pr. 32. U DUBROVNIKU, 8. Augusta 1903. Godina XIII. GRVENA HRVATSKA Cijena je listu ljugodište. unaprijeda: za Dubrovnik sa donašanjem u kuću, za Austro- Ugarsku, Bosnu krcegovinu : pa godinu 10 kruna, na po godine 5 kruna. Za inosemstvo: 10 krupa i po- kraki troškovi. Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto Islaci svako suboto. Pojedini broj 20 paši. frankirana pisma ne primaju se. Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Crvene lirvatske“ u Dubrovniku gdje su utužljivi, Za isja ve, priopćena, zahvale plaća se 40 para po retku, a za oglase 20 para. Oglasi koji se više puta i- skaju po pogodbi i uz razmjerau popust. Dopisi salju se Uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju, a ne- Politika korupcije. Grof Khuen-Hedervary opet se jednom nala- — da tako rečemo, — na optuženičkoj klupi. pio mu to prvi put. Kad je došao u Hrvatsku po- io je prvi javni škandal: dao je krišom odni- ti u Peštu hrvatski arhiv. Počinio je političku ragju i kriomčarstvo! Kad je na to oporba stala lh ga sudi, te ga po zosluzi tvoruo i napala — ločinio je drugi zločin: nijekao je da je uderen, njegovi su ljudi prisegli na njegove riječi. Okri- io se dakle korupcijom najgore vrsti. Kad je ka- nije jednom oporba htjela da glasuje proti nekom lkonu o oružnicima — postavio je žandare pred abor i nije puštio u sabornicu oporbenih zastup- lika: povrijedio je indemnitet zastupnika. I opet e Khuen jednom morao pred sud, kad ga je za- ltupnik imanja Ertl okrivio s prevare. Gjurska je porota grofa osudila. I kasnije je Khuen gomilao povrijede na povrijede, nasilja na nasilja dok nije hve godine došao pred sud cijele Evrope. I ona ga e gotovo jednodušno osudila. Ali i ovoga puta, kao uvijek do sada — Khuen nije bio bačen na sira- hu uego sticao sve veću i veću moć, sve se penjao kiše i više. Nakon optužbe s krvništva nad čitavim jednim narodom — postao je ministrom predsjed- hikom u Ugarskoj. I tu j: htio nastaviti svoje po- kle, Ali — eto čini se, da je nasjeo. I opet se jed- nom našao pod optužbom čitavoga javnoga mnijenja. Dne 29 pr. mj. bila je sjednica ugarskoga sa- bora. Odmah na početkn sjednice ustane oporbeni zastupnik Papp i počne ovako; ,Neću da budem neskroman, ali je moja dužnost izjaviti, da sad skupljam podatke, da sudjelujem kod akcije, kojoj je svrha da napadne pragmatičku sankciju. Opeto vano se upozorivalo, da je do pragmatične sankci- , na kojoj se osniva odnošaj izmegju Austrije i Ugarske došlo podmićivanjem. | danas se radi slič- nim sredstvima.“ Ove uvodne riječi izazvaše giba- nje u cijeloj kući. Na to Papp nastavi: Ja sam bio uvijek siromašan i pošten čovjek i svatko me je poznavao kao takovoga. &Aolažem ma sfol ove visoke kuće 10000 krnna, kojima me se jučer kljelo podmititi.“ Ovo je osupnulo sve. Papp u i- stinu položi 10000 kruna. Napokon je nastavio razlagati ovaj slučaj: dan prije došao je k njemu jedan znanac i tražio od njega, da ne govori i da otputuje na par dana. Taj čovjek mu je obećao još dati, a ujedno isposlovati promaknuća ili namješta- nja njegovih rodjaka, ako ne bude sudjelovao u op- strukciji proti vladi. Taj čovjek mu je još kazao da je u kontaktu & onim, koji danas u Ugarskoj vrši najvišu vlast, a novee da daje druga jedna ekselencija u svrhu, da se razoruža ovim putem opstrukcija. Taj čovjek je bio bivši nar. zastupnik Martin Dienes. Ovo otkriće je djelovalo porazno. Khuen je šutio i — kako javljaju — blijedio, ali nije drugo rekao, nego da pristaje na to, da se i- zabere parlamentarno povjerenstvo, koje će stvar ispitati. Iza Pappa digao se je Lovaszy, te naveo još jedan slučaj podmićivanja, koga je pokušao A. Sin- ger, urednik jednog njemačkog peštanskog lista. Ku- šalo se naime podmititi oporbeni list ,Magyarors- zag“. I još treći slučaj, pokušan kod drugoga jed- noga lista, bio je najavljen. Kroz cijelo to vrijeme trajala je neopisiva buka, dovici i oštri napadaji na vladu. Zast. Olay opetovano ističe, da podwićiva- nja potječu od grofa Khuena, da je on sukrivac podmićivanja. ,Korupcija počela je s Banfy-em, i ban ju vastavlja!“ Kad je iza toga htio Khuen go- voriti, nijesu mu dali tražeći da ode, da otstupi. Khuen je na to htio svoj prijedlog predati pisme- no. Nastane tučnjava i opozicija otme mu i potrga prijedlog. Ovoga dana je sjednica trajala 15 sati i dva puta bila proglašena tajnom. Napokon bi za- ključeno izabrati komisiju za istražiti stvar. O pol- noći tražila je opozicija, da se sjednica svrši, a kad nije do toga došlo, zapjevala je magjarsku himnu i izašla iz sabora. Grof Khuen nije izgubio prisut- nosti duha, nego je odmah dao, bez opozicije, po većini primiti svoj prijedlog, da se rasprava o nje- govom programu zaključi i pregje na raspravu 0 indemnitetu. Ovi dogadjaji su djelovali upravo silno. Dru- goga dana nije bilo sjednice. Novine su komenti- rale ova otkrića, te iznosile pojedinosti. Kad, u to dogje druga senzacija. Srof Szapary, guverner gra- da Rijeke, položio je svoju čast, te izjavio, da je on dao nmovee za podmićivanje i da će sam dati is- kaz tarnim povjerenstvom! Ova vi- jest osupnula je široku javnost — ali opoziciju ne. Opozicija je odmah bila sastavila odbor za istraži- vanje stvari. Već prije su nekoji opstrukcijoniste znali da se počelo sa mićenjem, pa su po svojim ljudima dali paziti na ljude i tako su doznali, da je Szapary onaj koji novac daje. Ali Szapary-eva izjava došla je kao nova senzacija uza sve to. Sza- pary je naime najprisniji prijatelj Khuenov. Trećega dana, dne 31 pr. mj. bila je opet sjednica parlamenta i ta je opstrukcija požela već prve odlučne plodove svojih otkrića. Ponajprije uz- drmano ovim otkrićima povjerenje liberalne stran- ke u grofa Khuena, povjerenje koje i onako nije bilo veliko. Mnogi se zastupnici spremaju da istu- pe iz većine. Drugi uspjeh opozicije nalazi se u to- me, što joj se sada priklopišei oni oporbenjaci, ko- ii su do sada zastupali misao izmirenja sa vladom. Ustao je naime Košut, glavni zastupnik izmirenja te rekao megju inim ovo: ,Guverner grada Rijeke već je povukao konsekvencije. Khuen neka to isto učini! Ugarski ministar predsjednik mora bit čist i neokaljan kao žena Cezarova.“ Košut je izjavio da stupa nakon ovoga u redove nepomirljivih. Na- pokon je opstrukcija doživjela i treću pobjedu : sjednice parlamenta su odgogjene dok parlamentar- pa komisija ne svrši svoj posao. I eto tako je gro- fu Khuenu nemoguće prije dobiti indemnitet, iza- ći iz vanzakonskoga stanja, te raspustiti sabor ! O vojnim osnovama pako nema za sada ni govora! Istoga dana na večer počeo je odbor preslu- šavanja. Dienes i nekoliko drugih osoba pobjegoše iz Pešte — a najčudnije da ih vlada nije dala ta- ko dugo progoniti dok nijesu bili na sigurnom. Sza- pary je izjavio, da se kaje što je to počinio, ali da je mislio time pomoći svom prijatelju Khuenu. Ujedno je izjavio, da je sve to radio bez znanja Khuenovoga. * = x Ovaj slučaj vanredno oštro karakterizuje po- litiku grofa Khuena i njegovih. Ali tu politiku mi i onako znamo i osjećamo njene posljedice, da bi nas mogla začuditi. Nešto drugo je, što moramo ovdje istaknuti. Dvadeset godina je Khuen vodio politiku ko- rupcije i nasilja, kriminalnu politika“ u Hrvat- skoj banovini i kad je bio nakon tolike prakse u slavu jubileja promaknut — morali su Magjari bi- ti oni, koji su to svijetu ovako eklatantno otkrili. Kroz dvadeset je godina ou u Hrvatskoj uspjevao i stvorio svoj ,bedem“, svoje magjaronstvo, koje je spokojno živjelo od mita. I naša opozicija se u- zalud borila proti njemu razlozima i govorima, uza- ludu se je borio narod i ginuo pod njegovim pu- škama. Magjarska opozicija je bolje i uspješnije po- vela borbu — i pobjegjuje! Zar nije bilo u Hrvat- skoj škandaloznih slučajeva, koji bi bili kadri uni- štiti Khuenovo pašovanje? Ali od vremena Raucha bana nije se ovim putem išlo. A trebalo je! Pod vladom Khuena zbilo se je stvari, koje su bile da- leko gore nego Rauchova afera sa lonjskim poljem. Potočnjak je ostao osamljen sa svojom osobnom borbom proti Gjurskom osugjeniku! I za to mi da- nas moramo da slušamo kako oporba u magjarskom saboru dovikuje ovakove riječi: ,Kupuju zastupni- ke! Lopovština! Jo je Arvatski sustav 1 M ni- jesmo u «Hrvatskoj g. min. predsjedniče!“ ,,&&an nastavlja korupciju!“ Eto — poslovičnim je učinio grof Khuen svoj sustav u Hrvatskoj, a imenom ban“ označuje se sada — tirjanin! Bez sumnje je sve ovo za nas zadovoljština, jer se sada jasno vidi, da su bile opravdaue naše tužbe. Ali opet o- vo je i veliko poniženje za nas — jer je taj ban ipak banovao u Hrvatskoj 20 godina, uz potporu naših izroda, uz razdor naših stranaka, uz njihovu akademsku stranačku borbu, dapače uz njihove kom- plimente, I to je sramota za nas. Za čitavu pako državu, koja ovakov sustav trpi, ovakove ljude po- država — ovo je pred svijetom stvar, koja ju naj- više kompromitira i ruši njen ugled. Ali — u osta- lom, kad to druge, kojih se to najviše tiče, ne sme- ta, još će manje smetati nas. I naša je dapače du- žnost, da otvorimo novi boj, boj proti politici ko- rupcije i velike i male, proti kriminalnoj politici. Da otvorimo taj boj na svim linijama i da sabe- remo u njemu takav materijal, kakav će biti kadar da toj politici učini kraj i nas pred svijetom re- habilitira, a prama vlasti ojača, kao što je taj boj bez sumnje ojačao magjarsku opstrukciju ! — sti pris Na Korčuli. Na Korčuli vide se na svakom koraku tragovi mletačkoga gospodstva. Kažu se tamo strancu i dva osobita mletačka lava. Onaj prvi je jedan od najljepših, ako ne najljepši mletački lav u Dalmaciji, onaj drugi je bez sumnje najkarakterističniji : Rasprostro je svoja krila i upro se o svoje pandže, a usta je razvalio što je više mogao. Zinuo je, & oštri, grabežni zubi čekaju da se zariju u plijen. Ovakovoga lava mletačkoga, s = Mlečići su rijetko kada ovako odali svoju ovakom fizlognomijom i ovakim zubima rijetko gdje vidjesmo. karakterištiku i rijetko kada ovjekovječili u kamenu na ovajelićin svoju politiku. Ene ovoga lava bude nam pri duši če- merno. se sjetismo na onoga pri moru, bude nam još čemeraije Ova dva lava tužna su povjest naša, Pr: vim se lakom ponašahu Korčulani zbog njegove ljepote u izradbi, a ponašaju se ponajviše radi toga, jer ga isklesao đoitaći klesar u domaćem kamenu. Ali danas bi da zaplačemo mjesto da se divimo. Da zaplačemo nad nam& i našim ljudima sjećajući se one svetog pisma : pćrditio Tua Izrael ex Te! Domaći klesar iz domaće pećine, tvrde i otporne isklesao lava najljep- šega i metnuo ga na kulu pri moru, od kuda je put u grad. aći ljudi otvoriše Mlečićima put k sebi i iskitiše Še grb sudeći ih po lijepoj i ponositoj vanj- štini. Tako se kazivali i još se kažu Mlečići: njihovo gospodstvo u vanjstini, tako se kažu s morske strane, pred vratima grada. Ali kad dospješe u grad, kad se popeše gore do vrška nj*govoga, kad pridrže vrata do današnje Općine — drugačije se kažu. Kažu se u liku onoga drugoga grabežnoga lava. I da bude ironija još veća —- imetnuše ga s nutarnje strane vratiju — ne vanjske! Put od lijepoga lava, kod mora, domaćom rukom isklesanoga, do onoga strahotnoga, gornjega, križ: ni je put asroda našega. A onaj gornji je kalvarija po- vjesti naše. Još uvijek otvorenih žvala stoji, još nije — ni danas. Pao je ponositi grad njegov — ali ne izumre misao njegova osvajačka. želja i pohota njego- va grabežna. Tu misao suzbijaju danas i Korčulani i suzbiše ju prilično. Ali ona nije mrtva. Suzbiše ju, ali se još bore. I u borbi stoje uz njih braća njihova. I braća im dogjosma u pohode. Dogjosmo iz Dubrovnika. iz grada na čije se zidine nikada ne pripe krilati lav, gdje nije nikada imao zgode, da se pokaže u onom drugom liku, jer ga domaći klesari nikada ne uklesaše u lijepom liku. Iz gčada dogjosmo, sa čijih mira nas miran i blago- sivljajuči#uva sv.. Vlaho! Prije vijekov& dobiše od hr- vatsko-ugarskih kraljeva Dubrovčani i Korčulu — ali gospoda ne mogoše s gosparima i predaše se Mlecima. Danas. nakon bura i oluja u kojima padoše i gospoda i gospari, u kojima padoše i lavovi po Dalmaciji i sv. Vlaho u Dubrovniku — dolaze braća k braći da se pohode u nevolji. Novo doba i novi ljudi nikoše i svje- ža narodna misao probudi Hrvate, da se ujedinjuju. I treba da sada pazimo i na lavove i na orlove. Dogjosmo dakle u Korčulu i dočekaše nas van- redno sjajno. Ali više od dočeka uznijela je misli naše igra oprostna ,Moreška“ korčulanska. Stara junačka igra još dakle živi i još se goji i ovom kao da su htje- li na rastanku Korčulani pokazati, da još uvijek nije prošlo doba borbe. Primiše nas zanosom. & s nama bojnom igrom, igrom u kojoj je simbolizovana situacija naša. Bijeli i crni bore se za borbu, otetu po crnomu kralju. Ovaj je uzaman moli za ljubav, uzalud silom predobiti želi. I dolaze bijeli i zameće se borba. Krasni naskoci zanesoše nas. Pobjede bijeli i bula har- na pada u maručaj svome odabraniku. Popratili smo pljeskom borce i borbu a u mislima progjosmo sve narodne borbe naše, prošle i buduće i jedan nam se uzdah na rastanku borbe iz grudiju vinuo. Bio je kra- tak, ali mnogorjek, bilo je samo jedno ime: Dalmacijo, Dalmacijo ! Politika u brojk ama. M. Nastavit ćemo i danas navagjanje brojaka, da još bolje upane u oči, kako se za Dalmaciju brinu. Kulturna jakost jedne zemlje mjeri se po broju i valjanosti njenih kulturnih institucija. u kojima može da se narod izobrazi. Već smo u zadnjem broju, po Je- dinstva“ donijeli nekoliko podataka o brizi austrijske vlade za izobrazbu našega naroda. Eto i opet nekoliko podataka o višim institucijama naukovnim ; U Austriji ima osam sveučilišta, a to u Beču, Gracu, Insbrucku, dva u Pragu, česko i njemačko, u Krakovu i u Černovici sa brojem osoba oko 1305 pro- fesora (samo u Beču 462) i sa 18.946 učenika. U Ugar- skoj ih ima 8, a jedno u Zagrebu. U cijeloj Monarkiji imamo dakle 11 sveučilišta, su 26.50% učenika. U Au striji spada po jedno sveučilište na 3 milijuna stanov- nik&, u Ugarskoj na 6. U Austriji ima na svako +1 00 stanovnika po jedan sveučilišni djak, u Ugarskoj na svako 8000. Hrvati u Austriji po broju drže 5 mjesto, sa 888 učenika (kojemu broju valja nadodati jednu osminu suviše), a u Ugarskoj drugo mjesto. Ima- mo po statistici u g. 1902. i bez nadostavljanja osmine 1810 učenika Hrvata, dočim Talijanaca n Austriji ima 475. a u Ugarskoj 3, ukupno 478; ako Talijanci dakle zahtjevaju sveučilište, s puno višim pravom to mogu zahtjevati Hrvati, jer ih ima 1810 prama 478. A kad bi i bila sva prava priznata u Austriji onima, koji uče u Zagrebu, uvijek ostaje činjenica, da je broj hrvat- skih djaka u Austriji dvostruko viši (888) nego onaj Talijanaca (476). Kada se je lani raspravljalo o sveučilištima u Au- striji, ministar nastave pokaza površne i neispravne podatke i na temelju ovih, pokuša dokazati, da ni Hr- vati, ni Talijanci nemaju pravo na sveučilište. Ali ovi prosti podatci pobijaju ga iz temelja. Pobijaju ga još bolje kad se zna, da sveučilište u Černovici broji jedva 390 učenika. Upravo s razlogom mogu Hrvati zahtje- vati još jedno sveučilište, jer ako ih sada imade 888, bez sumnje bi postao broj dvostruk s istim razlogom, što i 11 milijuna. Njemaca (koji predstavljaju 24% pučanstva) imadu 4 sveučilišta, tako i Hrvati (kojih ima 5 milijuna i prestavljaju 11% pučanstva) mogu imati 2, a Talijanci. koji prestavljaju jedva 1%, ne- imadu nikakova prava, osim u slučaju kada bi u mo- narbiji mjesto 11 bilo 95 sveučilišta. Škola tehničkih i viših akademičkih u Austržji ima 12 sa 5793 učenika, a u Ugarskoj 13 su 5888 učenika — ukupno %451 učenika. Ma ni jedna nije hrvatska, srpska ili slovenska, i ako na svako 2 milijuna sta- novnika dolazi po jedna ovaka škola u Austriju, & u Ugarskoj na svako 1,400.000. U Hrvatskoj bi dakle morale biti dvije, a u Austriji jedna za nas, ukupno za Hrvate tri škole tehničke i više akademične. Još se na srijedu iznose ekonomske poteškoće, ali se ne gleda ua to, da se za 8 sveučilišta u Austriji troši oko 8 milijuna kruna, pa bi se i za Hrvate i Šr- be moglo potrošiti po milijuna više na godinu; s istog razloga, ako se za 12 škola tehničkih i viših akade- mičnih troši oko tri milijuna kruna, moglo bi se po- trošiti još 200.000 kruna suviše, budući, da će uvijek imegju 9481 učenika biti najmanje do 2300 Hrvata. Ako se sada, izuzevši politehničku školu bečku, koja broji 1528 učenika, uzme srednji broj za drugih 11 škola taj broj malo nadilazi 200 učenika. S toga bi Hr- vati imali pravo i na dvije takove škole. Zaostalost Dalmacije kao na kulturnom i eko- nomskom polju opaža se i u napučenosti, A to je i razumljivo: narod zapušten nemože ni da se razvija, ni da žive, pa niti se pravo ne množi, ili ako se mno- ži mora da seli. Eto nekoliko podataka o napučenosti : U Austriji ima do 26,140.000 stanovnika, dakle 87 sta- novnika na (_| kilometar. Dalmacija broji po zadnjoj statistici 590.000 duša, t, j. popriječno 46 duša na je- dan (C| kilm. Dalmacija prema stanovništvu zaprema deseto mjesto. Ako Dalmacija nije dakle najzadnja po- krajina Austrije radi broja stanovništva, zaprema ona još više i važnije mjesto radi površine, to baš sedmo mjesto su 12.835 [] kilm a za sobom ostavlja do de- set pokrajina. Ali Dalmacija je zadnja pokrajina Mo- narhije radi zapuštenosti, jer izmegju 17 pokrajina je deseta po broju stanovniki, a sedma po površini! Valja znati da je u Austriji popriječni broj duša na Q kilm. u 87 (a ucijeloj državi 70). Dalmacija ima samo 46 duša na [] kilm., dakle poslije Salzburške (27) 'Tirola (32) Koruške (36) Dalmacija je najslabije na- pučena, ne radi neplodnosti zemlje, već radi zanemar- nosti, na žalost, sad tako sistemizovane. Uzrokom je što joj fale potrebita srestva, da se podigne i da bude napučenija. Kada bi Dalmacija bila razvijena u poljodjelstvu, obrtu i trgovini, imala željeznica, učiona, akademija, banki it.d. u razmjerju prema ostalim pokrajinama, tada bi i radi plodovitosti zemljišta, (ne računajući neiscrpivo bogastvo njezinih 2300 kilometara obale), morala brojiti barem dvostruki broj stanovnika. Kako uslijed svega toga propada Dalmacija i u broju pučanstva najbolje se može vidjeti iz ovih poda- taka: Dalmacija je svrhom g. 1900. brojila 610.000. duša, a g. 1902. broji po statistici samo 590.000, ili 90.000. manje. U dvije godine ni jedna pokrajina nije ovako brojem otančala. a po gotovu se u svima povi- sio broj. Ovo se pripisuje iseljivanju, kojega je od ne. koliko godina, ali zadnjih najviše, pa će se jamačno i ove godine broj pučanstva još više sniziti, jer su nam ove tri zadnje godine bile najgore, a nema izgleda u bolje; još ako se i klauzula obnovi! Ova činjenica u toliko je groznija, u koliko se u Dalmaciji pomaožalo pučanstvo kao malo gdje, tako da se je od okupacije Francuza do g. 1896. skoro udvo- jilo. A sada pada! 1 ne može se to ničemu pri- pisati, već nesretnim ekonomskim prilika. ma, jer sa javnim zdravljem možemo se i hvaliti. U Dalmaciji je pomor od 2:72, prosječni broj 16.000 slučajeva smrti na godinu, a rogjenih na protiv 42%, (23.500 na godinu), Dakle u ovom pogledu Dal- macija u monarhiji najbolje stoji poslije Bukovine (29% pomora i 4.6% rogjenja). Ne može se reći, da u Dalmaciji ne ima i po te- što doseljivanja; činjenica je da se je do pred koju go- dinu jako množilo pučanstvo u srazmjerju, zdravstvene prilike su dobre, ne ima nekih katastrofa, a ipak broj. no se sad pada, i nehajnošću vlade izrodi li se i gore materijalno stanje, teško je predvidjeti posljedice, već ako nije tu plan, da se ovako učini mjesta do- seljivanju tugjih elemenata. a NNNIN\NNINNNA S