U DUBROVNIKU, 12. Septembra31903. Godina XIII. Cijena je listu unaprijeda: za Dubrovnik sa donašanjem u kuću, sa Austro-Ugarsku, Bosnu : Hercegovinu : pa godinu 10 kruni, na po godine 5 kruna. Za inozemstvo: 10 kruna i po- štarski troškovi. Ku ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto polugodište. Izlazi syake subote. Pojedini broj 20 para. i fraukirsna pisma ne primaju se. NA MRAVATSKA Pretplata i oglasi plaćajn se upravi . Crvene Lrvatske“ u Dubrovniku gdje su utužljivi. Za tsja- ve, priopćera, zahvale plaća se 40 para po retku, a za oglase 20 para. Oglasi koji se više pata ti- skaju po pogodbi i uz razmjerau popust. Dopisi salju se Uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju, a ne- Zajedinstvo hrvat- skih stranaka. Već smo se u par navrata dotakli toga pi- tanja, U predzadnjem broju smo se njime na o- vom mjestu opširnije pozabavili. Tom zgodom smo iznijeli i nekoje konkretne prijedloge o načinu ka- ko da se odnošaj megju hrvatskim strankama u Dalmaciji što bolje i što skorije razjasni i preci- zira. Do sada nijesmo još čuli pravoga odziva. Dvije tri novine prenijele su u lapidarnoj formi naš pri- jedlog — i ništa više. Biti će, da se niko ne želi prenagliti. Ova je reserva donekle i opravdana, ali ako bude prevelika i ako predugo potraje, proma- šiti će svoj cilj. Naš prijedlog nije se ticao u pr- vom redu toga, kakav da bude odnošaj megju raz- nim strankama i da li bi se imala sklopiti koalici- ja ili fuzija. Mi smo upozorili samo na potrebu razbistrenja odnošaja, na potrebu konsolidovanja javnoga života. Danas ne znamo na čemu smo, A dotle se gomilaju sve veća i sve zamršenija pitanja, dotle čekaju sve veći zadatci, dotle čeka sve veći posao, Odgagjanje neće mnogo pomoći, a moglo bi učiniti, da i opet što zakasnimo. Danas se slabo ko miče s jednostavnoga razloga, jer nema pravoga središta, jer ovo čekanje djeluje dezorganizatorno, jer vlada nejasnoća, Ne koristi pozivati se na od- nošaje megju strankama, kakovi su bili prije. Da- nas je nastupila drugačija konstelacija i drugačije raspoloženje. Ali neće voditi k cilju ni to, da se počme to raspoloženje nagagjati, da se konstelacija onako iz svoje sobice kombinira. Treba naći način da se zorno, da se jasno vidi na čemu smo. Za to smo i predložili sazov narodnoga zbora. Koliko nam je žao, što se nije još do sada niko meritornije izjavio o tome, mi ipak držimo, da se počelo o tome misliti. Ali treba početi i ra- diti. Da je tako svjedoči, osim onih momenata, ko- je smo zadnjega puta naveli, još i situacija stvore- na na zadnjoj skupštini čiste stranke prava u Za- dru. Tamo je mnogo vigjenijih članova stranke za- govaralo ideju, da se zaključi preći u jedinstvenu novu hrvatsku stranku prava. Kada ova misao nije prodrla, nekoji su najavili svoj istup. Namiče se sada pitanje -— kuda da pristupe? Jedinstvena no - va ,hrv. str. prava“ ji u Banovini, ali e po- stoji u Dalmaciji. U Dalwaciji postoji kompromis i suradnja saborska izmegju pravaša i narodnjaka, ali odnošaji megju obim strankama nijesu još pra vo ni razbistr sni ni uregjeni. Za to nam se i opet upravo kategorički namiće nužda sazova narodno- ga zbora. Ta nažda postaje još veća, kad pomisli- mo, da bi morao biti na badućem dalmatinskom saboru (bio sazvan kad mu drago) nastup zastap- nika snažan i imponentan, Ovakav nastup pretpo- stavlja jedinstven program rada. All ovakav pro- gram i kad bi ga sami zastupnici utanačili mnogo bi dobio na vrijednosti, kad bi bio rezultat sudje- lovanja čitavoga naroda, kad bi bio znak novoga POBLISTAK. , Hrvatski pokret. Teorija današnjega magjaronstva. Težnjama nepri- jatelja najviše pogoduje baš magjaronstvo. Ono im po- goduje već po samoj svojoj biti, po svojoj teoriji i po elementima iz kojih se sastavlja. Politička misao, politička teorija magjaronstva, kakova je iza sklopljenja nagodbe dala bi se u suštini formulirati ovako : Nagodbom od 1868. na ,nedogledno* vrijeme je sklopljena ,nerazdruživa“ zajednica izmegju Ugarske i Hrvatske. Državopravni se položaj naš time ustalio i dr- žavoprevoa su pitanja našla svoje definitivno riješenje tako, da smo mi u temeljnim poslovima našeg unutar- njeg narodnog života (pravosugje, nastava i unutarnji poslovi) autonomni, a državopravne atribute i poslove predali smo s povjerenjem u zaštitu jačem drugu na- šem — Ugarskoj. Ovo stanje za nas je povoljno za to, jer smo kao državno tijelo osjegurani i lišeni nepriiič- ne brige brinuti se za naš politički položaj, a time nam je omogućeno koncentrirati sve naše sile na unutarnji rad oko što većeg razvoja našeg društva, kulture i bla- gostanja. 1z ovoga slijedi, da je svako poticanje drža- vopravnih pitanja štetno, jer smeta ovaj unutarnji rad, a uz to izazivlje Madžare, koji nam mogu praviti ne- prilika kao jači i kao upravitelji naših zajedaičkih po- sala. Prema Madžarima treba dakle da smo što mogu- Upadaju umah u oči riječi ,na nedogledno vrijeme“ i ,neragdruživa zajednica“, a znače, da je nama samo u U- garskoj spas: da se svese s njom uwiti smijemo, niti možemo riješiti. Čudno bi izgledalo u današnje nacijo- pomlagjenja života u Dalmaciji. Isto tako bi na- rodni zbor još i više probudio svijest i doprinio političkom školovanju u samome narodu. Pouz- danici bi se imali birati u svakome kraju. Veliko mnoštvo pučkih skupština oživilo bi interes za javni život. Ove skupštine bile bi pravi plebiscit, a po- uzdanici bi u istinu zastupali cio narod. Narodni zbor bilo bi pravo narodno vijeće i pitanja na nje- mu raspravljana (a ima ih dovoljno) i zaključci stvoreni bili bi osnov općem narodnom aktuelnom programu. Ako sve ovo uvažimo, onda će nam još jasnije postati velika praktička i moralna važnost i vri- jednost ovakove akcije. Treba samo početi. Mi smo bili predložili, da se u tu svrhu oživi i popuni vi- gjenijim ličnostima sviju stranaka ,hrv. političko društvo“ u Spljetu. Ovo bi bio prvi korak i o tom bi u prvom redu rado čuli mnijenje, a još radje vi- djeli rad naših prvaka. Ako znade ko drugi način, bolji i praktičniji — sve jedno je, glavno je da ne kasnimo, jer i onda kad bi se već počelo složno ovu akciju trebati će mučnih i velikih predradnja za sam zbor, a i to će oduljiti mnogo vremena. Za to ponovno iznesosmo i požurujemo ovo pitanje koje se i onako mora prije ili poslije riješiti. Narodno jedinstvo Hrvata i Srba i program srpske stranke na Primorju“). I Da Hrvati sa Srbima sačinjavaju jedan narod, to je istina, koju su utvrdili ne samo svi vigjeniji naši hi- storičari i jezikoslovci, nego i najglavniji naši politi- čari. Dosta je napomenuti da dok je sa srpske strane Vuk Karadžić proglasio načelo i Srbi svi i svuda; od strane Hrvata Starčević ne pozna za cjelokupni naš narod drugog imena do hrvatskoga; što jamačno ne bi ge bilo moglo dogodit kad bi Srbi i Hrvati bili dva ra- zličita naroda. Napram toine dakle, govorio ko što ho- će, ono što poglavito rastavlja jedne od drugih nije i ne može da bude drugo nego politička težnja; dosljed- no, sloga megju Srbima i Hrvatima bit će tek onda kad politički pravac jednih i dragih bude istovjetan. Nu, kad je riječ o političkome pravcu razumije se po sebi da taj pravac jača ili slabi onako kako ja- čaju ili slabe djelatne sfere jednog ili drugog imena i življa u našemu narodu. Kako sada stvari stoje, jača- njem i širenjem srpstva širi,se i jača srpska politička ideja, dok jačanjem i širenjem hrvatstva širi se i jača hrvatska politička misao. Mi n. pr. ne poznamo toga Srbina koji ne bi s narodnim srpskim nazivom gajio i u politici srpske težnje, kao što mam nije poznat ni jedan Hrvat, dajbudi ovdje kod nas, koji yeć tim što se Hrvatom nazivlje ne bi pristajao uz hrvatsku poli- tičku misao: što opet znači da hrvatstvo i srpstvo in ultima analisi ne prestavlja u našemu narodu dru- go nego dvije različite političke težnje, koja jednu dru- gu pobijaju. Uzrok dosadašnjem srpsko hrvatskom sporu ne le ži u etnografiji, nego u politici; a ako se vode prepir- g +) 0d prijatelja lista. nalno doba, da se jedan narod ovako na sve vijeke združuje s drugim narodom, te se lišava svake težnje na državnu samostalnost, pa zato madžaronstvo kuša da prikaže i koristi od te zajednice. Ali tu se otkri- vaju prešućeni nazori. Vidi se naime iz svega, da mad+ žaronstvo nije nacijonalno, jer je da ono nacijonalno moralo bi dozvoliti i prionuti uz elementarnu težnju uacijonalizma, težnju za ujedinjenjem i za što većom državnom samosvojnošću. Moralo bi raditi na tom, ma- kar, za sadar i unutar granica današnjega sustava. Na- še madžaronstvo ne smatra Hrvate narodom, koji bi bio i državotvoran, a kad govori o narodu, to misli na na- godbom utvrgjeni po'itički narod trojednice. Po tim teo- rijama imamo pravo, da se razvijamo u smislu kultur- nom, ali ne političkom. To je pravi smisao riječi ; ,na nedogledno vrijeme sklopljena nerazdruživa zajednica“. Politički narod“ pojam je političko pravni, a nipošto nacijonalni. I za to ćemo vidjeti, da se n. pr. konsta- tira kako ,naš narod“ u Slavoniji gospodarski napre- duje, jer su za njega svi obitavaoci Slavonije ,naš na- rod“, politički narod, pripadnici ,naše kraljevine“, ali njega se ne tiče da li to tamo napreduju Hrvati, Srbi, Madžari ili Nijemci, Madžaronstvo nije narodno, za to i nije patrijotično, jer odbija narodne ideale. To izbija na javu najočitije onda, kad prispodobimo naše mad- žaronstvo sa Madžarima i njihovom vladom, koja je u- vijek nacijonaln&. Odatle izbija prva anomalija, prva u- nutarnja nejednakost članova državne zajednice: Hrvat- ske i Ugarske. Razlika izmegju vlade i većine nacijo- nalne (Ugarska) i vlade u najboljem slućaju nacijonal- no indiferentne, uzrok je svim sporovima i svem trve- nju. Tu je uzrok i našoj slabosti proti Madžarima i nji- hovoj imperijalističkoj tešnji. Politički princip i politić+ ki narod ne može da se opre trajno narodnosnom prin- čipu i prazvijenom koje kaže da čuva (I) politička naša prava, ne može da narodu, za to ni naše madžaronstvo | ke o etnografskim granicam to nije za drugo nego da se donekle, ako i prividno, dade političkim težnjam hi- storijski temelj. U nas mislim da bi spor prestao u onaj «as kad bi Srbi pristali na sjedinjenje Dalmacije s Hrvatskom, pa ostali oni i zvali se imenom kako ih volja. Kad se u ovo zadnje doba stalo iznova iznašati pitauje o slozi Srbi i Hrvata, te se povela riječ o u- slovima po kojim da se do željene sloge dogje. na mje- sto da se nastoji o tome, kako bi se izravnalo ono što nas poglavito dijeli, biva politika, stranke se postaviše na dosad uobičajeni, ali sasvim pogriješni temelj podi- jeljenja sfer&, te se stadoše nagagjati kome će pripasti koje zemljište u općenitoj narodnoj baštini. Na mjesto da se postave na čvrsti i neosporivi osnov narodnog jedinstva, na mjesto da se reče: Hrvati i Srbi u Austro. Ugarskoj monarhiji i u Zzd- premljenim zemljama Bosni i Hercego- vini, kao što sačinjavaju jedan narod, jer jednog jezika, tako se i organizuju u jed- nu jedinstvenu političku stranku for- mula ova, koja bi, po našem mišljenju, jedina mo- gla dovesti do iskrene i trajne sloge — stala se sa srpske strane isticati i naglašivati ,srpska narodna mi- sao“, kao jedina zvijezda prehodnica i spasiteljica cje- lokupnog vašeg naroda, dok su srpski listovi u oči sa- me spljetske skupštine nabrajali uslove, po kojima bi i Hrvatima ,moglo biti mjesta“ u toj tobože jedinoj spasonosnoj i jedinoj narodnoj srpskoj misli. Program glasovan i prihvaćen na spljetskoj skupštini nije drugo nego sinteza svega onoga što se sa srpske strane u oči iste skupštine pisalo i javno govorilo. U prvom redu on je srpski program, stvoren od srbi na primorju, da bude služit kao pravilo srpskoj narodnoj stranci. Kao takav on polazi sa stanovišta srpskog narodnog jedinstva na osnovu narodnog načela, koje pak jedinstvo imalo bi se postići opet na osnovu podijeljenja sfer4 u interesa srp- | .skqg slgmenta. isključujući Hrvate iz balkanskog pitanja i protiveći se sjedinjenju Dalmacije s Hrvatskom iz po- litičkih razloga, razumije se već samo po sebi zašto: jer pokle Dalmacija nije drugo nego primorje Bosne, a hoće se da je Bosna isključivo srpska, naravno je da politički srpski razlozi zahtijevaju da se Dalmacija ne pridruži Hrvatskoj sve dotle, dok s Bosnom ne za-(i igra srpsko kolo na Balkanu, Nije kud kamo tajiti: najnoviji program srpske narodne stranke na primorju jest srpski, da srpskiji ne može biti, mislimo najsrpskiji od svih+dosadašnjih pro- grama srpske stranke. Nu ako je srpski, je li baš narodni? S drugim riječima, je li program srpske stranke na primorju takav da se na njemu može gra- diti i obezbjediti ono, što je spljetskim srpskim skup- štinarima imalo biti poglavito na umu, biva i iskrena i trajna sloga Srba i Hrvata? Držimo da ne! — i dokazat ćemo, NY VV + Poslanik grof Frano Deym. Austrijski poslanik, na engleskome dvoru, grof Frano Deym preminuo je dne 4. t. mj. u Eckserdorfu, se opre narodnoj sili Madžara, Ali tu je još nešto va- žno: ,Zemaljska“ politika na jednoj, a nacijonalna na drugoj strani — u istinu ne treba da se kolidiraju. Za to i vidimo da se madžaroni ne boje madžarske narod- ne politike niti joj se opiru. Oni tobož čuvaju državo- pravni odnošaj kraljevine Hrvatske prama Ugarskoj, (ali kako ga čuvaju, to znamo), ali ne brinu se za na- rodne interese Hrvata prama Madžarima. Za to oni i mogu da se više brinu za interese državne zajednice nego za interese hrvatskog naroda, Ali za to oni i ne mogu. da obrane ni našu državnu autonomiju od Mad- žara, jer nemaju oslona u narodnoj snazi hrvatskog naroda. Držeći madžaroni naš položaj povoljnim za unutar- nji normalni razvoj, progone opoziciju, bila ona ili proti ovom državopravnom položaju ili proti nenacijonalnom madžaronstvu, Da tu opoziciju oslabe, stvoriše zakone, koji spriječavaju svaku unutarnju slobodu i rad politič- ki, socijalni i kulturni. I tako zapaše u cirkulus vitio- sus baš za to, jer im manjka jedan drugi osjećaj, a to je demokratski osjećaj. Bruneći državopravni položaj. a sa tobužnjom svrhom, da omoguće normalan unutar- nji razvoj, onemogućuju taj razvoj, jer je njima više do čuvanja ,uzakonjenoga stanja“, nego li do narod- nih potreba i narodne budućnosti. Sapinjući nacijonal- ne težnje, slabe i našu poziciju prama Ugarskoj i naš unutarnji narodni rad. Hoteći da njihov duh zavlada ci- jelim narodom trojednice, tobož u ime narodnog boljka, kome su oni neogračeni tutori, postaju — apsolutiste, Apsolotizam je to, i centralizam, jer ,zemaljstvo“ nji- hovo vodi nuždno do centralizma Pešte i to baš u po- vodu one unionističke politike, koja je nastala od stra- ha pred centralizmom Beča. Razvoj i elementi magjaronstva, Već u samoj teo- riji današnjega magjaronstva sadržano je sve ono što nas vuče niz brdo, u toj teoriji je dapače formula na- . u grofiji Kladsku, gdje se je na dopustu, rađi bolesti, nalazio. Grof Frano Deym rodio se je dne 23. atigusta 1838. i spada jednoj od najuglednijih vlastelinskih obi- telji Česke. U mlagjim godinama, do godine 1889, slu- žio je kao poručnik kod Ulana i kroz to vrijeme bijaše se povratio diplomaciji. Godine 1860. bi imenovan kšo attachć kod poslaništva u Petrogradu a godine 1867. bi dodijeljen kao tajnik poslaništva kod Vatikana. Go- dine 1870. imenovaše ga poslaničkim savjetnikom u Bru- sellu a 1874. u Londonu, gdje je ostao do 1878. Po- slije toga stupi, naslovom i značajem izvanrednog po- slanika i punomoćnog ministra, u raspoloženje i posveti se parlamentarnoj karijeri. Od feudalnih veleposjednika Česke bi biran zastupnikom na : arevinskom vijeću i stupi u česki klub, kojem tada pripadaše i skupitia feu- dalnih veleposjednika. Grof Deym bijaše se pridružio osobito grofu Henriku Clam-Martinicu, koji u Taffinog ministarstva odlučno utjecaše na narodnu poli- tiku českog kluba, a kad se grof Henrik Clam-Mattinic bijaše, radi bolesti, povukao, grof Frano Deym bijaše smatran od-feudalnog veleposjeda, u českome klubu, kao vogja. Radi nastalih političkih prilika odreče 'se politike, te godine 1883. bijaše dodijeljen kao poslanik u Moskvi a:1887. bi imenovan doživotnim članom gos- poske kuće, te 1888. poslanikom u Londonu. G. 1870, vjenča groficu Anu Schlabrenndorffovu i u tom sretnom braku imaše petero djece, troje muško a dvaju ženske, ures i ponos roditelja. Godine 1900. bi, rađi zašluga, odlikovan redom zlatnog runa. Prigodom dolaska kralja Edvarda u Beč nije mogao doći, radi bolesti, kralju susret, koji se je brzojavno izvijestio o bolesti grofa. Grofovi Deym potiču od jedne megju \ i najuglednijim vlastelinskih obitelji Česke, imadu ju starodavnu lijepu palaču u zlatnomu Pragu i velike posjede. u Českoj i Ugarskoj ; i članovi stelinske obitelji, sve od njezinog postanka, dobro poznati u povjesti svoga naroda Nećakinja blagopokojnog grofa Frana Deyma, presvijetla grofica Isabella Deym, boravila je prošle zi- me, nekoliko dana, u našemu gradu Dubrovniku i putovala Dalmaciju i hrvatsko primorje. +33 3 redna dobrota, u lijepome skladu sa rodoljubnim i do- brotvornim čustvom. — SS SDSAROOSe- Narodne koncesije u vojsci. Općenito je mnijenje, da je čitav ovaj današnji dar — mar u monarkiji skrivila vojna uprava sa svo- jom nestrpljivosti. Politika se ne tjera po komandi. Dr- žavnička vještina nije isto što i izdavanje zapovjedi. Da nije vojna uprava onako naprečac tražila povišenje broja novaka, da je u početku bar nešto popustila,..ili da je dala Szellu barem polovicu onoga vremena, kojć se sada troši na pregovore, ne bi bili Magjari ni došli do toga da traže magjarski zapovjedni jezik. Ali sada, da bude kaos još veći, namjerice stavljaju i Česi i Po+ ljaci svoje zahtjeve, a svima je jasno, da se koncesije dane Magjarima moraju dati i Hrvatskoj. Zanimivo je šega propadanja i sankcija naše podregjenosti i nemo- ći. Ali ne bi ta teorija bila razumljiva, kad ne bi snali ga čemu se osniva i kakovi su elementi, koji ju stvo- riše, koji ju propovijedaju i provode. Odmah na početku ove radnje istaknuo sam koji su elementi bili u prošlim vijekovima nosioci , unijoni- stičke misli. U prošlome pako stoljeću nosioci su . te misli, ili bolje reći, uzroci te nemoći, ostanci : onih historijskih aristokratskih unijonista. Veliki dio otugje+ loga plemstva, koje je još uvijek čuvalo svoja ptivile- čija kad je vidjelo kako u Hrvatskoj narodna mišao nosi sa sobom na površinu demokratski elemenat i duh — priklonilo se radije magjarskoj nacijonaluoj aristo- kraciji, jer je ipak bila aristokracija uza sav lizam. Ali to naše denacijonalizovano, gospodarski palo, politički posvema neodgojeno plemstvo nije osta- lo osamljeno. Priključili su mu se i drugi elementi, U šesdesetim i sedamdesetim godinama bili su u mjeri politički ruzlozi, koji su ponukali nekoje elemente demokratske, dapače ilirske, da pregju u magjarone. Za to u to doba i nalazimo magjaronstvo u najvećoj unutarnjoj snazi. Magjaronstvo prije toga kratkoga ras- doblja, t. j. ono magjaronstvo. koje se je borilo proti ilirizmu, isto je takovo bilo kao što ovo današnje: skup očajnika, skup ciničkih prodanaca. skup trulosti dr tvene Ali u šesdesetim i na početku dina imalo je magjaronstvo i ljudi i snage. Ono doba bilo u fazi unljonisma. Onodobni unijoniste bili su ljudi uvjerenja. Za vrijeme apsolutisma bili . zaboravili i na g. 1848. Nezahvalnost Beča peklo od nasilnosti Košutove. Sposnaja, Beč tako kažnjuje i buatovnike i lojalne je vate i Magjare. U drugu opet ruku mi st još i odviše slabi, nerazvijeni i upravo negotovi, a bi sa mogli podavati velikim nadama. s