— a or ŠA. m EO —-- sI Mn STAN Zi zA oni BEENNERNEAE Md God Laž GAND AL a a rm aa i$5 z Kako ćemo zapriječiti propadanje ribarstva ? Kako sam u prošlom broju naveo, naše ribarstvo s dana na dan sve to više propada, a najglavniji je uz- rok tomu nedopušteni, nerazložiti i protuzakoniti na- čin ribanja, koji je velikog maha zahvatio, a svaki dan se sve to veće širi, *) Sad nastaje pitanje, kako da se tome doskoči, kako da se to zapriječi? Gosp. Lorini u pomenutoj knjizi, a u XVII. po- glavlju, koje nosi naslov, ,Što da se preduzine, a da nam se ribarstvo podigne“, raspravlja i o načinima kako da se stane na put tome poganom ribanju. Na predloge g. Lorini opazit ću i nadodat neke moje male primjetbe : Nije dosta da zakon opstoji, nije dosta da je upi- san, nije dosta da je štampan, nije dosta da je progla- šen, nije dosta da je stanuo u snagu: hoće se, da se ma zakon pazi i da ga se vrši a ne krši. ,Treba ribara nadzirati, da se uvjerimo, kako on poštuje. zakon, i da ga makar silimice na to poštovanje privedemo.“ U prvom redu zvana je lučka Vlast, da nadzire ribarstvo, jer je njezin poso sve, što se mora tiče. Istina, moguće da sama po sebi ne bi mogla sve do prijeti. Gosp. Lorini veli, da bi se tomu hotjelo posebnih stražara, i da ih je već namješteno petnaest, pa nasta- vlja, veleći, da je to malo ,kad se promisli, da naši ljudi love na 2300 km. obale, pak zato je od prijeke potrebe, da svi zanimani čimbenici upru, kako bi se naobrazio i namjestio po našim obalama dostatan broj stražara nad ribarstvom.“ Ovo je sasvim umjestan i prikladan predlog, ko- ji bi trebalo jedino malo popuniti, biva: 1 Neka češće jedan činovnik lučke oblasti sa je- dnim ili dva pilota, obagje u večer docnije lagjom lu- ku i malo podalje od luke, da se uvjeri 0 haranju mo- ra mješte ribanja. te da, onoga, koga zateče, strogo kazni. globom, zatvorom, i zaplijenom njegovih ribarskih orugja, jer je na to lučka oblast ollaštena po $. 39. Naredbe Ministarstva trgovine i poljodjelstva 5/12. 1884. koji paragraf govori: ,Prestupci protiv odredaba ove naredbe, u koliko dotični čini ne potpadaju pod moć općih kaznenih zakona, biti će kažnjeni po ministarskoj naredbi 30/9. 1857. (Z. L. C. br. 198 ) globama do 200 kruna ili zatvorom od 6 sati do 14 dana.“ 2. Neka ista oblast imenuje nekoliko ljudi kao nadziratelji ribarstva. N. pr. u nas u Dubrovniku ima ljudi, koji su učeni, ugledni i razložiti, te se bave ri- barstvom i jedan put jedan, drugi put drugi, uvijek su po cijele noći na ribanju, te su u tom poslu v( oma is- kusni. Neka se njih pozove i uoblasti ih, da paze, i što god nedopuštena vide, da odmah snagom zakona zapriječe, a kasnije to Vlasti dojave. 3. Neka se istim dade moć, da, dok je riba na ribarnici, pregledaju od koša do koša, te štogod upo znadu, da je proti zakonu. da zaplijene i dotičnike Vla- sti prijave, biva lučkoj i političkoj, jer je i ova zadnja zvana, da kazni prekršaj, koji se odnosi na prodaju "ribe, ako prodaja biva na kopnu, a ne u lagji. (M. N. 5/12. 1984). 4. Neka se strogo zabrani bacanje vrša u luci (mreža, kako dočuh, već je izričito zabranjeno), jer ri- ba, kojom je prije naša luka obilovala (cipoli, sarci, špici, ovrate, smuduti, ovčice, kolbice, barbuni. ukljate) čim se zamrači, bježi u dubljinu, jer se boji vrša, ko- jih je svako veče puna naša luka. Ovo bi bilo od velike potrebe i koristi za svako- ga, a najviše za iste ribare, koji iz nerazložitosti i ne- razumijevanja, prave veliku štetu sami sebi. *) Prošli ponedjenik usudio se neki ribar, da zagradi mrežom u dubrovačkoj luci cijeli otvor (ušće) luke, tako zvanoj ,ni ra- loj beei“, sve do vojničkog kupališta sve uza sami kraj, pak je onda svijećaricom obilazio i ostima lovio ribu ćak i uru- tar luke tako zvano ,ispod komarde“! A u Petak je drogi blizu same luke ,bucao“, Je li ko sa to pazio, te ih barem opor nuo (premda to nije prvi, nego stoti put)?! Pisac, ha — a krivo bi bilo reći da, ono nije imalo uspjeha i da nije donijelo koristi, te da nije izvršilo jednu ve- liku misiju u našem narodu. I svi prigovori, te nije- kanje svakoga rezona pravaštvu, što se do sada čuli i čuju sa protivnih mu strana — polaze baš od tuda, što prigovorači ocijenjuju pravaštvo kao političku stranku. S ovoga pako gledišta ja nijesam ni kušao govoriti 0 pravaštvu, jer znam da bi se sve ovakove ocjene osni- vale aa nesporazumljenju, na krivoj pretpostavci. Odmah na početku ove radnje istaknuo sam i obrazložio misao, da se sve stranke, sav pokret, sve organizacije i grupe u našem narodu moraju mjerit po tomu, koliko su pridonijele stvaranju novovjekoga hr- vatskoga neroda, Kad sam počeo govoriti o pravaštvu na prvom mjestu, učinio sem to za to, jer je u tom stvaranju naroda u drugoj polovici prošloga stoljeća ono najvažniji faktor. Ono je u tom pogledu bez sva: ke sumnje najviše doprinijeio unutarnjem prikupljenju i osviještenju hrvatskoga naroda. Upotrijebiti ću jednu prispodobu : Prešav iz feu- dalnoga u demokratsko uregjenje, naš je narod bio po put polja isušena i neplodna. Za vrijeme ilirizma je palo oko mladih Ilira na to polje, koje bi dobro obra- gieno * natopljeno donijelo silue koristi i prekrilo se zeleni - lom. Ali Iliri su tek amo tamo posagradili koju zgra- du i glavni im je posao bio na to polje upozorivati i opisivati ono, što bi iz njega mogio jednom nastati, Napokon su bili prisiljeni to polje braniti i mačem — da si ga ne prisvoji tugjin. Isto #e je činilo i kasnije, za ustavne ere, Narodni su ljudi branili, sadili i gradili, U i g s = z * | tlo, te razvijala Na ovaj momenat Neka se ovaj predlog usvoji i izvrši pa ne će biti potreba, da se ,svak smatra uoblaštenim, da se čudi i da kritizuje. što se nema sredstava. da se za priječi lov n. p. 8 dinamitom, po najzabitnijim, pusto- šnim našim obalama, gdje bi se htjelo sokolovo oko i sokolova brzina a da zločinca vidiš i zavečeš; ali niko ne će, da se čudi i da kritizuje to, što je ipak mogu- će taj ov slobodno prodavati pred očima cijelog pu čanstva i tolikih javnih organa postavljenih tu, da obe- zbijede poštovanje zakona!“ : Josip Onyskiewioz a E DODD NS MNOM nm Postalia. LXI. Ali dok je tako radi tih pogrešaka računarskim činovnicima, valja znati, da ne cvatu ruže ni pošt.- brzojavnim činovnicima i poslužuicima, jer ovi (razu- mije se oni, te ne znadu njemački ili ni njemački ni talijanski) ne samo, što se bijednici znoje gatanjem ru- brika ili mole i preklinju e, k, oružničke stražmeštre. odnosno župnike i učitelje, za protumačenje istih, a megjuto im obraz pada od stida, da se kao činovnici radi toga ponizuju — ali njih čeka i druga »bilula“, naime kazna. Računarski osjeci tuže Ravnatelistsu sva ku i najmanju pogrešku, jer su to dužni, a s Ravna- teljstva zagrmi i eto nesretnom činovniku ukora. pri jetnja, globa do mile volje, tako, da nema mjeseca da ovi nevoljni činovnici, te ne znadu njemački ili ta- lijanski ne otcijepe od i tako kukavne plate koju kru- nu za globu, te mu je s Olimpa udarena. Di. Ravnateljstvo Pošta i Brzojava u Zadru samo nemilosrdno kazni te bijedne ljude za pogreške, učinjene po volji tog istog Ravnateljstva, jer ono isto. znajući najbolje, da je apso- lutno nemoguće ispunjavati tiskanice sa- stavljene na jeziku nepoznatom, šalje tim ljudima njemačke ili talijanske tiskanice! Di. Ravnateljstvo ih kazni, ili nepre:tanim okruž- nicama tomači i prijeti, pozivljući se na odnosne pro- pise, sastavljene (čudo ne čuveno l) kao i ti:kanice na jezicima, koje dotični činovnici ne razu- miju, mješte da tim činovnicima pošlje i propise i tiskanice na jeziku, koji svi razumiju, pa je- ziku dakle hrvatskom. Eto tako daleko dopiru italo-germanska gospoda na poštarskom Olimpu u Zadru zaslijepljeni mržnjom proti hrvatskom jeziku ! Posljedica tog bezglavlja ili bolje tog zuluma jest, da Ravnateljstvo Pošta u Zadru ima dvaput toliko posla, koliko druga Ravnateljstva Pošta istog djelokruga, te po tom veći trošak za veći broj osoblja, nego li bi ina- če trebalo, i da inteligentni i marljivi dalmatinski pošt.- brzojavni činovnici i poslužnici pred Ministarstvom Tr- govine u Beču i pred svojim kolegama vani Dalmacije izgledaju kao neznalice, a da i ne spominjem _ globe i ine druge kazne pod kojima pište, te mike i poniženja, o kojima već pisah. LXII. Dok na taj zulumčarski i protuzakoniti način po- stupaju italo-germanska gospoda na Ravnateljstvu Po- šta i Brzojava u Zadru prama potčinjenom osobliu, do- tle opet slobodnim gragjanima svojevoljuo nametnuše i nameću tiskanice takogjer sa njemačkim tekstom i, što je najdrzovitije, još na prvom mjestu (kao pre- datne i izračne pošt.-brzojavne primnice, povratne pri- mnice, brzojavne blankete, obznane za pošiljke, knjiži- ce o dostavi preporučenih pošiljaka itd.) Niemački jezik nema nikakva praša u Dalmaciji, što priznaju čak i pangermani, jer u njihovom dobro poznatom ,Pfingstprogramm u“ Dalmacije nijesu ni spomenuli, $. 19. drž. tem, zakona 21/12. 1847. priznaje sa- mo hrvatski i talijanski jezik kao zemaljske u Dalma- ciji. dokni zakona ni naredbe nema, koji da- je ikakovo mjesto njemačkom jeziku u €. k. pošt. brzojavnim uredima u Đalmaciji, a po Mora se priznati, da je ta poplava uništila mnogu i muogu baštu, razorila mnogo lijepo mlado gospodarstvo, potisnula mnoge radenike, ili ih udavila — ali ta je po- plava ipak natopila cijelo polje, nanijela na njega sav onaj mulj i sve ono što je bilo kadro, da ognoji zemlju, od vijekova pustu i suhu, nivelirala sve, spojila sve, I kai se je počela i opet vraćati u staro korito, poči- maju se opažati znaci novoga života. Ostalo je amo tamo u jarugama još mrtve vode i nije uvijek najbolja. ali sve ono sjemenje razneseno po cijelome polju niče raste i polje se zeleni, polje je plodno, polje treba sa da vočeti samo dalje racijonalno obragjivati —- pa će donijeti krasnoga ploda. Mislim, da nije potrebno u detaile tumačiti ovu prispodobu. Poznato je svakome, da je u šesdesetim i sedamdesetim godinama početo raditi na tom polu na- rodne prosvjete i gospodarstvu, da je bivša narodno- liberalna, vulgo Štrosmajerova stranka politički. s još više kulturno dizala oaze i pribiralu sjemenje, kao što i presagjivala ono što je od Ilira zasagjeno. Poznato je, da je za one vrijeme steklištvo bilo nekako po strani i izviralo daleko u prošlosti, iz tvrde pećine starog, granitnog ponosa hrvatskog. Poznato je, da je voda bila bistra i gorska. Da su pako na putu za ciljem komu je ta voda tekla, stajale pećine i brdine, usko stisnute — pokazao sam malo prije govoreći o političkoj ideji Star- čeviću. Kad je u osamdesetim godinama pravaštvo na- bujalo — poznato je, da je rušilo i odnosilo sve ono što su ,slavosrbi“ bili podizali, da je kovačno potislo sve druge grupe i smjerove i poplavilo cio narod. A da u istinu nije sva ta bujica mogla kroz onaj tjesnac pokazao sam nešto više, govoreći o pećinama pred ko- jima je stalo pravaštvo prije razdora. 1 tako je ono za- hvatilo čitav gotovo narod i doprlo oživljujući na naj dalje periferije gotovo element ranom snagom, te u ime- nu i težnji osvjestilo narod i u najdaljim krajevima, daleko izvan granica ,trojednice“., Spomenuo sam još. da je voda natopila i ognojila sjeme nje i izjednačila, spol polje, moram napose upozoriti. Pravaštvo da. Rabavićh. hila ia slična anom natake dii sijaci gotovu ne u doticaju sa hrvatskim strankama. Kako dakle i kojom vlašću može Uprava Pošta i Brzojava da svojevoljno u brk zakonu pravu i pravici nametne Dalmaciji njemački jezik? Ko je tu upravu o- vlastio. da ona krši zakon i da hrvatskim strankama iz- daje sve potvrde o primljenim i predatnim pošiljkama, te uopće sve tiskanice za te stranke odregjene sa nje- mačkim tekstom. Čovjek ne bi vjerovao, da jedna c. k. Vlast u u- stavnoj državi može tako otvorito da vrijegja zakone, da vrijegia osjećaje svega pučanstva. po gotovo pak ne bi vjerovao, k+d zna, da to nije ničim opravdano Kako već rekoh, nazad njekoliko godina tako ni- je bilo: njemačkome jeziku nigdie trag». pa je služba redovitije tekla, nego li sada, jer nametnuvši njemački jezik, nastala je strašna sbrka i izmet« klašenje, nego što je prije bilo sa samim talijanskim, a za njemačke tiskanice ili za one trojezičnog teksta i trošak nije ma- nji, nego dapače veći. Dubrovčanin. (Slijedi) Iz novina. Javili smo u prošlom broju, da povjerenik hrv. poljodjelske banke u Zagrebu kani putovati Dalmaci- jom. Za to danas i prenašamo iz Hrv. Misli“ članak istoga povjerenika, koji radi o drugoj emisiji banke. Članak glasi: K drugoj emisiji Hrv. poljodjelske banke. Kad se je provadjala prva emisija poljodjelske banke, bio je to lih spel na patriotizam naših Hrvata. Trebalo je dati novac uz nizak kamatnjak (4%), da se osnuje zavod, za koji se još nije znalo, h-će li u opće uspijevati. Gotovo svi oni, koji su kopili dionice kod prve emisije, učinili su to iz patriotizma, ne računajuć tu «psolutno na dividendu Pa kako da i zahtijevaš od čovjeka, komu ne drhće svaka žilica za njegov narod, da se zadovolji s dividendom od 4%, kad se znade, da dionice naših pokrajinskih štedionica nose prosječno 24%, dakle šest puta toliko ? Danas medjutim već nakon godinu dana djelovanja hrv. poljodjelske banke, gdje svatko znade, da ima posla ne samo s patriotskim već i skroz solidnim zavodom, čiji promet upravo progresivno reste — prormijeniše se prilike iz temelja. Tko da- nas kupuje dionicu Hrv. poljodjelske banke, može raditi već u svom dobro proračunanom interesu. Danas, istina, poljodjelska banka još apeluje ua patriotizam hrvatskog općinstva, ali već ne traži ni od koga žrtava, jer ona davas, hvala bogu, već ne treba žrtava. Nema sumnje, da će taj zavod 2& kratko vrijeme postati prvim novčanim zavodom u Hrvatskoj, jer počiva na so- lidnom temelju kao nijedan drugi hrv. novčani zavod. Svaki je zavod više manje upućen na povjerenike, procjenitelje itd, 0 kojih poštenju i solidnosti ovisi i sudbina zavoda. Hrv. polj. banka daje u prvom redu i poglavito kredit seljačkim zadrugama. Članovi tih zadruga, u pravilu pajbolji najpošteniji seljaci u selu, jamče čitavim svejim imetkom poljo- djelskoj banci za zajam, koji je ona zadruzi dala. TO jamstvo učvršćuje zadrugu u njevim temeljima, jer su članovi oprezni u izboru članova i u podjeljivanju zajma. To neograničeno jam- stvo daje dalje zadruzi moralnu soagu, jer u društvu, gdje jedan član za drugog jamči, ne vole gledati pijanica, raspikuća, pro- palih i nepoštenih ljudi. Sva jakost i snaga zadruge baš sastoji u megjusobnom povjerenju, osobito kad u upravi nijesu gospoda, pred kojom bi se ljudi eventualno mogli i bojati, ako i ne ima- du povjerenja u njih. Takovo povjerenje može da bude samo medju dobrim i poštenim ljudima. Upravo ovo neograničeno jemstvo i skroz lokalna organizacija selj. zadruga radja nepres- tanom kontrolom svih članova nad imovinom i poštenjem svakog pojedinog člana, Kako je dalje upravo u ovim seljačkim zadre- gama, osnovanim po načelima Raiffeizenovim, jedno od glavnih načela, da se zajam ima produktivno upotrebiti, ima se opet upravo neograničenom jam tvu i okolnosti, što se većina članova osobno poznaje, zahvaliti mogućnost kontrole nad produktivnom ili neproduktivnom uporabom zajma. U interesu je svakog člana, da dnžnik uzajmljeni novac zaista korisno i produktivno upo- trebi, jer će samo u tom slučaju moći zajam lasno i na vrijeme povratiti, te ostali članovi, a u prvom redu jamci, ne će doći u pogibao, da bi morali za njega platiti. Skroz bi dakle neopravdano bilo, kad bi tkogod hotio sigurnost, što je ovaka seljačka zadruga pruža poljodjelskoj banci, prispodobiti sa sigurnošću, što bi ona imala, kada bi jednaku svotu uzajmila jednom veleposjedniku s tako velikim posjedom, kaki je od prilike ukopni posjed svih zadrugara. Raz- lika izmed sigurnosti, što je pruža banci jedan veliki posjednik i ovakova seljačka zadruga, iz mnogih js razloga upravo preo- gromna. Kod veleposjednika je muogo veći riziko, jer se tu stavlja sve na jednu kocku —- na jednu volju, ra jednu energiju, ali i pa lahkoumnost i promjenljivost jednog čovjeka. U zadruzi naprotiv mnogo je ličnosti, te ako i propadne koja medju njima, koja bistra skače preko pećina i pjeuuši se i lomi u rukave i slapove. Iza Rakovice se ta voda gubi u po norima i neko vrijeme tako nevidljiva teče. Iza Mažu- ranića opet nabuja i iziazi van, Ali sada se sve više miješaju elementi, koji nijesu prošli sav onaj čisti gor ski tok. Valjaju se sve šire mase naroda. Ito je naj zamašniji momenat, Ovo je staro čisto steklištvo za mutilo, — ali ovo je i polje oplodilo i učinilo rodnim. Od vijekova zapušten ležao je pučki elemenat «ao smet i kao klade uz obale. Trebalo je sve to dići, izmiješati i raznesti. Novi, demokratski narod, sinovi sela došav u škole, manji posjednici, trgovci i niže gragjaustvo, sva ona bezimena masa na jednom je dignuta, do bila je ime, dobila ponos, dobila je narodni osjećaj. I eto u tom pogledu sve ono što osnivače pravaštva čini pepolitičarima i uedržavnicima, sve ono što im se sa političkoga gledišta može prigovoriti — postaje uspješ nim motorom i pretvara se u naroduu energiju. Tvrdi stoicizam Starčevića jedini e mogao djelovati na masu, njegova kategoričnost jedina je mogla utuviti joj ne- koje glavne misli, njegovu intran:igentnost i metodu ravnoga pravca jedino je mogao shvatiti neodgojeni novi elemenat. Njegov kult uogao je jedini organiza- torno djelovati, Kvaternikov misticizam mogao je jedini dati nade da nećemo propasti, Historizam je mogao naj bolje zanijeti romantičnu masu I tako bi mogao nabri- jati dalje, te bi postalo jasno, da je Starčević u tom pogledu baš time što je bio učitelj, a ne političar, fi- lozof historije, a ne državnik najviše učinio, Jasno je, da sve ovo nije pridonijelo političkom odgoju mase, da je ta masa uslijed opriječnih eleme- nata kod osnivača bila disorijentirana, da je historizam smetao smislu za realnost, te da je demokratski ovaj elemenat kult feudalne prošlosti konačno doveo do — klouuća, da je iz pravaštva proisteklo sijaset vladinih stupova. To se sve mora konstatirati i ocijeniti, ali se uza sve to mora uvažiti, da drugačije nije moglo bi- ti, da je sve to ležalo u naravi stvari, te napokon. da je svoju glavnu misiju pravaštvo već izvršilo. Ono je gotovo jednim mahom naše društvo izjednačilo i gotovo ma_atunsila. ne će sve, a neograničeno jamstvo poticat će uvijek sigurnije i bolje elemente, da odstrane i izluče iz svoga društva nepouz- danije i lakoumnije ljude i da ih prisile, da vrate zajam dok nijesu još mogli sebe i druge apropastiti. Drugo : nijedan novčani zavod ne ma da kontrolira vele- posjednika ili ma koga dužnika svoga, je li je podignuti zajam zuista i produgtivno upotrebio. Hrv. poljodjelska bunka osigura- la si je potpuno u oganizaciji svojih seljačkim zadruga ovu kontrolu nad svakim njenim članom. U ovoj ili barem korisnoj uporabi sajmova Hrv. poljodjolske banke leži čvrst salog sa blagoslovno njeno i sa soliđnost i čovr- stoću zavoda samoga. Povrh toga ne možeš si pomisliti jače agitaciono sredstvo protiv ma kojega novčanog zavoda, no što je prodavanje posjeda dužnicima, kojima se zapravo htjelo po- moći. Protiv toga osigurava se poljodjelska banka tim, što u svoju organizaciju ne prima ljudi, kojima se i onako ne du već pomoći, makar i ima u njihovu zemljištu sigurno jamstvo, da ona ne će ništa izgubiti, te osobito time, što iz te svoje organi- zacije neprestano izključuje, što je nesolidnog, lakoumnog i ne- poštenog, a prima u nju što je još vrijednog, valjanog, ili što se je popravilo, Nijedna druga organizacija ne može da pazi na ova lična svojstva, a nijednoj i nije ozbiljno do toga — sve su one upućene na gruntovnicu Ne spominjemo ovdje, kako banka i zadruge, izključujući sve moralno slabije ljude od zadružnih, koristi na ovima i moralno izvrsno djeluje. Ovdje samo još jed- nom neglašujemo, đa je najveće i majplemenitije jamstvo za sigurnost zajma, kad si dužnika produktivnim sajmom materi- jalno pridigao, jer će takav i bez dražbe lasno i rado vraćati dvg. Na to jamstvo pazi i može paziti jedino poljodjelska banka kraj svoje nenadkriljive organizacije. Treće : veleposjednik ima od svoga posjeda samo zemljiš- nu rentu i kamate od upravnog kapitala, dok seljak, koji sam radi, prima u prihodu i magradu, za svoj rad i sve dohotke samostalnog poduzetnika — dakle mu zemljište svakako mnogo više nosi no velikom posjedniku. Četvrto : seljaštvo jest poznato sa svoga konservatizma, te ne će tako lako posrnuti ks&o inteligentni pojedinac. Peto, imamo u seljačkoj zadruzi i u seljaštvu vlastiti in- teres pojedinih vlasnika i njihovih obitelji, te s time u savezu i savjesniji rad pojedinih ravnopravnih i zainteresovanih zadruga- ra: Veleposjednik radi sa neinteresovanim tugjim, plaćenim lju« dima te i zato izlazi njegov dohodak manjim, a uspjeh često dvojbenim. Jedinu prednost veleposjednikovu : kapital i inteligenciju stječu seljaci upravo udruživanjem u kreditne, produktivne, ek- sportne i importne udruge. Seljački dakle posjed jedne seljačke zadruge pruža poljo- djelskoj banci kud i kamo veću sigrunost za isti zajam, no isti posjed kakvog veleposjednika, te banka ne bi mogla naći zgod- nije organizacija, no što je ova na temelju seljačkih zadruga. Već danas nije dividenda, što je poljodjelska banka plaća svojim dioničarima, niža, no što je kamatnjak, koji veći novčani zavodi plaćaju na štedovne uloške. To se već sada mijenja, a još će se jače promijeniti u buduće na korist poljodjelske banke. Ulošci se mijenjaju od vremena do vremena, dok se dividenda poljod. banke bez dozvole akcijonera ne smije sniziti, U nas se danas očito opaža padanje kamatnjaka. Inače i ne može da bude, kad je n. pr. u susjednoj cislajtaniji već dugo mnogo niži kamatnjak. U zemlji, gdje se naglo šire tri organi- zacije, poljodjelska banka sa seljačkim zadrugama, srpske zemljoradničke zadruge i vjeresijske zadruge, sve tri sa mnogo nižim kamatnjakom, no što je bio dosadašnji, morat će kamat- ujak za kratko vrijeme općenito ići na niže,a time i dividende te i kamate na štedovne uloške Već sada su neke štedionice morale sniziti kamatnjak na zajmove, a kada budu odasvud opa- sane zadrugama kao sa željeznim obručem, morat će i one ići još niže, Solidnije šedionice zato ne će nipošto propasti; napro- tiv, što se seljaštvo jače podigne, ojačat će i obrtnici gradjani, a ovi će se više manje uvijek služit štedionicama — nu gra- gjavstvo ne plaća nigdje viši kamatnjak no seljaštvo, pa ne će, razumije se, ni u nas. U opće će se štedionice, barem veće, morati po malo baciti na osnivanje industrijalnih puduseća, ka- ko se i poljodielska banka ne smije i ne će ograničiti lih na kreditne poslove, već ima da provede čitavu gospodarsku or- ganizacija seljaštva. Čini li se dakle danas jošte kome dividenda sa 4% pre- malena, bit će za koju godinu sretan; ako bude znao, da mu je novac sigurno uložen na kamatnjak, kako će ga uz istu sigur- nost zaludu drugdje tražiti. Ne zaboravimo, da već danas neki veći sigurni novčani zavodi ne daju na štedovne uloške ni čita- vih 4%. Taj će uložni kamatnjak bez sumnje još niže pasti. Ne zaboravimo, da danas mnogi i mnogi, osobito sigurni papiri, ne nose ni 4%. Ne zaboravimo, da nema svak prilike, da nabavi dionice štedionice, koje nose 24% i da je osnivanju novčanih zavoda s tolikim dividendami požrtvovnim osnutkom poljodjel- ske banke, pa ,vjeresijskim“ i zemljoradničkim udrugama jed- nom za uvijek odzvonilo, te će dividende već postojećih zavoda s istih razloga morati znatno pasti, i da će se gdje koji od tih zavoda možda i u temeljima svojima uzdrmati, Ne zaboravimo dalje, da osnivanje sposobnih indastrijalnih poduzeća nije tako laka stvar, te da uspjeh ovakovih poduzeća uvijek ovisi o po- štenju i stručnoj sposobnosti uprave, Ali ovu sposobnost ne može svaki akcijoner prosugjivati, osim možda po negativnom uspjehu, njegova organizacija — sve se to može i mora danas ocijenjivati, mogu se i ne prihvatit, ali kao što stoji izvan diskusije konačni ideal, isto tako stoji narodno- društveni uspjeh njegov izvan svake sumnje. Svaka poplava donese štete i treba iza nje popravljati ovo i ono, ali opću korist poplava svjedoči najbolje Egipat. Samo treba onda uprijeti, pa radom iz natopljenoga polja izvući narodu realnu korist. Drugi je momenat s ovim u savezu. Pravaštvo je bilo isprva vrlo nepri- stupačno kulturnome radu. Sav rad na kulturnom polju u nas > bio je slavosrpština. Uza sve to -— u osam« desetim godinama je baš onaj bujni i plodni literarni pokret u poeziji i realističkoj pripovijesti proizašao iz pravaških krugova i razvio se kao reakcija na onda već ukočeni idealistički literarni rad grupe Strosmaje- rove. Almanaci , Hrvatska“, pa listovi , Hrvatska Vila“ i , Balkan“ krcati su novoga sjemelja unesenoga iz Francuske (Kumičić) i -- Rusije, Neslavensko pravaš- lvo — prvo odlučno unaša ruski realizam u našu lite- rataru, 1 gotovo svi naši noviji bolji pisci srednje ge- neracije potieču iz pravaškoga kola u osamdesetim go- dinama. Ovo ovdje samo napominjem, jer sam o tomu pisao više puta u raznim kujiževnin studijama i na to upozorivao još prije više godina. Činjenica ostaje, da je napokon i ,Vijenac“ postao — glavnim organom rea- lizma u literaturi, kao što je činjenica i to, da sve glavne ideje, koje šuse tek u drugoj polovici devedesetih godina počele javljati u mlagjoj generaciji kao politički realizam — možemo naći u pripovijestima naših reali- stičkih pripovijedača u 80,tim godinama, a iz literarno- ga pokreta pravaškoga. Ovo je najbolji dokaz, da ono pravaštvo nije bilo više staro steklištvo, Ujedno je to sve dokaz, da se u istim 80,tim godinama naše društvo nekako sredilo i konsolidovalo tako, da od onda istom možemo datirati normalni i koutimirani razvoj u našoj literaturi, koja prestaje biti diletantska i slučajni plod pojedinačnog rada, a počima se razvijati kao jak gra- na narodnoga života. I eto tako bi nekako izgledala konačna bilanca pravaštva, Ovo što se u najnovije doba dogagjalo — to ne spada još u historiju i zato o tome ne kanim