo bi ga teže lokalizovati nego je to sada bilo. Zašto nije bilo organizacije ? Organizatori. osobito megju mlagjima, su se upravo nugjali. ali — uvjek se je otezalo — radi sloge. Čudno to zvuči, ali je tako. Fuzionirana nova stranka (,hrv. str. prava“) — čekala je čistu stranku prava — da zajedno provede organizaciju, ova pako _je čekala otkriće Starčevićevoga spomenika, kojom zgo- dom su imali odlučiti njeni pristaše hoće li u slogu ili ne. I tako se čekalo — i čeka se do danas. Od straha da se ne raspadne sloga — neprestano se komplimen- tiralo uzajamno i — protratilo vrijeme. Za vrijeme po- kreta, kad je trebalo predstavništvo opozicije, da nešto odlučnoga učini, kad je trebalo naći način, da se stvo- ri vidljivo pretstavništvo pokreta, koje će moći da vlasti stavlja uvjete — za to vrijeme se jedni bojali drugih. Dr. Frank nije bio za pokret u ovom pravcu, on je to jasno izjavio, a fuzijonaši se iz sloge i bojazni — ne angažiraše. Danas pako, kad se prazne izborni kotari —- u ime sloge se pravi suhetnja, name- ću se kandidati i ne pitajući koje su nesloge, kad ne bi bilo straha od složnoga naroda i pitanja: što onda? A zašto to? Jer i dalje vlada tiha konkurencija i neiskrenost i neodlučnost i tradi- cije i koješta-još. I takoje sloga pokopala ono za što je učinjena — rad. Ali narod vani — on je složan u ra- du. I to je novi pojav u nas. Inicijativu i ekzekutivu preuzima sam narod, a ,vogje“ pušta u miru sretan i zahvalan, da se barem javno ne takme — i njega u strančarstvo ne uvuku. Za to i treba da ostanu oni u slozi pa i uz cijenu nerada — pa će valjda složno mo- rati i — otići iz javnoga života. Sloga će postati nji- hovo groblje, gdje se izmiruju sve protivštine — & na grobovima će nići novi život. Narod je spreman i sa- da treba, da ga još samo nove i mlagje sile organizuju i povedu — i tako će ipak i odte sloge u Zagrebu — izbornike, a se sile, EE AS: Dapače u složnoj oporbi stoje tako, da bi bilo i" ut oz nis očiti i zastupnik — da je i djelomično simpatizovanje jed- | koj, nego za centralizam, a eventualno i za apso- lopozicijom mir. Ali — na žalost -- izmiriv se megiu- | datirati novo razdoblje u našem životu Smjer pokazao noga dijela njem. pučke stranke sa pokretom u|lutizam u smislu antisemitskom i reakcijonarnom.|sobno — i umiriše se, Radilo se nije više nego prijc.|je sam narod i to je zalog uspjeha i solidnosti sa i Hrvatskoj s tim njihovim planovima u savezu.|Lueger zastupa misao, da treba izazvati novu go- Nestalo je sukoba i konkurencije — pa je nestalo i| novi rad.“ Gradački ,Tagespost“ možemo reći da se je upravo angažovao u hrvatskom pokretu — a taj list je glavni organ njem. pučke stranke. Isto tako Vam mogu kazati, da je i prigodom debate o Biankini- evim poznatim prešnim prijedlozima u bečkom POBLISTAK. : Hrvatski pokret. »Narod“, Spomenuto idealno, ili bolje reći pojmovno shva- ćanje ,naroda“ dovelo je još i do drugih pojava. Spome- puti ću samo nekoje od glavnih: ponajprije si možemo time rastumačiti ono u svoje doba običajno i toliko gorljivo provagiamo ,isključivanje iz naroda“. Narod je prirodni organizam i sve njegove česti su prirodni prv- dukak prilika, historije i narodne naravi, Narod nije jednostavan, nego kompliciran pojav, on je spoj sviju elemenata koji ga sačinjavaju. Za to i nije lako oprav- dati isključivanje jedne česti, jedne grupe po drugoj česti i grupi. Ali u nas je to bilo ušlo u običaj i to samo ga to, jer si je svaka skupina pomišljala narod skroz jednostavno, kao jednu stanicu i sve što je tu jednovitost mutilo — to se nije shvaćalo, to se progla sivalo tugjim to se isključivalo. Ali ovaj postupak do- kazuje samo to, da je po shvaćanju u naše gospode po- jam naroda bio vrlo nizak, jer organizmi jednostavni- čni najniži su organizmi. Da je to shvačanje bilo u is- tinu tako nisko dokazuje i to, što se je i broj potreba narodnih u praksi vrlo ograničivao, te su naši ljudi puštali s vida velik broj najvažnijih pitanja i potreba i kulturnih i ekonomskih i socijalnih. Starčević dapače | -_ najizrazitiji reprezentant ovog = pojmovnog ahvaćanja, bio bi najradije vidio maš narod gdje žive bez velike. potrebe i životnih zahtjeva i živi zadovo- ljen & malim, poput orijentalaca. On je bio protivnik zapadne kulture, a poglavito Nijemaca baš za to, jer ta kultura.ide za tim da uzbugjuje u čovjeku i u na- narodima. sve više potreba, sve veće zahtjeve. Starčevi- dinu 1848., da treba rata s Magjarima. Ima i ta misao jakih, velikih i odlučujućih faktora u svojoj službi. Toj misli imali bi poslužiti ua odlučni čas, kao i g. 1848. i mi Hrvati. Ali plata ne bi bila bolja nego je bila g. 1848.“ ću je za to bio ideal — život istočnjaka, muslimana, ideal korana, to je on izrično napisao. Ali od kakovih je to bilo teških posljedica lako + |ćemo razabrati već iz toga, što zapadna kultura izazi- vajući potrebe i težnje, ragjajući nezadovoljstvo — ujedno time goni ljude u naprezanju da sve više i više preduciraju. I tako danas se mjeri snaga čovjeka i naroda po njegovoj produktivnoj snazi. Mi pako te sna- ge ne razvismo i zato ne odoljevamo konkurenciji nego padamo. Mirovanje — to ne dopušta današnji svijet. Ili naprijed, ili — natrag. Mir je smrt. Neproduktivnost naša nije drugo nego posljedica jednostavnog, pojmo vnog shvaćanja naroda. Da smo narod shvaćali realno, morali bi bili uvigjeti, da je on komplicirana mašina i da treba u njemu provesti podjelu rada. O':akovo shva- ćanje bilo bi dovelo naše ljude i stranke do mirnoga prosugjivanja rada i postupka ostalih skupina i stra- naka. Svakoj bi se bilo priznalo njeno mjesto i zada- tak i u javnom životu bilo bi manje intransigentnosti, manje , jedino spasavajućih“ ljudi, skupina i ideja, & više tolerancije, više uzajamnosti, Takovo shvaćanje bilo bi nas dovelo do toga, da uvažujemo svaki rad i svaki uspjeh, da prosugjujemo politiku manje sa stanovišta apsolutnosti, sa stanovišta logike i čiste idealnosti, a više sa stanovišta relativne koristi, taktike i praktičnosti, Dovelo bi nas bilo do stoga, da se stranke boretek u onim točkama, koje ih dijele, a podupiru u onom što im je zajedničko, dove- lo bi nas bilo do politike zdrave, realne, do one poli- tike, koja bi se dala označiti frazom ,odijeljeno marši- rati, a zajednički pucati“, do politike koju vode danas Magjari. Umjesto toga, mi smo &e postavili na stano- vište, da jedni s drugima nećemo niti u crkvu, na sta- novište ne samo političke nego i socijalne i u opće ono malo rada. Svi zajedno u slozi nekako usnuše. Ne koristi tajiti, da je tako, ali ne valja reći ni to, da je tome sloga kriva. Ne — krivi su oni, koji se složiše, t. j. krivi su tradicije po kojima su te stranke imale rezona većinom po tom što su se isticale u megjuso- posvemašnje intolerancije. Sada će biti jasno zašto su i one tri historijske misli ostale i nadalje u sukobu, te se isključivale umjesto da se podupiru i za što je novi osnov neizgragjen, demokratiran neproveden, narod nerealno shvaćen. Ili jednom riječi: novi nosioci nijesu bili još posve odgojeni niti zreli. Za to ih nećemo subjektivno okrivljivati — jer je to nosio sa sobom onaj težak po- ložaj, historijski razvoj i prelazni. stadij onoga doba. Oni su uložili nerazmjerno više energije i potrošili da- leko više sila, nego su doživjeli uspjeha. Ali baš pitanje o ekonomskom ulaganju narodnih sila nuka nas, da po- tražimo uzroke neuspjehu. Uzroke -- ne krivce. Ali i u drugom pogledu smo od dosadanje meto- de i od. dosadanjega shvaćanja u velike štetovali. Hti- jući pojedine grupe narod po jednom kalupu organizo- vati — baš time su izazvali desorganizaciju. Pazeći više na kalup nego na sadržaj — ostaše prazni narod- ni lonci. Uzajamno isključivanje — u tako malom na- rodu značilo je lišavati se sve više sila i paralizovati jedni druge. Ali ovo čisto apstrakno poimanje naroda rodilo je još i gorim posljedicama. ,Narod“ postade fraza u mnogim ustima, a mnogi u mladosti oduševlje- ni, ne našav u pojmu realne sadržine — prezroše i frazu i — pravi narod. Isto tako je zla posljedica bila i to, što se je često išlo samo zatim, da se tko prizna Hrvatem i to je bilo dosta, kao da je priznavanjem -—— sve postignuto. I tako se sudilo ljude po načelu, po priznavanju, a ne po radu, po djelovanju. Sve to bilo je moguće jedino za to, jer su si gospoda i puk bili vrlo tugji, vrlo daleki. Q i puk. Naša je novovjeka gragjanska inteligencija nesre- gjena i nije pravo narodna. Eto dva velika uzroka mno» goj našoj narodnoj nedaći. Ta inteligencija je mješavi- u Dalmaciji. Pišu nam iz Zadra: ,Već se od dulje vremena radi na tom, da bi se složile sve hr- vatske stranke u Dalmaciji. U zadnjem saboru u istinu su sve stranke u glavnom složno postupale i to je bez sumnje razveselilo sve prave rodoljube. U novije doba na elemenata različitoga izvora. Dio njezin, osobito pri- je, vuče svoj korjen od staroga manjega plemstva, dru- gi dio je tugjinskoga koljena, treći je pako rekrutiran od seljačkoga elementa. Staroga, čisto gragjanskoga elementa ima razmjerno dosta malo. Sve je dakle više manje presagjeno. Većina elemenata je deklasirana (t. i. isčupana iz svoje klase, iz svoga stališa, razreda). Pre- ma tome u toj inteligenciji jake tradicije ili nema, ili se razne tradicije uzajamno paralizuju, ona nema jed- nom riječi pravoga korjenja. Ieto — tu je uzrok, da se u njoj sve više i više javlja — parasitizam. 1 para- siti nemaju pravoga korjenja, ili se ne hrane od svoje muke. Drugi je značajan pojav u našoj inteligeociji taj, što ona crpe svoju naobrazbu i svoj čitavi duh iz ve“ likog susjednog svijeta, bilo iz Italije ili iz Njemačke. I eto — to ju čini nenarodnom. U školama joj se ucjep- ljuje duh klasički, poglavito rimski. Uz taj duh ucjeplju- je se i duh grčki. Oba ova duha, kolikogod ih htjeli filolozi da prikažu kao nešto srodnoga — naskroz su različna: Rimljan strog, vojnik, organizator, pravnik, & Grk lagan, umjetnički, separatista, poletan. U školi se još uči poštovati i narodnu pjesmu — dakle treći elemenat, treći kulturni duh, te staru literaturu, & pre- ko nje romanski duh. Na sveučilištu i u privatnoj lek- turi, počima da upliva napokon i njemački spekulativni duh — i eto čitavoga kaosa! Sve te kulture su me- gjusobno različue, te se teško dadu asimilovati, & us to su opriječne narodnom našem duhu, komu nalazimo elemente na selu. I eto tako naša inteligencija hordom kulturnih bastarda. Mi znamo pako, da bastardi u zoologiji ne pokazuju plodnosti — pa tako je nekako i u duševnom i kulturnom pogledu. A to je | naravno: razni elementi ue spajaju se u novo Jednovito tijelo, — e + z— U